Pratite nas

Razgovor

Tihomir Dujmović: Klopka koja bi mogla Milanovića dovesti na Pantovčak

Objavljeno

na

Razgovor s novinarom i publicistom Tihomirom Dujmovićem

Sljedeći tjedan očekuje nas premijera nove predstave Tihomira Dujmovića „Mali noćni razgovori ljevice i desnice“ nastale na temelju istoimene knjige. S Dujmovićem smo razgovarali o samoj predstavi, ali i o političkim aktualnostima vezanima uz dolazeće predsjedničke izbore.

Sljedeći tjedan očekuje nas premijera Vaše nove predstave „Mali noćni razgovori ljevice i desnice“. Što ćemo gledati?

Mali noćni razgovori ljevice i desnice“ u prvom redu je knjiga koja je predložak za predstavu. Riječ je o dva umirovljenika u Novom Zagrebu koji čekaju lift u svojoj zgradi i tu započinju konverzaciju. Odmah se vidi da je jedan lijevih, a drugi desnih svjetonazora. Kad lift napokon stigne lijevi poziva na kavu desnog i u tom prvom razgovoru gdje obojica ukratko pričaju svoje biografije vidljivo je da se radi o dvoje iznimno upućenih ljudi u povijest.

Jedan je cijeli život radio u sveučilišnoj biblioteci i nastupa tezom „pročitao sam svu povijesnu literaturu o ovih 50 godina komunizma“, drugi je pak kao emigrant bio bliski suradnik Vinka Nikolića i njegov je credo „meni je znate do ruku došlo gotovo sve što je u emigraciji napisano od 1945. do danas“.

Nakon takvog upoznavanja lijevi poziva desnog: “Susjed, Hrvati vidite nisu nikada do kraja izrazgovarali svoje povijesne tragedije, pogotovo to nisu radili iskreno jer su uvijek kalkulirali. Vi i ja koji smo eto prešli 80-tu godinu života, fakat nemamo prostora za kalkulaciju. Možemo li mi obaviti taj povijesni razgovor od kojeg nam narod bježi? Ali, iskren molim, tako da sve moguće argumente stavimo na stol? I vaše i moje!“.

I tako se oni sastaju noćima, kad dan i dnevne obveze završe, sjedaju za stol i temeljito raspredaju o modernoj povijesti, nerijetko do zore. Dakako, kreću od desetog travnja, a završavaju sa dočekom vatrenih na trgu Bana Jelačića. Razgovor je posve otvoren, za hrvatske prilike čisti raritet.

Lijevi se brani kako su grješke desnih limitirale hrvatsku ljevicu tvrdeći da su oni u prvom redu stvarali posve novi svijet i da se uopće nisu obazirali na relacije koje su danas važne, „važno nam je bilo da ukinemo svijet u kojem prodavačica u Konzumu ima 3 tisuće kuna plaće, a gazda helikopter i jahtu“, desni pak tvrdi „ razumijem da ste rušili Pavelića, ali narod vam nikad neće oprostiti što ste srušili državni okvir“.

Žestoka je rasprava poglavito o tome tko je zapravo prodao Dalmaciju, a sukus predavanja desnoga je ovaj: „Gledajte, vi ste toliko liudi ubili i protjerali da su na hrvatskoj sceni ostali samo komunisti, oni iz 45-te, oni iz 71- i ovi Račanovi. Neki su progledali, više neki manje, ali u suštini to su sve – bivši komunisti. A s ljudima koji istinski nisu htjeli hrvatsku državu, s ljudima koji su u mladosti hapsili svakoga tko bi slova o hrvatstvu progovorio, ne možete napraviti bolju državu od ovakve. Zato je hrvatska država u ovakvom stanju“.

Razgovor je mučan i težak na momente, ali predstava završava optimizmom. Završava nadahnutim govorom desnog sugovornika koji kad vidi pola milijuna mladih na dočeku vatrenih zaplače od sreće i kroz suze jednog 80-togodišnjaka kaže: „Vrijedilo je, bilo je krvavo, bilo je jezivo, ali vrijedilo je… prenijeli smo baklju hrvatstva mladim generacijama i nikad se više neće ugasiti… nikada… trijumf je ipak rezerviran za nas… pobjeda je naša jer srce ove naše bitke, hrvatsku državu, vi niti u snu niste htjeli… ne samo da je ona tu, nego je pola milijuna mladih koji vjerojatno ništa ne znaju o ovim našim temama izašla na hrvatske gradove i kliče Hrvatskoj i hrvatstvu….vi ste ih tjerali pola stoljeća da pjevaju partizanske pjesme. a na Trgu Bana Jelačića iz grla pola milijuna Hrvata se ori „zovi samo zovi“… e, to je trebalo doživjeti…. sada, sada, e sada, ja mogu mirno na Mirogoj.“

To je i sadržaj predstave?

Mali nocni razgovori

Da, sve to imate i u predstavi. ali je redatelj Želimir Mesarić kako bi dinamizirao taj razgovor, predstavu postavio tako da dva povjesničara vode TV debatu o povijesti dakako s istim dijalozima. Lijevog igra Vinko Kraljević, fenomenalno, desnog igra Tomislav Martić uistinu originalno i od prve sekunde je furiozan.

Voditeljicu TV debate vodi Lucija Dujmović, a kćerku desnog, koji je povratnik iz Njemačke igra Petra Tunjić. Na premijeri će u trenutku završnog monologa desnoga izći „Zaprešić boysi“ i odpjevati „Igraj moja Hrvatska„ i „Neopisivo“ i to je zapravo sam vrhunac predstave.

Redatelj je rekli ste Želimir Mesarić?.

Da, Mesarić nakon dužeg vremena potpisuje jedan kazališni projekt kao redatelj, mislim da je sjajno postavio predstavu, a dramaturginja je naša ugledna teatrologinja Mira Muhoberac koja je odlično izbrusila likove.

U predstavi, dakle. govorite o nikad raspravljenim temama. Nameće mi se u tom kontekstu pitanje: nije li se pomirba iz devedesetih na kraju pretvorila u sredstvo za prijenos moći bivših struktura u samostalnu državu?

Apsolutno. U tom kontekstu možemo reći kako je nedavno na jednoj mojoj promociji u Osijeku ustvrdio Andrija Hebrang da faktički pravih izbora 90-te nismo ni imali! Jer na prvim izborima nije nastupila stranka originalnih članova koji su donijeli neki novi mentalitet, novu energiju i nove ljude već je 85 tisuća članova partije prešlo u HDZ i od prvog dana vodilo glavnu riječ! Sve stara ekipa!

Zato prave pomirbe nismo niti imali. A jer su takvi došli kao glasnici promjena, zato nismo iskopali više od pet posto zaklanih 1945-te. To je taj detalj koji se spominje u predstavi,a posebno ću ga razrađivati u jednoj monodrami koju spremam za zimu, onaj detalj koji je tu gola istina: sve što je hrvatski disalo 1945-te, sve je ili ubijeno ili protjerano! Zato je danas Hrvatska ovakva!

Naime, ovdje su ostali živjeti hrvatski jugoslaveni, zatim Hrvati koji su bez osobitog otpora prihvatilli Jugoslaviju i sve što uz nju ide, oni dakle koji su pristali na sve što se nudilo i prilagodili su se, ostala je živjeti domobranska svijest, sjećate se onoga „oj Dinamo ne buš prvi“, on navija za Dinamo, ali ne vjeruje jer nema nikakvog samopouzdanja da možemo biti prvi i ostala je šaka istinskih Hrvata.

To je u isto vrijeme bila i politička Hrvatska 1990-te godine. To je politički dočekalo 1990-tu. I da se nije pojavio jedan od te šake preživjelih istinskih Hrvata, kao što je bio dr. Tuđman koji je savršeno shvatio gdje živi i koga ima na raspolaganju, mi bi završili na Bleiburgu. Ovaj put zauvijek. Nisam to tada shvatio, ne sramim se to priznati, uistinu nisam tako duboko vidio. Ali, od kada sam to spoznao, ja o tome ne mogu šutjeti. I jer o tome i svemu što to prati ne šutim, dobio sam od trećeg siječnja 2000. desetke otkaza…

Kada su druge izvedbe i planirate li turneju po Hrvatskoj?

Dakle, premijera je 26. rujna, prva izvedba za građanstvo je idući dan, 27. rujna, u petak. U Zagrebu igramo 5., 11. i 29. listopada, između toga imamo dogovoren nastup u Splitu i još nekoliko predstava u Dalmaciji. Potom idemo u Osijek, a dogovoren je za sada i nastup u Zaprešiću. Onda idemo širom Hrvatske, a dobili smo i neke pozive hrvatskih zajednica iz Njemačke.

Očekuju nas predsjednički izbori. Kako gledate na do sada istaknute kandidate?

Gledajući kako raste rejting Zoranu Milanoviću sve se više držim gesla: bilo tko samo ne on! Ja sam doista bio kritičan prema Predsjednici i mislim da je povukla neke nevjerojatne poteze, ali sotonizacija hrvatske Predsjednice izravno otvara vrata pobjedi Milanoviću.

Naime, ako će se nastaviti sotoniziranje Kolinde u nekim medijima, onda ćete kod jednog dijela desne publike stvoriti uvjerenje da ako Škoro ne uđe u drugi krug da je zapravo svejedno tko će pobijediti. Tih nakana ima, takvih medija ima i to sve skupa vodi Milanovića ravno na Pantovčak!

Nije problem zaključiti da je aktualna Predsjednica u političkom i osobito u nacionalnom smislu u zadnjoj četvrtini napravila neke katastrofalne poteze. Iz neznanja, nagovorena na rubu vanjskopolitičkog reketa Bruxelesa ili tko zna iz kojih razloga, ona je s nekim potezima istinski razočarala. Da je ona Vučića morala pozvati to čak i mogu razumijeti, ali da je morala dopustiti da se on ovako iživljava, to ne razumijem i ne prihvaćam. Osim toga, mi s tim posjetom nismo dobili baš ništa, osim ove sramote.

S druge strane, valja iznimno cijeniti Kolindu jer je s Jadran Baltikom ponudila Hrvatskoj operativni odlazak sa zapadnog Balkana. Znate, samo je ona zapadni Balkan iz hrvatske perspektive zvala „back yards“! To nikad nismo čuli do pojave Kolinde Grabar Kitarović i ja sam je zbog toga i cijenio i branio i zagovarao.No, povukla je kažem, nakon toga neke poteze koji su mi bili odiozni i to sam napisao i o tome sam govorio i pisao.

Što imamo umjesto nje? Mog dragog susjeda iz Gračana, Miroslava Škoru. Sjajan čovjek, politički Hrvat prvog reda, izvrstan biznismen, perfektan pjevač, ali u međunarodnim relacijama Škoro niti ima niti će imati težinu koju ima Kolinda Grabar Kitarović. To je realno, to je glas razuma, bez obzira što je meni Škoro emocionalno prirasao srcu… Ali u tom zvjerinjaku međunarodne zajednice nitko ne može do Trumpa ili Putina prije od Kolinde i to treba uvažavati i to treba cijeniti. Škoro je u kampanji donio uistinu pohvalnu ambiciju o promjeni predsjedničkih ovlasti i kad detaljno pročitate taj prijedlog vi vidite da je on izvrstan.

Škoru je teško vidjeti kao velikoga međunarodnog igrača, ali se on nudi biti ustrajnim zastupnikom nacionalnih interesa i u tome je posve uvjerljiv. I molim, birajte, birajte ljudi između ovih dviju relacija! Ali, širiti faktički mržnju prema Kolindi znači okupljati one birače oko Škore koji iz tog bijesa i mržnje neće u drugom krugu zaokružiti Kolindu ako ona umjesto Škore bude u drugom krugu. To stavlja predsjedničku lentu oko vrata Zoranu Milanoviću.

Političaru i čovjeku čija nas je Vlada manijakalno zadužila, govori se o deset milijardi eura, čovjeku koji nas je osramotio kao nikad nitko u priči o lex Perković, Milanoviću, koji je na invalide poslao specijalce, među njima i jednog aboliranog Martićevca. S takvim stanarom Pantovčaka, s takvim predsjednikom hrvatske države, mi možemo očekivati samo najgore.

Dobro, ali nitko s desnog spektra valjda ne želi pobjedu Milanovića, to je jasno…

Načelno je to tako, ali pogledajte kuda nas vodi atmosfera koja se stvara! Vidite, ako vi svaki dan vrištitie da je Kolinda mjera gluposti, antihrvatstva i gafova svake vrste, onda ćete vi na taj način formirati jednu vojsku birača koji će ako u drugi krug idu Milanović i Kolinda reći: gle, ako ne može Škoro biti predsjednik, onda je meni svejedno tko će pobjediti, ja neću izaći na glasovanje u drugom krugu! Ta klopka i ta definicija i stvaranje takvog raspoloženja vodi Milanovića ravno na Pantovčak. To je moj opsesivni strah. Jer, ako vi do te razine sotonizirate Kolindu kako to rade neki mediji onda vi svoju publiku tako odgajate da će ona demonstrativno odbiti u drugom krugu glasovati za nju. A taj detalj stvarno stavlja lentu oko vrata Milanoviću.

Mislite li da oni koji je sotoniziraju, to rade namjerno?

Ne znam! Kao ni vi ne želim vjerovati da je tako. Ja samo hoću reći: neka glasači desnog spektra glasujuju u prvom krugu za koga god žele, ali molim vas da u drugom krugu glasujete za onog kandidata desnice koji ode u drugi krug, ako ne želite ponovo gledati scene gdje abolirani martićevac na trgu svetog Marka mlati Đuru Glogoškog. Dakle, borite se, glasujte kako god hoćete, ali ne dopustitie da se zlo vrati…

Milorad Pupovac ponovno je u fokusu medija…

Da, ta se farsa nastavlja. Puipovac nas ucjenjuje, Pupovac nas vrijeđa, Pupovac je zadobio status koji mu ne pripada i to iritira. Tu temu treba temeljito staviti na stol. Treba jasno i glasno reći da hrvatski Srbi ne moraju biti dio svake hrvatske vlasti. Ne moraju! A do sada su ovako ili onako nakon Tuđmanove smrti bili dio svake izvršne vlasti. Pokazuje se da kad god je Pupovac dio aktualne izvršne vlasti da je naša ukupna politika zapravo hrvatsko-srpska jer njegova tri ucjenjivačka glasa redovito Hrvatsku u ukupnosti vraćaju natrag na Balkan.

Javio se i Vučić tvrdeći da će on pomoći hrvatskim Srbima. Jesu li Vučić i Pupovac naš problem ili je to slabost hrvatske politike?

Pupovac radi ono što mu mi, odnosno Vlada dopušta, to je kristalno jasno. On savršeno ucjenjuje jer uz nesigurne Bandićeve žetončiće, Pupovčeva tri glasa ostaju kapitalno važna za ovu Vladu. I na toj ucjeni Pupovac traje cijeli ovaj mandat. Pri tom svojim provokacijama, pogotovo zadnjim nebulozama o fašizmu, (zaboga, ovdje jedva da ima domobrana!), izravno šteti vlastitoj manjini. Naime, upravo on svojim izjavama vraća stari animozitet. Sve sam sigurniji da to namjerno radi kako bi producirao kaos. Na Vučića ne treba trošiti riječi.

Davor Dijanović / HKV

 

HRejting: Da su izbori danas Grabar-Kitarović bi osvojila mandat u drugom krugu

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Kujundžić: Tu nema nikakve pobjede, to nisu ozbiljni političari pa da možeš slaviti pobjedu nad njima

Objavljeno

na

Objavio

Drugi put u godinu dana saborska oporba nije uspjela smijeniti ministra zdravstva Milana Kujundžića.

Gostujući u HRT-ovoj Temi dana, ministar Kujundžić kaže je kako je rezultat glasovanja bio očekivan.

– Žalosti što su uopće tražili glasovanje, a posebno na način na koji su to učinili. Tu nema nikakve velike pobjede, to su ljudi nad kojima ne možeš slaviti pobjedu. Argumente koje su koristili demantirao sam u Saboru – nikada više liječnika i sestara u zdravstvenom sustavu, nikada veće plaće, nikada veće investicije, nikad bolji rezultati liječenja nego što ih imamo sada. Poteškoća ima, ali doslovno sam im nabrajao sve argumente ali to do njih nije dopiralo, oni su se samo nabacivali blatom na sustav i udarali na osobnoj razini. A kada ih se malo takne istinom o njima osobno onda su utonuli u depresiju tako da sada razmišljam da osnujem neki centar za liječenje jer – depresivni su, rekao je Kujundžić.

Ove godine zdravstveni sustav raspolaže s 26 milijardi kuna i više od 2 milijarde kuna financijske injekcije Ministarstva financija. Što se s tim novcem može učiniti, a što se ne može a trebalo bi, pitao je voditelj ministra.

– U tri godine ove Vlade poraslo je ulaganje u zdravstvo po glavi stanovnika sa 750 eura, koliko je bilo 2015., na 802 eura ove godine, što je jedan pozitivan pomak. Međutim to je daleko manje od onoga što se troši u svijetu i mi s tim činimo najviše što možemo, ustvrdio je ministar dodavši da taj maksimum nose liječnici i sestre svojim entuzijazmom, svojom humanošću i svojim znanjem.

Stoga, kaže, te ljude trebamo zadržati u Hrvatskoj, treba sačuvati dostupnost zdravstva svim građanima RH neovisno o imovinskom cenzusu i treba nastaviti usvajati sve nove metode liječenja koje svijet prati.

– Neće biti lako to postići neovisno o tome tko će biti ministar i tko će biti premijer. Ali vjerujem da ćemo, kao i do sada, to uspjeti bez povećanja javnoga duga, poručio je.

Samo 30 posto građana plaća zdravstvenu zaštitu, a koristi je 100 posto građana.

– U pitanju je vrlo nepovoljan omjer, obično je taj omjer 50:50 u državama s kojima se želimo uspoređivati. Dobro je da država to uspijeva financirati, ali trebat će neke stvari korigirati jer neki ljudi koji ne plaćaju zdravstveno osiguranje imaju dovoljno sredstava da to čine, ustvrdio je dodavši da bez obzira na te korekcije svi zajedno moramo ostati solidarni, zadržati liječnike i sestre u zemlji i pokušati pratiti svjetsku medicinu.

 

Ministar Kujundžić: Nekima treba osigurati privikavanje na istinu o sebi

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Penava – Hoće li ikada doći vrijeme za pravdu za hrvatske heroje?

Objavljeno

na

Objavio

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava je na sjednici Gradskog vijeća u petak poručio kako se nisu stekli uvjeti za veća prava Srba u Vukovaru. Uslijedio je incident kad mu je nakon toga vijećnik SDSS-a poklonio Statut Grada ispisan na ćirilici. Penava ga je bacio na pod i nazvao to činom agresije. Vukovarsko vijeće na kraju je odbacilo povećanje prava srpskoj nacionalnoj manjini i naglasilo da j “apsolutno ispoštovana odluka Ustavnog suda”.

S vukovarskim gradonačelnikom Ivanom Penavom o incidentu je za Dnevnik Nove TV razgovarao reporter Andrija Jarak.

Gospodine Penava, danas ste burno reagirali na statut grada Vukovara napisan na ćirilici. Mislite li da ste pretjerali?

Ne bih rekao da sam burno reagirao. Prije bih postavio pitanje zašto smo svo ovo vrijeme puštali da se događaju stvari u Vukovaru i cijeloj Hrvatskoj, pogotovo u ovim dijelovima koji su ratom pogođeni. Zašto nismo burnije reagirali kada smo prikupili više od 700.000 potpisa na referendumu prije pet ili šest godina? Zašto nismo burnije reagirali u ime pravde i ljudskih života? Mnogo je tih pitanja. Zašto nismo burnije reagirali kada se u Gradskoj vijećnici i državi čulo da je Oluja etničko čišćenje?

Prvi put ste tako bacili papir na pod.

Možemo i tako reći, ali recimo ovako – da sam barem na sekundu u jednoj drugoj domeni pokušao biti dostojan svojih Vukovaraca, svih nacionalnosti koje su stale u obranu grada ’91. godine kada su oni puno, puno burnije reagirali jer su znali tko su i što brane. Da je nas više danas koji znaju te iste stvari, vidjeli bi da ne bi bio ovako istaknut. Ta reakcija zapravo ne bi uopće bila burna, nego sasvim jedna normalna s obzirom na okolnosti u Vukovaru.

Spomenuli ste druge nacionalnosti. SDSS vas optužuje da ste gradonačelnik samo Hrvatima, a ne i Srbima.

A što će SDSS drugo reći? HDZ s koalicijskim partnerom HKS-om u Gradskom vijeću ima najveći broj vijećnika pripadnika srpske nacionalne manjine. Međutim, oni za SDSS imaju jednu veliku manu. Naime, sva trojica su hrvatski branitelji. Tu otpišite i jednu trećinu srpske populacije koja otpada jer je za SDSS to kvalifikacija koja ih diskvalificira kao Srbe.

Onda imate i drugu trećinu ljudi koji su zatečeni u mirnoj reintegraciji u hrvatskom Podunavlju i koji su s nama prihvatili vrijednosti ove države, pristali s nama graditi bolji Vukovar i bolju Hrvatsku i prihvatili ju kao svoju jedinu državu. Onda i njih možete odmah otpisati jer ni to za SDSS nisu dovoljno dobri Srbi.

Što onda ostaje? Ostaju ljudi koji su na tragu velikosrpske ideologije. Sjetit ću vas da je taj SDSS nastao od SDS-a, osnivača Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića poznatog po izjavi za vukovarsku bolnicu da je pao posljednji utaški bastion. A na tom tragu i svih ovih okolnosti i događanja koja imamo, pa i ove agresije danas koju su onako manipulativno i demonstrativno izveli u vijećnici SDSS-a u Vijećnici.

Hoće li ikada doći vrijeme za uvođenje ćirilice u Vukovar?

Gledajte, kakvo će vrijeme doći to će dragi Bog reći. Za grad Vukovar mislim da je krivo pitanje postavljeno. Meni bi logičnije pitanje bilo hoće li ikada doći vrijeme za pravdu za hrvatske heroje. Kad kažem heroje, mislim na heroje svih nacionalnosti koji su poginuli u Vukovaru. Pravdu za silovane žene grada Vukovara, za više od 300 stradale djece u Vukovaru.

To su pitanja koja su, po meni, dominantna, bitna. Daj Bože da jednom to pitanje dođe na dnevni red. To bi značilo da je Hrvatska sređena država i da nema problema. Međutim, da se ne postavimo predefenzivno, zašto nitko ne postavlja pitanje je li popis na temelju kojeg se ostvaruje i potražuje to pravo točan?

Bojite li se da bi Vlada mogla, sukladno zakonskim ovlastima, raspustiti Gradsko vijeće ako se ovakva situacija nastavi?

Ne bojim se. Svatko ima svoje ovlasti. Danas smo utvrdili da svatko treba povlačiti poteze u koje čvrsto vjeruje i iza kojih čvrsto stoji i dosljedan je. Nije da imam straha u tom smislu, ali nije ni da mislim da uopće Vlada pomišlja na takvu reakciju. Trudim se gledati problematiku grada Vukovara i svojih sugrađana, a naravno o problemima Vlade i svake druge institucije u državi neka brigu vode oni koji su za to odgovorni.

Sad jedno osobno pitanje. Jedan dan kažete da ste spremni napustiti HDZ ako se ova pitanja ne počnu rješavati, a drugi dan kažete da ste se spremni kandidirati za predsjednika HDZ-a. Što je od toga točno?

Mislim da sam bio dovoljno jasan. Rekao sam da su neke vrijednosti u ovoj državi za mene iznad svega, iznad bilo kakve osobnosti, stranačke discipline, politike, iako je to samo po sebi bit politike da imate takve vrijednosti i da se zalažete za njih, što znači da vrijednosti Domovinskog rata, temeljne ljudske vrijednosti o kojima pričamo u Vukovaru, života, slobode, ravnopravnosti, prava na presudu u razumnom roku. To su vrijednosti za koje se zalažemo i koje su nam u korijenima Ustava, temeljima Domovinskog rata. Za njih sam spreman na sve.

I otići iz HDZ-a i kandidirati se za predsjednika?

Upravo tako kako sam vam rekao. Ja već gotovo tri godine komuniciram jedne te iste stvari, vrlo jasno i miroljubivo. A kako ste rekli u prvom pitanju, burno, sve što je u kontri burnog ja sam bio godinu dana. Nije bilo efekta. Naravno da razmišljam , i da moram razmišljati jer mi je to dužnost, o drugim putevima rješavanja ovog problema jer sam tu da riješim stvar.

Penava: Nisu se stekli uvjeti za ravnopravnu upotrebu ćirilice u Vukovaru

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari