Pratite nas

Komentar

Tihomir Dujmović: Prava Hrvatska, ona Hrvatska u koju se uzdamo je danas na hrvatskim trgovima

Objavljeno

na

Noćas smo sretni kao rijetko kada, noćas su nam puna srca sreće i nadahnuća jer kad vidimo Hrvatsku na nogama, kad vidimo tu mladost po hrvatskim gradovima, mi napokon vidimo i znamo kao nacija da nismo samo noćas pobijedili Dansku, napisao je Tihomir Dujmović.

Prava Hrvatska, ona Hrvatska u koju se uzdamo, Hrvatska mimo svojih kvarnih elita, ona je danas na hrvatskim trgovima veseli se i fešta jer doista: Večeras je naša fešta! Hvala Vam momci na ponosu kojim ste nas ispunili!

Ali, da ni u ovakvim trenutcima nismo lišeni podmuklosti politike svjedoči činjenica da državna televizija niti u dva sata programa nakon utakmice nije pronašla 30 sekundi da čujemo što hrvatska Predsjednica koja je bila na stadionu ove čarobne večeri, misli, što bi htjela naciji reći, u riječ, kakvi su joj dojmovi!

Ne, jer je to naredba onih koju državnu televiziju kontroliraju. Mislite li da ne bi čuli Plenkovića da je ove noći bio sa svojim narodom?

Sram Vas bilo urednici i novinari da ste i u ovoj ponosnoj noći medijski tjelohranitelji, a ne ponosni profesionalci!

No, budemo li prvaci svemira i ako se to učini priličnim mentorima iz Bruxelessa, čut ćemo i čelnika Vlade! Ali, Predsjednicu na kapaljku jer je ta ta mjera dopuštenosti i ne samo u ovoj zgodi apotekarski izvagana u Banskim Dvorima, komentirao je Dujmović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Dalija Orešković slavi 45. srpsku diviziju

Objavljeno

na

Objavio

Sporeći se sa Zlatkom Hasanbegovićem o izjavi Brune Esih da je 8. svibnja 1945. Zagreb “pao”, Dalija Orešković, velika nada ljevice, a sve se više pokazuje da je riječ o ekstremnoj ljevici, reče: “Kada je državni vrh odustao od temeljnih vrijednosti na kojima počiva naša država, onda je država pala”.

Što će reći da su za nju “temeljne vrijednosti” srpski partizani koji su “oslobodili” Zagreb, a među kojima su bili mnogi preobučeni četnici, zatim masovna ubojstva koja su učinili i nezapamćeni teror.

Za nju su “temeljne vrijednosti” to što su se pripadnici 10. zagrebačkog korpusa, spriječeni da prvi uđu u Zagreb, kako svjedoči general Ivan Šibl, “osjećali poniženo i jadno”.

Ona se u društvu partizansko-četničkih koljača ne osjeća “poniženo i jadno” nego su joj temelj na kojem počiva njezin svjetonazor i karijera. Ona s njima “ulazi u Zagreb” da ga “oslobodi” ustaša koje vide samo ona, Beljak, Markovina, Vučić… Da oslobodi Zagreb i Hrvatsku Plenkovićeve vlasti kojoj “ne smeta politizacija Bleiburga jer među ustašofilima vidi dio svog biračkog tijela”, da je oslobodi Kolinde koja je “nula”, SDP-a koji je “iznevjerio socijaldemokraciju”, i svih koji s njom ne slave ulazak u Zagreb 45. srpske divizije 8. svinja 1945. godine.

Milan Ivkošić / Večernji list

Popis stratišta u Zagrebu kad su partizani ušli u grad na čelu sa srpskim divizijama

Hasanbegović: U Zagrebu imamo na desetke Ovčara

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marijana Bijelić nasljeđuje Simu Dubajića

Objavljeno

na

Objavio

U potpuno istraumatiziranoj javnosti, rijetko što izgovoreno može zavrijediti poseban osvrt.

Postalo je svakodnevnica zagovarati i promicati smrt drugima pa je u fazi nadgradnje te agende postalo svakodnevnica ubijanje i linč proglašavati tolerancijom, a u još naprednijoj fazi sve to se proglašava univerzalnim uzorom, nekim novim moralnim poretkom.

I u tom ludilu koje diktiraju različiti aktivistički perverznjaci, potpuno na istoj razvojnoj matrici dogodi se poruka i pojavi stara – nova osoba koja iskorači u posve nove horizonte i pred kojom čovjeku zastane dah. Pred tolikim pomračenjem uma.

HTV je najčešće pozornica na kojoj se pojavljuju i postaju takvi iskoraci, a kako je komunikacijski ponajvažniji preduvjet za uočavanje poruka i osoba upravo kontrast, savršen kontrast je akademsko-dijaloški klub “Peti dan” HTV-a. I zbog statusa sudionika i zbog statusa HTV-a.

Razinu kontrasta, time i šokantnosti osiguravaju sudionici, pri čemu naspram Raspudića i Selak, razložnog Mitrikeskog i ovisno o temi dijaloški interesantnog Aleksandra Musića, gotovo do perverzije javnost šokiraju sudionici kao, ranije, Rada Borić, zatim Lana Bobić, a trenutno Marijana Bijelić.

Često se pitam gdje su granice pristojnosti slušajući takve osobe i zašto se u poželjnom javnom diskursu ne primjenjuje pravilo, koje su engleske televizije odavno uspješno primijenile u obračunu s huliganizmom i egzibicionizmom za vrijeme prijenosa nogometnih utakmica?

Jednostavno, s huliganskog čina se preusmjere kamere i mikrofoni, a u ovom slučaju, valjda da bi se ponudila legendarna “različitost” kao izraz nekakve dijaloške kulture i zrelosti društva, upravo se kamere i mikrofoni usmjeravaju u perverzije.

I to kreatori programa predstavljaju dijalogom. Nekom vrstom poželjnog konflikta.
Utoliko je ovaj dijaloški konflikt perverzniji, ukoliko je javni i društveni status dijaloških perverznjaka izraženiji, a namjera produkcije poželjnosti veća.

Nakon prijedloga Rade Borić u “Petom danu” da se donese zakon o deustašizaciji, konstatacija dr. sc. Marijane Bijelić da u NDH nitko tko je tada živio nije mogao ostati čist, odnosno nedužan, probila je nove obzore kulturološke, intelektualne, ali i vrijednosne izopačenosti dajući idejni i akademski okvir pozivima na linč, smrt, ubijanje i istrijebljenje drugačijih, upravo pod krinkom njegovanja različitosti, što je i temelj akademske prisege na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojemu radi.

Stav na javnoj pozornici, osobe s javnim i certificiranim akademskim statusom, da je svatko tko je živio u jednom vremenu suodgovoran za ekstreme vremena i njegove stvarne te pogotovo virtualne posljedice, izravan je poziv na uzimanje nekakvog laserskog mitraljeza i razuzdano potpuno moralno opravdano i poželjno strijeljanje po Hrvatskoj, a u konkretnoj nacionalnoj memoriji, to je suvremena eskalacija Anđelinovićevoga “šaranja” na Trgu u Zagrebu po prosvjednicima, zatim masakra istim “šaranjem” partizanskih “osloboditelja” od Bleiburga na Križnim putovima, pokolja “osloboditelja” u Vukovaru i gdje se god moglo “šarati” po Hrvatima zatrovanim generacijski prijenosnim virusom življenja pod NDH državom. Izjava o odgovornosti življenja je najeksplicitniji poziv na ubijanje hrvatskog naroda koji sam čuo.

Šokirajuća je u toj izjavi razina umne i moralne nastranosti, no, daleko je šokantniji društveni standard, koji toliku i takvu nastranost potiče, čineći posve normalnim pa i prihvatljivim samoproglašeno pravo na avangardnost, neupitnost, što je prvi preduvjet egzekutivnosti.

Još je veća sramota činjenica da kao narod u čijem se društvenom srcu to događa, idemo na Bleiburg i izražavamo štovanje žrtvi upravo takve povijesne perverzije koja je eskalirala nazad 74 godine, a kao sustav uz našu mirnu suglasnost živi i djeluje i danas!? Strašno, komentirao je Marko Ljubić na facebooku

 

Marijan Knezović: Što je s razvojnim oblikom ljudskog života i zašto se on ne štiti?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari