Pratite nas

Kolumne

Tihomir Dujmović: Tjedni pregled hrvatske političke gluposti

Objavljeno

na

Dačić uspoređuje doček Gotovine sa Šešeljevim povratkom, a Mijić se zadržao na Kordiću.

NAKON BIVŠEG GLAVNOG UREDNIKA NOVOG LISTA, SADA I SRBIJANSKI MINISTAR VANJSKIH POSLOVA, BIVŠI GLASNOGOVORNIK MILOŠEVIĆEVE PARTIJE, ISTIČE KAKO HRVATSKA NEMA ŠTO PRIGOVARATI BEOGRADU GLEDE ŠEŠELJA – JER DA JE I ONA SVOJE HAAŠKE OSUĐENIKE DOČEKIVALA U SLAVLJU!

branko mijićNakon što nam je prošlog tjedna u svojoj kolumni bivši glavni urednik Novog lista, Mijić, poručio da Hrvatska koja je Kordića dočekala onako svečano, s panegiricima i mnoštvom razdragane publike, nema moralno pravo prigovarati Srbiji na njihovu držanju glede Šešelja, sada je slične stavove iznio i srbijanski ministar vanjskih poslova Dačić. Razlika je jedino u tome što Dačić uspoređuje doček Gotovine sa Šešeljevim povratkom, a Mijić se zadržao na Kordiću. Dakako, i jedan i drugi se prave blesavi i ne spominju uzroke rata i uzroke zločina, pa de facto izjednačavaju agresiju s obranom. Na kraju krajeva, kad se već mora o ovim relacijama govoriti, Šešeljeve poruke i poruke Ante Gotovine ili Kordića su dijametralno suprotne. Oduvijek! Baš kako je bilo i u ratu! No, ta podudarnost stavova bivšeg glavnog urednika Novog lista i službenog Beograda ne čudi, jer ovo nije prvi put da se tako nešto poklopilo. U svakom slučaju njihova logika i pogled na rat, pa onda i na zločine, posve je sukladna. Dačić tvrdi da ”Srbija nema ni milimetar odgovornosti prema Šešelju”! No, takav bezobrazluk se samo od Srbije može doživjeti. Naime, kad Šešelj javno čestita četnicima dan kad su zaklali Vukovar, srbijanski ministar vanjskih poslova misli da u tom trenutku za njega i njegovu zemlju ne izlazi nikakva odgovornost. Ali, i tko da reagira kad je predsjednik srbijanske države bio u vojnim formacijama koje su ovdje ratovale, a premijer je bio desna ruka četničkom lideru Šešelju?

NAKON ŠTO JE TO GODINAMA NAJPRIJE TVRDILA ISKLJUČIVO SRBIJANSKA STRANA, POTOM TEK MARGINALNE UDRUGE ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA, SADA SMO DOŽIVJELI DA JE I JEDAN HRVATSKI SUD DONIO PRESUDU U KOJOJ RAZDOBLJE RATA DEFINIRA KAO ”UNUTARNJI ORUŽANI SUKOB” ŠTO ASOCIRA NA GRAĐANSKI RAT: VRHOVNI SUD JE TAKVU PRESUDU UKINUO, A SUCU ODRŽAO PREDAVANJE!

Evo dokud smo došli! Reagirajući na nepravomoćnu presudu u slučaju Kerestinec, Vrhovni sud je poništio presudu niže instance, ističući kako se u obrazloženju netočno i neprihvatljivo tvrdi kako su optuženici počinili kazneno djelo ratnog zločina tijekom trajanja „unutarnjeg oružanog sukoba”. Naime, postavlja se pitanje što bi to bio „unutarnji oružani sukob”? Prevedemo li ovu tezu na laički jezik, zar se ne može zaključiti da je sud između redova zapravo htio reći da je u Hrvatskoj u inkriminirano doba vladao „unutarnji oružani sukob”, a ne srpska agresija, što je onda prokleto blizu tezi o građanskom ratu? Sud je pažljivo pristupio ovoj temi pa, kako ističe Vrhovni sud u svojoj reakciji, „sud prvog stupnja u nastavku obrazloženja ispravno navodi da je razlika između međunarodnog i nemeđunarodnog oružanog sukoba neznatna, pitanje pravilnosti utvrđenja ove odlučne činjenice svakako je važno i ona mora biti utvrđena na pravilan način”. Hoće se reći da je razlika međunarodnog i nemeđunarodnog sukoba vrlo tanka, no Vrhovni sud ispravno docira nižoj instanci kad kaže da je u doba inkriminiranih djela „već uvelike bio u tijeku međunarodni oružani sukob u svezi s agresijom koja je izvršena na Republiku Hrvatsku…”.

Ali, dokud smo došli kad ovakve notorne stvari Vrhovni sud mora objašnjavati nižoj pravosudnoj instanci? Doista, jedna je stvar ako je trajao rat koji je posljedica srpske agresije pa se u toj situaciji dogodi zločin, druga je stvar ako se ne apostrofira srpska agresija pa se govori o „unutarnjem oružanom sukobu”. Jer, ta definicija „unutarnjeg oružanog sukoba” u osnovi je prastara teza radikalne hrvatske ljevice koju u međuvremenu širi i baštini Documenta, ali i niz drugih nevladinih udruga. Sada smo došli do toga da se i jedna sudska instanca poslužila tom sintagmom, što je zastrašujuća činjenica. Jesmo li na pragu toga da sudovi sude za ratne zločine kao da se radilo o građanskom ratu? Još ne, jer je tu Vrhovni sud kao zadnja crta obrane, ali činjenica da u ovim kategorijama uopće razgovaramo, govori u koju fazu ludila smo mi svi skupa došli!

NAKON SVIH MOGUĆIH MEDIJSKIH UPOZORENJA NA KOJA JE VOJNI VRH ODMAHIVAO RUKOM POKAZALO SE DA SU MEDIJI BILI U PRAVU: REMONT MIG-ova U UKRAJINI JE OBAVLJEN DOISTA KATASTROFALNO, ČINI SE DA JE CIJELI POSAO PLAĆEN UNAPRIJED I SAD SMO NA PRAGU SUDSKOG RASPLETA! ZAŠTO JE MORH UPORNO DEMANTIRAO MEDIJSKA UPOZORENJA I HOĆE LI NETKO ODGOVARATI ZA OVAJ SKANDAL I NASTALU ŠTETU?

Mig 21 hrvatskaMinistarstvo obrane je ipak moralo priznati istinu! Priznali su da je remont naše borbene eskadrile MIG-ova 21 u ukrajinskom zavodu obavljen vrlo loše. Mediji tvrde da je ukrajinskoj strani unaprijed plaćeno 56 milijuna kuna za remont prvih šest zrakoplova, no kako je taj posao loše obavljen sad smo barem naplatiti dva milijuna kuna penala! Pune dvije godine mediji upozoravaju da je odabir ukrajinskog remontnog centra u Odesi katastrofalan potez, da su s tim centrom i druge zemlje koje su svoje letjelice davale tamo na remont imale velikih problema i da nije nemoguće da se iza svega krije prilična korupcija. Sva takva medijska upozorenja sve do sada Ministarstvo obrane je demantiralo! Što ćemo sad? Hoće li netko odgovarati? Sve je faktično počelo prije godinu i pol dana kada je ministar Kotromanović potpisao u Zagrebu s generalnim direktorom inkriminirane ukrajinske tvrtke ugovor za remont zrakoplova. Da nešto nije u redu vidjelo se odmah, jer je Ukrajinac po povratku kući odmah smijenjen zbog skandala s neprijavljenih 600 tisuća eura koje da je nosio u koferu. Ispostavilo se da je to bio novac jednog ukrajinskog krijumčara za kojim su se vukle brojne afere, od kojih su se neke ticale poslova u BiH i u Makedoniji. Naime, na temelju lobiranja iste te dvojice Ukrajinaca i Makedonci su svoje zrakoplove i helikoptere servisirali tamo pa im se jedan u Ukrajini remontirani helikopter srušio i tom prigodom je poginulo 11 ljudi. Izbila je velika afera, za vrijeme procesuiranja tog slučaja uhićeno je devet osoba, a utvrđena je pronevjera od gotovo tri milijuna dolara. Kakva smo mi zemlja, kakve službe imamo kad nitko nije dojavio ministru obrane s kim ima posla?

Naime, taj remontni zavod je nekada uistinu bio prvorazredni centar za remont zrakoplova, ali odavno živi na staroj slavi, napustili su ga najbolji ruski inženjeri i preuzeli su ga suspektni tipovi poput ljudi iz spomenute afere. Unatoč svemu tome, MORH je tvrdio da je njihova ponuda najbolja i zatražio generalni remont i produljenje vijeka trajanja zrakoplova na još deset godina. Ugovor i dogovor je govorio o tome da je svih naših 12 remontiranih MIG-ova do srpnja 2014. trebalo biti u zraku. No, do danas su nam isporučili tek šest zrakoplova. I sad se postavlja pitanje, ako su sve ove relacije bile dostupne odgovornima i ranije nije li i ovdje u pozadini neka korupcijska afera? Kako je moguće da je, unatoč svemu navedenom, ministar obrane ipak potpisao ugovor s dokazano problematičnim Ukrajincima? Kako je moguće da ga u ovih godinu i pol dana nije pokušao raskinuti? Hoće li uopće netko odgovarati za ovu aferu? Kako to da istinoljubivi predsjednik države ne traži istragu? Stotinu pitanja i niti jednog odgovora!

I PRIJE ČETIRI GODINE SMO MOLILI VLAST DA NE RASPISUJE IZBORE UOČI BOŽIĆNIH BLAGDANA, ALI NITKO NAS NE SLUŠA, ISTIČU OVIH DANA HRVATSKI BISKUPI I POSTAVLJAJU PITANJE: KOMU U OVOJ ZEMLJI ODGOVARA UPORNA POLITIZACIJA BLAGDANA?

Crkveni vrh u Hrvatskoj ogorčen je činjenicom da je višekratno upozoravao i predlagao nositeljima državne vlasti da izbjegavaju božićno vrijeme za raspisivanje izbora i da ga nitko nije poslušao. Neki od biskupa ističu da su upravo na božićnim misama znali govoriti o tome, ali da je očito kako ova vlast samo odmahuje rukom na njihove sugestije. Hrvatska biskupska konferencija će se posebno očitovati o predizbornoj kampanji, a odlučila je ne primiti nijednog predsjedničkog kandidata, premda su biskupi u ostvarenju tog naputka posve samostalni. Mogu ga, ali i ne moraju, poslušati. Biskupi tvrde da se određivanjem izbora na ovaj datum zapravo gura u stranu sama svečanost Božića i da se sami blagdani politiziraju. Oni će, dakako, pozvati vjernike da izađu na izbore, ali dobro obaviješteni krugovi ističu kako se upravo dogovara i slaže vrlo oštro priopćenje glede ovog datuma izbora koji je razljutio biskupe.

”PREDSJEDNIK JOSIPOVIĆ I FRED MATIĆ SU 18. STUDENI POKUŠALI NA VRLO GRUB NAČIN ISKORISITITI RADI OSOBNE PROMOCIJE I U KONTEKSTU IZBORA”, ISTIČE GRADONAČELNIK PENAVA TE DODAJE: ”I PROŠLE GODINE JE GRAD BIO ORGANIZATOR, ALI KAD JE GRADONAČELNIK BIO IZ NJIHOVE STRANKE NISU GA PROZIVALI DA ĆE ON BITI KRIV BUDU LI BILE DVIJE KOLONE”!

ivan_penavaSažimajući dojmove nakon ovogodišnjeg obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, gradonačelnik Ivan Penava otkriva nam detalje koji uistinu govore o degutantnim potezima na koje je ova vlast bila spremna. Penava najprije logično postavlja sljedeće pitanje: Kako je moguće da se njega unaprijed prozivalo zbog organizacije, i isticalo da će baš on biti kriv dođe li do ekscesa, a prošle godine Sabu nitko živ nije upozoravao da će on osobno biti kriv ako budu dvije kolone? A Grad je isto tako, naravno, bio organizator obilježavanja pada grada! Penava iskreno i prostodušno priznaje da u situaciji kada u grad dođe stotinu tisuća ljudi ne možete dati nikakva jamstva za bilo što. Ali, od njega su se baš tražila takva eksplicitna jamstva! Po njegovim riječima, režimski mediji i SDP-ovi političari su danima ranije palili vatru i potencirali podjelu kako bi onda baš oni koji su to radili glumili vatrogasce i spasitelje mira. Penava je u pravu, upravo je ta uloga spasilaca i vatrogasca bila pripremljena za Josipovića koji je, eto, izašao kao medijski pobjednik iz Vukovara! “Skandalozno je da Josipović Dan sjećanja na žrtvu Vukovara doživljava kao nadmetanje u kojem su dvije strane suprotstavljene… upravo je izjavom o „pobjedi” pokazao tko doživljava Vukovar kao nekakvo bojno polje, gdje postoje pobjednici i poraženi”, ističe Penava. Gradonačelnik ističe i to da je do podjele na kraju došlo, ali na Memorijalnom groblju, te objašnjava da je do podjele došlo zaslugom SDP-ove državne vlasti: “Došli su na groblje prečacem, kroz ljude koje je razmaknulo osiguranje, putem koji nije bio u protokolu. Nakon polaganja svog vijenca pokupili su se i otišli… nisu mogli dočekati da branitelji, hrvatski ratni invalidi, Grad Vukovar polože vijence… Poslije smo saznali da nisu mogli dočekati niti da dođu u Zagreb, nego je Josipović kod samog groblja otrčao pred novinare i proglasio ‘pobjedu'”, reći će vidno ogorčeni gradonačelnik Penava. Dodao je kako je Ured Predsjednika sve napravio kako bi zavadio branitelje te da su predsjednik Josipović i Fred Matić „određenim ljudima netom prije obljetnice podijelii činove i odlikovanja bez obzira na njihove stvarne zasluge u ratu, a mnoge su s druge strane zakinuli samo zato što nisu na njihovoj političkoj liniji”. Penava tvrdi da je premijer Milanović posljednji stigao u krug bolnice od kuda je kolona krenula, da je stao pokraj njega, a nije ga ni pogledao ni pozdravio.

Nakon tri minute neviđene nelagode, Penava je prišao Milanoviću i pozdravio ga, ovaj je jedva pružio ruku i nije progovorio nijednu jedinu riječ! Gradonačelnik Vukovara ističe i to kako ga nitko iz Vlade nije pozvao na ikakav razgovor, premda je gospodarska situacija u gradu jeziva. Dodaje da ima puno pitanja za ministre, između ostalog ministra Vrdoljaka bi pitao kako to da je projekt termoelektrane planiran za Vukovar odvukao u Osijek. Pitao bi ministra Hajdaša Dončića zbog čega ni na jedan njegov upit o davanju u koncesiju Luke Vukovar nikad nije odgovorio. Pitao bi Penava Vladu kako to da u gradu koji je nekada imao 44 tisuće državnih stanova, a danas ih ima upola manje, postoje liste čekanja na državne stanove? Pitao bi Vladu nešto i o „neviđenom uhljebljivanju HNS-ovaca” u Borovu, gdje su „pomeli sav vukovarski kadar u menadžmentu i doveli svoje kadrove iz Osijeka i Zagreba”. Puno bi ih toga Penava pitao, ali nema prilike, jer ga Vlada ignorira, kao Milanović dok stoji uz njega u krugu vukovarske bolnice… Bože, kakva slika i kakva scena! Tko bi vjerovao da ćemo pasti na takve grane…

SJEĆATE SE HAAŠKOG TUŽITELJA GEOFFREYJA NICEA? SADA KAD JE ŠEŠELJ ‘RAZVALIO’ HAAŠKI SUD, ON SAM PRIZNAJE: “HAŠKI SUD SU OSNOVALI POLITIČARI. I NIKADA NISU PUSTILI DA NEOVISNO RADI POSAO. ČINJENICA JE DA SRBIJA UŽIVA NEKE PREDNOSTI KOJE OSTATAK BIVŠE JUGOSLAVIJE NE UŽIVA U SUSTAVU HAAŠKOG SUDA”.

prosecutor-bbc-150Premda je kao i kompletan Haaški sud za vrijeme njegove realno goleme moći u doba Carle del Ponte tvrdio upravo obratno, da se politika ne miješa u rad Suda, sada kada je priči kraj Geoffrey Nice, haaški tužitelj u slučaju Milošević ističe ono što nikada prije nije htio priznati niti izreći: politika je bila presudna u radu tog suda. On nam otkriva da, po svemu sudeći, Haaški sud Šešelju nije zabranio da javno nastupa niti je od Srbije zatražena pomoć pri praćenju Šešeljevih postupaka! Ako je to istina, onda bi Haaški sud trebalo tretirati kao jednu instancu srbijanskog pravosuđa, jer nema primjera kao u slučaju Šešelj da je nekoga pustio na slobodu, a da se ovako ponašao! Govoreći o srbijanskim povlasticama u radu Haaškog suda, Nice ističe kako je primjerice Kosovo podvrgnuto specijalnom sudu isključivo za kosovske Albance „od kojeg jedinu i najočitiju korist ima Srbija”.

On dodaje: “Kosovo je bilo primorano pristati na takav sud i dopustiti da njime upravljaju osobe koje nisu Kosovari, unatoč činjenici da sve teme koje se sad pojavljuju pokazuju da se njima mogao baviti Haaški sud. Samo stvaranje takvog suda omogućava Srbiji da ističe kako nije postupala gore od Kosova, što je pozicija koja mnoge, ako ne i sve objektivne promatrače, zaprepaštava. Činjenica je također da je Srbija vrlo uspješno skrivala i nastavlja skrivati dokumente”. Dakle, sad smo i to čuli! Ali, nismo ove jednostavne istine koje su se vidjele od prvog dana mogli na početku čuti od slavnog haaškog tužitelja! Sad se mnogi koji su sudjelovali u tom klasičnom političkom reketu, čemu je najčešće služio Haaški sud, distanciraju od njega, prave se blesavi i otkrivaju nam toplu vodu! Svi oni koji su bili ovako kritični u trenutku dok je Haag presudama pisao povijest kakva se nije dogodila i ocrtavao budućnost zemalja kojima se bavio, bili su proglašeni neprijateljima istine i pravde!

Tihomir Dujmović / 7Dnevno

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Barbara Jonjić: Dica su to Malešna, al’ znadu komu su sviće palili – Dica su al’ znadu kako Domovinski rat nije bijo građanski rat

Objavljeno

na

Objavio

Školu moreš
Al’ ne moraš imat
Ae
Komu se uči, neka uči
Neka buba, čita, zbraja i dili
Na volju mu je

Al’
Kuvat u nas moraš znat
Ono zeru, mrvočak
On’liko k’liko se kuvalo u našemu sirotinjskomu kraju na golu kamenu
Na kominu su šamot ciglon
U bronzinin što su se mrčavi
Cunali
O komaštrin

Moja baba nije znala pravit sto i jedan kolač
Ni čut
Kakvi kolači, kakvi bakarači
Kašnje je to došlo
Su markan iz Njemačke
Uskupa su flajdan i hauban za kosu
Su prvin merđanin i bagerin
Uskupa su petardan
Njemačkin štekan Ma’lbora i Zipašin

Nisu naše kuvarice
Ravne onin iz
Slavonije
Ni govora
Jerbo naše
Valja pravo reć’
Nisu imale nit’ mat’rijala za toga

Pravit svo ono bogatstvo nisu imale sučin al’ zato
Su naše pekle
Privrte vrile
Ušćipke meke
I padišpanj u koji bi viju rukan vridnin zadivale

Bile vrlo stručne
Za rašćike i koštradine
Za kruva ispod sača
Raka su metvicon i puron
Stručne za pečenice, divenice i toća

Još k’o dite
Učilo me naškoj kuvariji
Metnili bi mi zdilu, bilu.. su jajima na tolu
Ispod niske odrne
A ja na stočiću propeta
Unde di gleda priko Bejine kuće
U Osoje
Metnili bi mi
Šaku brašna, soli navr’ prsta
Kap varenike, zeru mlake vode
Pa bi unda sama zamišala privrte
Gledajuć satrat sve one gljize

Izlivala bi i’ kacijolon
U zagrijanu, crnu tavu na šporetu
Pa bi začvrčalo na kapi ulja

Čekala bi da zeru skori
Ujti su donju stranu
Pa unda privrnila
Unda bi jopet
Pričekala
Minut, dva
Pa
Iskrenila na pijat
Oni na sitne, crljene ruže

Amerikanski pijat
Oni što je doša’ brodon u jednoj od oni’ puni’ skrinja moje babe
Što su njojzi slala braća iz svita

Najlišpe na svitu meni je bilo na vrilu privrtu
Posut rukon zeru cukra
Onako iz zdraka
Samo da zabili sridica
Pa pljesnit rukama i gledat
Kako cukar krabi vrućina koja ugusto iz privrte
Dimi

Doklen ideš
Musavin rukan privrćeš listove one dvi materine knjige zvane – Kuvarica
One su tvrdin korican
Su šarevitin slikan, kojima smrti nema

To ti je najdraža zabava bila
Ist i privrćat slike
Oni knjiga što i’ je mater kupila u vakat kad se udala prikomlada
T’liko mlada da ni kuvat nije znala

Kuvarice ob’e znadeš napamet
Od
Do
Svako slovo i svaku sliku
I znadeš šta bi iz nje najradije pojio
I ti
I ćaća ti
I brajo
Jerbo si i nji’ uvik pita šta bi oni za se’
Probrali
I silijo bi i nji’
Sve redon
Da ti upru prston u najlišpu sliku
Ae
Jerbo glavno je bilo izabrat šta ‘oćeš
Izabrat na sliki
U mašti
To ti je unda isto k’o da si kupijo i mat’rijal
I kuva i peka
I pojio zaprave

Kraj studenoga je i oni je vakat
Kad se po selu uzvire gudini po kućarin

Dobranalo se iznenada to jedno jutro kad ti se mrzle ruke lipu za volan
A iz usta ti dimi od leda doklen govoriš
Pa puneš u caklo
Da dica rukan
Mogu mećat srca
Dok se vozu

Pa se ne voziš više u običnomu autu kroza mrzle dane
Nego u malešnoj galeriji
Njijovi imena
I srca

U te studene dane
Uvati gudine skrika po kućarin
A u zdraku se izmiša mirluš brenera
Svinjski dlaka
I vrile vode
Postanu tražena roba u selu one lole što znadu utvrdo gudinu držat nogu

Vrime je to oštra mirluša
I vrime oštri’ noža
Zvona za bikarenja
I sindžira za okrićanja

Nije lako bit gudin
Priko godine
Ni čut
Krajen godine
Apose je gadno bit gudin
Milo ti ji dođe

Ae
Meni milo gudina
Oduvik
Šta mu je život
Ništa!
Ide, pije, tovi se
Ne misli se o ničemu
Svaki dan mu jednak
Nečisti podase
A dalje svoga kućara niti ne zna
Loče iz korita mekinje i spirine
Pa čeka
Da ga se su prvin ledon prikolje
Posoli krupnon soli
I na lisi ga se razviša

Studeni je
Mrznu cakla
Dobranalo se ono jutro kad se ruke mrzle za volan lipu

Vratili mi se sokolići moji
Oni moji stariji
Iz našega Vukovara
I već danima govoru
Šta su sve vidili
Okon i srcon
Di su i šta ili
Di sviće palili
A di se do tlea
Poklonili

Donili u rukan malešni Vodotoranj
I malešnu Golubicu
Donili sasebon Vukovar na naš jug
U dnu malešnoga Vodotornja
Upisana ona časna godina
Tisućudevestodevestprva
Ona za koju moraš znat di si bijo
I ti
I svi koliki

Vidili moji sokolići gorikar
Sve naše barjake na vrpi
Sve
I one crne koji su u nemilosti
Poradi
Pozdrava
Za Dom spremni
Dica su to
Malešna
Al’ znadu komu su sviće palili

Dica su al’ znadu kako Domovinski rat nije bijo građanski rat

Neka nemaju velike škole
Znadu
Više se volu igrat nego sidit nada knjigon
Uču se išton privrte zamišat
Al’ o ratu sve ono prikovažno
Već znadu

Jerbo
Nije njima cili svit
Kućar i puno korito
Nisu godine proveli samo ločuć spirine
I gledajuć u prazno
Dica su al’
Mislu glavon i srcon
I volu svoje

Tak’ima mista
Nikad’ neće bit’ ni na hateveu
A ni na državnon koritu

Taki poda rukon cili život nosu one dvi Kuvarice tvrdi korica
Iz koji’
Znadu šta ‘oće

Znadu izabrat

Znadu kako je srce i mašta
Prišnije
Od onoga zaprave

Kako je prišnije crtat onin praznin, promrzlin rukan srca po caklu
Nego živit k’o gudin koji ne vidi baš ništa dok ide sve redon
I zaprave

Znadu kako se more i mora volit sve svoje redon
I upaljenon svićon
I pismon
I molitvon

More se volit sve svoje su onin što šalješ u modernin, šarevitin skrinjan
Koje i danas dolazu na naš kamen sirotinjski

Tisnin putin
Odsvaklen

Barbara Jonjić / Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Bezočne laži bosanskog vezira

Objavljeno

na

Objavio

Točno prije 24 godine u Zenici se dogodio strašni masakr. Kako danas pišu „bosanski“ mediji: „od granata ispaljenih na centar Zenice sa položaja HVO-a pozicioniranim u Putičevu, 16 kilometara zapadno od Zenice poginulo i ranjeno više civila u trenutku velike gužve.“ Na medijske navode, nadovezao se Bakir Izetbegović koji je uzimao ovaj primjer kao dokaz „udruženog agresora koji je vršio agresiju na BiH“, kako je primjerice govorio na obljetnici 25 godina ABiH 08.04.2017. u Travniku. Ono što su svi zanemarili i izbjegli navesti (osim rijetkih slučajeva kada se spomenulo u jednoj rečenici) jeste da je HVO na osnovu znanstvenih balističkih dokaza pravomoćno oslobođen optužbi za masakr u Zenici (dokazano je kako HVO nije imao uopće u posjedu topništvo kalibra granata koje su ubile nedužne civile, te je dokazano matematičkim izračunima da granate nisu uopće došle iz smjera položaja HVO-a).

Kada se masakr dogodio, iz štaba ABiH, nakon samo par sati, prije nego se i znao točan broj žrtava, u javnost je otišlo priopćenje s kojim se osudio HVO za masakr, i to sadržajem koji je imao za cilj raspiriti mržnju ne samo prema HVO-u, nego i Hrvatima koji su ostali u Zenici. Odmah je krenula službena reakcija iz redova HVO-a prema zapovjedništvu 3. K. ABiH. HVO je potvrdio kako sa njihovih položaja nije bilo nikakvih borbenih dejstava, priloživši službenu zabilješku s kojom obavještava zapovjednika 3. Korpusa ABiH Mehmeda Alagića kako se, radi informacija o premještaju snaga VRS-a, očekuju granatiranja iz pravca VRS-a. Mehmed Alagić odgovara kako je priopćenje koje je on poslao govorilo točno s kojih položaja su granate došle, te kako ne zna zašto je radio Zenica u javnost poslao informaciju o tome kako je HVO odgovoran za masakr. Da je Alagić govorio neistinu, govori samo priopćenje koje je on odobrio.

(Priopćenje 3. K ABiH s kojim se optužuje HVO za masakr (samo par sati nakon granatiranja))

Bakir Izetbegović zapeo u vremenu

Zašto spominjem ovaj događaj iz Domovinskog rata koji se zbio točno prije 24 godine? Iz razloga što se kampanja neistina i iskrivljavanja činjenica nastavlja i danas. Ne nastavlja je neka društveno irelevantna osoba, nego Bakir Izetbegović, Član Predsjedništva i osoba br. 1 kod Bošnjaka. Ovih dana ne silazi sa ekrana i medijskih stupaca. Njegove neistine, prepotencija u davanju arbitrarnih političkih ocjena sa pozicije „prirodnog vlasnika Bosne“ jednostavno ostavljaju bez teksta. Toliko, da na njegove izjave, koje ovih dana sve učestalije ponavlja, ne reagira nitko. Na službenoj stranici vezira od Bosne stoji njegov govor iz Travnika prigodom spomenute obljetnice, gdje se sumirano mogu vidjeti teze koje provlači kroz sve medijske istupe. Idemo redom.

7. korpus je neprekidno bio u bitkama – od aprila 1994. pa do oslobađanja značajnih prostora na Vlašiću tog ljeta i oslobađanja ogromnog prostora i grad Kupresa, čime je već praktično primoran HVO da prekine svoje partnerstvo s VRS i pridruži se oslobodiocima BiH

Dakle, prema Bakiru Izetbegoviću, združene operacije Cincar, Zima ’94.Skok 1Skok 2Ljeto ’95.OlujaMaestral i Južni potez HV-a, HVO-a i jednog dijela ABiH (koja je, usput rečeno, bila naoružana, obučena i opremljena od strane HV-a), koje su dovele do oslobađanja oko 1000 četvornih kilometara prostora, među kojima je bio i Kupres, su operacije samo Armije BiH koja je svojim „herojstvom primorala HV i HVO na prekidanje partnerstva sa VRS“.

Nastavlja Bakir: „U ovih 25 godina, od prvih dana  rata duhom i moralom pripadnika Armije dominiralo je upravo jedinstvo, visok motiv za oslobađanjem domovine“.

U travnju 1992. na tiskovnoj konferenciji u Bijeljini Bakirov otac Alija izjavljuje kako „JNA nije okupatorska vojska. To nije stav SDA. Rata u BiH neće biti“. Ako prije 25 godina, Izetbegović senior izjavljuje kako JNA nije okupator, odakle 25 obljetnica i od koga se to oslobađalo, ako JNA nije bila okupator?

No, najbolje od Bakira tek dolazi:

„7. i 3. Korpus su bili prepoznatljivi po visokom stepenu ustrojstva i organizacije. Krajišnici su ostali ono što su bili i u prethodnim stoljećima – časni ratnici viteškog i gazijskog duha, spremni na nezamisliva herojstva, ali ne i na zločine i pokolje.“

Bakir vjerojatno misli na ustrojstvo i organizaciju u Mehurićima, gdje je bio logor za obuku Mudžahedina. Pod disciplinom i odgovornošću, vjerojatno misli na ritualna ubojstva u Poljanicama, Orašcu, Travniku, i drugim mjestima, gdje je, po riječima Abu Ajama, jednog od zapovjednika postrojbe El Mujahid „braći vjera branila držanje zarobljenika, pa makar to bili žene i djeca“, zato su ih morali ubijati.

(Abu Hamza pojašnjava tko je i kada vodio Džihad)

O kakvom se viteštvu radi, pojasnio je 26.03.2017. Abu Hamza gostujući na televiziji N1: „ovo danas što radi ISIL, ovo nije nikakav Džihad. Mi smo u ratu vodili Džihad. Braća su došla pomoći braći“. O čemu konkretno Abu Hamza govori, pokazuje dokument „Upute muslimanskom borcu“ objavljenom početkom 1993. i dostavljenog „svim borcima ABiH“, a koji pored ostalog govori kako moraju biti hrabri jer „je mjesto, vrijeme i način smrti odavno napisan“, preporučljivo je slagati neprijatelju, ako starješina tako odluči, „dozvoljeno je spaliti usjeve, određene objekte kuću i sječu neprijateljskog palmovika“, te je ostavljeno slobodnoj procjeni je li korisnije „likvidirati ili zamijeniti ratnog zapovjednika“.


Ovim se očigledno vodio i od Izetbegovića glorificirani Mehmed Alagić „pasionirani vojnik i komandant, general, koji je inspirirao, motivirao, ali i neposredno usmjeravao sve svoje saradnike“ , kada je „pasionirano“ vodio svoje postrojbe u Križančevo selo i druga mjesta masovnih zločina nad nemuslimanskim stanovništvom.

Kontinuitet huškačke propagande

Zašto paralela između događaja u Zenici i današnjih izjava Bakira Izetbegovića? Paralela se mora povući kako bi se pokrenula rasprava o razlozima propagande laži koja ima svoj očigledan kontinuitet. Događaj iz Zenice, dokazuje kako se u ratu nije libilo iskorištavati ljudsku tragediju za ostvarenje političkih ciljeva. Osuđivanje HVO-a za granatiranje nedužnih civila imalo je za cilj stvoriti averziju i mržnju običnog puka prema HVO-u i Hrvatima općenito. Nitko u to vrijeme nije spominjao, a ni danas nećete čuti svjedočenja o tome kako je sanitetski stožer za sjevernu i srednju Dalmaciju iz Splita lijekovima opskrbljivao i Travnik, i Zenicu i druga mjesta, ne samo za vrijeme sukoba sa VRS, nego i u jeku najžešćih sukoba ABiH i HVOa. Cilj je očigledno postignut, jer je HVO okarakteriziran kao najveći zločinac iz Domovinskog rata.

No, ako je u okolnostima od prije više od dvadeset godina možda bila i shvatljiva ta huškačka propaganda poput ove iz Zenice (a ima i drugih slučajeva), koje je danas opravdanje da bošnjačka politička elita se služi istim sredstvima laži i obmana?  Ako želimo dobro jedni drugima i ako želimo istinsku budućnost ovoj zemlji, zar nisu iskrenost jednih prema drugima i istina dva temelja na kojima bi sve to morali graditi? Nije slučaj samo Bakira Izetbegovića, nego cjelokupne bošnjačke političke elite, što tzv. ljevice, tako i tzv. desnice, koja se služi ovim sredstvima obmana, kako bi eksluzivnim pravom na žrtvu, zapečatili ekskluzivno vlasništvo nad BiH na način da onemogućavaju bilo kakav vid reformi. No čovjek se pita zašto? Čemu? Koji je krajnji cilj?

Deklaracija sa Gazimestana

Odgovor možda stoji u još jedno, istupu Bakira Izetbegovića ovih dana: onom iz čestitke Erdoganu na rezultatima referenduma u Turskoj gdje kaže kako je „rezultat referenduma stabilizirajući korak koji će osnažiti Tursku, učiniti je snažnijom regionalnom silom, sa snažnim liderstvom“. Pozdravljati namješteni referendum koji od Erdogana pravi suvremenog sultana, u suvremenoj demokraciji 21. stoljeća, znači da imamo problem u poimanju i vrednovanju pozitivnih vrijednosti društva. Nekoga to može iznenaditi, ali nekoga tko malo detaljnije iščitava stvari ne toliko. Naime, u „Islamskoj deklaraciji“ Alije Izetbegovića, Alija Tursku naziva „plagijatom od države“, „koja je svojim usmjerenjem ka modernizmu i odustajanjem od vrijednosti s kojima je vladala svijetom postala trećerazredna zemlja“. Prema tome, shvatljivo je da Bakir Izetbegović povratak Turske u sultanatsko uređenje vidi kao pozitivnu stvar. Vjerojatno za sebe ima u planu funkciju bosanskog vezira u neootomanskoj Turskoj.

Ovo pokazuje jedan višedesetljetni kontinuitet društveno političke vizije, koja ne evoluira u skladu sa razvojem suvremenih humanističkih i demokratskih europskih vrijednosti, nego dapače, deevoluira u neka druga feudalna vremena kasti i ljudi prve i nižih klasa.

Znajući sve ovo, pitanje je može li se uopće govoriti o nekoj zajedničkoj budućnosti u BiH, znajući kako što vrijeme brže prolazi, to je i proces deeovlucije sve brži, sa sve većom i većom cijenom. Mora se što prije naći jasan odgovor, osobito s aspekta hrvatske politike, koja nam je alternativa svemu ovome?

Koji nam je plan B u trenutku kada postane kristalno jasno kako bošnjačka politička elita odbija bilo kakav vid reformi koji se ne uklapa u iznad spomenuto poimanje društva? Možda važnije pitanje: jesu li za hrvatsku politiku u BiH veći problem „hrvatska zvona“ i „vizionari izdaleka“, od Bakira Izetbegovića koji, kada se uzme retorika njegovih govora sa raznih obljetnica ovih dana, sve više podsjeća na Slobodana Miloševića sa Gazimestana.

Slaven Raguž/Dnevnik.ba

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari