Pratite nas

Kolumne

Tihomir Dujmović: Tjedni pregled hrvatske političke gluposti

Objavljeno

na

Novinar Novog lista Dražen Ciglenečki u jednoj je svojoj kolumni napisao da “Turudić nanosi veću štetu nego Šešelj”.

U SPLITU JE ČETVERO MLADIH UHIĆENO ZBOG LIJEPLJENJA PLAKATA PROTIV IVE JOSIPOVIĆA. S OBZIROM DA SU PLAKATI U KOJIMA SE KRITIZIRA NJEGOVA POLITIKA LIJEPLJENI DILJEM HRVATSKE, POSTAVLJA SE PITANJE SLIJEDE LI MASOVNA UHIĆENJA?

Prema navodima Policijske uprave splitsko-dalmatinske, ovih je dana četvero mladih osoba prijavljeno prekršajno zbog kršenja javnog reda i mira. Privedeni su, ističe policija, kažnjeni s po stotinu eura, oduzeti su im plakati, a privedeni su „zbog sumnje da su uvrijedili instituciju Predsjednika”. Dvoje je mladih osoba uhićeno i pušteno, još dvoje mladih, kako stoji u prvom priopćenju, tek treba stići u policijsku postaju na ispitivanje. Radi se o akciji neformalne grupe „Mladi za Hrvatsku” koji su se spontano okupili preko Facebooka i društvenih mreža i koji su, kako je rekla jedna od privedenih, „željeli plakatiranjem izraziti svoje neslaganje s aktualnom politikom hrvatskog predsjednika”. „Sadržaj plakata je provjerljiv, radi se o reakcijama na mnoge javne izjave i nastupe dotičnog kojima javno, kroz medije, institucije i raznorazne ‘obljetnice’ promovira ideologiju i stavove osuđene na europskoj razini, a koje bitno štete razvoju i općem dobru RH”, rekla je jedna od privedenih. Ona, objašnjavajući što ih smeta u toj politici, dodaje da se, između ostalog, tu radi o promociji petokrake kao simbola ljubavi, veličanju i zaštiti ideologije bivšeg komunističkog sustava i njegovih vođa. Plakati, ističe ona, kroz stihove A. G. Matoša kreativno izražavaju neslaganje s postojećim kretanjima i zazivanjem duhova prošlosti, a kako ih ne bi optužili i za to da iskazuju nasilje prema javnim površinama, ističe da su lijepljenje plakata izveli sa selotejp trakom, a ne tekućinama kako se to obično radi! No, po Splitu su osvanuli i plakati s natpisima: Kriminal u ZAMP-u, Afera posmrtne pripomoći, Štedno-kreditna zadruga Zlatica, a na jednom plakatu je lik Ive Josipovića dok je bio Titov gardist. „Nepojmljivo mi je da se male obične ljude, studente, na ovakav način procesuira, dok se ugled mnogih državnih ustanova ozbiljno narušava pod kapom njihovih rukovoditelja – među ostalim istaknula bih primjer riječkog intendanta koji počesto koristi pročelje HNK Rijeka za iskazivanje jugoslavenštine, dok pritom javno izriče kako su Hrvati ‘izmišljena nacija'”, ističe uhićena ženska osoba te dodaje: “Sve u svemu, preuzimam odgovornost jer sam pozvala mlade i podijelila plakate, ali ne smatram se krivom zbog tog čina s obzirom da je proveden nenasilnim sredstvima i ne uključuje poziv na nasilje”, prenose mediji njezinu izjavu. Tko su akteri ove pobune u ovom trenutku se ne zna, policija tek iskazuje da se radi o tri mladića između 20 i 30 godina i jednoj ženi od 31 godine. Nema izbora da se diljem Hrvatske nisu lijepili plakati koji su iskazivali neslaganje s nekim kandidatom ili strankom, no ovo je, koliko se pamti, prvi put da se uhićuje zbog iskazivanja neslaganja s vladajućom politikom. Bilo bi dobro čuti odgovor predsjednika države slaže li se s uhićenjima njegovih kritičara? Stoji li iza tih uhićenja? Postoji li neka njegova sugestija na tu temu? Ili se oštro distancira od ovakvih starih totalitarnih običaja nezamislivih u današnjoj Europi? Jesmo li došli do toga da će uslijediti masovna uhićenja svaki put kada budete glasno negodovali protiv ove vlasti? Hoće li se uhićenja proširiti i na medije? Na društvene mreže? Gdje je kraj ovom ludilu?

POTPUNI KAOS PRAVNE DRŽAVE: ZBOG JEDNE IZJAVE O BANDIĆU SUD JE DONIO TRI RAZLIČITE ODLUKE! POSTOJI LI U OVOJ ZEMLJI ELEMENTARNA PRAVNA SIGURNOST?

U rujnu ove godine Općinski građanski sud u Zagrebu je na tužbu zagrebačkog gradonačelnika osudio RTL televiziju na kaznu od 50 tisuća kuna, ocijenivši da je ova medijska kuća nanijela Bandiću duševne boli kad je u programu uživo u jeku kampanje za lokalne izbore u svibnju 2013. prenijela izjavu premijera Milanovića u kojoj tvrdi da je zagrebačka gradska vlast na čelu s Milanom Bandićem „klijentelistička družina”, da „Zagreb treba očistiti od korupcije„ i sl. Sutkinja je obrazložila da je RTL dopustio prenošenje klevetničkih tvrdnji, da se od njih nije ogradio i drugoj strani nije pustio mogućnost da se brani. Tri mjeseca kasnije jedna druga sutkinja, ali istog tog suda, odbacila je Bandićevu tužbu protiv HRT-a kao neosnovanu. A radi se o tome da je HTV prenio identičnu izjavu premijera Milanovića o korupciji u zagrebačkoj gradskoj vlasti s Bandićem na čelu. Radi se o istoj izjavi koju je izrekao na RTL-u! Osim što je u ovoj drugoj parnici izgubio naknadu, još je i dužan platiti 18 700 kuna sudskih troškova. Da bi kaos bio još veći, u trećoj parnici na istu temu, tamo gdje Bandić tuži osobno premijera Milanovića zbog iste te izjave, sudac je prekinuo postupak sve dok se pravomoćno ne okonča istraga u aferi Agram! Dakle, u istoj temi tri različite odluke istog zagrebačkog suda! Živimo li uopće u pravnoj državi? Što ne valja: zakoni ili suci? Jer, ne bi li nam sudovi trebali jamčiti pravnu sigurnost? Tko će nam je jamčiti ako ne sudovi? Kako jedna te ista izjava može biti dijametralno suprotno sudski protumačena? Što tek običan svijet može očekivati od sudova, kad u ovom srazu dvojice političara vuče ovakve poteze? Mi znamo da ni med cvetjem ni pravice, ali kad se politizacija kompletnog društva prenese i na pravosuđe onda ćemo doći do samog dna. Koliko nam još centimetara nedostaje do dna?

AMBICIJA DA SE NEOVISNOJ UDRUZI KOJA OKUPLJA EMINENTNE STRUČNJAKE DOPUSTI STRUČNA EKSPERTIZA JASENOVAČKOG STRATIŠTA I SLUŽBENO JE ODBIJENA. NO, IDEJU DA NEVLADINE UDRUGE NE SAMO ISTRAŽUJU REZULTAT SRPSKE AGRESIJE NA HRVATSKU I BiH, NEGO I SASLUŠAVAJU OSUMNJIČENE, PRVI JE – PODRŽAVAJUĆI FAMOZNI „REKOM” – PODRŽAO IVO JOSIPOVIĆ. DO DANAS NIJEDAN ČELNIK TZV. REGIJE OSIM NJEGA TO NIJE NAPRAVIO!

Kada je prije nekoliko godina skupina aktivista za ljudska prava iz zemalja bivše Jugoslavije osnovala Regionalnu komisiju za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugih teških kršenja ljudskih prava na području bivše države (REKOM), službena hrvatska vlast je objeručke prihvatila tu inicijativu, pače utirala joj je put i prije toga gdje god je mogla. Nedavno je u Beogradu održana još jedna konferencija REKOM-a, na kojoj se ispostavilo da je od svih država i od svih političara jedino hrvatski predsjednik Josipović prihvatio Statut REKOM-a i najavio da će ga proslijediti saborskim zastupnicima na razmatranje. Naime, ideja REKOM-a je išla tako daleko da se zapravo radilo o mini Haaškom sudu, s obzirom da se predvidjelo da Statut njihovog rada prihvate svi parlamenti te da se REKOM nametne kao izvanredno pravosuđe za cijelu regiju. Naime, po prvim planovima ovlasti REKOM-a su se trebale protezati do razine da mu se omogući da utvrdi relevantne činjenice o ratnim stradanjima, provodi samostalna istraživanja ratnih zločina, da njegovi predstavnici saslušavaju osumnjičene i da se državnim odvjetništvima predaju već faktično gotovi predmeti spremni za suđenje. Statut REKOM-a je predstavljen svim čelnicima država nastalih raspadom bivše Jugoslavije i baš nitko, osim Josipovića, ga nije prihvatio. Ne radi se samo o tome da je srbijanska strana odbila bilo kakvu komunikaciju, najveći otpori bili su u Sloveniji, ali i u Makedoniji. Zašto? Pa zato jer su svi prepoznali podvalu i ambiciju da politika – a ne pravosuđe – ispisuje kazne, da politika – a ne povjesničari, piše povijest. Jer, kako god se organizacije za zaštitu ljudskih prava kitile pridjevom „neovisna”, u njihovu neovisnost, kako vidimo, ne vjeruju od Ljubljane do Skoplja! No, posebno je zanimljivo da aktualni predsjednik zagovara ovakav alternativni pristup traženja istine o ratnim stradanjima, ali njegova vlast i današnja hrvatska država zabranjuje takav pristup i takav model raščišćavanja istine o broju jasenovačkih žrtava. Tim prije što nikada nije egzaktno utvrđen broj jasenovačkih žrtava, tim prije što su i hrvatski povjesničari za cijelo vrijeme komunističke vlasti šutnjom prihvaćali izmišljenu brojku od 700 tisuća žrtava, tim prije što se već sada zna da je logor u Jasenovcu djelovao do 1951. U čemu je problem – zašto egzaktno ne utvrditi stvarni broj žrtava Jasenovca?!

OTKAD JE DOŠLA NA VLAST, VLADA ZORANA MILANOVIĆA NIJE IMALA NIJEDAN JEDINI POZITIVNI KVARTAL! PUNIH DVANAEST KVARTALA ZAREDOM HRVATSKO GOSPODARSTVO BILJEŽI MINUS! I NITKO OD ODGOVORNIH NE NUDI OSTAVKU?!

Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu kretanja hrvatskog bruto društvenog proizvoda u kojoj je potvrđeno da i dvanaesti kvartal zaredom naše gospodarstvo pada, ovaj put na godišnjoj razini od 0,5 posto, što je drugi najgori rezultat u Europskoj uniji. Naime, od Hrvatske je lošiji jedino Cipar. Hrvatsko gospodarstvo je u krizi izgubilo između deset i petnaest posto ukupne aktivnosti, a od 2008. samo su dva tromjesečja bila pozitivna – i to tijekom 2011. To sve skupa pokazuje statistički da smo se u gospodarskim aktivnostima vratili u 2003. godinu. Premijer Zoran Milanović i dalje širi neopravdani optimizam tvrdeći da nam iduće godine slijedi rast, ali te su se tlapnje već ponavljale iz godine u godinu i nema razloga u njih vjerovati. Osim toga, čak i u planu za iduću godinu ova vlada je predvidjela rast od 0,5 posto, a stručnjaci već sada ističu kako je i taj plan pretenciozan. Kako netko može voditi Vladu i zabilježiti pad gospodarstva u dvanaest kvartala i ne ponuditi ostavku? Kakav moral, kakvu neodgovornost morate imati za takav stav?

SLIJEDE LI NAKON PROCESA PERKOVIĆU I MUSTAČU NOVI PROCESI ZA UDBAŠKE LIKVIDACIJE PO NJEMAČKOJ? BAVARSKI SAVEZNI JAVNI TUŽITELJ JE PRIZNAO DA JE SAVEZNO TUŽITELJSTVO U NJEMAČKOJ OTVORILO JOŠ NEKE ISTRAGE O LIKVIDACIJAMA IZA KOJIH JE STAJALA ZLOGLASLA UDBA. TKO JE, DAKLE, SLJEDEĆI NA OPTUŽENIČKOJ KLUPI?

Na upit novinara je li točna informacija koja se širi u javnosti da se u Njemačkoj istražuje još 15 slučajeva ubojstava jugoslavenske tajne službe na njemačkom teritoriju, bavarski javni tužitelj Dieter Dietrich je rekao da je točno da su otvorene još neke istrage, ali da upravo u kontekstu tih istraga ne bi htio više o njima govoriti. Odbio je odgovoriti na pitanje gdje se nalaze osumnjičeni, u Njemačkoj ili u Hrvatskoj. U svakom slučaju, iz izjave bavarskog tužitelja dade se iščitati da se priča o udbaškim likvidacijama neće završiti samo na Perkoviću i Mustaču. O samom suđenju u Münchenu mediji izvješćuju na kapaljku i u ovom trenutku uopće nije jasno kako teče to suđenje. Mediji su izvijestili da je ključni svjedok optužbe Prates negirao najvažniji navod optužbe – da je on osobno dao ključ Josipu Perkoviću od garaže u kojoj je likvidiran Đureković i time je, kako prenose neki njemački mediji, proces došao do ruba iznenađenja. No, manje se govori i piše o tome da je sada Prates priznao da je bio u dugogodišnjem kontaktu s Antom Nobilom, da mu je sam Perković poslao preko Nobila odvjetnika koji ga je branio na suđenju 2008., te da mu Nobilo pomaže tražiti dokaze i svjedoke kako bi dobio novi sudski postupak nakon što je već pravomoćno osuđen na doživotni zatvor. Sudskim vijećem predsjeda Manfred Dauster, koji je na Pratesov iskaz u jednom trenutku rekao: “Što dulje govorite to ste neuvjerljiviji”, tako da je veliko pitanje hoće li iznenađujući Pratesov iskaz dovesti do obrata na suđenju, kako se neskriveno veseli najveći broj hrvatskih medija.

NIZU BESPRIZORNIH NAPADA NA SUCA TURUDIĆA SADA SE PRIDRUŽIO I NOVI LIST TVRDEĆI U JEDNOM KOMENTARU DA “TURUDIĆ NANOSI VEĆU ŠTETU OD ŠEŠELJA”. PO PRVI PUT U ŽIVOTU TURUDIĆ NAJAVLJUJE SUDSKU TUŽBU PROTIV NOVINARA!

Novinar Novog lista Dražen Ciglenečki je u jednoj svojoj kolumni napisao da “Turudić nanosi veću štetu nego Šešelj”. Teza kolumne, kako prenosi Večernji list, je u tome da se Sabor nije trebao baviti Šešeljevim glupostima, jer se time degradira parlament, već sucem Ivanom Turudićem, pa i donijeti deklaraciju o njegovom besprizornom ponašanju. Turudić se, naravno, kao dragovoljac Domovinskog rata našao uvrijeđenim i povrijeđenim – nije vjerovao da bi ga netko mogao usporediti sa Šešeljem! Pogotovo da bi netko mogao zaključiti da on nanosi veću štetu hrvatskoj državi od jednog Vojislava Šešelja! Turudić će u komentaru tog napada na njega ustvrditi da “ako to nije govor mržnje, ne znam što jest… ostao sam šokiran, to nadilazi granice javne polemike i kritike, to je čisti govor mržnje”. Sudac Ivan Turudić je sudio u nizu iznimno važnih političkih procesa, od Sanadera nadalje, i nema dvojbe da je tu stekao solidan broj neprijatelja. Ali ono što mu ova vlast i lijeva scena nikada neće zaboraviti jest činjenica da je njegova principijelnost dovela do izručenja Josipa Perkovića na suđenje u Njemačku. Treba se sjetiti tko se sve upregnuo u kola ne bi li se nekako izbjeglo to izručenje, treba se sjetiti pravnika i sudaca koji su radili na lex Perković, treba se sjetiti angažmana i predsjednika države i predsjednika Vlade koji su se upinjali dokazati da je tobože nastupila zastara! S druge strane faktično je stajao više-manje usamljeni i osamljeni sudac Turudić. Ono što je u trgovačkom pravu i na Trgovačkom sudu sudac Kolakušić, to je za ove relacije sudac Turudić. Stoga ne čudi da se sve lijeve cijevi okreću prema njemu!

NITI NAKON INTERVJUA GLAVNOG HAAŠKOG TUŽITELJA SERGEA BRAMMERTZA JUTARNJEM LISTU NIJE JASNO ZBOG ČEGA SE ON NIJE ŽALIO NA PUŠTANJE ŠEŠELJA NA SLOBODU! KAD JE MARKAČ DOK JE BIO NA UVJETNOJ SLOBODI OTIŠAO U LOV, HAAG, ODNOSNO TUŽITELJSTVO, JE ODMAH TRAŽIO ŽURNU KAZNU!

Na upit zbog čega kao glavni haaški tužitelj nije uložio žalbu na odluku Suda da se Šešelja pusti na slobodu, glavni haaški tužitelj je u intervjuu Jutarnjem listu nemušto odgovorio kako je Sudsko vijeće odlučilo izdati nalog za privremeno puštanje na slobodu iz humanitarnih razloga zbog njegovog zdravstvenog stanja. Da se radi o petljanju i muljanju koje trajno diskvalificira Haaški sud svjedoči i Brammetzova izjava da Sudsko vijeće uopće nije objelodanilo medicinske podatke na temelju kojih je odlučilo o Šešeljevom puštanju na slobodu. Osim toga, Brammetz dodaje da je “Sudsko vijeće smatralo da mu nije potrebno mišljenje Tužiteljstva”?! Zašto, unatoč svemu, glavni haaški tužitelj nije reagirao žalbom, kako je moguće da ovako biranim riječima, gotovo s razumijevanjem, govori o jednoj posve skandaloznoj odluci koja se, kako vidimo, mijenja, ostaje misterij. Kada glavni haaški tužitelj nema nikakvog ozbiljnog argumenta da nam objasni zbog čega se, bez obzira na stav Suda, on nije žalio na skandaloznu odluku o puštanju Šešelja, to je znak da iza svakog haaškog zareza jasno i glasno stoji – politika! Žalosno je da Haaški sud nije svjestan do koje je razine svojim suđenjem i ovakvim potezima iskompromitirao međunarodno kazneno pravo i institucije koje su stajale iza ovakvog sudišta i do koje razine je poljuljano povjerenje ljudi u njegovu pravdu!

Tihomir Dujmović/7Dnevno

facebook komentari

Kolumne

Nino Raspudić: Amsterdamska u sjeni “Ivo Lola koalicije”

Objavljeno

na

Objavio

Kako izgleda politička scena u Hrvatskoj na izmaku 2017.? Godinu koju smo započeli remakeom vlade HDZ-a i Mosta, završavamo “obraz koalicijom” HDZ-a i HNS-a, poduprtom manjincima i, na početku godine još uvijek SDP-ovim, Sauchom, koji je tijekom 2017. doživio čudesno političko prosvjetljenje i obraćenje.

Iako je redovni rok izbora tek za nešto manje od tri godine, zlu ne trebalo, već se zauzimaju startne izborne pozicije o čemu svjedoči i formiranje nove koalicije političkih patuljaka. Radi se o pokušaju da se, uz oslonac na IDS, formira košara u koju će se skupiti lijevi glasovi koji bi inače propali, a koja bi potom u koaliciji s SDP-om mogla in spe formirati vlast. Koalicija se ne zove PIG (Pametno, IDS, Glas), već “Amsterdamska”, jer su na kongresu održanom u tom gradu europskom liberalnom savezu ALDE pristupile stranke Glas i Pametno. HNS je i prije raskola bio debelo ispod izbornog praga.

Nakon što je na njihovu mizernu izbornu bazu postavljen dodatni razdjelnik odlukom o koaliciji s HDZ-om, koja se dogovarala još u Karamarkovo vrijeme, otpao je dio koji se nazvao Glas, a koji se sada u spoju s Pametno i IDS-om pokušava nametnuti kao nova liberalna opcija. Izbor neformalnog imena njihovog saveza je zgodan marketinški trik – “Amsterdamska koalicija” bi se u svijesti birača trebala asocijativno vezati uz nizozemski grad i sugerirati liberalizam, toleranciju, naprednost, iako je, kad ih se vidi, prva asocijacija prije Joca Amsterdam.

Previše je tu prežvakane i mumificirane IDS-ove i HNS-ove klijentele, što garnirano s nekakvim mutnim scijentizmom stranke koja je nominalno pametna, daje sumnjiv politički proizvod. Zajedničko našom novim “liberalima” je da veličaju komunistički totalitarizam kojeg je obilježavala planska privreda, jednostranački režim, gušenje ljudskih prava i masovni zločini. Ukratko, klasične liberalne vrijednosti. Ako Amsterdamci i uspiju prebaciti izborni prag mimo Istre, upitno je može li SDP ovakav kakav jest, u bilo kakvom zamislivom scenariju dobaciti dovoljno da s njima formira vlast.

Davor Bernardić je ovog tjedna, pored svih voleja koji mu se nabacuju na svim razinama, našao za shodno papriti HDZ-u preko leđa Hrvata u BiH, tezom kako je nestanak dijela Hrvata iz BiH posljedica njihove “pogrešne politike” Ispada kako od napada JNA na Ravno u listopadu 1991. pa do kraja rata 1995. Hrvate u BiH nije napadala, ubijala i protjerivala ni JNA ni vojska Republike Srpske, ni muslimanska Armija BiH, ni mudžahedini, već “pogrešna politika” konkurentske stranke. To neznanje, neodgovornost, sirovo lupetanje tuđim životima i sudbinama kako bi se odradila dnevna norma kritike političkog protivnika pokazuje da je Bernardić beznadan slučaj.

Što su mogli Hrvati u BIH 1991. i nadalje? Ostati u krnjoj Jugoslaviji pod Miloševićem? Pustiti tenkove na Dalmaciju, bacati cvijeće na njih? Pobjeći svi u Hrvatsku nakon agresije JNA, za koju su iz Sarajeva dobivali poruku kako to nije njihov rat? Pustiti da se friško osviješteni muslimani nakon poraza od Srba 1992. do kraja teritorijalno namire na njima? Ne odupirati se ofenzivi Neretva ‘93 koju je predvodio Sefer Halilović i čiji je eksplicitno izražen bilo izbijanje na more kod Ploča? Što Bernardić uopće zna o tome i zašto bi ga bilo briga? Za razliku od “pogrešne politike” HDZ-a u BiH, ispravna politika je valjda ona koju su HDZ-ovci ovog tjedna pokazali u zagrebačkoj gradskoj skupštini.

Tu je formirana ad hoc “Ivo Lola koalicija” koju čine SDP, HDZ, Radnička fronta i ostatak ekipe “Zagreb je naš”, a koja je uspjela obranili bistu Ive Lole Ribara. Je li HDZ-ovcima proradio refleks iz mladosti, ili je opet, kao u slučaju uvođenja rodne ideologije u gradske dokumente, riječ o nalogu iz središnjice? HDZ u Zagrebu tako danas čvrsto čuva leđa hagiografima čelnika Saveza komunističke omladine Jugoslavije, dok mu Bandićevci, koji su ga nedavno vratili da ublaže bol zbog “izdaje Tita”, oportunistički rade o glavi, tj. o bisti, ucijenjeni od Nezavisnih za Hrvatsku, a koji će, pak, nakon afere “Lola Ribar” dodatno zagrabiti u HDZ-ovo biračko tijelo u glavom gradu.

Ovog tjedna se, nakon dugo vremena, nešto dobro dogodilo i Mostu. Na naivnim počecima njegova metkovska jezgra skupljala je kadar s koca i konopca, pa su im u zadnje dvije godine u svakom zavoju ispadali kadrovi koje su dovukli u Sabor, od Stipe Petrine, preko Prgometa do Lovrinovića. Kao šlag na kraju, sada ih je svoje prisutnosti u saborskog klubu rasteretio Vlaho Orepić, bivši ministar unutarnjih poslova koji spaja stajling Davora Domazeta Loše i sadržaj Gorana Beusa Richembergha. Da je između Orepića i Mosta definitivno puklo bilo je jasno nakon njegove neumjesne javne reakcije na Grmojinu hiperbolu kako bi Hrvatska, kao odgovor na bošnjačke prijetnje tužbama i traženjem odšteta nakon zadnje haške presude, mogla ispostaviti račun za sve izbjeglice koje je primila i svu pomoć koju je činila. Orepićevo napuštanje kvantitativno je oslabilo, ali kvalitativno ojačalo klub zastupnika Mosta, u smislu političkog i vrijednosnog profiliranja. On je ionako politički bliži Amsterdamu nego Petrovu i Grmoji.

Mostu se otpadanjem zadnjih ljevičara opet pruža prilika za konzervativno vrijednosno profiliranje kao preduvjet prave političke borbe s HDZ-om. Lijevo ionako više nemaju što tražiti. Jedini koji kraj godine dočekuje jači nego što je bio na njenom početku je Živi zid. Što je stanje u zemlji gore, što je više razočaranih, očajnih, dezorijentiranih birača, to više raste političko odlagalište nada, bijesa, ali i zdravog razuma, na kojem parazitira Živi zid. Prenijeti na četiri godine svoj djelić suverenosti na Pernara, Sinčića i ostalu ekipu, smatrajući kako će oni svojom pameću, obrazovanjem, kompetencijama i programom najbolje zastupati vaše interese, nije više bizarni hir za samo jedne izbore već očito trajni politički fenomen. Da je riječ o širim tendencijama sugerira i primjer iz Italije, koja je u političkim novostima često bila korak ispred ostatka Europe, od fašističkog totalitarizma preko berluskonizma devedesetih do antisistemskog populizma internetskog doba oličenog u Pokretu 5 zvijezda komičara Beppea Grilla danas.

Zanimljivo je da taj prosvjedni pokret nije ispuhao nakon što je na prošlim lokalnim izborima dobio mjesta gradonačelnika Rima i Torina, na kojima se nisu iskazali. Iako se, kad su dobili svoj komad vlasti, jasno pokazalo kako nitko nema čarobni štapić i kako ni s novim mesijama na vlasti nije ništa bolje, potpora im nije opala i izgledno je da će na parlamentarnim izborima sljedećeg proljeća biti pojedinačno najjača stranka. O čemu to svjedoči? Prije svega kako je fenomen novog populizma žilav. Zatim, kako je odbojnost prema starim velikim strankama kod dijela birača toliko velika, da će novim prosvjednim pokretima oprostiti sve pogreške i opetovano ima davati povjerenje.

Ne treba zanemariti ni činjenicu da veliki dio birača, unatoč svemu, vjeruje u brza i laka rješenja, ali i u iluzije kako se ne moraju vraćati krediti i plaćati dugovi. Takvih je u Hrvatskoj desetak posto već kronično zalijepljeno za Živi zid i vidjet ćemo može li ih biti i više. Ako Plenković uspije provesti HDZ između Scile Agrokora i Haribde raskoraka između konzervativne baze i europskog vodstva, možda izbjegne prijevremene izbore sljedeće godine. Vjerojatnijim se čini da će ih ipak biti i da bi mogli donijeti takav odnos snaga u kojem će najizglednija biti “Ivo Lola koalicija” HDZ-SDP.

Nino Raspudić / Večernji.hr

Josip Jović: Koalicija iz Amsterdama

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Koalicija iz Amsterdama

Objavljeno

na

Objavio

Prav’ za prav’, sve bi se naše koalicije mogle zvati amsterdamskima, po gradu trgovine, financija i, da prostite, prostitucije.

No eto, sudbina je htjela da se koalicija IDS-a, GLAS-a i Pametnog nazove baš po toj niskozemskoj luci, gdje su se nedavno za susreta europskih liberala i demokrata (znači li ovaj veznik između kako liberali nisu demokrati i obrnuto?) našli predsjednici triju stranaka: Boris Miletić, Anka Mrak Tarataš i Marijana Puljak.

GLAS nema što izgubiti, ionako su beznačajni i neprimjetni. Gospođa Mrak sama kaže: ili uspjeti ili izgorjeti, ili hop ili trop. Ona druga gospođa pak pokazuje razumljive ambicije da se na putu od Pazdigrada do Amsterdama možda jednoga lijepog dana skrasi u Saboru.

Nejasno je samo što će IDS-u kao regionalnoj stranci ovakva koalicija? Niti on može pomoći saveznicima u nacionalnim okvirima niti saveznici njemu u regionalnim okvirima.

Konture jednoga političkog programa, ako je suditi po prvim izjavama, već se naziru. Dominira okretanje budućnosti i naročito ideologiji, odnosno tzv. svjetonazorskim temama.

Oni hoće modernu i liberalnu demokraciju, društvo jednakih šansi, prava manjina, ljudska prava hoće, prava žena na izbor, što je samo drugi izraz za nešto što bi zazvučalo manje lijepo i liberalno, političke i tržišne slobode, manje poreze, istospolne brakove, sekularno društvo, kidanje povezanosti Crkve i države, sužavanje braniteljskih prava u odnosu na predložena nova zakonska rješenja…

Kreatori nove koalicije dijelom preuzimaju opća mjesta svakog civiliziranog društva, a drugim dijelom sviraju na fonu liberalnog totalitarizma, koji s liberalizmom u njegovu autentičnom značenju nema ništa, te koji pokušava cijelom svijetu nametati nove standarde, novi moral i preodgajati narode.

Sve ono što je, primjerice, Marijana Puljak, koja je, eto, pod lošim izgovorima bojkotirala čak i minutu šutnje za jednog umrlog čovjeka, slučajno i hrvatskoga generala, za nju “osuđenog ratnog zločinca”, izgovorila u subotnjem intervjuu Slobodnoj Dalmaciji može se naći u svakoj početnici “liberalne demokracije”, to je nešto što se, uostalom, nastoji kroz program građanskog odgoja navrnuti djeci od petog razreda osnovne škole kao europska vrijednost.

Gledano iz aspekta političkog tržišta, roba koju nam nudi nova podružnica europskih liberala i demokrata teško će ovdje naći svoje kupce. Ta roba nema naročitu prođu ni na europskom tržištu, ovdje je pogotovo deplasirana.

Sve smo to već vidjeli, sve je to već dovoljno razvikano i bez odjeka, ne treba nam još jednom Vesna Pusić ili neka nova Vesna Pusić. Hrvatskoj treba neka nova, istinska alternativa, koja neće biti epigon problematičnih “europskih vrijednosti”, nego izraz stvarne volje, emocija i potreba građana, a to može biti samo istinsko demokršćanstvo ili istinska socijaldemokracija.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Željko Glasnović ‘začepio usta’ prevladavajućim medijima! (VIDEO)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari