Pratite nas

Analiza

Tihomir Dujmović: Tjedni pregled hrvatske političke gluposti

Objavljeno

na

Linić sumnja da će Milanović izdržati cijelu iduću godinu te ističe „bojim se ulice… nisam uvjeren da će Vlada izdržati cijelu iduću godinu… mislim da bi u političkom smislu već proljeće moglo biti vrlo aktivno…”. Slavko Linić u izravnoj borbi protiv Zorana Milanovića, tako nešto djeluje nemoguće bez sugestije i sutrašnje potpore Ive Josipovića, zar ne?

„MINISTAR ZMAJLOVIĆ JE BESKRUPULOZAN, POGODUJE SVOJIM PRIJATELJIMA… HAJDAŠ DONČIĆ JE MOJE VELIKO RAZOČARANJE, OSOBNO JE KRIV ZA NEUSPJEŠNU PRIVATIZACIJU HŽ CARGA… O MARASU DA NE GOVORIM, HTIO JE BITI MINISTAR FINANCIJA PA OD PRVOG DANA OKO MENE SPLETKARI… TU SPADA I POTPREDSJEDNIK GRČIĆ… DA, IDEM NA PARLAMENTARNE IZBORE, KAO NEOVISNI ZASTUPNIK” – OVO JE SAMO DIO PORUKA KOJE JE OVIH DANA IZNIO SLAVKO LINIĆ! JE LI LINIĆ NAKON MIRELE HOLY NOVI PROJEKT IVE JOSIPOVIĆA PROTIV MILANOVIĆA?

Slavko Linić, dakle, ide na izbore kao neovisni zastupnik, što upućuje na činjenicu da Ivo Josipović zateže lanac oko Zorana Milanovića jer Linić nikad ništa ne radi bez dobre organizacije. Linić tvrdi da su „te priče da SDP i ORaH mogu dobiti prolaz na izborima lažna poruka građanima Hrvatske… zato što se izbori osvajaju u deset izbornih jedinica, a ORaH može biti jak u Zagrebu ili Rijeci, a SDP sada gubi u većini izbornih jedinica. SDP je sa svojom politikom u ove tri godine i sa svojim programom u 2015. siguran gubitnik izbora”. Na upit za komentar proračuna i mjera koje je Vlada najavila za iduću godinu, Linić dodaje da je proračun za iduću godinu na način na koji je koncipiran „najgora moguća predizborna poruka” te ističe kako se takvim proračunom šalje poruka „da do kraja mandata ništa neće ni pokušati mijenjati”. Linić sumnja da će Milanović izdržati cijelu iduću godinu te ističe „bojim se ulice… nisam uvjeren da će Vlada izdržati cijelu iduću godinu… mislim da bi u političkom smislu već proljeće moglo biti vrlo aktivno…”. Slavko Linić u izravnoj borbi protiv Zorana Milanovića, tako nešto djeluje nemoguće bez sugestije i sutrašnje potpore Ive Josipovića, zar ne?

U SVOM PRVOM POSTPREDSJEDNIČKOIM MANDATU STIPE MESIĆ JE POKAZAO DA JE NJEGOV URED ČISTO BACANJE NOVCA. JOŠ GORE: NE JEDNOM JE POVLAČIO POTEZE MIMO DRŽAVNE POLITIKE. TAKO SE NEDAVNO ZALOŽIO ZA SVOJEVRSNI ULAZ HRVATSKE U RUSKU BESCARINSKU ZONU! NIJE LI, DAKLE, VRIJEME DA UKINEMO NJEGOV VELEBNI URED?

Mesic-Da-imao-sam-spijuna-u-BeograduBivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, čija skupocjena rezidencija u ovoj žestokoj krizi bode oči gladnom narodu, (jer premda je narod plaća, on od nje nema baš nikakve koristi) kao i milijuni kuna koji se godišnje troše na njegov ured, a nerijetko je zbunjivao hrvatsku vanjsku politiku jer bi šetajući se svijetom kao prvi svjetski turist nudio političke koncepte koji uopće nisu bili usuglašeni sa službenom vanjskom politikom! Tako je nedavno izbacio inicijativu o formiranju hrvatsko-bjeloruskog foruma putem kojeg da bi hrvatske tvrtke neizravno dobile ulaz u Euroazijsku uniju koju čine Bjelorusija, Rusija i Kazahstan te da bi se tako izbjeglo plaćanje carine na ruskom tržištu. Poznato je da godine rade svoje, te nije čudno da vam s 80 godina pažnja popusti, ali Mesića bi toliko pamet morala služiti da nije zaboravio da smo mi članica Europske, a ne Euroazijske unije. I da kao takvi ni na koji način ne možemo biti članica Euroazijske unije. I da smo kao dio EU-a dio politike koja je uvela sankcije Rusiji. I da nitko normalan ne bi dopustio takvo balkansko petljanje kakvo nam nudi vremešni 80-ogodišnjak koji zaboravlja osnovne političke činjenice. Ali zato zacijelo misli i da u 96. godina Ured bivšega predsjednika, njegov ured, s razlogom postoji, da je potreban i narodu i hrvatskoj državi!

SJEĆATE SE RAJKA OSTOJIĆA, GOSPODINA FULIRA HRVATSKOG ZDRAVSTVA? ON JE KAO MINISTAR ZDRAVLJA DONIO ODLUKU O ODUZIMANJU DODATKA NA PLAĆE LIJEČNICIMA NA GODIŠNJEM ODMORU. ODMAH SU MU REKLI DA ĆE GA TA ODLUKA SILNO KOŠTATI, JER SUDOVI REDOVITO U TOM SLUČAJU PRESUĐUJU U KORIST OŠTEĆENIH. I SADA JE POSTALO JASNO: HRVATSKE BOLNICE ĆE SVOJIM LIJEČNICIMA NA TO IME MORATI ISPLATITI VIŠE OD STOTINU MILIJUNA KUNA. NE BI LI BILO PRAVEDNO DA OSTOJIĆ PLATI TAJ DUG?

Nema sindikalnog ogranka koji nije Rajka Ostojića kao ministra zdravstva upozoravao da ne radi gluposti, da ne bude nasilan preko svake mjere i ne krši zakon, jer da će to državu s kamatama stajati više negoli bi dodatci na plaću inače stajali. Nitko ga nije mogao zaustaviti. Dolaskom na njegovo mjesto ministar Varga je odmah ukinuo sporni naputak, ali bilo je prekasno. Liječnici su već masovno tužili svoje bolnice, prve presude su već stigle, zbog uskrate dodataka za dvije i pol godine svakom liječniku će morati isplatiti 18 tisuća kuna plus kamate, otprilike 25 tisuća kuna po zaposleniku, dakle ukupno oko stotinu milijuna kuna! Dodatci na plaću za vrijeme godišnjeg nisu jedini dodatci koji su liječnicima bili uskraćeni, tako je jedna od uskraćenih naknada bila i ona za dežurstvo, koja je samo u listopadu stajala oko 28 milijuna kuna! Inače, statistika govori da će se tu kumulirati opasan dug, a sve te dugove će morati platiti bolnice koje ionako imaju milijunske minuse. Primjerice KBC Osijek čak 90 posto svojeg bolničkog limita u rujnu je davao samo za rashode zaposlenih, a dijelu bolnica novac koji im je namijenjen već sada ne pokriva niti troškove za zaposlenike. Otkud će onda vratiti tih stotinu milijuna kuna, u ovom trenutku nikome nije jasno!

IAKO UPORAN KAO MAZGA, MINISTAR KOTROMANOVIĆ TVRDI DA JE U DOGOVORIMA I UGOVORIMA GLEDE REMONTA MIGOVA SVE BILO U REDU, PREMDA TI „UKLETI” MIGOVI STALNO PROIZVODE SKANDALE. U PET MJESECI ZABILJEŽEN JE TREĆI INCIDENT! TREBA LI NETKO POGINUTI U OVOJ PRIČI DA BI ODGOVORNI POGLEDALI ISTINI U OČI?

migovi_avion_zrako_509987S1Na Dan pobjede, ako se sjećate, jedan se MIG srušio, i to u plamenu, a pilot se uspio spasiti katapultiranjem! Onda je na Dan HRZ-a MIG 21 morao biti prisilno prizemljen, da bi se sada dogodilo da je zbog problema s motorom MIG 21 ovih dana morao naglo prizemljiti sa šest tisuća metara visine. Taj incident se zamalo odrazio i na putnički promet u zraku, jer je jedan zrakoplov Croatia Airlinesa, da bi se ovaj manevar mogao izvesti, morao u zraku načiniti jedan dodatni krug! Ovaj problematični MIG je vozio iskusni brigadir Ivan Selak. koji je primijetio neuobičajeno podrhtavanje zrakoplova, pogotovo pri većem opterećenju. Radi se o MIG-u jednosjedu koji se upravo vratio s remonta iz Ukrajine! Premda je eskadrila remontiranih zrakoplova trebala još prije pet mjeseci biti kompletirana, mi ne samo da imamo problematične MIG-ove kod nas, nama još nedostaje pet zrakoplova koji s remonta nisu preuzeti! Unatoč svemu tome, niti se otvaraju istrage, niti se traži krivac za ovo ponižavajuće stanje hrvatskoga ratnog zrakoplovstva!

VJEROVALI ILI NE, HRVATSKOM PREDSJEDNIKU JE JEDNA BANKA ODOBRILA MINUS NA TEKUĆEM RAČUNU U IZNOSU OD NEVJEROJATNIH POLA MILIJUNA KUNA! MIRANDO MRSIĆ TVRDI DA „TO NE TREBA MISTIFICIRATI” I DA ĆE BANKA TO NAPRAVITI SVAKOME TKO ISPUNI UVJETE ZA TU OPCIJU. INAČE, VALJA ZNATI DA JE NA JOSIPOVIĆEV MINUS OD 500.000 KUNA MJESEČNA KAMATA 4500 KUNA!

lepejjSjećate se Ankice Lepej? Ta nas je žena u izvrsno koordiniranoj političkoj akciji izvijestila da hrvatski predsjednik Tuđman ima na računu dvije stotine tisuća maraka koje nije prijavio kao svoju ukupnu imovinu. Onda su se legije hrvatskih novinara stale isčuđivati starim socijalističkim patosom da „narod živi od par stotina maraka plaće mjesečno, dok predsjednik na računu drži dvije stotine tisuća maraka”. Ništa nije pomoglo što je Tuđman objašnjavao da se radi o prihodima koje je godinama skupio od prodanih knjiga. I dok je bilo nenormalno da Tuđman od prodaje knjige ima dvije stotine tisuća maraka, petnaest godina kasnije posve je normalno da Ivo Josipović ne samo da ima nekoliko stanova i ušteđevinu od gotovo tri stotine tisuća eura i da nema niti jedne Ankice Lepej koja bi se nad time isčuđivala, nego je kad se radi Josipoviću normalno i to da ima dopušteni minus na tekućem računu u iznosu od nevjerojatnih pola milijuna kuna! Gdje su sad svi oni istinoljubivi ljevičari koji vape za pravdom, koji su se zgražali nad Tuđmanovom ušteđevinom? Danas se saznaje da je Josipoviću taj minus dopušten još uoči zadnjih izbora, dakle 2009. godine. Iz Josipovićevog stožera poručuju da je taj minus odobren „uz jamstvo odgovarajućom mjenicom”, te da bi banka takav minus odobrila i svakom drugom tko ispuni potrebne uvjete za tu opciju. Ma nemojte? Pa nismo tako blesavi da to ne bi razumjeli. Puno je teže razumjeti da bi jedan sveučilišni profesor mogao imati takva abnormalna primanja da bez osobitih napora „može ispuniti uvjete” za dobivanje prava na minus na tekućem računu od pola milijuna kuna! Uostalom, znadete li ijednog skladatelja ozbiljne glazbe kojem taj hobi donosi neku fantastičnu zaradu koja bi onda omogućila „da se ispune uvjeti” za dopuštenje minusa od 500.000 kuna na tekućem računu? Nema odgovora na ova i slična pitanja, jer su mediji zatvorili prilaze svim temama koje bi mogle biti problematične za aktualnog predsjednika. Kampanja je ionako minimalnog roka trajanja i još je zgurana u božićne dane tako da de facto traje još kraće. Prvo sučeljavanje Josipović je već izbjegao, za druga dva već su pomno pripremljeni voditelji poput Danijele Trbović u koju nije moguće sumnjati. Naime, svojedobno je u jednom tekstu izjavila da je nakon ljetovanja na Brijunima ponosno kupila djetetu šalicu s likom Josipa Broza Tita! Voditi sučeljavanja gdje nastupa Josipović kao kandidat koji je ovu kampanju započeo s Trga maršala Tita zacijelo će joj biti posebno ideološko zadovoljstvo! Zna Radman komu se može povjeriti takav zadatak! Ali, zar oni svi skupa doista misle da smo svi mi tako glupi da ništa ne razumijemo?

JESTE LI VIDJELI KAKO MILANOVIĆ OD NAS POKUŠAVA NAPRAVITI BUDALE: PROBLEMATIZIRAO JE VARGIN ODLAZAK NA SKIJANJE SLUŽBENIM AUTOMOBILOM STRAHOM DA BI MU SE KAO I ČAČIĆU MOGLA DOGODITI PROMETNA NEZGODA!!! DAKLE, NIJE NEMORALNO I PROTUZAKONITO KORISTITI SLUŽBENI AUTOMOBIL U PRIVATNE SVRHE, NEGO JE OPASNO DA NEKI MINISTAR IDE NA SKIJANJE BEZ SLUŽBENOG VOZAČA!?

Sjećate se kako je bio drčan na početku mandata i tvrdio da će visoko podignuti ljestvicu moralnog i etičkog u držanju njegove vlade? Sjećate se kako je smijenio Mirelu Holy i kako je predavanje držao Ferdelju kad ga je izbacio iz tima? Tri godine kasnije njegovog se ministra uhvati kako na skijanje ide službenim automobilom, ali više nema sankcija, više nema drčnosti! Samo briga stoga što ga nije vozio službeni vozač! Na upit novinara o toj aferi, Milanović odgovara da uvijek treba imati na umu što se dogodilo Čačiću kad je na put išao bez službenog vozača!!! Pazite, to je službeni odgovor službenog premjera ove vlade! Kako su mediji ipak do kraja progovorili o ovoj aferi, Varga je bio prisiljen barem naknadno platiti troškove za iznos za koji je izravno oštetio državu, ali je on toliko gladan vlasti da mu nije palo na pamet dati ostavku! Niti je premijeru palo na pamet kazniti Vargu! Besramno, uistinu besramno!

ČINJENICA DA JE DRAGAN ČOVIĆ, PREMDA ŠEF HDZ-a BiH, ODBIO PODRŽATI KANDIDATURU KOLINDE GRABAR KITAROVIĆ PRVORAZREDNI JE SKANDAL OVIH IZBORA. NO, DA DVA TJEDNA PRIJE IZBORA PRIMA U SRDAČAN POSJET JOSIPOVIĆA VIŠE JE OD SKANDALA! ALI, DA NAM BAŠ U MOSTARU JOSIPOVIĆ OBJAŠNJAVA DA JE BLEIBURG MJESTO REAFIRMIRANJA USTAŠTVA, TO VEĆ SPADA U SADIZAM!

đureković„Nije nam nevažno kakav položaj imate u BiH. Mislim da osjećate blagotvorne aspekte politike prema BiH”, izjavio je za posjeta Mostaru Ivo Josipović, a Hrvati BiH pokušavaju dokučiti koji su to aspekti Josipovićeve blagotvorne politike koju bi oni trebali osjećati. Onaj tko zna neki blagotvorni aspekt Josipovićeve politike prema BiH morao bi javnost o tome izvijestiti, jer hrvatska javnost takvih spoznaja nema! Najmanje Hrvati u BiH! Ne izboriti se za treći entitet Hrvata u BiH, ne izboriti se za elementarna prava Hrvata u Federaciji BIH, od prava na udžbenike, do prava na medije, ne raditi ništa na ukidanju srpskog entiteta nastalog na hrvatskoj i bošnjačkoj krvi, a govoriti o “blagotvornim aspektima” vlastite politike prema BiH na rubu je pameti! Josipović je ovaj put progovorio i o nekim drugim političkim pitanjima – i to prvi put u ovoj predizbornoj kampanji. Tako je rekao da se „presuda Perkoviću i Mustaču ne može odnositi na Hrvatsku” te dodao kako „je to stvar sudskog postupka, te se njime neće mijenjati povijesne činjenice”. Dakle, čak i ako suđenje Perkoviću pokaže da je unutar Komunističke partije postojala zapovjedna linija za odobravanje likvidacija iseljenika, čak i ako se pokaže da su određene osobe u CK SKH davale odobrenje na te likvidacije, rezultati ovog suđenja ni tada „neće mijenjati povijesne činjenice”?! Kako tako nešto može izgovoriti jedan intelektualac kojem bi činjenice trebale biti svetinja?

bleiburgŠto ako suđenje Perkoviću otvori niz drugih suđenja i ona pokažu da je Partija, u prvom redu Tito, davala naredbe za te egzekucije? Uostalom, što bi suđenje drugo i moglo pokazati? Da su po svom nahođenju, bez bilo kakvih instrukcija, likvidirali koga su htjeli, nasumice, bez plana i odobrenja? Da su ubijali bez odobrenja, u prvom redu Tita, likvidirajući kako kazuje statistika, između 1960. i 1990. ravno stotinu političkih emigranata? Tko normalan može vjerovati da su se tako brojna ubojstva događala bez znanja svemoćne Komunističke partije? No, ako suđenje otkrije povezanost Partije i tih likvidacija, suočit ćemo se s činjenicom da smo imali posla sa zločinačkom organizacijom! Niti to neće „mijenjati povijesne činjenice”? Zastrašujuća retorika! Govoreći, pak, o ukidanju saborskog pokroviteljstva nad komemoriranjem zločina na Bleiburgu i razlozima te odluke, Josipović je, između ostaloga, rekao da „ako postoji manifestacija na kojoj se želi reafirmirati ustaštvo, da to onda nije prihvatljivo”. Dakle, Josipović i SDP se vraćaju retorici ’60-ih, jer je za njih Bleiburg opet toponim afirmiranja ustaštva, a ne mjesto masovnog zločina bez suda koji traži osudu i kajanja? Tom tezom je bačena atomska bomba na Tuđmanovu pomirbu! Ovim tezama Josipović se, dakle, vratio Mesićevoj retorici najradikalnije ljevice po kojoj su na Bleiburgu uglavnom likvidirani oni koji su to i zaslužili! Obilježavati to stratište za njega znači „reafirmirati ustaštvo”!

Jačeg i većeg rafala od ovog Josipovićevog partizanskog šarca kojim je raspalio po koloni koja se razoružana vraća s Bleiburga još nismo imali! Treba li reći da se iz ovih izjava jasno razabire da u slučaju još jednog Josipovićevog mandata neće biti podrške Pantovčaka da se vrati saborsko pokroviteljstvo za obilježavanje tragedije na Bleiburgu? Da će se, što god ustanovio sud u Njemačkoj, hrvatski predsjednik usprotiviti da istine koje tamo izađu na vidjelo utječu na promjene naših povijesnih činjenica? Dva tjedna prije izbora Josipović se, dakle, vraća najradikalnijoj retorici pokazujući narodu da mu jamči „da će Hrvatska pocrvenjeti” do kraja ako dobije drugi mandat. Sve to zapravo i ne bi trebalo čuditi jer Josipović je samo krajnje iskren, ali je potpuno nevjerojatno da mu gostoprimstvo za ove teze daje čelnik HDZ-a BiH koji je prije kojih mjesec dana jasno i glasno dao do znanja da neće podržati Kolindu Grabar Kitarović, jer da su mu ona i Josipović podjednako bliski srcu! Ovakvim svojim držanjem on zapravo podržava Ivu Josipovića! Tko normalan više može razumjeti sve perverzije hrvatskoga političkog života?

7Dnevno/Tihomir Dujmović

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Njemačke oružane snage ne isključuju raspad Europske unije

Objavljeno

na

Objavio

Njemačke oružane snage polaze od mogućnosti raspada Europske unije u sljedećih dvadesetak godina, proizlazi iz internog strateškog dokumenta u koji je imao uvid tjednik Der Spiegel.

Kako prenosi Der Spiegel u najnovijem broju, Bundeswehr u svojoj studiji “Strateška prognoza 2040” donosi nekoliko mogućih scenarija razvoja situacije na europskom kontinentu.

Jedan od scenarija nosi naslov “EU u raspadu i reakcija Njemačke” koji polazi od “višestrukih konfrontacija” i raspada postojećeg sustava vrijednosti.

“Proširenje EU je zaustavljeno, mnoge članice su napustile zajednicu, a Europa je izgubila na globalnoj konkurentnosti”, stoji u ovom scenariju.

Pritom autori studije, koja je jedan od priloga razmišljanjima o budućnosti Bundeswehra, ne polaze isključivo od sukoba unutar EU kao glavnom razlogu raspada sustava vrijednosti.

“Kaotična, stihijska i sve konfliktnija globalna situacija dramatično je promijenila sigurnosno-političko okružje za Njemačku i Europu”, stoji u dokumentu.

Kao daljnje moguće scenarije budućnosti europskog kontinenta autori predviđaju povratak sukoba na liniji istok-zapad pri čemu se predviđa samoizolacija nekih istočnih članica EU te čak priključenje nekih članica “istočnom bloku”.

“Kod nekih EU partnera je moguće približavanje državno-kapitalističkom modelu po uzoru na Rusiju”, stoji u studiji.

Iza ovih “simulacija” stoje znanstvenici Bundeswehr akademije.

facebook komentari

Nastavi čitati

Analiza

Dr. sc. Dubravko Ljubić: Stručna analiza Istanbulske konvencije – odgovornost vladajućih

Objavljeno

na

Objavio

 Istanbulska konvencija

U posljednje vrijeme svjedočimo sve žučnijim i bučnijim raspravama oko potrebe žurnog ratificiranja Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, kolokvijalno zvanom još i Istanbulskom konvencijom.

Najčešće se rasprave svode na navijačku debatu pri čemu se argumentacija za ili protiv svodi na nabrajanje zemalja koje su spomenutu Konvenciju ratificirale, bez ulaženja u sadržaj normativnog uređenja koji bi trebao postati djelom pravnog poretka Republike Hrvatske, kao suvremene i suverene ustavne države.

Sam naziv ovog međunarodnog ugovora upućuje na plemenitu ideju o nužnosti zaštite nježnijeg spola te obitelji kao nukleusa društvene zajednice. Samo bi, blago rečeno, nerazuman čovjek mogao imati nešto protiv zaštite koja bi se prema nazivu same Konvencije trebala pružati njezinim adresatima, odnosno subjektima i objektima nasilja kao nedvojbeno nedopuštenog socijalnog ponašanja koje uz društvenu osudu zaslužuje i kaznenopravnu sankciju.

Hrvatska je u oblasti sprječavanja nasilja nad ženama normativno uzorna država

Uprkos uvriježenom stajalištu koje se provlači kroz javni prostor, a na temelju kojega se naša zemlja doživljava pravnom neuređenom, na normativnoj razini smo glede promatrane materije uzoriti. Naš Ustav u čl. 3., jednakost, ravnopravnost spolova, te vladavinu prava utvrđuje najvišim vrednotama ustavnog poretka i temeljem za tumačenje Ustava.

Ljubic Dubravko

Nadovezujući se na ovu stožernu ustavnu odredbu, čl. 14. st. 1. Ustava određuje kako svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovom spolu, dok je na temelju odredbe čl. 61. st. 1. obitelj pod osobitom zaštitom države. Nasilje pak, kao fizički ili psihički napad na život i tijelo, prevenira se i prohibira kroz Kazneni zakon te Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji na način imanentan demokratski razvijenim europskim državama.

Ujedno, ovdje treba napomenuti kako je ulaskom u Europsku uniju u pravni sustav naše zemlje ušla Povelja temeljnih ljudskih prava EU koja u glavi III razrađuje načelo jednakosti, pri čemu se zabranjuje diskriminacija po društveno relevantnim osobinama kao što su spol, genetičke osobine i seksualna orijentacija (čl. 21/1). Poveljom se također jamči ravnopravnost muškaraca i žena na svim područjima, uključujući zapošljavanje, rad i plaću, čime se ne sprječava poduzimanje mjera koje u biti predstavljaju povlastice podzastupljenom spolu.

Također, na temelju glave I Povelje u naš ustavnopravni sustav ulazi i ljudsko dostojanstvo kao kategorija koja jamči svakome poštivanje tjelesnog i duhovnog integriteta, pa samim time predstavlja pravnu osnovu za zabranu nasilja bilo koje vrste.

Ne sprječava se socijalni darvinizam aktima kao što je Istanbulska konvencija

Ovdje cijenim potrebnim opetovano naglasiti dostatnost uređenja promatrane materije na normativnoj razini, jer će se u društvu uvijek pojaviti netko tko smatra kako se odnosi među ljudima mogu rješavati putem socijalnog darvinizma utemeljenog na isključivom pravu fizički jačeg ili društveno moćnijeg.

Neprestano će svoju animalnu prirodu neki ministri, župani, veleposlanici ili obični smrtnici manifestirati kroz ne prihvaćanje činjenice kako premlaćivanje bračne družice, potomstva ili roditelja nije društveno prihvatljiva anti-stres terapija. Također, siva brojka kriminaliteta u konkretnom slučaju će uvijek biti velika, ne zbog manjkavosti zakonodavnih rješenja, već zbog iracionalnih i emotivnih razloga zbog kojih zlodjela počinjena unutar četiri zida, odnosno u lažnoj sigurnosti doma, žrtve i njihova okolina ponekad tretiraju na pogrešan način.

Dakle, analizirajući domaći pravni sustav može se zaključiti kako na normativnoj razini i nema posebne potrebe za uvođenje dodatne regulative.

Istanbulska konvencija je prilog hiper-normiranosti

Ujedno, hiper-normiranost nikada nije bila izvor konzistentnosti pravnog sustava. Hrvatska, slijedeći svoje uljudbene domete, odavno je zemlja u kojoj je bilo koji oblik nasilja društveno neprihvatljiv.

Istanbulska konvencija

S druge strane, u 21. stoljeću na europskom kontinentu teško je zamisliva opstojnost društva u kojem bi se prihvaćalo nasilje kao metoda rješavanja međusobnih odnosa između ljudi. Poglavito to vrijedi za članice EU, gdje se zapravo zadnji bastion diskriminacije uklonio u Liechtensteinu 1990. godine kad je u toj kneževini ženama priznato jednako biračko pravo.

Stoga se osnovanim čini postaviti pitanje, čemu Istanbulska konvencija uopće služi, poglavito imajući u vidu kako u svom uvodu promatrana Konvencija upućuje na njezinu utemeljenost na sadržaju niza međunarodnih dokumenata kao što su: Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Europska socijalna povelja, Konvencija o suzbijanju trgovanja ljudima, Konvencija o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja, Preporuka o zaštiti žena od nasilja, Preporuka o standardima i mehanizmima ravnopravnosti spolova, Preporuka o ulozi žena i muškaraca u sprječavanju i rješavanju sukoba i izgradnji mira, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencija UN o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, Opća preporuka br. 19 o nasilju nad ženama, Konvencija UN o pravima djeteta, Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetom, Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda te Ženevska konvencija o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata.

Sumnju u ciljeve Istanbulske konvencije izaziva svojevrsni međunarodni centralni komitet GREVIO

Potpuno je utemeljeno ovdje izraziti sumnju u svrhovitost usvajanja još jedne konvencije o sprječavanju nasilja nad ženama i u obitelji, budući da su pobrojani međunarodni dokumenti do sada učinkovito regulirali uređenje društvenih odnosa koje isključuje silu ili nasilje.

Stoga, što je u ovom međunarodnom dokumentu toliko važno i koje su to okolnosti koje bi upravo sada opravdavale njegovo donošenje?

Promatrajući normativni dio Konvencije, on u svom sadržaju s obzirom na naziv zapravo ne donosi ništa spektakularnog i progresivnog u problematiku koju obrađuje, osim možebitne novine sadržane u nemogućnosti stavljanja rezervi na njezin bitan sadržaj te osnutka svojevrsnog centralnog komiteta međunarodnih stručnjaka (GREVIO) kao nadzornog mehanizma provođenja Konvencije, koji bi valjda trebao upozoravati tijela domicilnih državnih vlasti kako batina ipak nije izašla iz raja.

Iz uvoda Konvencije proizlazi kako su države članice Vijeća Europe: “Osuđujući sve oblike nasilja nad ženama i nasilja u obitelji; prepoznajući da je ostvarenje ravnopravnosti žena i muškaraca ključni element u sprječavanju nasilja nad ženama; prepoznajući da je nasilje nad ženama manifestacija povijesno nejednakih odnosa moći između žena i muškaraca, koji su doveli do dominacije nad ženama i diskriminacije žena od strane muškaraca te do sprječavanja punog napretka žena; prepoznajući strukturalnu narav nasilja nad ženama kao rodno utemeljenog nasilja te da je nasilje nad ženama jedan od ključnih socijalnih mehanizama kojim se žene prisilno stavlja u podređen položaj u odnosu na muškarce; prepoznajući, s velikom zabrinutošću, da su žene i djevojčice često izložene teškim oblicima nasilja kao što su nasilje u obitelji, seksualno uznemiravanje, silovanje, prisilni brak, zločini počinjeni u ime takozvane “časti” i sakaćenje ženskih spolnih organa, koji predstavljaju tešku povredu ljudskih prava žena i djevojčica i glavnu zapreku postizanju ravnopravnosti žena i muškaraca; prepoznajući stalna kršenja ljudskih prava tijekom oružanih sukoba koja pogađaju civilno stanovništvo, posebno žene, u obliku široko rasprostranjenog ili sustavnog silovanja i seksualnog nasilja te mogućnost porasta rodno utemeljenog nasilja tijekom i nakon sukoba; prepoznajući da su žene i djevojčice izložene većem riziku rodno utemeljenog nasilja nego muškarci; prepoznajući da nasilje u obitelji nerazmjerno pogađa žene te da muškarci također mogu biti žrtve nasilja u obitelji; prepoznajući da su djeca žrtve nasilja u obitelji, uključujući i kao svjedoci nasilja u obitelji; u težnji za stvaranjem Europe bez nasilja nad ženama i nasilja u obitelji”, odlučile dodatno odrediti međunarodne standarde zaštite od nasilja.

Vijeće Europe ovom Konvencijom države članice svodi na barbarska društva

Čitajući citirani tekst, teško se oteti dojmu kako Vijeće Europe svoje države članice drži barbarskim društvima u kojima je većina stanovništva neprestano izložena torturama neprihvatljivim u civiliziranim zajednicama. Ili drugim riječima, kolijevka civilizacije se preko noći pretvorila u socijalnu noćnu moru, gdje zločini obični ili oni ratni svakodnevno uzimaju svoj krvavi danak, a sve to zbog nepostojanja zakonske regulative koja bi zabranom deliktnog ponašanja pridonijela prevenciji kriminaliteta.

Neupućenom bi se putniku namjerniku, koji po prvi put krstari Europom, nakon čitanja uvoda Konvencije moglo činiti kako je ovdje Danteov pakao izašao na površinu u punini svih svojih devet krugova. Međutim, ma koliko se zapravo uvredljivim i šokantnim može smatrati uvod Konvencije, njen pravi smisao otkriva se tek analizom manjeg dijela njezinih uzgrednih odredaba.

Tekst same Konvencije uglavnom prati njezinu osnovnu svrhu što bi trebala biti zaštita žena od svih oblika nasilja te potreba sprječavanja, progona i uklanjanja nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te potreba suzbijanja svih oblika diskriminacije žena i promicanja njihove pune ravnopravnosti s muškarcima, čineći to na uobičajeni deklaratorni konvencijski način.

Gdje se skriva prava svrha Konvencije?

Gender

Međutim, prava svrha cijele parade zapravo postaje razvidna po analizi čl. 3. Konvencije u kojem se daju operativne definicije određenih pojmova. Tako je “nasilje nad ženama” svako djelo rodno utemeljenog nasilja koje ima za posljedicu ili će vjerojatno imati za posljedicu tjelesnu, seksualnu, psihičku ili ekonomsku štetu ili patnju žena, uključujući prijetnje takvim djelima, prisilu ili namjerno oduzimanje slobode, bilo da se pojavljuju u javnom ili privatnom životu. Potom se daje i definicije pojma “rod” koji označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce, te pojma “rodno utemeljenog nasilja nad ženama” kojim se označava nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene, pri čemu pojam “žene” uključuje i djevojčice mlađe od 18 godina.

S tim u vezi Konvencija u čl. 6; 12. i 14. nadalje propisuje da će države uključiti rodne perspektive u provedbu i procjenu učinka odredaba ove Konvencije te promicati učinkovitu provedbu politika ravnopravnosti žena i muškaraca te osnaživanje žena, te poduzeti potrebne mjere za promicanje promjena u društvenim i kulturnim obrascima ponašanja žena i muškaraca s ciljem iskorjenjivanja predrasuda, običaja, tradicija i svih drugih postupanja u praksi koja se temelje na ideji manje vrijednosti žena ili na stereotipnim ulogama žena i muškaraca.

Nametanje ideološke sadržine Konvencije u obrazovne sustave država potpisnica

Spol

Ujedno, Konvencija državama utvrđuje obvezu poduzeti potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja, zatim u neformalnim obrazovnim okruženjima, sportskim i kulturnim okruženjima, u okruženjima za provođenje slobodnog vremena te u medijima.

Službeno obrazloženje konteksta Konvencije glasi: “Termin rod, utemeljen na postojanju dva spola, muškom i ženskom, pojašnjava da postoje i društveno konstruirane uloge, ponašanja, aktivnosti i atributi koje određeno društvo smatra primjerenim za žene i muškarce. Tako određene društvene uloge ili stereotipi proizvode neželjene ili štetne prakse i pridonose da se nasilje nad ženama smatra prihvatljivim. Kako bi se prevladale takve rodne uloge, Konvencija uokviruje iskorjenjivanje predrasuda, običaja, tradicija i ostalih praksi koje se temelje na ideji inferiornosti žena ili na stereotipnim rodnim ulogama kao opću obvezu za sprječavanje nasilja. Stoga Konvencija poziva na rodno razumijevanje nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja kao osnove za sve mjere za zaštitu i potporu žrtvama. To znači da se ti oblici nasilja moraju rješavati u kontekstu prevladavajuće neravnopravnosti žena i muškaraca, postojećih stereotipa, rodnih uloga i diskriminacije žena kako bi se adekvatno odgovorilo na složenost ovog fenomena. Termin “rod” prema ovoj definiciji nije zamišljen kao zamjena za termine “žena” i “muškarac” koji se rabe u Konvenciji”.

Teorijska i pravna definicija nasilja, pojava nove kategorije – rodnoga nasilja

Enciklopedistički gledano, riječ nasilje dolazi od riječi sila, i označava odnos između dviju strana u kome jedna strana uporabom ili samom prijetnjom upotrebe sile utječe na drugu stranu. Nasilje može biti fizičko, koje se sastoji u namjernom nanošenju tjelesnih ozljeda; zatim emocionalno ili psihičko nasilje koje se očituje kao verbalni ili neverbalni oblik nanošenja ozljeda nečijoj psihi; odnosno seksualno kao specifičan oblik fizičkog nasilja učinjenog kroz neželjeni seksualni kontakt. Nasilje može biti i strukturalno kao posljedica neodgovarajuće ili nepostojeće akcije države. Upravo kad bi čovjek pomislio da je nasilje nedvojbeno jedinstven pojam s nekoliko pojavnih oblika, u tekstu Konvencije se javlja neko posebno, rodno, nasilje, koje je zapravo novokomponirana ispraznica, utvrđena dogmom znanstveno nedokazanih teza, oformljena radi ostvarivanja ideoloških ciljeva, pri čemu pod pojmom ideologije podrazumijevam sklop ideja koje uključuju način na koji pojedinac ili grupa gledaju na svijet. Na kraju cijele priče ispada kako je cjelokupni tekst Istanbulske konvencije krinka izrađena u svrhu nametanja svim članicama Vijeća Europe određenog svjetonazora, pri čemu zaštita žena i obitelji ima tek sekundarni karakter.

Zlouporaba međunarodnih institucija za promoviranje manjinskog svjetonazora

Nažalost, izgleda kako su u konkretnom slučaju međunarodne institucije uporabljene za promoviranje ali i nametanje nedvojbeno manjinskog svjetonazora ogrnutog u plašt političke korektnosti, zaboravljajući pri tome kako politička korektnost nije ništa drugo nego jednoumlje kojem je izvorište iz državne propagande izmaknuto na globalnu razinu. Time je izigrana i temeljna uloga međunarodnih ugovora, shvaćenih kao slobodno izraženo suglasje volja usmjereno ka postizanju dopuštenih pravnih učinaka. Kamuflažno inzistiranje na nasilnom uvođenju svjetonazora bez prethodne društvene rasprave o njegovom sadržaju, zapravo je nasilje nad integralnom slobodom shvaćenom kao istovremenom slobodom države, društva i pojedinca.

Istanbulskom konvencijom se pokušava nametnuti dogmatska rodna ideologija

Svjetonazor o kojem se ovdje radi u sociologiji se određuje terminom rodne ideologije. Navedeni izričaj označava skup ideja, očekivanja i djelatnosti koje su proizašle iz feminizmatrećeg vala, odnosno koje su vezane uz ustanove osnovane u svrhu izučavanja i promicanja feminizma i LGBTIQ aktivizma. Ta ideologija počiva na dogmi da je spol puka društvena i zakonska klasifikacija bioloških karakteristika koja dijeli osobe na samo dvije kategorije na osnovu genitalija i reproduktivnih funkcija, te je kao društveni konstrukt osnova diskriminacije i neravnopravnosti među ljudima. Izlaz iz tako zasnovane diskriminacije i neravnopravnosti naznačena ideologija vidi kroz koncept “roda” koji određuje društvene uloge muškarca i žene ali prema vlastitom izboru i predstavlja samostalno individualno određenje izražavanja identiteta koje potvrđuje, negira i nadilazi spolno određene i socijalno formirane uloge muškaraca i žena u društvu. Pobornici rodne ideologije zalažu se za temeljiti redizajn ljudskog društva gdje bi se čovjeka oslobodilo od “heteronormiranosti”, to jest od kulturalnog programiranog ponašanja kao “muško” ili kao “žensko”.

Američki kritičari rodnu ideologiju nazivaju „kulturnim marksizmom“

Kritičari sadržaja rodne ideologije, poglavito oni iz redova konzervativaca u SAD, opisanu ideju pak označavaju sintagmom “kulturni marksizam”. Neovisno o tome, početkom 21. stoljeća akcije koje promoviraju rodnu ideologiju, i pored ozbiljnijih protivljenja, bivaju ugrađene u brojne zakone i političke agende širom svijeta, čineći ovu ideologiju predmetom najvećih javnih prijepora. Najuočljivije posljedice rodne ideologije razvidne su iz zakonodavne djelatnosti na temelju koje se omogućuje homoseksualcima svoje zajednice registrirati pod imenom “brak”, uz mogućnost adopcije djece. U SAD-u, zemlji gdje je rodna ideologija i nastala krajem 20. stoljeća, do kolovoza 2014. godine je 13 saveznih država donijelo zakone kojima se dopuštaju homoseksualni brakovi. Drugih 40 saveznih država usvojilo je pak odredbe kojima se priznavanje statusa braka zajednicama homoseksualaca zabranjuje. Od toga su u 31 saveznoj državi, na temelju ustavnih narodnih referenduma, takve prohibitivne odredbe unesene u državne ustave. Dakle, čak je većina sastavnica u državi u kojoj je rodna ideologija nastala, tu ideologiju odbacila putem neposrednog demokratskog izjašnjavanja građana.

Istanbulska konvencija je u suprotnosti s hrvatskim ustavom

O sociološkim aspektima rodne ideologije već je u javnom prostoru mnogo toga napisano, pa bih se stoga nastavno zadržao na ustavnopravnoj komponenti nepodobnosti Istanbulske konvencije za akt ratifikacije.

Republika Hrvatska Ustavom je definirana kao demokratska država hrvatskog naroda u etničkom i političkom smislu utemeljena na vladavini prava. U demokracijama politička vlast jest podređena uspostavljenim ustavnim ograničenjima. U njima se promjene događaju na način kako je to određeno ustavom neovisno o pragmatičnim željama i volji suverena ili vladajuće parlamentarne većine. Demokracija jest zaštita društva od totalitarizama svih vrsta. Ustav priječi politici pretvarati se u pravni poredak i na taj način izolirati se i alijenirati od društvenog okruženja. Ustav uređuje način borbe za vlast predstavnika konkurentnih društvenih skupina kako njihova kreativnost u zastupanju posebnih interesa ne bi prekoračila ustavne granice. Svaki ustavnopravni poredak utemeljen je na načelu ustavnosti i zakonitosti. Prema načelu ustavnosti svi zakoni moraju biti usklađeni s ustavom, dok normativna djelatnost mora imati svoje ishodište u ustavnim institutima ili u zakonodavnoj delegaciji. Vladavina prava pak zahtijeva ujedno da ustav i pravni poredak koji iz njega proizlazi imaju određen sadržaj.

Zakoni se ne smiju pisati na temelju ideologije

U pravnom poretku, utemeljenom na vladavini prava, zakoni moraju biti opći i jednaki za sve, a zakonske posljedice trebaju biti izvjesne za one na koje će se zakon primijeniti. Ujedno, zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima adresata u svakom konkretnom slučaju, u kojemu se zakon na njih neposredno primjenjuje.

Zbog navedenog, zakoni se ne smiju pisati na temelju ideologija, jer je to odlika totalitarnih sustava. Zakoni moraju sadržavati određenja koja su prihvaćena konsenzusom, a u slučaju njegovog izostanka onda na temelju većinskog mnijenja usvojenog nakon provedene javne rasprave. Propisi s izrazito ideološkim karakterom ne mogu biti sastavnica ustavnopravnog poretka u demokratskim državama.

Istanbulsku konvenciju Hrvatske ne može ratificirati bez ustavnih promjena

S druge strane, Istanbulska konvencija i formalno ne može biti ratificirana bez prethodnih Ustavnih promjena. Ustav Republike Hrvatske, kao ni prethodno spomenuta Povelja temeljnih ljudskih prava EU, ne poznaje pojam “rod”, odnosno kako je već ranije istaknuto poznaje kao ustavne kategorije isključivo spol i ravnopravnost spolova. Dok se u naš Ustav ne uvede kao ustavna kategorija i pojam roda, Istambulska konvencija u dijelu prakticiranja rodne ideologije jest neustavna. Pojašnjenja radi ističem da je još u prvoj ustavnosudskoj rješidbi na svijetu (Marbury v. Medison (1803.)) Vrhovni sud SAD-a istaknuo kako se zakonom ne može propisivati sadržaj koji nema pravnu osnovu u Ustavu ili za kojeg ustav zakonodavcu ne daje izričitu zakonodavnu delegaciju. U slučaju konflikta između ustava i zakona, neposredno se mora primijeniti Ustav. Svi, pa samim time i zakonodavac, se moraju držati Ustava jer je Ustav iznad svakog zakonskog akta.

Njemačka ustavna praksa

Nadalje, s tim u vezi Njemački savezni ustavni sud u odluci (BVerfGE 111,307) Würdigung, izrazio je stajalište prema kojemu se konvencijsko pravo, kao i odluke međunarodnih sudova iz domene temeljnopravne sfere, tumače u okvirima metodološki dopuštenog tumačenja zakona. Opći ili pojedinačni akti nastali izvan domaćeg pravnog poretka ne mogu se primjenjivati automatizmom, bez prethodne ocjene njihove koherentnosti s višim, ustavnim pravom.

Propisi niže pravne snage od ustava se neće primjenjivati ukoliko njihovo djelovanje na nacionalni poredak ima za posljedicu narušavanje balansa uspostavljenog unutar temeljnopravne sfere, odnosno destruktivno utječe na uravnoteženi sustav ljudskih prava utvrđen normom ustavnog ranga. Utjecaj konvencijskog prava ovdje se ograničava na razinu pomoćnog sredstva za tumačenje dometa, sadržaja i značaja temeljnih prava sadržanih u Ustavu.

Istanbulska konvencija je u suprotnosti s temeljnim postavkama demokracije

Slijedom svega iznijetoga, opetovano želim naglasiti kako u demokratskim zemljama normativa se ne može temeljiti na ideologijama, jer se to kosi s temeljnim postavkama demokracije. Zakonodavna rješenja ne smiju nametati ljudima način razmišljanja ili stil života jer zakonodavac za takvo djelanje nema ovlaštenje. Pod krinkom plemenitih ciljeva nametati ideološka rješenja u obrazovni sustav, sport ili kulturu, u direktnoj je opreci s ustavnim pravom i dužnošću roditelja brinuti se i odlučivati o obrazovanju svoje djece (čl. 63/1 Ustava RH).

Vlada i saborski zastupnici moraju ozbiljno razmisliti u što se upuštaju eventualnom potporom Istanbulskoj konvenciji

Slijedom izrečenog, svi oni koji će možebitno u Saboru dizati ruke za ratifikaciju ove Konvencije moraju biti svjesni svoje odgovornosti, odnosno moraju biti svjesni činjenice kako u pravni poredak uvode norme koje nisu usuglašene s Ustavom Republike Hrvatske. Također, oni moraju biti svjesni da poslije toga nema drugog tijela koje bi njihov propust moglo ispraviti. Naime, naš Ustavni sud (rješenja U-I-825/2001; te U-I-1583/2000, U-I-559/2001.) izrazio je stajalište kako nije nadležan ocjenjivati suglasnost međunarodnih ugovora neposredno s Ustavom, dok je u odnosu na zakone o potvrđivanju međunarodnih ugovora, njegova nadležnost ograničena jer ne obuhvaća ocjenu suglasnosti s Ustavom materijalnog sadržaja samoga međunarodnog ugovora koji je sastavni dio takvog zakona. Ovakvo stajalište nedvojbeno ima za posljedicu opstojnost odredaba međunarodnih ugovora u našem ustavnopravnom poretku kao sadržajno jedinih općih akata koji ne podliježu kontroli ustavnosti. Postojanje pravnih pravila u ustavnopravnom sustavu koja ne podliježu klasičnoj hijerarhiji propisa i koja su još k tome izuzeta ispod ingerencije ustavnog sudovanja, ne pridonosi koherentnosti i konzistentnosti ustavnopravnog poretka. Hoće li se opisana praksa Ustavnog suda mijenjati, stvar je nagađanja. Do trenutka promjene ustavnosudske prakse dužnost je svakoga upozoriti na društvenu štetu koja bi ishitrenim odlukama ovdje mogla nastupiti.

Preventivno je nužno odustati od ratifikacije Istanbulske konvencije

Istambulska konvencija trenutno nije ni formalno niti materijalno spremna ući u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske bez prethodno izvršenih ustavnih promjena i bez prethodno provedene javne rasprave o njezinom sadržaju, uključujući ovdje i možebitno provođenje referenduma kao oblika neposredne demokracije.

Stoga preventivno odustajanje od ratifikacije Istambulske konvencije u ovom trenutku cijenim nužnim i oportunim. Ishitreno uvođenje rodne ideologije, kao modela uređenja društvenih odnosa, osim što uz postojeći sustav osnovnih normi i na njima uspostavljenoj legislativi ni na koji način ne će doprinijeti većoj zaštiti žena i obitelji, zbog svog šarlatanskog i neznanstveno uspostavljenog sadržaja može u budućnosti postati ishodištem socijalnih devijacija sa ozbiljnim i teško popravljivim posljedicama.

Recepcija međunarodnih ugovora nije olimpijska disciplina u kojoj moraš biti brži kako bi bio bolji od drugoga. Pametna vlast u pravni poredak svoje zemlje preuzet će samo one pravne standarde glede čijeg sadržaja ne postoji ozbiljan prijepor u društvu, odnosno one odredbe koje nedvojbeno doprinose društvenom progresu. Odgovorna vlast u pravni poredak ne će uvoditi normativu koja je u koliziji sa temeljnim postulatima utvrđenim u najvišem pravno-političkom aktu svoje države, koji kao takav neminovno predstavlja deskripciju društvene sadašnjice i projekciju njene budućnosti. Svako suprotno djelanje predstavljalo bi ugrozu za ostvarenje nacionalnih interesa.

dr. sc. Dubravko Ljubić / HKV

Karolina Vidović Krišto za Kamenjar: Tri su ključna aspekta zašto je Istanbulska konvencija neprihvatljiva

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari