Pratite nas

Kolumne

Tihomir Dujmović: Tjedni pregled hrvatske političke gluposti

Objavljeno

na

Dr. Hrvoje Klasić tvrdi: ”Postupanje jugoslavenskih službi prije svega je bilo usmjereno prema ljudima koji su bili klasični teroristi”.

JE LI OBITELJ ŠEVO BILA TERORISTIČKA OBITELJ? JE LI ROSEMARIA, KOJA JE IMALA DEVET GODINA KAD JE LIKVIDIRANA, BILA “KLASIČAN TERORIST”?

Dakle, bilo je za očekivati da će se nekako braniti partijska tajna svih tajni, ali da će se ovako prostački izokretati komunistička povijest, to je stvarno drskost prvoga reda! Dakle, javio se sada profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, dr. Hrvoje Klasić kojega, naravno, Jutarnji list na samom početku predstavlja u najpozitivnijem tonu navodeći, da ne bi bilo dileme, kakvi stavovi slijede, da mu je na fakultetu “Tvrtko Jakovina cimer u malom sobičku”! Dr. Klasić tvrdi da “Račan ništa nije znao o ubojstvu Đurekovića” te kako je “totalna glupost da je SDP sakrio arhiv Centralnog komiteta”. Klasić hoće reći da hrvatska komunistička partija nije imala pojma o udbaškim likvidacijama, da Ivica Račan o tome nije imao pojma, tvrdi da nije postojala nikakva super tajna organizacija koja bi ta ubojstva naređivala i da “treba jasno i glasno reći, što se u javnosti dovoljno ne percipira, da je i postupanje jugoslavenskih službi prije svega bilo usmjereno prema ljudima koji su bili klasični teroristi”. Nikad nitko i nije tvrdio da je postojala neka super tajna policija koja je iza svega stajala, nego se tvrdilo da je vrh partije znao za likvidacije, da je postojalo tijelo pri vrhu partije koje je bilo pitano prije svake likvidacije da o tome da mišljenje i suglasnost. Tvrditi da je Udba likvidirala bez da je o tome bilo tko u hrvatskoj partiji nešto znao, jednostavno ne odgovara istini.

sevoNekoliko je svjedoka tog vremena o tome govorilo, možda najpreciznije upravo prof. Zdravko Tomac koji je svojedobno bio u partiji član najviših komunističkih institucija i rekao je da je postojalo tijelo pri vrhu partije koje je na zahtjev Udbe davalo suglasnost za udbaške likvidacije. Posve je nevažno je li se to tijelo zvalo izvršni komitet ili ured za zaštitu ustavnog poretka, bit priče je da je svakako postojalo tijelo pri samom vrhu hrvatske komunističke partije koje se pitalo kod svake pojedine likvidacije. Kad bi SDP otvorio sve arhive, ta bi istina odmah izašla van, a zahvaljujući suđenju u Münchenu neće se moći sakriti! Dr. Klasić tvrdi da SDP nije sakrio nikakav arhiv, iako odvjetnici koji stoje uz tužbu Perkoviću upravo to ističu. Pa, tek je prije nekoliko tjedana priopćeno da je SDP deklasificirao neke dokumente i tek sad ih učinio dostupnima! Da ne govorim o tome da je tek na intervenciju agilnog sudca Turudića, cijeli kombi dokumenata na tu temu otišao u München. Tek sad! I da pri tome nisu otišli svi dokumenti, jer je na neke sam SDP stavio embargo na 50 godina! Nema dvojbe da će ove relacije izaći van kod suđenja Perkoviću, pa ćemo vidjeti punu istinu. No, tvrditi da Račan ni o čemu na tu temu ništa nije znao, uistinu je mimo pameti, a da je Udba ubijala samo klasične teroriste, bezočna je i sramotna laž! Jer, čovjek bi očekivao elementarnu sućut od jednog profesora, barem kad je riječ o likvidaciji obitelji Ševo, jer je uz oca obitelji ubijena majka i dijete od devet godina! Zamislite da je netko u kontekstu likvidacije obitelji Zec rekao da su 90-ih ubijani samo četnici ili oni koju su surađivali sa četnicima? Oliver Frljić bi napravio još pet predstava o Aleksandri Zec! Ali, “zaboraviti” da je ubijena devetogodišnja djevojčica i to ne u ratnom vihoru, nego 27 godina nakon kraja Drugoga svjetskoga rata i bez bilo kakve ograde u tom smislu reći da je “postupanje jugoslavenskih službi prije svega bilo usmjereno prema ljudima koji su bili klasični teroristi”, to otvara pitanje – može li takva osoba predavati na fakultetu? Želite li da na fakultetu našu djecu ovakvi profesori uče ovakvim konstrukcijama?

NAKON MJESEC DANA APSOLUTNE ŠUTNJE PREDSJEDNIK JOSIPOVIĆ JE SMISLIO ŠTO ĆE NAM REĆI O DOKUMENTIMA KOJE JE NOSIO SRBIJANSKOM VELEPOSLANIKU! RADILO SE, TOBOŽE, O STRUČNIM KNJIGAMA KOJIMA JE ON AUTOR ILI SUAUTOR!

cveticaninDakle, nakon mjesec dana smišljanja i očitog koordiniranja s bivšim srbijanskim veleposlanikom u Zagrebu, koji je najočitije instruiran da ili šuti i ništa ne komentira ili pak da mu izjave budu sukladne Josipovićevima, čuli smo verziju Pantovčaka o onome što je srbijanski veleposlanik zapisao u memoarima. Dakle, Radivoje Cvetićanin je zapisao da mu je Josipović dao “debelu hrestomatiju”, da su se zadržali na ručku, da mu je Josipović rekao da izlazi iz komisije koja sastavlja hrvatsku tužbu za genocid, a da je on, Cvetićanin, srbijanski veleposlanik u Zagrebu, rekao – “Znat ćemo to ceniti”. Josipović sada u svom objašnjenju ističe da “hrestomatija dokumenata” nije ništa drugo negoli “zbirka književnih ili znanstvenih djela” i da je on predao Cvetićaninu svoje tri knjige: “Odgovornost za ratni zločin” na hrvatskom i engleskom jeziku, te knjigu “Stalni i međunarodni kazneni sud”. Predsjednik se svojim kritičarima odmah i narugao “da su neznalice koje nemaju pojma što je hrestomatija”. No, na niz lokalnih televizija koje su tražile Cvetićaninovu izjavu, vidjelo se da on nije htio ni potvrditi ni demantirati Josipovićeve navode! Tu se vidi da je na njega izvršen priličan pritisak, jer je Cvetićanin odgovarao nesuvislo, kao da je drogiran! Na izravan upit, jesu li mu poklonjene te i te knjige, on nije odgovorio – ni da, ni ne! To je iz Josipovićeve perspektive, zapravo, najviše što se od Cvetićanina i moglo dobiti, obzirom da je on autor knjige, pa bi morao imati decidirane odgovore na decidirana pitanja!

Ovako, šuteći na konkretna pitanja, ispada kao da odjednom ne zna ni što je pisao, ni što se uistinu dogodilo! No, čak da se i radi o knjigama koje navodi Josipović, postavlja se pitanje, po čemu bi srbijanskog veleposlanika zanimalo što Josipović misli o “Stalnom i međunarodnom sudu”? Što će Cvetićaninu ona druga knjiga i to na hrvatskom i na engleskom? Što će mu uopće knjige koje može kupiti u svakoj knjižari, koje su jezivo dosadne i u njima nema ničega što on već nije čuo od hrvatske strane? I ponavljam, Cvetićanin uopće nije potvrdio da Josipović govori istinu! Osim toga, postavlja se pitanje, kako je moguće da je jedan član hrvatske komisije za pisanje tužbi protiv Srbije do te razine intiman sa srbijanskim veleposlanikom da mu priopćava da će napustiti to tijelo? Zamislite stupanj tog političkog intimiteta! Intimiteta i neobične prisnosti u kojoj vam srbijanski veleposlanik izgovara rečenicu koju treba imati na umu svaki put kad Josipović govori o regiji i Beogradu, jer službeni predstavnik Beograda, Josipoviću, nakon rečenice da odlazi iz te komisije izgovara rečenicu: “Razumije se, cenićemo to!” Jer, baš tu rečenicu valja zapamtiti i od nje uvijek krenuti kad se govori o Josipoviću, Beogradu i regiji! Josipović se po stoti put izvukao jer su mediji strpljivo čekali da smisli bilo kakav izgovor u jednoj vrlo neugodnoj situaciji, a onda su njegov polovičan i ne osobito kvalitetan alibi pretvorili u živu istinu. Pogledajmo to ovako: da je bilo koji američki predsjednik nekoliko godina prije negoli je to postao bio tako intiman s ruskim veleposlanikom i da mu je ovaj izgovorio rečenicu, “Cenićemo to”, ta bi ga afera doživotno obilježila. A o drugom mandatu ne bi mogao ni sanjati!

DA IMAJU MRVICU LJUDSKOSTI I DA NISU OPSJEDNUTI FOTELJAMA, NAKON SMRTI NEVENKE TOPALUŠIĆ, I FRED MATIĆ I SINIŠA GLAVAŠEVIĆ DALI BI OSTAVKE. I NE SAMO TO: NA KOMEMORACIJU TOJ HEROINI NIJE DOŠAO NITKO IZ VLADE!

glavasevic maticBiste li dali ostavku da vam protestirajući protiv Vas pod ministarskim prozorom umre majka četvero djece, dragovoljac i invalid Domovinskog rata? Kakvo srce, moral i dušu morate imati da niti nakon takvog događaja nemate poriva otići, što je jedini zahtjev branitelja!? Fred Matić se, govoreći o razlozima braniteljskih okupljanja, u svojim obrazloženjima pravi blesav, jer je jasno da je braniteljsko nezadovoljstvo koje je tinjalo mjesecima, buknulo onog trenutka kada je Siniša Glavašević progovorio o PTSP-u kod četnika! To je bio okidač! Pravi razlog njihovog nezadovoljstva puno je veći i dublji, radi se o tome da ih vlast omalovažava. To traje od početka mandata, a eskaliralo je od prošlog mimohoda u Vukovaru.

No, ministar je do te razine gladan vlasti da je i okupljene invalide koji protestiraju prozvao “militantnom skupinom”! Ljudi bez ruke, noge, oka ili uha, ljudi u kolicima i na štakama, to je njemu “militantna skupina”?! Uostalom, to je rekao dok je Nevenka Topalušić bila živa, dakle i ona je po njemu bila dio militantne skupine! U nizu uvreda, pogrešaka, omalovažavanja, Milanovićevih vukovarskih uvreda, batina i uhićenja koje su prošli u aferi s dvojezičnim tablama, branitelji su izgubili strpljenje. Da ima pameti i morala, Milanović bi Freda smijenio. Umjesto toga, ljudi iz predsjednikove okoline motaju se u i oko prosvjedničkog šatora šireći predizbornu priču kako Josipović nagovara Milanovića da ovaj smjeni Freda Matića. No, banitelji nisu tako naivni, uostalom da Predsjednik to misli, valjda bi im on to sam rekao kad je bio u njihovom šatoru. Josipović širi ove spinove jer razumije da kad se dođe do te razine do koje je došao odnos Matića i branitelja, ostaje jedino časni uzmak. Prkosnom i drčnom Milanoviću to ne pada na pamet, a Fred Matić fotelju ne želi predati jer je bez nje – nitko i ništa! No, dok ovo pišem, stiže vijest da se jedan branitelj polio benzinom i zapalio ispred Ministarstva branitelja! Što se još mora dogoditi da Fred Matić odstupi? Što se još mora dogoditi da Zoran Milanović smijeni Matića, iako je svakim danom sve jasnije da Fred Matić za same branitelje više nije nikakav ministar branitelja?

UNATOČ POTPUNOJ KOMPROMITACIJI NAKON HAAŠKIH PRESUDA MARKAČU I GOTOVINI, PREDSJEDNIK JOSIPOVIĆ I DALJE “DOCUMENTU” VESNE TERŠELIČ DRŽI “NAŠOM SAVJEŠĆU”! KAKO SE MOŽE, NAKON PROSLAVE DESETE OBLJETNICE DJELOVANJA “DOCUMENTE”, POSJETITI ŠATOR S BRANITELJIMA?

terselic pusicTek se sada doznaje da je aktualni predsjednik Josipović u posjet braniteljskom šatoru u zagrebačkoj Savskoj cesti došao nakon što je pohodio proslavu desete godišnjice osnivanja “Documente”, nevladine udruge koja o Domovinskom ratu misli dijametralno suprotno od branitelja! Ocjene, procjene i analize “Documente” o uzrocima rata i ratnoj krivnji, o krivnji generala Markača i Gotovine, dijametralno su suprotne s haaškim presudama dvojici generala. Jer, ne samo da te presude oslobađaju svake krivnje dvojicu generala, sa čime se “Documenta” ne slaže, nego te presude govore o sasvim različitim brojkama stradanja srpskih civila, kao i o tome da je Hrvatska uistinu procesuirala krivce neposredno nakon Oluje. “Documenta” je zapravo središnja nevladina udruga koja cijelo vrijeme svog postojanja ukazuje na podjednaku ratnu krivnju, koja cijelo vrijeme svog postojanja ističe hrvatske ratne zločine nasuprot srpskim, koja uostalom predano radi na pisanju nove povijesti točno onako kako je Josipović govorio u Sarajevu na početku mandata “o različitim politikama koje su dovele do rata”.

Svi najekstremniji nastupi predsjednika Josipovića, od dovođenja srpskog predsjednika Tadića u Vukovar i u Paulin Dvor, preko sramnog sarajevskog govora u tamošnjem parlamentu, kada je praktički izjednačio hrvatsku i srbijansku krivnju za rat u BiH, pa sve do njegovog nastupa u izraelskom parlamentu kada je svijet upozorio da u Hrvatskoj i dalje živi “ustaška zmija”, svi ti nastupi imaju podlogu u istraživanjima, stavovima, analizama i zaključcima koje već godinama donosi “Documenta” – jedna od najvećih i najbolje plaćenih nevladinih udruga koja velika sredstava dobiva iz proračuna, ali još veća iz inozemnih donacija. Toj i takvoj nevladinoj udruzi Josipović je na spomenutoj proslavi tepao da se radi o “našoj savjesti”! Nakon što je to izjavio “Documenti”, otišao je u šator među branitelje pokazujući, tobože, zabrinutost nad zdravljem branitelja koji svi redom misle dijametralno suprotno od “Documente”. Dapače, branitelji je smatraju produžetkom srbijanskih i britanskih političkih interesa, udrugom koja svjesno iskrivljava istinu o Domovinskom ratu i uporno i ustrajno pokušava podijeliti krivnju za rat. I baš takva nevladina udruga, s baš takvim stavovima, za predsjednika Josipovića je “naša savjest”!? I Hrvati, prema anketama, žele još pet godina ovakve politike ovakvog predsjednika!?

IZJAVA PREMIJEROVE SUPRUGE DA ZDRAVIJI CRNI KRUH JEST SKUPLJI, ALI DA GA SE MOŽE REZATI NA TANJE ŠNITE, ŠAMPIONSKA JE IZJAVA KOJU DO KRAJA MANDATA NEĆE MOĆI DOSEGNUTI NITKO! ČESTITAMO GOSPOĐI MILANOVIĆ!

milanovićkaKad nemamo mozga, kad nam klikeri ne rade! Ali imamo sreće da o našem zdravlju skrbi supruga aktualnog premijera Milanovića, pa nam je budućnost osigurana! Govoreći kao voditeljica Odsjeka za promicanje zdravlja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo na Hrvatskom radiju, gospođa je govorila o zdravoj prehrani pa je. između ostalog. rekla kako je istina da je crni kruh nešto skuplji od bijelog, ali da je zdraviji. “Inicijalno crni kruh jest skuplji, ali možete ga naprosto rezati na tanje šnite!”. Tako nam je gospođa Milanović dala epohalni savjet nakon kojeg ništa neće biti kao prije. Sad sve razumijemo! Mi nismo siromašni, ne pada nama BDP, ne pada nama standard zbog loše politike Vlade! Ne! Mi jednostavno ne režemo dovoljno tanke šnite kruha i onda, kako vam je sve na svijetu povezano, jedno vuče drugo – sad smo tu gdje jesmo! Možda bi drugi korak bio da gospođa Milanović formira posebne timove koji bi išli od kuće do kuće i učili nas kako odrezati i koliko tanko odrezati šnitu kruha! Što će nam reforme Vlade, idemo tanje rezati kruh! Neka to bude naša najveća reforma! I iskorak! Možda je to izlaz, pa ne moramo ići na monetizaciju autocesta!? Ne znamo, mi običan svijet koji tako bahato reže široke fete kruha, ništa ne zna.

Sad je najvažnije pratiti znanstveni časopis “Collegium Antropologicum” kojeg, doduše, financira država čiji je premijer suprug voditeljice Odsjeka za promicanje zdravlja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, gospođe Milanović. Zašto? Zato jer u njemu rekordno puno i brzo objavljuje znanstvene radove upravo gospođa Milanović. Prema istraživanju Sveučilišta u Zagrebu iz 2011 godine, za objavljivanje jednog rada u znanstvenom časopisu s područja tehničkih i biotehničkih znanosti, potrebno je u prosjeku između 9 i 36 mjeseci. No, gospođi Sanji Musić Milanović je uspjelo u jednoj akademskoj godini objaviti čak osam znanstvenih radova, što je stavlja u razred s najeminentnijim dobitnicima Nobelove nagrade! Nakon ovog otkrića da “crni kruh jest inicijalno skuplji, ali da se može rezati na tanje šnite”, zadnji je trenutak do kraja godine kandidirati gospođu Milanović za Nobelovu nagradu! Kako su do kraja godine još dva mjeseca, ona ima vremena objaviti još tri, četiri teksta u znanstvenim časopisima, a kako vidimo ni tema, ni otkrića joj ne manjka! Zapravo ju je trebalo odmah staviti u Vladu i to na mjestu glavnog ekonoma! Ako SDP dobije drugi mandat, ta se greška ne smije ponoviti. Ili možda da cijelu Vladu čine samo Zoran i Sanja? Što će nam drugi, samo troše novac i jedu bijeli kruh. U velikim šnitama!

Tihomir Dujmović / 7Dnevno

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Marko Jurič: Frustracije koje proizvodi hrvatska atmosfera učmaloga političkog smrada

Objavljeno

na

Objavio

Zamjerili su mi neki što sam objavio tekst o hibridnom ratu koji se u Hrvatskoj događa i u kontekstu kojega se prstom uglavnom pokazuje na Rusiju.

Ima Rusija u tom smislu putra na glavi, ali po tome ne zaostaju bitno ni neke druge jake države. Primjerice, Obamina je administracija preko svoje uskoro bivše veleposlanice Juliet Valls Noyes, sustavno gadila i rastakala tradicionalno hrvatsko društvo raznim političkim i društvenim perverzijama s ciljem da se razbije ta čvrsta hrvatska društvena struktura.

Pomagale su se razne liberalne društvene inicijative, vršio pritisak na vlast, koristio medijski utjecaj i polako rastakalo hrvatsko društvo kao jedinstvena politička cjelina.

Najpoznatiji potezi tog hibridnog rata su skandalozno izvješće o stanju ljudskih prava i odlazak izaslanstva američkog veleposlanstva na one neslužbene komemoracije stradanja u logoru Jasenovac, u organizaciji SNV-a i SAB-a.

Za razumijevanje djelovanja takvih konspirativnih akcija, najsigurniji pokazatelji su rezultati. Ono što je u Hrvatskoj karakteristični vodeći problem, jest iseljavanje mladih ljudi iz Hrvatske, koje je poprimilo bleiburške okvire.

Prije sedamdeset godina mladi Hrvati su brutalno preseljeni na onaj svijet, a danas su to neke europske destinacije, Kanada, SAD-e, itd. Identične su brojke i činjenično stanje, a to je da Hrvatska postaje ispražnjena zemlja sa sve manjim udjelom vitalnog stanovništva na kojemu se temelji snaga suvereniteta svake države.

Netko će reći kako je ovo još jedna varijacija neke od teorija zavjere. Međutim, hrvatska turistička sezona jasno pokazuje vrlo opipljive adute hrvatskog ozemlja. Hrvatska je, dakle zemlja, koju mnogi biraju kao svoju idealnu destinaciju. Motiva za teorije sustavnog iseljavanja mladih iz Hrvatske očito ima.

Osim lijepog krajobraza, ugodne klime, Hrvatska ima ogromne zalihe pitke vode i kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta nezagađenog GMO-ima, hibridima, ili nekim aktivnim otpadima. Drugim riječima, Hrvatska ne predstavlja samo zemlju lijepoga životnog prostora, nego i zemlju koja može jamčiti život svojim stanovnicima, čak i višestruko brojnijim nego li ih je danas.

Prošao sam večeras pored nekoliko kafića u kvartu i zanimljivo je da, iako je ponedjeljak, da su svi bili dobro popunjeni. Što to znači? Što se to hrvatskom puku, mladom i starom nudi kao večernja zanimacija?

Zadimljene prostorije kićastih lokala, gdje se uz ponešto jeftinog alkoholnog pića, gomilu cigareta i tupavu glazbu sustavno truje, ne samo organizam, nego svijest i karakter ljudi. Ako uđete unutra, čuti ćete priče i razgovore, temeljene na ispraznostima, hvalisanju, ogovaranju s jasnim trendom postepenog prihvaćanja onog ćudorednog sustava koji je potpuno suprotan tradiciji i stoljetnim kršćanskim postulatima hrvatskoga naroda.

To znači da ljudi postaju sve manje odani vrijednostima ljubavi u svim pravcima i varijacijama od obitelji, društva, prijatelja, domovine, identiteta, kulture, društva, tradicije, pa čak i onih temeljnih kao što su hrabrost, pravednost, istinoljubivost, solidarnost, milosrđe ili ona naravna ljudska ljepota. Drugim riječima društvo se temeljito raslojava.

Rastakanje hrvatskog društva u njegovoj temeljnoj društvenoj čestici obitelji dovodi do ovakvog slijeda događaja. Hrvatski puk postaje postupno marginaliziran iz svih važnijih društvenih i političkih tokova vlastite države. Primjerice, pogledajte odjavne špice HRT-ovih emisija i dobit ćete dojam kako su Hrvati manjina u Hrvatskoj.

A slična je situacija i u svim drugim važnijim državnim, društvenim, akademskim, znanstvenim i drugim institucijama koje ne privređuju, nego egzistiraju na proračunu. Demokratski igrokaz koji se upriličuje svake četiri godine ni približno ne ispunjava svoju zadaću delegiranja preslike društvenih političkih preferencija pa tako u Hrvatskoj konstantno već 17 godina imamo situaciju da državom vladaju političke manjine. Takva situacija stvara strašne frustracije kod običnog čovjeka.

Nemogućnost reakcije, odgovora na takvo marginaliziranje, torturu pa ako hoćete i tiraniju, okreće ljude opcijama od anestezije alkoholnim ili drugim opijatskim snoviđenjima ili jednostavno donošenje odluke, pakiranje kovčega i pravac nekakva Irska, Norveška, Kanada i dr. Posljedično u zemlji ostaje sve manje kvalitetne i vitalne nacionalne snage, a sve je više pasivnih i rezigniranih marginalaca i gubitnika koji u maliganskim ritualima kompenziraju nedostatak društvenih i svojih pobjeda.

Nedavno smo imali prilike vidjeti rezultate istraživanja kod ljudi koji se iseljavaju iz Hrvatske i pokazalo se da egzistencija, golo preživljavanje nije jedini ili uopće nije razlog odlaska. Sveukupna klima truleži, kukavičluka, stalnih političkih prevara i podvala, beskonačno političko dodvoravanje, korupcija, nepravda i korumpirano sudstvo koje bogate kriminalce pušta na slobodu, a siromašne branitelje desetljećima siluje proizvoljnim zakonskim interpretacijama i uništava im živote, postali su moćni motivator iseljavanja.

Takva atmosfera učmaloga političkog smrada, osim što je potpuno suprotna onome što se u Hrvatskoj živjelo i osjećalo devedesetih godina, velikim je djelom nešto što je nametnuto vanjskim utjecajima. Taj hibridni rat započeo je u Hrvatskoj još devedesetih godina i to iz raznih centrala. Kako su se mijenjale okolnosti i situacija u zemlji tako su se i metode mjenjale. Ove današnje su vrlo suptilne. Idu na provociranje emocija, a istovremeno i na zabranu njihovog pokazivanja. Takvo gušenje svih zdravih emocija u čovjeku generira vrlo jake frustracije.

Jedni će tu frustraciju anestezirati, a drugi od nje otputovati. Emocije su pokretač čovjeka. Čovjek bez emocija je pasivan, nezainteresiran, neproduktivan. Čovjek ugušenih, zabranjenih emocija je frustriran i pretvara se u zombija. To je novi oblik totalitarizma. Jedna kriva riječ temeljena na emociji i odmah je to govor mržnje, netolerancije, homofobije, ksenofobije, rasizma, šovinizma, fašizma i tko zna kojeg još izma.

Do prije dvadesetsedam godina živjeli smo u totalitarizmu gdje su bile zabranjene sloboda mišljenja i govora, a danas živimo u drugačijem totalitarizmu političke korektnosti.

Marko Jurič / Projekt Velebit

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Višnja Starešina: Raketiranje Banskih dvora i Acini dječaci

Objavljeno

na

Objavio

Još uvijek sam pod dojmom. Dojam ne jenjava otkad sam vidjela tri hrabra muža hrvatska (Ante Gudelj, Jurica Ilić, Jadranko Karlušić) kako ispred respektabilnih institucija hrvatske države (MUP-a, DORH-a i vojne policije) objavljuju da su stigli do faze kaznene prijave za raketiranje Banskih dvora. Raketiranje se dogodilo 7. listopada 1991. godine. Tko se ne bi divio?

Više od četvrt stoljeća nakon što su zrakoplovi JNA raketirali Banske dvore, u kojima su tada bili Franjo Tuđman, Stipe Mesić i Ante Marković, združene hrvatske institucije su stigle do faze – kaznene prijave.

Nakon što sam pogledala što su otkrili u svojoj združenoj kaznenoj istrazi, postala sam ne samo skeptična prema nastavku, već se istinski pitam dokle može ići ignoriranje činjenica i podcjenjivanje zdravog razuma.

Naime, u toj kompleksnoj istrazi, u kojoj su istražitelji detektirali čak i tipove aviona koje za južnoafričku civilnu zrakoplovnu kompaniju danas vozi pilot Davor Lukić, koji je navodno bio jedan od dvojice pilota JNA koji su 7. listopada 1991. bacili bombe na Banske dvore, nedostaju temelji: istinski motivi i cilj napada, naredbodavci i suradnici na terenu.

Ad hoc? Kako da ne…

Raketiranje Banskih dvora svodi se na ad hoc akciju trojice oficira ratnog zrakoplovstva JNA iz zrakoplovne baze u Bihaću: generala Ljubomira Bajića i njegovih oficira Slobodana Jeremića i Đure Miličevića, na odavno raskrinkanog oficira KOS-a Čedu Kneževića, koji je kao Superman postao odgovoran za sve KOS-ove subverzivne operacije u Hrvatskoj.

I na dvojicu pilota JNA, koji su navodno bacili bombe na Banske dvore: Hrvata Davora Lukića i Srbina Ratka Dopuđu. Pritom jedini realno dostupan hrvatskom pravosuđu može biti postati pilot Davor Lukić. A čak i ako je uistinu on bacio bombe na Banske dvore, izvjesno je da ne zna više od onoga što mu je bio zadani cilj: bombardirati.

U toj istrazi nema zapovjednog vrha JNA, već navodno odmetnuti zapovjednik zrakoplovstva JNA u Bihaću koji se navodno na svoju ruku odlučio za napad. Istražitelji znaju kakve avione danas u Južnoj Africi vozi Davor Lukić, ali ne znaju tko je bio hrvatski suradnik kojih ih je navodio iz Banskih dvora.

Manipulacija koja se nazire iza ove istrage tako je slična manipulaciji koju je KOS-ova mreža izvela pred haaškim i beogradskim sudom na likvidaciji ranjenika i ratnih zarobljenika odvedenih iz vukovarske bolnice, prikrivajući tragove planiranog zločina u organizaciji KOS-a i svodeći kaznenu odgovornost na puki hir i odmazdu lokalnih srpskih vlasti i paravojski.

Raketiranje Banskih dvora, dan prije isteka moratorija na osamostaljenje Hrvatske, u trenutku kada se ondje nalaze Franjo Tuđman, Stipe Mesić i Ante Marković, nije bilo ni hir ni incident. Bila je to operacija najviše razine, koju je JA izvela u ratu protiv Hrvatske.

Nije to bio samo pokušaj eliminacije hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana da bi se obezglavila Hrvatska. Bio je to i pokušaj eliminacije nesrpskog civilnog vrha raspadajuće SFRJ. Ma što mi danas mislili, znali ili predmnijevali o djelovanju Stipe Mesića i Ante Markovića, oni su tog dana u Banskim dvorima bili najviši civilni dužnosnici raspadajuće SFRJ.

Mesić je bio predsjednik Predsjedništva i vrhovni zapovjednik te JNA koja ga je bombardirala. Marković je bio predsjednik savezne vlade i šef Veljku Kadijeviću, koji je jedini mogao zapovjediti to bombardiranje. Bio je to najeklatantniji primjer vojnog puča, nakon kojeg je vlast u raspadajućoj SFRJ trebao preuzeti generalštab JNA. Takav se napad nije mogao izvesti bez najizravnije zapovjedne uključenosti Veljka Kadijevića i bez njegova pomoćnika za “bezbednost”, šefa KOS-a Aleksandra Vasiljevića, koji ju je pripremio. U hrvatskoj istrazi nedostaju i Vasiljević i njegov čovjek u hrvatskom vrhu.

Da nije bila riječ o spontanom hiru generala Bajića, pokazuje i to što nakon neuspjelog vojnog udara JNA kreće u odlučujući i otvoreni rat protiv Hrvatske. Jedan od ključnih dokaza o njezinim namjerama je Naređenje br. 35-14533 Aleksandra Vasiljevića o osnivanju zatočeničkih logora za ratne zarobljenike izdano 10. listopada. Iz njega se vidi i ratni plan vrha JNA i odgovornost Vasiljevića i KOS-a za sve što se događalo s hrvatskim ratnim zarobljenicima u logorima JNA u Srbiji, BiH i na okupiranim hrvatskim područjima.

Acini ljudi i dalje rade

I umjesto da na raketiranju Banskih dvora hrvatska istražna tijela grade snažan slučaj protiv vrha JNA, protiv još živog Ace Vasiljevića i još življe njegove mreže (kada su to već dosad propustili učiniti), umjesto da povežu pokušaj vojnog puča s već pripremljenom optužnicom protiv Vasiljevića za zločine u logorima, koja već šest godina leži u ladicama osječkog županijskog državnog odvjetništva, umjesto da mu dodaju evidentnu zapovjednu odgovornost za likvidaciju ranjenika i ratnih zarobljenika iz vukovarske bolnice, i da time nakon haaškog debakla uspostave neku ravnotežu prijetnje, hrvatski istražiteljski muževi kreću u lov na pilota Davora Lukića. U Južnu Afriku. Čine to u trenutku kad Acini momci pred sudovima BiH dovršavaju istrage protiv cijelog zapovjednog vrha HV-a i HVO-a, za završne operacije u BiH 1995. godine.

Pitam se, jesu li zbilja tako nesposobni? Tako činovnički ustrašeni? Ili ipak tako Acini?

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

Antun Babić: Predlažem Višnju Starešinu za novinara zadnjeg desetljeća

 

Višnja Starešina: U Hrvatskoj su dvije države – jedna hrvatska i druga jugoslavenska čije je temelje udario KOS!

 

Višnja Starešina: Mnogi su sudjelovali u pravosudnom udruženom zločinačkom pothvatu

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari