Pratite nas

Pregled

Tihomir Dujmović: Zvonka Bušića ubila je hrvatska nezahvalnost (VIDEO)

Objavljeno

na

U zagrebačkom Centru za kulturu Trešnjevka ovog petka održat će se praizvedba kazališne predstave Tko je ubio Zvonka Bušića nastale prema tekstu novinara Tihomira Dujmovića iz njegove knjige Hrvatska u raljama djece komunizma. Predstavu je scenski adaptirao Robert Kurbaša.

Kurbaša i Dujmović gostovali su u Studiju 4. Dujmović je u nekoliko rečenica pokušao sažeti njegov život.

Zvonko Bušić je toliko osebujan da ne bi bila dovoljna tri filma da ga se predstavi. To je čovjek koji odlazi krajem šezdesetih iz Hrvatske… emigrira u Europu gdje upoznaje buduću suprugu Julienne. Zaljubljuju se, odlaze živjeti u SAD.

S obzirom na situaciju u Jugoslaviji u kojoj je Hrvatska potlačena, klasična kolonija, u tijeku gotovo masovna likvidacija hrvatskih političkih emigranata… Više od 100 ljudi ubijeno je u raznim udbaškim akcijama u 45 godina Jugoslavije. Bušić shvaća da nešto treba napraviti. Njegov daljnji rođak, Bruno Bušić, napisao je tekst Deklaracije o položaju Hrvatske.

Jedini zahtjev koji je Bušić postavio u otmici zrakoplova bio je taj da se Deklaracija objavi u uglednim svjetskim medijima kako bi se pomoglo Hrvatskoj i prihvatila činjenica da Hrvati imaju pravo na državu. U međuvremenu se događa svima poznata tragedija… ispričao je Dujmović.

Dujmović je podsjetio na još niz činjenica – dobar dio putnika na sudu je svjedočio u korist Zvonka Bušića, a sudac koji je donio prvostupanjsku presudu tražio je za nj amnestiju. Rečenica tog suca za koju Dujmović kaže da su je prešutjeli hrvatski mediji glasila je: “Želim reći da ni ja ni ovaj sud Bušića ne smatramo teroristom.”

Kurbaša je rekao kako je priča o Zvonku toliko velika da bi trebalo 12 serija da se ispriča. Ne tiče se samo nas kao pripadnika hrvatskog naroda jer je Bušić bio idealist u globalnom smislu. Zvonko Bušić nažalost je oduzeo sam sebi život. Publika nije tu da sudi zašto je on to učinio. Mi branimo njegov čin tezom da je on to učinio kao posljednju poruku svima nama da se konačno trgnemo i počnemo živjeti zajedno, ali da počnemo živjeti za drugog, da ne gledamo uskogrudno, istaknuo je Kurbaša.

Dujmović je rekao kako nakon 30 godina hrvatske države možemo reći da smo površan i nezahvalan narod. Kad uđete do kraja u priču Zvonka Bušića, vidite da taj čovjek stvarno nije terorist.

Kurbaša je rekao kako predstavu rade radi novih generacija kako bi primili priču koja je bazirana na činjenicama. U Zvonku se krije esencija ljudske duše. To je čovjek koji nadasve voli drugog čovjeka. Hrvatski čovjek je temelj hrvatske obitelji, hrvatska obitelj je temelj hrvatskog društva. On je to radio radi svoje obitelji, svoje države, nije radio iz materijalne koristi, rekao je Kurbaša.

Dujmović je komentirao jučerašnji prosvjed u Češkoj kada se sedam tisuća ljudi okupilo kako bi prosvjedovalo jer je na čelo jedne od policijskih uprava u Pragu imenovan čovjek koji je bio dio bivšeg socijalističkog komunističkog sustava Češke. Bojim se da smo toliko bolesni od prošlosti, infekcija komunizmom i jugoslavenstvom ostavila je toliko traga da mi uopće nemamo pojma koliko je to duboko infiltrirano u ovaj narod, rekao je Dujmović.

Hrvatska je ustrašena, osakaćena, ranjena… Za usporedbu iznio je podatak da je u vrijeme komunizma u Hrvatskoj ubijeno 660 svećenika, a u Slovačkoj 14. Naglasio je i kako je 1945. godine s hrvatske novinarske scene izbrisano 95 posto novinara – od 330 samo ih je 24 imalo pravo pisati – to je anticivilizacijski čin par excellence.

 

Robert Kurbaša: Kazališnim sam jezikom pokušao ispričati istinu o Zvonku Bušiću

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Dvojica bivših pripadnika srbijanskih paravojnih postrojbi prijavljena za ratni zločin nad zarobljenicima i civilima u Vukovaru 1995.

Objavljeno

na

Objavio

Dvojica bivših pripadnika srbijanskih paravojnih postrojbi kazneno su prijavljeni za ratni zločin zbog sumnje da su na području Vukovara 1995. mučili i tukli hrvatske civile i ratne zarobljenike, no obojica nisu dostupni hrvatskim tijelima progona.

MUP je u četvrtak priopćio da su osječko-baranjski policajci iz Odjela za ratne zločine, u suradnji s osječkim Županijskim državnim odvjetništvom i Sigurnosno-obavještajnom agencijom, dovršili višegodišnje kriminalističko istraživanje nad 75-godišnjim srbijanskim i 55-godišnjim hrvatskim državljaninom.

Osumnjičeni su da su, postupajući protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata te onih o postupanju s ratnim zarobljenicima, počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika.

Tako se 75-godišnjak tereti da je krajem 1995., kao pripadnik Obavještajnog odsjeka u sastavu 11. korpusa Vojske tzv. Republike Srpske Krajine, u podrumu privatne kuće u Vukovaru oko četiri mjeseca držao zatočenog tada 41-godišnjeg zarobljenika, pripadnika 5. gardijske brigade Hrvatske.

Ratnog zarobljenika u podrumu mučili elektrošokovima, izgladnjivali, uskraćivali mu vodu

Tamo ga je, zajedno sa skupinom nepoznatih pripadnika srbijanskih paravojnih formacija, psihički i fizički zlostavljao tako što su ga šakama i nogama te palicama udarali po cijelom tijelu, mučili elektrošokovima, izgladnjivali i uskraćivali mu vodu. Takvo zlostavljanje se ponavljalo svakodnevno u trajanju od oko četiri mjeseca, kada je upućen na razmjenu zarobljenika 22. ožujka 1996. godine, kažu u MUP-u.

Njega i 55-godišnjaka, koji je zapovijedao spomenutom paravojnom postrojbom u sastavu tzv. Vojske Republike Srpske Krajine, tereti se da su zatočili i grubo fizički zlostavljali trojicu civila.

Riječ je o zaposlenicima komunalnog poduzeća UNIKOM iz Osijeka koje su pripadnici paravojnih formacija podređenih spomenutom 55-godišnjaku 24. lipnja 1995. protupravno lišili slobode te ih prevezli u vojarnu u naselju Sajmište u Vukovaru.

Jedan od otetih civila i danas se vodi kao nestala osoba, sumnja se da je ubijen 

Nakon toga su ih odveli u kuću u Vukovaru gdje su ih dvojica osumnjičenika grubo fizički zlostavljali. Potom su dvojicu od njih prevezli u prostorije 35. slavonske brigade tzv. Vojske Republike Srpske Krajine u Dalju, a nakon toga i u zatvor u Belom Manastiru gdje su bili do razmjene, 24. kolovoza 1995.

Treći civil, tada 54-godišnjak tom prilikom nije prevezen te se i danas vodi kao nestala osoba, a sumnja se da je ubijen uslijed grubog fizičkog zlostavljanja. Njegovo tijelo niti posmrtni ostaci nisu nikada pronađeni.

Protiv dvojice osumnjičenih, koji nisu dostupni hrvatskim tijelima progona, podnijeta je kaznena prijava Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

(Hina)

 

Bujica: VJEROVALI ILI NE; Lik iz HRT-ove ankete o ćirilici u Vukovaru je poručnik okupatorske vojske! (VIDEO)

 

 

 

Penava: I dalje stojim iza tvrdnje da je Vukovar ‘epicentar puzajuće velikosrpske agresije’

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Zdravku Mustaču potvrđeno 40 godina zatvora

Objavljeno

na

Objavio

Vrhovni sud potvrdio je odluku Županijskog suda u Velikoj Gorici koji je bivšem čelniku jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi Zdravku Mustaču u travnju izrekao 40 godina zatvora zbog ubojstva hrvatskoga emigranta Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu kod Muenchena 1983. godine, zbog čega ga je njemački sud ranije osudio na doživotni zatvor.

Nakon odluke velikogoričkog suda, koji je 40-godišnju kaznu izrekao ‘prevodeći’ njemačku presudu u hrvatski pravni sustav, Mustač je podnio žalbu, a Vrhovni sud ju je odbacio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Obrana stoga Mustača u hrvatskom zatvoru očekuje početkom rujna.

Budući da je Vrhovni sud zaključio kako “ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsku presudu te da pri ispitivanju prvostupanjske presude nisu nađene povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalba osuđenog odbijena kao neosnovana”, izvijestio je Vrhovni sud na svojoj internetskoj stranici.

Zajedno sa 77-godišnjim Mustačem na njemačkom sudu je zbog istog zločina osuđen i Josip Perković (74) koji je 11. srpnja izručen Hrvatskoj.

Iako im je njemački sud izrekao istu kaznu Perkoviću je zagrebački Županijski sud, koji mu je nadležan jer je živio u Zagrebu, odredio 30-godišnju kaznu prema hrvatskim propisima koju treba odslužiti u domaćem zatvoru.

Obrazlažući odbijanje Mustačeve žalbe Vrhovni sud je ustvrdio da činjenica što je Perkoviću “u drugom postupku priznanja strane sudske odluke za isto kazneno djelo i na temelju iste strane presude izrečena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 30 godina”, nema nikakvog utjecaja na ovaj postupak. Mustač je, pak, tvrdio da je različitim kaznama došlo do nejednake primjene zakona i povrede ustavnih načela o jednakosti građana pred zakonom.

Vrhovni sud podsjeća da i kada je potvrđivao kaznu zagrebačkog Županijskog suda u Perkovićevu slučaju “jasno izrazio stav da je tom prvostupanjskom presudom u pogledu visine kazne” povrijeđen kazneni zakon u korist osuđenog Perkovića, “koju pogrešku Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, bez žalbe državnog odvjetnika, nije mogao ispraviti”.

Vrhovni zemaljski sud u Muenchenu Perkovića i Mustača osudio je u kolovozu 2016. na doživotnu zatvorsku kaznu zbog odgovornosti za ubojstvo emigranta Đurekovića kojeg su u srpnju 1983. u Wolfratshausenu ubili zasad nepoznati počinitelji.

Obojica su od početka odbacivali krivnju, a nakon njemačke presude obratili i Europskom sudu za ljudska prava od kojega očekuju da zatraži novo suđenje.

Mustačeva odvjetnica Lidija Horvat kazala je da Vrhovni sud svoju odluku mora dostaviti na prijevod prvostupanjskom sudu koji ju šalje u Njemačku, nakon čega se dogovara predaja Hrvatskoj gdje će, kao i Perković, odslužiti kaznu. Očekuje da bi, s obzirom na rokove, Mustač u hrvatskom zatvoru trebao biti početkom rujna.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari