Pratite nas

Kolumne

Tihomir Dujmović: Teror ljevičarskih terorista

Objavljeno

na

Histerija oko novog američkog predsjednika od prvog dana pokazuje najprije ideološku nezajažljivost ljevičarske falange koja se pokazuje kao protudemokratska, nasilna i isključiva do razine da si čovjek postavlja pitanje tko je tu zapravo neofašist.

Naime, sve što se danas zamjera Trumpu, zamjera mu se u prvom redu na temelju onoga što je izrekao u predizbornoj kampanji, a ne na temelju onoga što je napravio, i papa Frane je do kraja u pravu kad ističe da nije mudro okrivljavati nekoga prije negoli taj netko povuče neki potez.

“Vidjet ćemo kako radi, što čini, te onda stvoriti mišljenje. Bojati se ili radovati se zbog nečega što bi se moglo dogoditi, po mojem sudu nije mudro. Ne volim brzati i preuranjeno prosuđivati ljude”, rekao je Papa za španjolski El Pais. No, tamo gdje se Papa ufa u mudrost, svjetska ljevica oslanja se na histeriju i apsolutnu uvjerenost da je svijet globalnog liberalizma savršeni svijet koji se ne smije ni po koju cijenu mijenjati. Inače? Inače ćemo mi razbijati gradove i, ako treba, na silu svrgnuti onoga tko mijenja našu idilu.

A koliko ih je bilo?

To je zapravo poruka svjetske ljevice Trumpu. U svjetske prosvjede uključila se i hrvatska radikalna ljevica, no prosvjednike ste mogli nabrojiti na prste jedne ruke. I dobro primjećuje Željka Markić: sad nema medija da progovore o fijasku tih prosvjeda! Sad nema medija da pobroje prosvjednike! Jer je i većina hrvatskih medija dio antitrumpovske kampanje! Od CCN-a tamo, do RTL-a ovamo! Glede Trumpa i straha od Trumpa, valja reći da je sve svoje “problematične” izjave on izgovorio u predizbornoj kampanji, a kad god u Hrvatsku stiže bujica četničkih uvreda, ili ranije, talijanskih iredentističkih teza, nacija se redovito umirivala izjavama “ma tamo su izbori, pa znate da je retorika onda drukčija”.

Kad se svojatala Istra od strane talijanskih neofašista, što smo čuli od IDS-a osim rečenice: “Ma tamo su izbori, pa znate…” Danas, da ih pitate o Trumpu, urlali bi od muke! Koliko puta je naša politička krema na najbestijalnije izjave iz Beograda tražila alibi za vlastitu šutnju u tezi “tamo su izbori, to vam je predizborna retorika, pa znate kako se tada govori”. Identične stvari mogli smo pratiti kod Berlusconija u Italiji, isto tako i za vrijeme francuskih izbora, poglavito nedavno i u Austriji, ali i u Britaniji kod zadnjih izbora. Sad se moramo dogovoriti: honorira li se svima predizborna retorika u kojoj se pretjeruje ili samo onima s kime se radikalno ne slažemo, kao što je to Trump za svjetsku, pa i našu ljevicu?

Donald Trump je čovjek koji evidentno donosi promjene, čovjek kojem se ne sviđa što je globalizirana liberalna ideologija napravila od Amerike (premda su je Amerikanci izmislili!). Smije li se to uopće reći ili je liberalni kapitalizam projektiran da po svaku cijenu traje milijardu godina? Kad srušite državne granice logikom globaliziranog liberalizma, pa vam tvornice pobjegnu u Kinu, vama kao državi ostanu tisuće i tisuće radnika na ulici. Smije li se to reći? Smije li se pokušati to promijeniti? Smije li se pokušati zauzdati takva praksa? Smije li se naglas reći da nije nužno da cijeli svijet prakticira politički, društveni i ini život identičan američkom?

Zašto bi Amerika vodila računa o nama, a ne prvenstveno o sebi? Premda nitko normalan neće i ne želi ukinuti mogućnost abortusa, zbog čega se uopće ne smije razgovarati o tome da ako život počinje od začeća, da pravo na pobačaj znači pravo na nečiju smrt, a mogućnost da nekoga ubijete definitivno ne spada u ljudska prava? Možemo li o tome uopće razgovarati? Ili ćete svaki put kad se o tome bude razgovaralo razbijati gradove? Zašto ne biste konstatirali da je projekt Unije u dramatičnoj krizi i, ako se ne okrene konceptu konfederalnog povezivanja samostalnih država u kojem se suverenitet neće gaziti, da Unija nema osobite budućnosti?

Mučenje Makedonije

Zašto ne reći da Europa danas pokazuje istu onu jalovost u međunarodnoj politici koju je pokazivala i stotinama godina prije? Makedoniju drže već deset godina u predvorju Bruxellessa premda za to nema nikakvog razloga, i Mirjana Petir s pravom u Bruxellesu ovih dana upire prstom u tu dvoličnost. Jer, Bruxelles u isto vrijeme Srbiji dopušta da divlja po cijeloj regiji. Nakon BiH, Hrvatske i Crne Gore, na koje su već iskalili svoj velikosrpski bijes, sada smo čuli srbijanskog ministra vanjskih poslova koji je rekao da je bila fatalna greška što su priznali Makedoniju. Zamislite budućnost tih dobrosusjedskih odnosa! Smijemo li reći da time Unija žmiri na velikosrpske pretenzije? Kakva je onda naša budućnost ako će se i u Uniji legalizirati takvi planovi? Treba li nam takva Unija, kao da nas pita Trump.

Osobno mislim da još uvijek boljeg rješenja nemamo, ali razgovor na tu temu valja prihvatiti. I bolja rješenja se uvijek moraju tražiti. More je, dakle, pitanja koja je pokrenuo ili će pokrenuti Donald Trump, i mimo je svake pameti da ga se ovako zvjerski napada samo zato što propituje relacije u kojima živimo. Trump otvara prostor i otvara dijalog za teme koje su doslovno bile zabranjene i ta činjenica da je liberalna globalizacija već formirala deset zapovijedi o kojima nema diskusije najviše govori o prirodi takvog sustava.

Teror kapitala i kapitalizma koji guši i uništava svaki sadržaj, činjenica da multinacionalne kompanije vladaju svijetom, a ne izabrane vlade, dopuštenost kapitalu da bude jedina mjera svega i svačega, taj profiterski sadizam koji nema za cilj opći razvoj, nego dodatno gomilanje novca u džepovima uvijek istih, paralelni teror tzv. ljudskih prava koji je doveden do paroksizma i koji se nerijetko vodi kao dimna zavjesa za ostvarivanje tko zna čijih ciljeva, sve su to teme koje propituju stvarnost i mogu donijeti različite odgovore.

Trump je sada odbio mogućnost da se iz inozemstva financiraju udruge koje govore o pobačaju. Rusija je odavno onemogućila da se nevladine udruge financiraju izvana. Paranoja? Ne bih rekao. Kada je izraelski parlament naložio svojoj obavještanoj zajednici da istraži na koji se način financiraju nevladine udruge u Izraelu, jer su ih nevladine udruge svakodnevno manijakalno proganjale, ispostavilo se da najveći dio financiraju ni manje ni više nego – arapske zemlje! S kojima su u ratu! I, dakako, Velika Britanija. Hoće li biti označen kao ustaša onaj tko će jednog dana to pitanje postaviti i u Hrvatskoj? Sve su to relacije koje potiče Trump, sve su to pitanja koja donose promjene koje on nagovještava, ali zar je to neofašizam?

Zar je sve fašizma što nije slijepo slušanje ljevičarskih dogmi o modernom društvu? Uostalom, krenimo korak dalje, sada kad se Unija trese, sada kada je Britanija vani, a nije nemoguće da je još neki slijede, valjalo bi širom otvorenih očiju hodati zemljom i postaviti pitanje: tko je tako siguran da je Hrvatskoj bolje u Uniji negoli bi joj bilo bolje u uspravnici “Jadran-Baltik”? Tko je tako siguran da je euro bolje rješenje od kune? More je takvih pitanja koja traže odgovore, ali mediji kao po komandi zabranjuju takve rasprave. Kako vidimo, praktički sve članice Unije smišljaju rezervno rješenje jer je nakon izlaska Britanije jasno da to nije kraj.

Brinimo se o sebi

Ako, dakle, svi razmišljaju kako zaštititi svoje interese, zašto bi to bilo zabranjeno Hrvatima? Ljevičarska histerija se u tom smislu u prvom redu poziva na vlastitu alergičnost prema nacionalnim državama, prema nacionalnim relacijama i prema naciji kao takvoj. Ali, svijet je napravljen od nacionalnih država, a nadnacionalni projekti su do sada redom propadali. I Jugoslavija i SSSR, i to ne zbog “mangupa u našim redovima”, nego zato što su se pokazali funkcionalno posve neodrživim. Ako Europska unija prisili naše elite da prijeđemo preko svih otvorenih pitanja sa Srbijom i pritom je uzmu u svoje redove, ako u isto vrijeme ista ta Europska unija nastavlja gledati pa i podupirati protudaytonsko propadanje BiH i nestajanje Hrvata u BiH, hoćemo li moći reći da je Unija za nas savršeno rješenje?

Hoću reći kako je Trumpova ekstravagantnost sjajan povod da propitamo relacije koje nas okružuju i da se hrabro pogledamo u ogledalo. U riječ, Trump je za sada samo na neki način otvorio prostor za dijalog, legalizirao razgovor o zabranjenim temama, otvorio prostor da se planira i drukčija budućnost od zadane, ako se pokaže da je to bolje rješenje. Prijeđe li Trump s riječi na djela, pa, primjerice, napravi novu Jaltu, nastavi ratobornom politikom prema Uniji i potakne njezin raspad, Hrvatska će, kao i svi drugi, morati razmisliti o alternativi. No ovdje se, kako vidimo, o tome ne smije razgovarati jer postoji fetva vezana uz EU.

I Mađarska i Poljska i Češka i Slovačka, da ne kažem i Britanija, jasno se opiru pritiscima iz Bruxellesa jer tvrde da neka rješenja koja se nude idu izravno protiv njihovih interesa. Imamo li mi nešto za primijetiti u tom kontekstu? Ili ćemo se ponašati kao i 1918., kada na Wilsonove ideje o odcjepljenju ovdje nije bilo nikoga tko je bio kadar predati zahtjev za formiranjem vlastite države. Jer smo slijepo vjerovali Beču čak i kad je carstvo propalo. Je li moguće da u stotinu godina nismo baš ništa naučili?

Tihomir Dujmović / slobodnadalmacija.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Barbara Jonjić: Dica su to Malešna, al’ znadu komu su sviće palili – Dica su al’ znadu kako Domovinski rat nije bijo građanski rat

Objavljeno

na

Objavio

Školu moreš
Al’ ne moraš imat
Ae
Komu se uči, neka uči
Neka buba, čita, zbraja i dili
Na volju mu je

Al’
Kuvat u nas moraš znat
Ono zeru, mrvočak
On’liko k’liko se kuvalo u našemu sirotinjskomu kraju na golu kamenu
Na kominu su šamot ciglon
U bronzinin što su se mrčavi
Cunali
O komaštrin

Moja baba nije znala pravit sto i jedan kolač
Ni čut
Kakvi kolači, kakvi bakarači
Kašnje je to došlo
Su markan iz Njemačke
Uskupa su flajdan i hauban za kosu
Su prvin merđanin i bagerin
Uskupa su petardan
Njemačkin štekan Ma’lbora i Zipašin

Nisu naše kuvarice
Ravne onin iz
Slavonije
Ni govora
Jerbo naše
Valja pravo reć’
Nisu imale nit’ mat’rijala za toga

Pravit svo ono bogatstvo nisu imale sučin al’ zato
Su naše pekle
Privrte vrile
Ušćipke meke
I padišpanj u koji bi viju rukan vridnin zadivale

Bile vrlo stručne
Za rašćike i koštradine
Za kruva ispod sača
Raka su metvicon i puron
Stručne za pečenice, divenice i toća

Još k’o dite
Učilo me naškoj kuvariji
Metnili bi mi zdilu, bilu.. su jajima na tolu
Ispod niske odrne
A ja na stočiću propeta
Unde di gleda priko Bejine kuće
U Osoje
Metnili bi mi
Šaku brašna, soli navr’ prsta
Kap varenike, zeru mlake vode
Pa bi unda sama zamišala privrte
Gledajuć satrat sve one gljize

Izlivala bi i’ kacijolon
U zagrijanu, crnu tavu na šporetu
Pa bi začvrčalo na kapi ulja

Čekala bi da zeru skori
Ujti su donju stranu
Pa unda privrnila
Unda bi jopet
Pričekala
Minut, dva
Pa
Iskrenila na pijat
Oni na sitne, crljene ruže

Amerikanski pijat
Oni što je doša’ brodon u jednoj od oni’ puni’ skrinja moje babe
Što su njojzi slala braća iz svita

Najlišpe na svitu meni je bilo na vrilu privrtu
Posut rukon zeru cukra
Onako iz zdraka
Samo da zabili sridica
Pa pljesnit rukama i gledat
Kako cukar krabi vrućina koja ugusto iz privrte
Dimi

Doklen ideš
Musavin rukan privrćeš listove one dvi materine knjige zvane – Kuvarica
One su tvrdin korican
Su šarevitin slikan, kojima smrti nema

To ti je najdraža zabava bila
Ist i privrćat slike
Oni knjiga što i’ je mater kupila u vakat kad se udala prikomlada
T’liko mlada da ni kuvat nije znala

Kuvarice ob’e znadeš napamet
Od
Do
Svako slovo i svaku sliku
I znadeš šta bi iz nje najradije pojio
I ti
I ćaća ti
I brajo
Jerbo si i nji’ uvik pita šta bi oni za se’
Probrali
I silijo bi i nji’
Sve redon
Da ti upru prston u najlišpu sliku
Ae
Jerbo glavno je bilo izabrat šta ‘oćeš
Izabrat na sliki
U mašti
To ti je unda isto k’o da si kupijo i mat’rijal
I kuva i peka
I pojio zaprave

Kraj studenoga je i oni je vakat
Kad se po selu uzvire gudini po kućarin

Dobranalo se iznenada to jedno jutro kad ti se mrzle ruke lipu za volan
A iz usta ti dimi od leda doklen govoriš
Pa puneš u caklo
Da dica rukan
Mogu mećat srca
Dok se vozu

Pa se ne voziš više u običnomu autu kroza mrzle dane
Nego u malešnoj galeriji
Njijovi imena
I srca

U te studene dane
Uvati gudine skrika po kućarin
A u zdraku se izmiša mirluš brenera
Svinjski dlaka
I vrile vode
Postanu tražena roba u selu one lole što znadu utvrdo gudinu držat nogu

Vrime je to oštra mirluša
I vrime oštri’ noža
Zvona za bikarenja
I sindžira za okrićanja

Nije lako bit gudin
Priko godine
Ni čut
Krajen godine
Apose je gadno bit gudin
Milo ti ji dođe

Ae
Meni milo gudina
Oduvik
Šta mu je život
Ništa!
Ide, pije, tovi se
Ne misli se o ničemu
Svaki dan mu jednak
Nečisti podase
A dalje svoga kućara niti ne zna
Loče iz korita mekinje i spirine
Pa čeka
Da ga se su prvin ledon prikolje
Posoli krupnon soli
I na lisi ga se razviša

Studeni je
Mrznu cakla
Dobranalo se ono jutro kad se ruke mrzle za volan lipu

Vratili mi se sokolići moji
Oni moji stariji
Iz našega Vukovara
I već danima govoru
Šta su sve vidili
Okon i srcon
Di su i šta ili
Di sviće palili
A di se do tlea
Poklonili

Donili u rukan malešni Vodotoranj
I malešnu Golubicu
Donili sasebon Vukovar na naš jug
U dnu malešnoga Vodotornja
Upisana ona časna godina
Tisućudevestodevestprva
Ona za koju moraš znat di si bijo
I ti
I svi koliki

Vidili moji sokolići gorikar
Sve naše barjake na vrpi
Sve
I one crne koji su u nemilosti
Poradi
Pozdrava
Za Dom spremni
Dica su to
Malešna
Al’ znadu komu su sviće palili

Dica su al’ znadu kako Domovinski rat nije bijo građanski rat

Neka nemaju velike škole
Znadu
Više se volu igrat nego sidit nada knjigon
Uču se išton privrte zamišat
Al’ o ratu sve ono prikovažno
Već znadu

Jerbo
Nije njima cili svit
Kućar i puno korito
Nisu godine proveli samo ločuć spirine
I gledajuć u prazno
Dica su al’
Mislu glavon i srcon
I volu svoje

Tak’ima mista
Nikad’ neće bit’ ni na hateveu
A ni na državnon koritu

Taki poda rukon cili život nosu one dvi Kuvarice tvrdi korica
Iz koji’
Znadu šta ‘oće

Znadu izabrat

Znadu kako je srce i mašta
Prišnije
Od onoga zaprave

Kako je prišnije crtat onin praznin, promrzlin rukan srca po caklu
Nego živit k’o gudin koji ne vidi baš ništa dok ide sve redon
I zaprave

Znadu kako se more i mora volit sve svoje redon
I upaljenon svićon
I pismon
I molitvon

More se volit sve svoje su onin što šalješ u modernin, šarevitin skrinjan
Koje i danas dolazu na naš kamen sirotinjski

Tisnin putin
Odsvaklen

Barbara Jonjić / Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Bezočne laži bosanskog vezira

Objavljeno

na

Objavio

Točno prije 24 godine u Zenici se dogodio strašni masakr. Kako danas pišu „bosanski“ mediji: „od granata ispaljenih na centar Zenice sa položaja HVO-a pozicioniranim u Putičevu, 16 kilometara zapadno od Zenice poginulo i ranjeno više civila u trenutku velike gužve.“ Na medijske navode, nadovezao se Bakir Izetbegović koji je uzimao ovaj primjer kao dokaz „udruženog agresora koji je vršio agresiju na BiH“, kako je primjerice govorio na obljetnici 25 godina ABiH 08.04.2017. u Travniku. Ono što su svi zanemarili i izbjegli navesti (osim rijetkih slučajeva kada se spomenulo u jednoj rečenici) jeste da je HVO na osnovu znanstvenih balističkih dokaza pravomoćno oslobođen optužbi za masakr u Zenici (dokazano je kako HVO nije imao uopće u posjedu topništvo kalibra granata koje su ubile nedužne civile, te je dokazano matematičkim izračunima da granate nisu uopće došle iz smjera položaja HVO-a).

Kada se masakr dogodio, iz štaba ABiH, nakon samo par sati, prije nego se i znao točan broj žrtava, u javnost je otišlo priopćenje s kojim se osudio HVO za masakr, i to sadržajem koji je imao za cilj raspiriti mržnju ne samo prema HVO-u, nego i Hrvatima koji su ostali u Zenici. Odmah je krenula službena reakcija iz redova HVO-a prema zapovjedništvu 3. K. ABiH. HVO je potvrdio kako sa njihovih položaja nije bilo nikakvih borbenih dejstava, priloživši službenu zabilješku s kojom obavještava zapovjednika 3. Korpusa ABiH Mehmeda Alagića kako se, radi informacija o premještaju snaga VRS-a, očekuju granatiranja iz pravca VRS-a. Mehmed Alagić odgovara kako je priopćenje koje je on poslao govorilo točno s kojih položaja su granate došle, te kako ne zna zašto je radio Zenica u javnost poslao informaciju o tome kako je HVO odgovoran za masakr. Da je Alagić govorio neistinu, govori samo priopćenje koje je on odobrio.

(Priopćenje 3. K ABiH s kojim se optužuje HVO za masakr (samo par sati nakon granatiranja))

Bakir Izetbegović zapeo u vremenu

Zašto spominjem ovaj događaj iz Domovinskog rata koji se zbio točno prije 24 godine? Iz razloga što se kampanja neistina i iskrivljavanja činjenica nastavlja i danas. Ne nastavlja je neka društveno irelevantna osoba, nego Bakir Izetbegović, Član Predsjedništva i osoba br. 1 kod Bošnjaka. Ovih dana ne silazi sa ekrana i medijskih stupaca. Njegove neistine, prepotencija u davanju arbitrarnih političkih ocjena sa pozicije „prirodnog vlasnika Bosne“ jednostavno ostavljaju bez teksta. Toliko, da na njegove izjave, koje ovih dana sve učestalije ponavlja, ne reagira nitko. Na službenoj stranici vezira od Bosne stoji njegov govor iz Travnika prigodom spomenute obljetnice, gdje se sumirano mogu vidjeti teze koje provlači kroz sve medijske istupe. Idemo redom.

7. korpus je neprekidno bio u bitkama – od aprila 1994. pa do oslobađanja značajnih prostora na Vlašiću tog ljeta i oslobađanja ogromnog prostora i grad Kupresa, čime je već praktično primoran HVO da prekine svoje partnerstvo s VRS i pridruži se oslobodiocima BiH

Dakle, prema Bakiru Izetbegoviću, združene operacije Cincar, Zima ’94.Skok 1Skok 2Ljeto ’95.OlujaMaestral i Južni potez HV-a, HVO-a i jednog dijela ABiH (koja je, usput rečeno, bila naoružana, obučena i opremljena od strane HV-a), koje su dovele do oslobađanja oko 1000 četvornih kilometara prostora, među kojima je bio i Kupres, su operacije samo Armije BiH koja je svojim „herojstvom primorala HV i HVO na prekidanje partnerstva sa VRS“.

Nastavlja Bakir: „U ovih 25 godina, od prvih dana  rata duhom i moralom pripadnika Armije dominiralo je upravo jedinstvo, visok motiv za oslobađanjem domovine“.

U travnju 1992. na tiskovnoj konferenciji u Bijeljini Bakirov otac Alija izjavljuje kako „JNA nije okupatorska vojska. To nije stav SDA. Rata u BiH neće biti“. Ako prije 25 godina, Izetbegović senior izjavljuje kako JNA nije okupator, odakle 25 obljetnica i od koga se to oslobađalo, ako JNA nije bila okupator?

No, najbolje od Bakira tek dolazi:

„7. i 3. Korpus su bili prepoznatljivi po visokom stepenu ustrojstva i organizacije. Krajišnici su ostali ono što su bili i u prethodnim stoljećima – časni ratnici viteškog i gazijskog duha, spremni na nezamisliva herojstva, ali ne i na zločine i pokolje.“

Bakir vjerojatno misli na ustrojstvo i organizaciju u Mehurićima, gdje je bio logor za obuku Mudžahedina. Pod disciplinom i odgovornošću, vjerojatno misli na ritualna ubojstva u Poljanicama, Orašcu, Travniku, i drugim mjestima, gdje je, po riječima Abu Ajama, jednog od zapovjednika postrojbe El Mujahid „braći vjera branila držanje zarobljenika, pa makar to bili žene i djeca“, zato su ih morali ubijati.

(Abu Hamza pojašnjava tko je i kada vodio Džihad)

O kakvom se viteštvu radi, pojasnio je 26.03.2017. Abu Hamza gostujući na televiziji N1: „ovo danas što radi ISIL, ovo nije nikakav Džihad. Mi smo u ratu vodili Džihad. Braća su došla pomoći braći“. O čemu konkretno Abu Hamza govori, pokazuje dokument „Upute muslimanskom borcu“ objavljenom početkom 1993. i dostavljenog „svim borcima ABiH“, a koji pored ostalog govori kako moraju biti hrabri jer „je mjesto, vrijeme i način smrti odavno napisan“, preporučljivo je slagati neprijatelju, ako starješina tako odluči, „dozvoljeno je spaliti usjeve, određene objekte kuću i sječu neprijateljskog palmovika“, te je ostavljeno slobodnoj procjeni je li korisnije „likvidirati ili zamijeniti ratnog zapovjednika“.


Ovim se očigledno vodio i od Izetbegovića glorificirani Mehmed Alagić „pasionirani vojnik i komandant, general, koji je inspirirao, motivirao, ali i neposredno usmjeravao sve svoje saradnike“ , kada je „pasionirano“ vodio svoje postrojbe u Križančevo selo i druga mjesta masovnih zločina nad nemuslimanskim stanovništvom.

Kontinuitet huškačke propagande

Zašto paralela između događaja u Zenici i današnjih izjava Bakira Izetbegovića? Paralela se mora povući kako bi se pokrenula rasprava o razlozima propagande laži koja ima svoj očigledan kontinuitet. Događaj iz Zenice, dokazuje kako se u ratu nije libilo iskorištavati ljudsku tragediju za ostvarenje političkih ciljeva. Osuđivanje HVO-a za granatiranje nedužnih civila imalo je za cilj stvoriti averziju i mržnju običnog puka prema HVO-u i Hrvatima općenito. Nitko u to vrijeme nije spominjao, a ni danas nećete čuti svjedočenja o tome kako je sanitetski stožer za sjevernu i srednju Dalmaciju iz Splita lijekovima opskrbljivao i Travnik, i Zenicu i druga mjesta, ne samo za vrijeme sukoba sa VRS, nego i u jeku najžešćih sukoba ABiH i HVOa. Cilj je očigledno postignut, jer je HVO okarakteriziran kao najveći zločinac iz Domovinskog rata.

No, ako je u okolnostima od prije više od dvadeset godina možda bila i shvatljiva ta huškačka propaganda poput ove iz Zenice (a ima i drugih slučajeva), koje je danas opravdanje da bošnjačka politička elita se služi istim sredstvima laži i obmana?  Ako želimo dobro jedni drugima i ako želimo istinsku budućnost ovoj zemlji, zar nisu iskrenost jednih prema drugima i istina dva temelja na kojima bi sve to morali graditi? Nije slučaj samo Bakira Izetbegovića, nego cjelokupne bošnjačke političke elite, što tzv. ljevice, tako i tzv. desnice, koja se služi ovim sredstvima obmana, kako bi eksluzivnim pravom na žrtvu, zapečatili ekskluzivno vlasništvo nad BiH na način da onemogućavaju bilo kakav vid reformi. No čovjek se pita zašto? Čemu? Koji je krajnji cilj?

Deklaracija sa Gazimestana

Odgovor možda stoji u još jedno, istupu Bakira Izetbegovića ovih dana: onom iz čestitke Erdoganu na rezultatima referenduma u Turskoj gdje kaže kako je „rezultat referenduma stabilizirajući korak koji će osnažiti Tursku, učiniti je snažnijom regionalnom silom, sa snažnim liderstvom“. Pozdravljati namješteni referendum koji od Erdogana pravi suvremenog sultana, u suvremenoj demokraciji 21. stoljeća, znači da imamo problem u poimanju i vrednovanju pozitivnih vrijednosti društva. Nekoga to može iznenaditi, ali nekoga tko malo detaljnije iščitava stvari ne toliko. Naime, u „Islamskoj deklaraciji“ Alije Izetbegovića, Alija Tursku naziva „plagijatom od države“, „koja je svojim usmjerenjem ka modernizmu i odustajanjem od vrijednosti s kojima je vladala svijetom postala trećerazredna zemlja“. Prema tome, shvatljivo je da Bakir Izetbegović povratak Turske u sultanatsko uređenje vidi kao pozitivnu stvar. Vjerojatno za sebe ima u planu funkciju bosanskog vezira u neootomanskoj Turskoj.

Ovo pokazuje jedan višedesetljetni kontinuitet društveno političke vizije, koja ne evoluira u skladu sa razvojem suvremenih humanističkih i demokratskih europskih vrijednosti, nego dapače, deevoluira u neka druga feudalna vremena kasti i ljudi prve i nižih klasa.

Znajući sve ovo, pitanje je može li se uopće govoriti o nekoj zajedničkoj budućnosti u BiH, znajući kako što vrijeme brže prolazi, to je i proces deeovlucije sve brži, sa sve većom i većom cijenom. Mora se što prije naći jasan odgovor, osobito s aspekta hrvatske politike, koja nam je alternativa svemu ovome?

Koji nam je plan B u trenutku kada postane kristalno jasno kako bošnjačka politička elita odbija bilo kakav vid reformi koji se ne uklapa u iznad spomenuto poimanje društva? Možda važnije pitanje: jesu li za hrvatsku politiku u BiH veći problem „hrvatska zvona“ i „vizionari izdaleka“, od Bakira Izetbegovića koji, kada se uzme retorika njegovih govora sa raznih obljetnica ovih dana, sve više podsjeća na Slobodana Miloševića sa Gazimestana.

Slaven Raguž/Dnevnik.ba

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari