Pratite nas

Istaknuto

TIHOMIR DUJMOVIĆ: Predsjednica se u prvoj godini mandata popela na slavne hrvatske povijesne police

Objavljeno

na

Upravo je fantastično s kojom zluradošću su mediji komentirali prvu godinu predsjedničkog mandata Kolinde Grabar-Kitarović i paralelno branili opsesivnu ambiciju Vesne Pusić da pod svaku cijenu bude kandidat za glavnog tajnika UN-a!

[ad id=”93788″]

Te da zapravo ovu tehničku Vladu koja prije primoporedaje vlasti samo čuva zgradu od slučajnih lopova, politički upravo nepristojno upregne u svoje ambicije. Kakva politička proždrljivost!

Pitanje preseljenja

Naime, hrvatska predsjednica je u prvoj godini povukla niz upravo povijesnih poteza koje uopće nisu valorizirani i jedva da bi joj se mikroskopom mogle pronaći grješke vrijedne registriranja.

Prigovaraju joj primjerice da se nije preselila u Visoku ulicu i baš nikoga da konstatira da je u toj epizodi dramatično prekršen zakon jer je DUDI dao prostor u Visokoj mimo zakonske procedure. Naime, u zakonu eksplicitno stoji da je za takvu opciju nužna pisana i obrazložena molba same predsjednice što se nikada nije dogodilo.

Taj prostor joj je dakle protuzakonito guran pod nos samo da se medijski može sotonizirati kako eto ne ispunjava obećanja! Ako se predsjednica negdje treba seliti, onda su Banski dvori idealna solucija, uostalom da nisu raketirani, predsjednik Tuđman se nikada ne bi selio na Pantovčak.

Zamjeraju joj da je obećala dramatično rezanje troškova Ureda i opet nikoga da konstatira da ovaj Ured ima manje zaposlenih od Josipovićeva, da je ovaj Ured potrošio manje novaca od Josipovića, a da je, što je gotovo nevjerojatno, pri tom, imao 30 posto više aktivnosti od Josipovića. Taj ključni podatak nitko ne želi objaviti!

RTL se proslavio nabrajanjem tobožnjih neispunjenih obećanja a da ove argumente nisu uzeli u obzir. Glede objektivnosti takvog novinarstva valja uzeti u obzir da ni RTL, ni drugi medij, nisu ne samo nakon prve godine Vladina mandata, nego čak ni na kraju Milanovićeva mandata uzeli plan 21 i naciji točku po točku izvještavali gdje ih je sve prevarila Milanovićeva Vlada!

Ali je Mojmira Pastorčić na RTL-u imala potrebe nakon prvih 365 dana mandata predsjednice nabrajati njena tobožnja neostvarena obećanja pa i ono da ćemo biti najprosperitetnija zemlja u Uniji. Je li tvrdila da će to biti nakon godine dana?

Tvrdi se da je obećala, a nije sazivala sjednicu Vlade, ali se šuti da se Milanović na tu temu ponašao kao politički deliknvent i da joj je otvoreno poručio da može doći slušati sjednice Vlade. Nema nikakve dvojbe da bi Milanović napravio skandal da je sazvala sjednicu i bilo je krajnje razumno izbjeći još jedan sukob s najvećim nasilnikom na političkoj sceni.

Tko može zaboraviti onu scenu kad gleda lijevo i desno samo ne u predsjednicu kad se s njom pozdravlja? Tko normalan će takvom liku predložiti „zajednički sjednicu“? S druge strane, čak i ako se može razumjeti da je većina razulareno lijevih medija s gnušanjem doživjela izbacivanje Titove biste, što je uistinu bila povijesna simbolika, prešućen je niz drugih za naše relacije povijesnih relacija.

Govor u Kninu

U to spada jasan, čvrst i beskompromisan govor u Kninu kakav nacija nije čula 15 godina duge mračne noći koju su nam ideološki priredili Mesić i Josipović. Preskočena je i činjenica da je predsjednica otišla uistinu u pijetetni posjet Jasenovcu, naspram huškačkih govora koje tamo drže Milanović i Pupovac.

Koji će u isto vrijeme uporno šutjeti u Vukovaru, jer da je to mjesto pijeteta gdje nije prilično držati političke govore. No, ako već govorite u Jasenovcu, zašto šutite u Vukovaru? Jer, šutnjom u Vukovaru i neeskpliciranjem srpskog agresora koji je spalio cijeli jedan grad, podgrijavaju se teze o Domovinskom ratu kao o građanskom ratu! Neobično je zanimljivo da je ljevici uvijek bilo lakše govoriti o ustašama nego o četnicima.

Dolazak američkog potpredsjednika Bidena, iako je to Kolindin megauspjeh, kakav niti jedna druga europska država te snage i te veličine nije kadra organizirati, spominje se u ovoj prilici de facto tek tehnički! Što je pak najiritantnije, mediji Kolindin povijesni plan o uspravnici Jadran-Baltik prešućuju točno po taktovima Josipović-Pusićkine regionalne politike.

Odmak od regije, odmak od Srbije, konačni korak prema istinskoj samostalnosti, ulazak u društvo srednje Europe gdje smo stoljećima bili, s tim što sada tamo ulazimo sa svim riješenim povijesnim pitanjima jer ulazimo kao samostalna država u društvo u kojem nas ne čekaju ni civilizacijski, ni vjerski, ni sigurnosni niti manjinski antagonizmi, a sve to dobivamo uspravnicom Jadran-Baltik.

Kolinda Grabar Kitarović se de facto u prvoj godini mandata popela na slavne hrvatske povijesne police. Taj projekt ne otvara samo put ostvarenju najvažnijeg strateškog cilja: energetsko-sigurnosne neovisnosti koju će nam jamčiti Omišalj.

Taj projekt napokon otvara put da izađemo iz kulturnog i medijskog regionalnog labirinta u kojem živimo. Da više ne slušamo svaki dan vijesti iz Beograda kao da je Jugoslavija realnost, da nam kulturna okupljanja ne preplavljuju isključivo gosti iz regije, da nam filmske koprodukcije nisu vezane samo uz Beograd, da nam se inozemna športska nadmetanja ne svode na Partizan i Crvenu zvezdu.

Da nam u „Green Goldu“ ne pjeva Miroslav Ilić kao da je Zagreb beogradsko glazbeno predgrađe! I da nam „leskovački voz“ ne postane najveći gurmanski užitak. Žurim reći da ništa od spomenutoga ne treba ukinuti ako ima, a ima ljudi koji u svemu ovome uživaju, samo žurim reći da se već jednom moramo odmaknuti od isključivo, samo i jedino regionalnog okvira u kojem živimo.

Tri ključna ministarstva

Niti jedna od ovih promjena neće biti moguća bez adekvatnog odabira novih ljudi za tri ključna ministarstava: kulture, znanosti i obrazovanja. I ako na bilo koje od ta tri mjesta stigne netko tko ne vidi dalje od Beograda, ova vlast neće moći iznijeti ključne promjene. Niti će „uspravnica“ stati na noge!

A što tek reći na Pusićkinu tezu da bi bila nezabilježena blamaža kad bi nova Vlada povukla njezinu kandidaturu za glavnog tajnika UN-a, dodajući da se tako nešto u povijesti nije dogodilo? Puno toga se u hrvatskoj povijesti nikad nije dogodilo.

Primjerice, lex Perković! To je bio pravi i istinski presedan i neviđena blamaža i to u hrvatskoj vanjskoj politici koju je upravo ona vodila. Zbog čega bi Vlada podržavala njenu kandidaturu za čelnika UN-a s obzirom na to da drska i arogantna kako to samo ona zna biti, Vesna Pusić ponosno ističe da nije niti tražila potporu nove Vlade!

Tihomir Dujmovi/SD

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari