Pratite nas

Kolumne

TIHOMIR DUJMOVIĆ: Tjedni pregled hrvatske političke gluposti

Objavljeno

na

Bujica tihomir dujmović slaven leticaPolicija je u Puli uoči dolaska premijera Milanovića maknula s ulice desetak prosvjednika, riječ je o predstavnicima lokalne mladeži HDZ-a koji su nosili transparent s tekstom – “Kukuriku Vlada smanjuje prihode gradu Puli + IDS u Vladi sramotno šuti = povećanje troškova vrtića i učeničkog prijevoza – šporka politička trgovina”.

JEDVA DA JE KOJI MEDIJ PRENIO VIJEST DA JE POLICIJA UOČI MILANOVIĆEVOG DOLASKA U PULU POKUPILA DESETAK PROSVJEDNIKA, STRPALA IH U MARICU I PUSTILA NA SLOBODU TEK KAD JE MILANOVIĆ ZAVRŠIO SVOJ GOVOR! TE OBIČAJE SMO GLEDALI ZA TITOVE VLASTI: U KOJI BI GOD GRAD DOŠAO, POLICIJA JE PREVENTIVNO HAPSILA SUMNJIVCE! JE LI MOGUĆE DA HRVATSKA LJEVICA I TU BAŠTINI VELIKOG VOĐU?

Policija je u Puli uoči dolaska premijera Milanovića maknula s ulice desetak prosvjednika, riječ je o predstavnicima lokalne mladeži HDZ-a koji su nosili transparent s tekstom – “Kukuriku Vlada smanjuje prihode gradu Puli + IDS u Vladi sramotno šuti = povećanje troškova vrtića i učeničkog prijevoza – šporka politička trgovina”. Zbog takvog teksta transparenta, uredovala je policija!!! Zamislite! Kako su, ipak, razabrali da je sam tekst transparenta uistinu nevin, benigan i gotovo trivijalan, nakon legitimiranja policija je pustila prosvjednike, ali je ipak cijela procedura trajala točno koliko je trajala Milanovićeva govorancija na otvaranja radova za gradnju bolnice u Puli. Tako da ni transparent, ni prosvjednici nisu mogli nazočiti Milanovićevoj govoranciji! To nije prvi put da policija u ovom mandatu privodi prosvjednike, što je demokratski skandal prve vrste. Naime, Ministarstvo unutarnjih poslova pod ravnanjem ministra Ostojića za vrijeme predsjedničke kampanje je uhitilo skupinu mladih ljudi koji su lijepili plakate s negativnim sadržajem po Ivu Josipovića. Splitska policija je, za razliku od pulske, bila puno energičnija: priveli su mlade prosvjednike, zadržali ih cijelu noć, a ujutro ih je sud kaznio prekršajno! Policija u Puli sada ističe da nije bilo privođenja, nego da se radilo samo o legitimiranju!

No, i u jednom i u drugom slučaju u najmanju ruku se radi o teškom demokratskom deficitu, jer legitimirati i to u policijskoj postaji ljude samo zato jer su na plakatu napisali kako misle da se u njihovom gradu povećavaju cijene vrtića zato jer Vlada smanjuje lokalnoj zajednici prihode, a stranački miljenici u tom području sjede u istoj toj Vladi i šute, to znači da policija u Puli ne razumije puni smisao demokracije, prosvjeda, kritike i slobode izražavanja! Splitski primjer je još gori! A najgore od svega je činjenica da su mediji više-manje preskočili ovu svinjariju, kao i to da su faktički sve udruge za zaštitu ljudskih prava prešutjele oba skandala! Kome te organizacije čuvaju i štite ljudska prava, kad su zažmirile na ove akcije?

TONINO PICULA: “AKO SE NIŠTA BITNO NE PROMIJENI, PARLAMENTARNI IZBORI NEĆE IMATI NIKAKVU NEIZVJESNOST!” … “MILANOVIĆ JE KOLINDI MORAO ČESTITATI NAROČITO NAKON ŠTO JE TO NAPRAVIO JOSIPOVIĆ”. PICULA OBJAŠNJAVA KAKO S MILANOVIĆEM I DALJE NEMA NIKAKVIH KONTAKATA KAO I TO DA GA IGNORIRA I VESNA PUSIĆ, TE ISTIČE DA U ZGRADU MINISTARSTVA VANJSKIH POSLOVA NIJE ZAKORAČIO NITI JEDNOM U MANDATU OVE VLADE, JER “PRISTOJAN ČOVJEK NE ODLAZI TAMO GDJE GA NE ZOVU!”

Tonino Picula se medijski de facto neslužbeno kandidirao za budućeg čelnika SDP-a, iako je vrlo oprezan u tim najavama. Picula, naime, priznaje da “prima veliki broj poruka” koje traže odgovor na ovo pitanje, te da ga zapravo ta pitanja – obvezuju! On će nominalno reći da na to pitanje “ne želim odgovoriti kao da sam pred matičarem – da ili ne”, ali on u svojim odgovorima jasno ostavlja prostor za takav angažman, ako se karte dobro poslože za tu operaciju. Picula je ponovo potvrdio da nema nikakvu komunikaciju s Milanovićem, što je uistinu tragično, jer bi bilo pristojno da premijer komunicira barem sa “svojim” euuroparlamentarcima. No, potvrdio je da ga podjednako ignorira i Vesna Pusić pa tako na upit, zar ne bi bilo logično s obzirom na njegovu i njezinu funkciju da ponekad razgovara s ministricom vanjskih poslova odgovara: “Rado bih se odazvao da me netko pozove”. Glede ulaska Srbije u Uniju, Picula je krajnje skeptičan, te otvoreno ističe da se o proširenju faktički više i ne govori, već se govori o “tekućim pregovorima o proširenju”, dodajući kako “niti jedna od sadašnjih kandidatkinja ne može računati da će u skoro vrijeme postati članica”.

NEMA TJEDNA, A DA NAM MINISTAR ZDRAVSTVA VARGA NE SERVIRA NEKU AFERU! NIJE DOSTA DA JE BIO VIŠESTRUKA TEMA PARLAMENTARNOG POVJERENSTVA ZA SUKOB INTERESA, NIJE DOSTA DA SA SLUŽBENIM AUTOM I VOZAČEM IDE NA SKIJAŠKI VIKEND! SADA JE BEZ JAVNOG NATJEČAJA DAO POSAO OD SEDAM MILIJUNA KUNA TVRTKI KOJA JE OSNOVANA PRIJE DVIJE GODINE! TA TVRTKA JE 2013. GODINE IMALA SAMO JEDNOG ZAPOSLENOG I KAKO PRENOSE MEDIJI, NIJE UOPĆE IMALA PRIHODA! SUVLASNIK TVRTKE JE BIVŠI ŠEF CROATIA OSIGURANJA, NEUNIŠTIVI HRVOJE VOJKOVIĆ!

Kao pravi pravcati slon u staklarnici, ministar zdravstva Siniša Varga ozbiljno se kandidira za šampiona hrvatske političke gluposti! Nakon niza dosadašnjih afera, dao je posao težak sedam milijuna kuna, bez javnog natječaja, firmi koja nema baš nikakve reference. Iz Ministarstva se brane da javni natječaj nije bio nužan, ali svatko tko želi biti transparentan za posao koji je sveukupno, navodno, težak 50 milijuna kuna, a sedam milijuna kuna je samo iznos provizije, raspisao bi javni natječaj i zamolio kamere da sve učine transparentnim. Drugo smiješno obrazloženje iz Ministarstva se tiče njihove teze da Ministarstvo neće snositi nikakve troškove. Nominalno je to tako, ali Vojkovićeva firma će svoju proviziju naplatiti iz premije osiguranja koje osiguravajućim kućama plaća – Ministarstvo zdravstva!

ČINI SE DA JE OTVOREN NATJEČAJ ZA POLITIČKO UDOMLJAVANJE RADIMIRA ČAČIĆA! NUDIO SE BANDIĆU, PA IDS-u, NEMA NIŠTA NI PROTIV NIKICE GABRIĆA, A NAKON ŠTO SU GA MILANOVIĆ I PUSIĆ JAVNO PREKRIŽILI, A TIME I PONIZILI, DISKRETNO SE UPUCAVA HDZ-u! ISTOM TOM HDZ-u O KOJEM JE PRIJE NEKOLIKO GODINA U JEDNOJ TV EMISIJI GOVORIO KAO O FAŠISTOIDNOJ STRANCI!

Radimir Čačić se uistinu ponaša kao gladna politička zvjer! Grize na sve strane i nudi se na sve strane i što smo bliže izborima, sve je nervozniji jer ga do sada nitko ne želi. Čovjek, koji je bio u glavnoj ulozi nebrojenih gospodarskih afera, koji se nakon tragedije koju je prouzročio u Mađarskoj vratio u političku arenu, iako bi se najveći dio ljudi povukao u anonimnost nakon toga, ponovo je željan vlasti. Obzirom da su ga i Milanović i Pusićka javno odbili kao koalicijskog partnera, što je javna politička uvreda par exellance, sada se okrenuo HDZ-u i počeo ih je neumjereno hvaliti – i stranku i Karamarka i Kolindu Grabar Kitarović. Kakav obrat! I kakva neobuzdana glad za vlašću! No, i on i mediji su, naravno, zaboravili da je samo prije nekoliko godina u jednoj tv debati jednom od tadašnjih čelnika HDZ-a govorio o HDZ-u kao o fašistoidnoj stranci. Dakle, može s “fašistima”, može s “komunistima” – dajte mi ljudi kako god znate komad vlasti, ja bum rekel kaj god treba! Čačiću samo pokažete prstom na stranku s kojom bi se mogao nekako dovući do vlasti i dobijete panegirike ili pak optužbe kakve još o sebi nikad niste čuli! Na N1 televiziji koja frapantno podsjeća na stari Yutel, Čačić je na upit, na temelju čega očekuje mogućnost suradnje s HDZ-om dometnuo, da kad njega zaboli zub onda ne ide automehaničaru nego – zubaru! To bi, valjda, trebalo značiti da je on ultimativni kompetetivni stručnjak! Šteta da ništa od toga nismo vidjeli kad je bio potpredsjednik ove Vlade, osim što je narcisoidno inzistirao da ga se zove – prvim potpredsjednikom! Kakva taština!

ANTE ĐAPIĆ OPTUŽEN ZA UBOJSTVO ANTE PARAĐIKA! KAZNENU PRIJAVU JE PODNIJELA AUTOHTONA HRVATSKA STRANKA PRAVA POTAKNUTA INTERVJUOM KOJI JE “NACIONALU” DAO JOSIP MANOLIĆ! FANTAZIRA LI VREMEŠNI, ALI JOŠ UVIJEK ŽIVAHNI 94-GODIŠNJI MANOLIĆ ILI SAMO LISTA SVOJE STARE BILJEŠKE, UBRZO ĆE SE DOZNATI!

Državno odvjetništvo je zaprimilo ovih dana kaznenu prijavu protiv Ante Đapića zbog kaznenog djela ubojstva istaknutog pravaškog čelnika iz devedesetih, Ante Parađika! Do ovog nevjerojatnog razvoja situacije došlo je nakon intervjua Josipa Manolića “Nacionalu”. Kako i sami navode u AHSP-u, potaknuti su bili tim intervjuom u kojem je bivši premijer i Tuđmanov najbliži suradnik s početka devedesetih, zapravo, sam teško optužio upravo Đapića. Manolić je, naime, ustvrdio u razgovoru za “Nacional”, kako je pokojni Tuđman došao do zaključka da se protiv HSP-a početkom devedesetih neće moći boriti pravosudnom represijom, već da mora tražiti i druga rješenja. I tako je našao rješenje u dogovoru državnog vrha, prije svega ministra obrane Gojka Šuška i Ante Đapića da “odstrane ono što je najekstremnije u HSP-u, poput Dobroslava Parage i Ante Parađika”. Manolić tvrdi kako je tu dvojicu “trebalo izolirati da nemaju nikakav utjecaj na stranku”, a da HSP preuzmu ljudi poput Ante Đapića, koji će biti tolerantniji prema HDZ-u. Prema Manolićevim riječima, kako prenose portali i tisak, zaključak Tuđmana, Šuška i Đapića je bio da treba izolirati ono što je najekstremnije u HSP-u, a one koji će se i dalje hvatati mača…! Čelnik AHSP-a, Keleminac, drži da je od njihovog mača ubijen dopredsjednik HSP-a Ante Parađik, a kako za ta ubojstvo nema zastare,a Tuđman i Šušak su mrtvi, jedini živi sudionik tog dogovora je Đapić! Keleminac, obzirom na Manolićeve optužbe, hitno traži da DORH objektivno i istinito istraži ovu kaznenu prijavu! Ante Đapić je glede kaznene prijave bio doslovno preneražen i u prvoj reakciji je rekao da se “krsti lijevom i desnom rukom na te gluposti”. Na redu je – DORH!

“UPRAVO JE DOCUMENTA DJELOVALA KAO GLASNOGOVORNIK HAAŠKOG TUŽITELJSTVA PROMOVIRAJUĆI NETOČNE PODATKE I IZJAVE KAO DA SU KONAČNE I NEUPITNE ČINJENICE”, ISTIČE U OSVRTU NA NEVJEROJATAN INTERVJU VESNE TERŠELIČ (O KOJEM SMO PISALI U ZADNJEM BROJU), RAVNATELJ HRVATSKOG DOKUMENTACIJSKOG CENTRA DOMOVINSKOG RATA, DR. ANTE NAZOR!

Osvrčući se na zadnji intervju Vesne Teršelič, dr. Ante Nazor najprije primjećuje da načinom svog rada Documenta pokazuje “aktivističku pristranost, zapravo ostrašćenost u namjeri da se Hrvatska i njeno vodstvo prikažu odgovornima za zločine”. “Ne može se govoriti o zločinima, a zanemarivati glavni uzrok stradanja ljudi u ratu u Hrvatskoj i u BiH”, ističe Nazor. Zar nije “zanimljivo”, piše on u nastavku, da smo rečenicu da “Srbima u Hrvatskoj nedostaje hrabra elita koja bi za događaje iz devedesetih godina prošlog stoljeća ukazala na odgovornost Beograda, ali i Srba u Hrvatskoj”, čuli od predsjednice Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, ali ne i od vodstva Udruge iz Hrvatske koja je nagrađena za “iznimno uspješno suočavanje s prošlošću” i za koju se govori da je “savjest hrvatskog društva”. Inače, tu tezu da je Documenta “savjest hrvatskog društva”, izgovorio je nitko drugi negoli aktualni predsjednik Ivo Josipović! Nazor podsjeća Teršeličku da su časnici i dočasnici Hrvatske vojske, kojima je imao čast predavati, “u završnim oslobodilačkim operacijama hrvatskih snaga, za ljudske živote na neprijateljskoj strani učinili više od spomenute gospođe i od svakog pojedinca u skupini oko nje”. Nazor posebno apostrofira dio intervjua gospođe Teršelič gdje se “ponavlja neistina da za zločine iz Oluje i neposredno nakon nje postoji tek jedna nepravomoćna i jedna pravomoćna presuda”.

Na kraju osvrta, Nazor posebno problematizira ambiciju Vesne Teršelič da formira “Regionalnu komisiju” koja bi se bavila događajima iz rata i žrtvama tog rata. “Zar pokušaj osnivanja Regionalne komisije koji zagovara upravo Documenta, nije pokušaj stvaranja neke zajedničke, regionalne organizacije u kojoj bi bili predstavnici republika bivše Jugoslavije? Čemu uopće takva komisija danas kad imamo samostalnu državu?”, ističe na kraju dr. Nazor, te eksplicitno dodaje: “Protiv sam postojanja bilo kakve ‘regionalne komisije’ koja bi bila nadležna ustanovama u Hrvatskoj ili kojoj bi ustanove u Hrvatskoj morale polagati račune!” Doista, pogledajte tu jugoslavensku zadrtost koja četvrt stoljeća nakon raspada Jugoslavije misli da bi bilo najbolje napraviti jednu regionalnu komisiju koja bi stajala iznad institucija država čiju bi prošlost istraživala! Documenta kao haaški sud, Teršelička kao Carla del Ponte! Ne, hvala!

“GLEDAO SAM ČETIRI FRLJIĆEVE PREDSTAVE I MOGU REĆI DA SE NA HRVATSKOJ SCENI DUGO NIJE POJAVIO TAKO TALENTIRAN REŽISER!”, ISTIČE OVIH DANA RADE ŠERBEĐIJA DIJELEĆI USPUT I PANEGIRIKE ZORANU MILANOVIĆU, A GLEDE JAČANJA HDZ-a I RETORIKE KOJA TO PRATI, ŠERBEĐIJA ISTIČE DA JE TO “OPASNA POPULISTIČKA RETORIKA KOJA LAKO MOŽE IZMAKNUTI KONTROLI, A ONDA ĆE I HDZ IMATI VELIKIH PROBLEMA”!
U velikom intervjuu “Nacionalu” gdje u prvom redu govori o glumačkim ostvarenjima i relacijama, Šerbeđija se, dakako, dotaknuo i politike, ponavljajući teze svog starog svjetonazora.

Ovaj put se odlučio za hvalospjeve Oliveru Frljiću ne nalazeći mu niti jednu zamjerku. Šerbeđija doslovno ističe “da se na hrvatskoj sceni dugo nije pojavio tako talentiran režiser”. On dodaje da ga je Frljić pozvao na suradnju, ali da je on to za sada otklonio. Za reakcije na njegovu predstavu “Hrvatsko glumište”, gdje se imena poznatih hrvatskih glumaca nalaze ispisana na gaćama, Šerbeđija ističe “da su neke od akcija koje pojedini poduzimaju neprimjerene i opasne”, uspoređujući Frljićevu satiru s francuskim časopisom “Charlie Hebdo”, a glumce koji se bune – s islamskim teroristima! “Nije ugodno naći se na udaru te oštrice, ali prijetnje i pozivi na linč u ime zaštite čudoređa, opasno se približavaju onome kako su reagirala braća Kouachi u Parizu”, reći će Rade Šerbeđija. To bi značilo da ga držanje Vitomire Lončar podsjeća na držanje islamskih fanatista? Za Zorana Milanovića tvrdi da je “častan i pošten čovjek koji je u odnosu na mnoge stvari koje kao premijer pokušava učiniti jednostavno nemoćan, jer trebalo bi zaista biti čarobnjak da se jednu zemlju koja je pokradena i opljačkana od domaćih i stranih kapitalista, za tri godine izvuče iz ponora u kojem se nalazi”. Glede uspona HDZ-a i retorike koja prati HDZ-ove pobjede (novinar je u pitanju nabrojao nevjerojatne ilustracije: “mahanje zastavama, Karamarkova retorika, ponovni nacionalni naboj, izjave da su Srbi Hrvati, prijetnje Matvejeviću”), Šerbeđija ističe “da je to opasna populistička retorika koja lako može izmaknuti kontroli … to nikada ni jednu zemlju nije odvelo u bolju budućnost. Naprotiv. U HDZ-u sigurno postoje mnogi ljudi koji se s tom retorikom ne slažu”…

ZASTRAŠUJUĆA OTKRIĆA O BANKARSKIM MALVERZACIJAMA I JOŠ GOREM DRŽANJU HRVATSKE NARODNE BANKE, KOJA SE PONAŠA KAO FILIJALA STRANIH BANAKA, DOVELA SU DO TOGA DA JEDINO ISTRAŽNIM POVJERENSTVOM MOŽEMO DOZNATI PUNU ISTINU O SLUČAJU FRANAK. VALJALO BI DOPUSTITI DRŽAVNOJ REVIZIJI DA UĐE U HNB ŠTO JE U OVOM TRENUTKU ZAKONSKI NEMOGUĆE. HOĆE LI HDZ, KAO ODGOVORNA OPORBA, TRAŽITI RAŠČIŠĆAVANJE U TOM SMISLU?

Da je jedini način da doznamo punu istinu o slučaju Franak i potezima koje je HNB povukao u svemu tome – formiranje parlamentarnog Istražnog povjerenstva, te promjena zakona koja bi dopustila da državna revizija ima pristup HNB-u – na Novoj tv je otvoreno rekao dr. Goran Marić, založivši se za oba rješenja. Naime, ugledni ekonomisti, dr. Jakovčević i dr. Lovrinović koji su prozvali HNB zbog šutnje u slučaju franak i zbog netransparentnog ponašanja u toj aferi, bili su napadnuti sa svih strana. U klasičnom boljševičkom tonu napali su ih predstavnici Udruge banaka, tražeći njihovu odgovornost od vodstva Ekonomskog fakulteta, što se ovdje od 1971. nije događalo! Ovih dana su se press konferencijom oglasili napadnuti profesori koji tvrde da je HNB kapitalno griješio u toj aferi i koji traže odgovornost HNB-a koji je izravno bio odgovoran da se tako nešto ne dogodi! Napadnuti ekonomisti u svom priopćenju ističu, da su strane banke tek djelomično financirale kredite u švicarcima na temelju primljenih depozita i istinskih kredita u francima. Razlike vrijednosti do usklađenosti valutne pozicije, nadoknađivale su rizičnim spekulacijama, s time da su rizik prebacivale na korisnike kredita. Strane banke su, kako stoji u njihovoj ekspertizi, najprije kreirale proizvod u francima, a tek kasnije su nabavljale franke! Oni eksplicitno tvrde: “Švicarski franak nije ušao u hrvatski bankarski sustav novčanim tokom, banke se efektivno uopće nisu zaduživale u francima… one su dio obveza u francima pokrivale spekulativnim poslovima na terminskim tržištima, a rizik su prebacile na građane dužnike…

Spekulacije nisu dopuštene na račun i štetu klijenata…” Ako su ugledni profesori u pravu, onda je odgovornost HNB-a i guvernera zapravo zakonska, jer se ovdje radi o kršenju zakona kojeg nagleda HNB! Iz dugog priopćenja u kojem su nedvojbeno konstatirali nezakonito držanje banaka, jasno proizlazi da je Hrvatska narodna banka svojom šutnjom na takvu praksu, izravno odgovorna što se uopće tako nešto dogodilo, odnosno da je kriva jer nije upozorila banke na njihovo neodrživo ponašanje! Da bi se točno utvrdilo o čemu se radilo, te gdje je i koliko kršen zakon, da bi znali tko je sve kriv za ovu dramatičnu aferu, ideja o saborskom Istražnom povjerenstvu nameće se kao jedina logična. Kao i otvaranje zakonske mogućnosti da državna revizija smije pratiti, radi li HNB po zakonu. To bi otvorilo i pitanje ulaska kontrole u strane poslovne banke, što se isto tako do sada nije dogodilo. Hoće li HDZ zatražiti istragu ove teške afere do kraja, tim prije što će ih njeni repovi dočekati iduće godine kad stignu na vlast, jer je tečaj švicarca zamrznut samo na godinu dana!?

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Dr. sc. Stjepan Šterc: Hrvatska je kažnjena iz drugih razloga, jer UZP je jednostavno – ‘izmišljotina’!

Objavljeno

na

Objavio

Ponavljanje povijesnih obrazaca u različitim vremenima i različitim političkim i vojnim odnosima nije nikakva novina bosansko-hercegovačkog prostora, niti je njegovo demografsko pražnjenje isključivost devedesetih godina prošlog stoljeća. Poseban je to primjer prostora u kojem se uvijek u mirnodopskim vremenima pokušavalo ustrojiti etnički i religijski prevladavajuće populacije po političkim, društvenim i interesnim načelima i uvijek se pritom izbjegavalo razrješenje teritorijalnosti na kojoj počivaju temelji svih identiteta u nadgradnji.

Mirnodopska razdoblja, ili bolje rečeno razdoblja više primirja nego mira, nikad nisu Bosnu i Hercegovinu primirila do razine logičnog, političkog, gospodarskog, demografskog i svakog drugog funkcioniranja organizacije prostora, već su bila samo nastavak dohvata interesa koji se nisu uspjeli ostvariti ratnim djelovanjima. Primarno prema kontroli južne hrvatske jadranske obale, odnosno južno od Karlobaga u prvoj novijoj varijanti i južno od ušća Neretve u drugoj. Izlazak na Jadran povijesni je mit i želja kroz sva prošla razdoblja uglavnom svih susjeda i njihovih vojski, a sva su druga pojašnjenja uvijek bila u interesu ostavljanja krivnje upravo onima (nama, Hrvatskoj) koji su tu obalu i širi prostor zaobalja branili. Povijesni usud koji traje i nametanje povijesne krivnje Hrvatskoj zbog obrane svojeg prostora i svoje populacije, kao obrazac nastavka pritiska i otvaranja mogućnosti djelovanja prema istom tom rimlandskom prostoru drugim načinima (Pavićeva geopolitička koncepcija Rimlanda i Hartlanda hrvatskog okruženja), promatramo upravo ovih dana. Haaško je djelovanje u svom temeljnom nerazumijevanju složenosti bosansko-hercegovačkog i šireg prostora unijelo novi nemir, koji će ostati trajnom posljedicom s uvijek istom povijesnom ulogom Hrvatske i hrvatskog naroda u predziđu. Sve dok silno negativni demografski procesi u hrvatskoj populaciji ne postanu limitirajući faktor obrane Hrvatske, istočne jadranske obale i srednje Europe.

Interesna izmišljotina

Zato je haaška presuda i kvalifikacija udruženog zločinačkog poduhvata koji je, po viđenju sudskih vijećnika svemirski udaljenih od realnosti, činjenica, spoznaje o svim okolnostima i uopće poznavanja prostora, počinila vojska hrvatskog naroda, nastavak već viđenih obrazaca usmjeravanja generalne krivnje na onog kojeg se želi i dalje pokoravati, kontrolirati i u osnovi kažnjavati. Hrvatska je neosporno kažnjena i nije to prvi put u dugoj povijesti borbe za prevrijednu istočnu jadransku obalu, koja je, eto, nekim čudom pripala nama. Koncepcije o rezervnom prostoru, rezidencijalnoj Europi, strateškom izlazu na toplo Sredozemno more i slične, nimalo nisu samo teorijske naravi, već uvijek postojeća osnova postavljanja generalne krivnje nakon neuspjeha, ali ih za sada nećemo u nastavku posebno razmatrati.

Najjednostavnije je haašku presudu i udruženi zločinački poduhvat zato označiti kao izmišljotinu. Jednostavno, točno, nedvosmisleno, razumno i bez ikakvih kalkulacija (Milanović, Z., Udruženi zločinački pothvat – to je izmišljotina, N1, 29.11.2017.). Interesna izmišljotina u prostoru svjesnog produžavanja nemira i apsolutno nejasne logike u nesigurnom predziđu, u kojem sa sjevero-zapadne strane stanovništvo jednostavno nestaje. Dramatični završetak suda velikom generalovom porukom hrvatskom narodu i objema državama, samo je potvrda nevjerojatne osobnosti i snage pojedinca, koju se, koliko god to željeli, ne može pokoriti političkim presudama, geopolitičkim kombinacijama i sličnim postupcima. Uostalom, takva nas je i slična razina unutarnje snage na samom kretanju agresije prema Hrvatskoj ostavila čvrsto na nogama do samog oslobađanja. Ne mislimo pritom uopće amnestirati sve tragedije koje su se u ratnom ludilu događale sa svih strana, na svim stranama pa i hrvatskoj. Međutim, tvrditi kako je Hrvatska ušla u obranu svojih državnih i etničkih prostora s isključivim ciljem etničkog čišćenja pripadnika napadačke populacije, novi je obrazac postratnih kažnjavanja i kombiniranja u interesu kontrole prostora koji nisu mogli biti osvojeni ratom. Nema te slobode za velikog Slobodana Praljka koja bi mogla zamijeniti osobnost koju ne možeš pokoriti, niti ponižavanja koja možeš takvoj osobnosti nametnuti.

Prilažem zato svemu pismo studenta, sada profesora geografije i povijesti, svom profesoru u kojem sasvim iskreno progovara o mitskom događaju u haaškoj sudnici, koja ničim nije zavrijedila ovakav povijesni završetak:

Tako vam je to, Bruno…

Dr. sc. Stjepan Šterc

„Bio sam siguran kako ću upoznati gospodina Slobodana Praljka, čekajući s njegovim prijateljima povratak ratnika i feštu za koju je sve već bilo spremno. Upoznao sam ga na nevjerojatan način. Nezamisliva je bila i nedoživljena tuga dok su prijatelji gledali kako odlazi, osjećajući istovremeno kako mu ničim ne mogu pomoći. Prepričavali su mi tog dana njihove posljednje razgovore, pa i anegdotu u kojoj mu francuski časnik drži predavanje o tome kako bi i što trebalo. Praljak ga potom krene ispitivati o francuskoj književnosti o čemu dotični nije ništa znao, pa o njegovim sirevima i vinima; stade mu ih opisivati i nabrajati iz koje su regije, kakve su kvalitete i slično, o čemu isto nije znao ništa. Na kraju ga upita: ‘Vidiš, o svojoj zemlji jako malo znaš, pa kako misliš da mene možeš učiti o mojoj?’

Razgovori su prijatelja i dalje tekli i polako otkrivam njegovu veliku osobnost. General Praljak je npr. svojim tijelom štitio muslimanke i njihovu djecu u Mostaru dok ih je s druge obale JNA gađala, a svoj je stan u Zagrebu ustupio muslimanskoj obitelji za vrijeme rata. Dok je ABiH vršila zločine nad hrvatskim civilima u Bosni, propustio im je humanitarni konvoj koji je bio blokiran u Čitluku i puno još toga. Ugodni razgovori koji ničim nisu ukazivali na odlazak. Slušao sam dalje.

Više od 200.000 muslimana je za vrijeme rata bilo u hrvatskim hotelima, više od 10.000 njihovih vojnika je liječeno u našim bolnicama, pomoglo im se naoružanjem, spašen je Bihać od sudbine Srebrenice, njihova je vojska obučavana u Zagrebu… Slušao sam pozorno i iznosim tek male fragmente svog znanja, neusporedivog s onim što su o generalu Praljku izgovorili njegovi prijatelji. Zamislite sad kolika je ljudska veličina, moral i dostojanstvo kad znaš kako si odslužio 2/3 kazne koju nisi zaslužio i uskoro izlaziš iz zatvora kao slobodan čovjek. Izdržao si sve do kraja, elaborirao sve postupke i dokazao vlastitu nevinost, napisao knjige o tome i usprkos svemu ostao normalan do kraja. Ipak, na kraju te osudi politički sud kao pripadnika naroda koji je pobijedio u ratu. Nema toga u cijeloj povijesti i na kraju – osuda za nešto za što si duboko uvjeren da nisi kriv.

Iako te čekaju obitelj, prijatelji, sloboda i zemlja kojoj si sve dao, iako znaš kako ćeš biti dočekan u svakom kutku svoje zemlje, ipak uzimaš završnu riječ i ostavljaš ih bez teksta, gledaš ih i daješ život za ideale.

To je mogao napraviti Slobodan Praljak i Shakespearovi likovi iz knjiga i poslati poruku svima.

Koliko god sam tužan, koliko god sam sebično htio upoznati ga, toliko sam s druge strane zadivljen koliko se ljudsko dostojanstvo može odmaći od najvećeg straha – smrti i uzeti ju kao vlastitu pobjedu.” (Jerkušić Bruno, Zagreb, 30.11.2017.).

Tako Vam je to, Bruno, u zemlji koja ne priznaje svoje veličine, u kojoj je idealizam sveden na političku pragmatiku opstanka na sceni, u kojoj su znanstvena predviđanja i dokazivanja šund i nepotrebna i u kojoj se vlastitim odlaskom mora poslati poruka o budućnosti, dostojanstvu i opstanku

1. Napad na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu izveden je iz istog smjera i po istom obrascu, a prve udare srbijanske vojske primili su i podnijeli Hrvati. Zaustavljajući prodore prema Slavoniji, Banovini, Kordunu, Lici, Posavini, Dalmaciji i samoj jadranskoj obali, žrtve su bile velike, kao i razaranja koja su uslijedila. Nije tu bilo milosti, jer se trebao osvojiti hrvatski prostor po ranije zacrtanim linijama. UZP u tom razdoblju? Nije se niti spominjao.

2. „Dakle, na okupiranom ili teritoriju osvojenom od srpske okupacijske armije na dan 31. 3. 1991. živjelo je ukupno 549.083 stanovnika, od kojih 203.656 Hrvata (37,1%) i 57.597 ostalih (10,5%). Gotovo 50% ili točnije 47,6% nesrpskog stanovništva!!! To je borba za zaštitu srpskog ugroženog i nenaoružanog stanovništva. Srba je po istom popisu bilo 287.830 ili 52,4%, ali je zato bitno da je to samo 49,5% od ukupnog broja Srba koji žive u Hrvatskoj!!! Više od 50% Srba živi izmiješano s Hrvatima i ostalima, uglavnom u urbanim regijama i čine manjinsko stanovništvo: kao Mađari u Vojvodini, kao Muslimani u Crnoj Gori, kao Flamanci u Nizozemskoj itd., itd. Prema svim varijantama velikosrpske ideje, srpska se etnička manjina može zaštititi: prvo, okupacijom svih naroda koji, kao većinski, okružuju Srbe; drugo, okupacijom cijele Hrvatske i njenih 80% stanovnika etničke i nacionalne pripadnosti u ime 12,2% Srba, i treće, da se vojno zadrži što više teritorija, pa makar na njemu živjelo samo 50% Srba i makar oni čine samo 6,0% ukupnog stanovništva Hrvatske! U ime 6% stanovništva traže 26,5% površine, etnički očiste oko 250.000 Hrvata i ostalih i dalje trube o vlastitoj ugroženosti i genocidnosti Hrvata. Tih 287.830 Srba na okupiranim područjima Hrvatske, po popisu 1991., čini samo 3,4% svih Srba koji žive na prostorima bivše Jugoslavije i oni, naravno, zahtijevaju još jednu u nizu srpskih država. Teško je i izbrojiti koliko bi po tom istom principu bilo albanskih država u Srbiji i Makedoniji, mađarskih i hrvatskih u Vojvodini i sl.” (Šterc, S. Pokos, N., 1993: Demografski uzroci i posljedice rata protiv Hrvatske, Društvena istraživanja 4-5, 305-333). UZP? Nije se ni spominjao.

3. UZP djelovanje hrvatskog političkog vrha i Hrvatskog vijeća obrane u Bosni i Hercegovini poklapa se prema presudi sa 4 mjeseca djelovanja upravo u vrijeme kada je Armija BiH, pokretom svojih jedinica i strateškim udarom, planirala dolinom Neretve vojskom izbiti na Jadran. Trebalo se razmaknuti ili pak u Hrvatskoj mirno promatrati nastavak osvajanja?

4. Planiranje etničkog čišćenja, kao temelj presude ili koncepcija po kojoj se obrana hrvatskih prostora vodila s tim ciljem, nevjerojatna je konstrukcija koja apsolutno negira stvarnost i konačne rezultate srbijanskih osvajanja. Pobjednička vojska koja je tijekom Oluje i nakon nje mogla stati na bilo kojoj liniji obzirom na snagu, obučenost, zapovjedni kadar, tehničku opremljenost, spremnost i slično, dogovorno se zaustavlja i pred Podunavljem i pred Banja Lukom i pred svim dogovorenim graničnim područjima. Rezultati u Bosni i Hercegovini ratnog razdoblja i demografskih promjena nakon 1991. godine prikazani su u donjoj tablici. Kome treba objašnjavati kojeg je to stanovništva apsolutno i relativno najmanje nakon napada na Bosnu i Hercegovinu? U ratu koji nije bio cvjetna livada…

Etnički sastav                   2013.                   1991.                  Promjena 1991/2013.

Bošnjaci              1,769.592 (50,1%)   1, 902.956 (43,5%)                 – 7,0%

Srbi                    1,086.733 (30,8%)    1,366.104 (31,2%)                 -20,5%

Hrvati                    544.780 (15,4%)       760.852 (17,4%)                -28,4%

Ostali:                     130.054 (3,7%)         347.121 (7,9%)               -62,5%

Ukupno            3,791.662 (100,0%)     4,377.033 (100,0%)          – 13,4%

5. Hrvatska je kažnjena iz drugih razloga, jer UZP je jednostavno „izmišljotina”.

Izvor: Stjepan Šterc/dnevno.hr

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Nino Raspudić: Amsterdamska u sjeni “Ivo Lola koalicije”

Objavljeno

na

Objavio

Kako izgleda politička scena u Hrvatskoj na izmaku 2017.? Godinu koju smo započeli remakeom vlade HDZ-a i Mosta, završavamo “obraz koalicijom” HDZ-a i HNS-a, poduprtom manjincima i, na početku godine još uvijek SDP-ovim, Sauchom, koji je tijekom 2017. doživio čudesno političko prosvjetljenje i obraćenje.

Iako je redovni rok izbora tek za nešto manje od tri godine, zlu ne trebalo, već se zauzimaju startne izborne pozicije o čemu svjedoči i formiranje nove koalicije političkih patuljaka. Radi se o pokušaju da se, uz oslonac na IDS, formira košara u koju će se skupiti lijevi glasovi koji bi inače propali, a koja bi potom u koaliciji s SDP-om mogla in spe formirati vlast. Koalicija se ne zove PIG (Pametno, IDS, Glas), već “Amsterdamska”, jer su na kongresu održanom u tom gradu europskom liberalnom savezu ALDE pristupile stranke Glas i Pametno. HNS je i prije raskola bio debelo ispod izbornog praga.

Nakon što je na njihovu mizernu izbornu bazu postavljen dodatni razdjelnik odlukom o koaliciji s HDZ-om, koja se dogovarala još u Karamarkovo vrijeme, otpao je dio koji se nazvao Glas, a koji se sada u spoju s Pametno i IDS-om pokušava nametnuti kao nova liberalna opcija. Izbor neformalnog imena njihovog saveza je zgodan marketinški trik – “Amsterdamska koalicija” bi se u svijesti birača trebala asocijativno vezati uz nizozemski grad i sugerirati liberalizam, toleranciju, naprednost, iako je, kad ih se vidi, prva asocijacija prije Joca Amsterdam.

Previše je tu prežvakane i mumificirane IDS-ove i HNS-ove klijentele, što garnirano s nekakvim mutnim scijentizmom stranke koja je nominalno pametna, daje sumnjiv politički proizvod. Zajedničko našom novim “liberalima” je da veličaju komunistički totalitarizam kojeg je obilježavala planska privreda, jednostranački režim, gušenje ljudskih prava i masovni zločini. Ukratko, klasične liberalne vrijednosti. Ako Amsterdamci i uspiju prebaciti izborni prag mimo Istre, upitno je može li SDP ovakav kakav jest, u bilo kakvom zamislivom scenariju dobaciti dovoljno da s njima formira vlast.

Davor Bernardić je ovog tjedna, pored svih voleja koji mu se nabacuju na svim razinama, našao za shodno papriti HDZ-u preko leđa Hrvata u BiH, tezom kako je nestanak dijela Hrvata iz BiH posljedica njihove “pogrešne politike” Ispada kako od napada JNA na Ravno u listopadu 1991. pa do kraja rata 1995. Hrvate u BiH nije napadala, ubijala i protjerivala ni JNA ni vojska Republike Srpske, ni muslimanska Armija BiH, ni mudžahedini, već “pogrešna politika” konkurentske stranke. To neznanje, neodgovornost, sirovo lupetanje tuđim životima i sudbinama kako bi se odradila dnevna norma kritike političkog protivnika pokazuje da je Bernardić beznadan slučaj.

Što su mogli Hrvati u BIH 1991. i nadalje? Ostati u krnjoj Jugoslaviji pod Miloševićem? Pustiti tenkove na Dalmaciju, bacati cvijeće na njih? Pobjeći svi u Hrvatsku nakon agresije JNA, za koju su iz Sarajeva dobivali poruku kako to nije njihov rat? Pustiti da se friško osviješteni muslimani nakon poraza od Srba 1992. do kraja teritorijalno namire na njima? Ne odupirati se ofenzivi Neretva ‘93 koju je predvodio Sefer Halilović i čiji je eksplicitno izražen bilo izbijanje na more kod Ploča? Što Bernardić uopće zna o tome i zašto bi ga bilo briga? Za razliku od “pogrešne politike” HDZ-a u BiH, ispravna politika je valjda ona koju su HDZ-ovci ovog tjedna pokazali u zagrebačkoj gradskoj skupštini.

Tu je formirana ad hoc “Ivo Lola koalicija” koju čine SDP, HDZ, Radnička fronta i ostatak ekipe “Zagreb je naš”, a koja je uspjela obranili bistu Ive Lole Ribara. Je li HDZ-ovcima proradio refleks iz mladosti, ili je opet, kao u slučaju uvođenja rodne ideologije u gradske dokumente, riječ o nalogu iz središnjice? HDZ u Zagrebu tako danas čvrsto čuva leđa hagiografima čelnika Saveza komunističke omladine Jugoslavije, dok mu Bandićevci, koji su ga nedavno vratili da ublaže bol zbog “izdaje Tita”, oportunistički rade o glavi, tj. o bisti, ucijenjeni od Nezavisnih za Hrvatsku, a koji će, pak, nakon afere “Lola Ribar” dodatno zagrabiti u HDZ-ovo biračko tijelo u glavom gradu.

Ovog tjedna se, nakon dugo vremena, nešto dobro dogodilo i Mostu. Na naivnim počecima njegova metkovska jezgra skupljala je kadar s koca i konopca, pa su im u zadnje dvije godine u svakom zavoju ispadali kadrovi koje su dovukli u Sabor, od Stipe Petrine, preko Prgometa do Lovrinovića. Kao šlag na kraju, sada ih je svoje prisutnosti u saborskog klubu rasteretio Vlaho Orepić, bivši ministar unutarnjih poslova koji spaja stajling Davora Domazeta Loše i sadržaj Gorana Beusa Richembergha. Da je između Orepića i Mosta definitivno puklo bilo je jasno nakon njegove neumjesne javne reakcije na Grmojinu hiperbolu kako bi Hrvatska, kao odgovor na bošnjačke prijetnje tužbama i traženjem odšteta nakon zadnje haške presude, mogla ispostaviti račun za sve izbjeglice koje je primila i svu pomoć koju je činila. Orepićevo napuštanje kvantitativno je oslabilo, ali kvalitativno ojačalo klub zastupnika Mosta, u smislu političkog i vrijednosnog profiliranja. On je ionako politički bliži Amsterdamu nego Petrovu i Grmoji.

Mostu se otpadanjem zadnjih ljevičara opet pruža prilika za konzervativno vrijednosno profiliranje kao preduvjet prave političke borbe s HDZ-om. Lijevo ionako više nemaju što tražiti. Jedini koji kraj godine dočekuje jači nego što je bio na njenom početku je Živi zid. Što je stanje u zemlji gore, što je više razočaranih, očajnih, dezorijentiranih birača, to više raste političko odlagalište nada, bijesa, ali i zdravog razuma, na kojem parazitira Živi zid. Prenijeti na četiri godine svoj djelić suverenosti na Pernara, Sinčića i ostalu ekipu, smatrajući kako će oni svojom pameću, obrazovanjem, kompetencijama i programom najbolje zastupati vaše interese, nije više bizarni hir za samo jedne izbore već očito trajni politički fenomen. Da je riječ o širim tendencijama sugerira i primjer iz Italije, koja je u političkim novostima često bila korak ispred ostatka Europe, od fašističkog totalitarizma preko berluskonizma devedesetih do antisistemskog populizma internetskog doba oličenog u Pokretu 5 zvijezda komičara Beppea Grilla danas.

Zanimljivo je da taj prosvjedni pokret nije ispuhao nakon što je na prošlim lokalnim izborima dobio mjesta gradonačelnika Rima i Torina, na kojima se nisu iskazali. Iako se, kad su dobili svoj komad vlasti, jasno pokazalo kako nitko nema čarobni štapić i kako ni s novim mesijama na vlasti nije ništa bolje, potpora im nije opala i izgledno je da će na parlamentarnim izborima sljedećeg proljeća biti pojedinačno najjača stranka. O čemu to svjedoči? Prije svega kako je fenomen novog populizma žilav. Zatim, kako je odbojnost prema starim velikim strankama kod dijela birača toliko velika, da će novim prosvjednim pokretima oprostiti sve pogreške i opetovano ima davati povjerenje.

Ne treba zanemariti ni činjenicu da veliki dio birača, unatoč svemu, vjeruje u brza i laka rješenja, ali i u iluzije kako se ne moraju vraćati krediti i plaćati dugovi. Takvih je u Hrvatskoj desetak posto već kronično zalijepljeno za Živi zid i vidjet ćemo može li ih biti i više. Ako Plenković uspije provesti HDZ između Scile Agrokora i Haribde raskoraka između konzervativne baze i europskog vodstva, možda izbjegne prijevremene izbore sljedeće godine. Vjerojatnijim se čini da će ih ipak biti i da bi mogli donijeti takav odnos snaga u kojem će najizglednija biti “Ivo Lola koalicija” HDZ-SDP.

Nino Raspudić / Večernji.hr

Josip Jović: Koalicija iz Amsterdama

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari