Pratite nas

Intervju

Tihomir Orešković: “Eksperiment” sa mnom promijenio je Hrvatsku

Objavljeno

na

Gdje da počnem? Odgovorio je pitanjem Večernjem listu donedavni hrvatski premijer Tihomir Tim Orešković kada je zamoljen da napravi inventuru i otkrije je li shvatio gdje i kamo cure milijarde kuna iz državnog proračuna. On je tu inventuru već napravio i o njoj razgovarao s novim predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem.

U tih kratkih devet mjeseci mandata Orešković je, poput rasnog financijskog direktora, brzo pohvatao konce i registrirao mjesta gdje bi neki knjigovođa i revizor mogao blokirati tu standardnu naviku hrvatskih političara da se politički uspjeh “namiruje” kroz pozicije s kojih možete sve u državi učiniti – skupljim! Klijentelizam i pogodovanja u neracionalnoj javnoj nabavi, kaže Orešković, i dalje su veliki problem za porezne obveznike, koji to na kraju sve moraju platiti.

Apelira na novu Vladu da nastavi s reformama, premda nije siguran hoće li Plenkoviću to uspjeti, jer će i on biti izložen pritiscima jakih interesnih skupina i stranačkih lobija. Žali što je “bivši” HDZ naprasno prekinuo rad njegove Vlade. I dalje smatra da se, teoretski, Hrvatska može “presložiti” tako da u roku od dvije godine postane uspješna zemlja.

No, sada to zna, ekonomska i financijska teorija u RH znatno ovise o političkoj praksi. Svejedno, ostavlja dojam da bi, kada bi mogao, rado dovršio ono što je započeo. Ovako, nakon Nove godine, kaže, započet će novu karijeru.

Što sada mislite, je li se vaš životni “eksperiment”, preuzimanje mjesta hrvatskog premijera, isplatio? Što ste dobili, što ugrozili, gdje ste u plusu, a gdje u minusu u odnosu na Oreškovića prije godinu dana?

To za mene nije bio eksperiment nego prilika da zajedno sa svojim partnerima pomognem Hrvatskoj. Htio sam svojim iskustvom i znanjem pokrenuti nove stvari.

Spreman sam bio preuzeti odgovornost i izazov. Cijeli je život jedan izazov, a najlakše je žaliti se i govoriti da se ne može ništa napraviti. Za mene to znači i spremnost na žrtvu. Ne žalim se nimalo i bila mi je čast služiti na ovaj način. Napravili smo u kratko vrijeme dobar proračun, nacionalni plan reformi koje je Europska komisija prepoznala.

Sudjelovao sam na summitima Europskog vijeća u vrijeme kada su se događale najturbulentnije situacije kao što su Brexit i migrantska kriza. Za mene je to bilo dragocjeno iskustvo. Mislim da sam Hrvatsku dobro predstavljao na najvišoj razini, što su kolege i potvrdili. Na kraju, bolje sam upoznao zemlju i naše ljude. Taj tzv. eksperiment je u kratko vrijeme promijenio Hrvatsku. Politička scena se značajno promijenila. HDZ ima novo vodstvo i SDP će uskoro imati novo vodstvo.

Postavlja se pitanje, u kojem bi smjeru Hrvatska išla da nije došlo do tog “eksperimenta”. Uvjeren sam da taj smjer ne bi bio dobar. Iskreno, platio sam cijenu zbog svojih principa i to me koštalo politički, ali na to ne gledam kao na životni minus.

Zašto se ipak niste odlučili ući u politički život i niste sudjelovali na parlamentarnim izborima, bilo je planova da budete na listi Mosta?

To nije bila laka odluka. Znam da su velike stranke provele istraživanja koja su pokazala da je Most mogao dobiti i do 10 mandata više u slučaju da sam se angažirao. Mnogi iskusni političari su mi to potvrdili u razgovorima.

Ali nisam htio postati kamen spoticanja u političkim pregovorima. Časnu dužnost premijera nisam prihvatio zato što sam silno želio biti političar, nego zato što sam vidio jedinstvenu priliku da, uz podršku koalicijskih partnera, nešto učinim za svoj narod.

Uvidio sam da je za stabilnost države bolje da se povučem i da najveća pobjednička stranka na izborima određuje svog premijera.

“Moja suradnja s Oreškovićem otvorena je i pozivam ga da ostane angažiran u našem političkom životu”, izjavio je Andrej Plenković kada je preuzeo HDZ, što smo prepoznali kao otvoreni poziv da ostanete u igri. Je li bilo konkretne ponude?

Cijenim gospodina Plenkovića i mislim da je otvoren za razgovor i suradnju, što je prije ipak nedostajalo. Nekoliko puta dao mi je podršku i javno se izjasnio protiv rušenja Vlade.

On je prepoznao ono što sam htio napraviti i bio je vrlo srdačan pri primopredaji. A poziv da ostanem u političkoj areni dobio sam od nekih visokih dužnosnika i iz HDZ-a i iz SDP-a i drugih stranaka, pa čak i da se angažiram u predizbornoj kampanji.

Prvo su me pozvali, onda opozvali, da bi me na kraju opet pozvali. Rekao sam Plenkoviću da sam otvoren za suradnju i da želim pomoći svojoj zemlji na koji god način budem mogao, ali da će vrijeme pokazati u kakvom obliku.

Prije primopredaje našli ste se s Plenkovićem. Jesu li ga zanimala vaša iskustva?

Da, sreli smo se prije i najviše razgovarali o mojim iskustvima, o tome što mislim da bi trebalo napraviti i gdje ja vidim glavne probleme i teškoće koje nas koče u tome da budemo uspješnija zemlja.

Zatim, razgovarali smo o nekim ključnim akterima u HDZ-u i na političkoj sceni. Podijelio sam s njim i svoje ideje o nužnim reformama koje sa sobom nose visoku političku cijenu za najveće stranke. Rekao sam mu da si Hrvatska ne može dopustiti da ne provede reforme koje mi nismo stigli provesti, ali koje smo jasno definirali u Nacionalnom programu reformi.

Izrazio sam nadu da će nova Vlada nastaviti tim putem i da će biti uspješna u provedbi tih promjena, bez obzira na otpore interesnih skupina.

Sada možete napraviti inventuru. Što ste kao menadžer spoznali o funkcioniranju Vlade RH i RH kao “tvrtke”. Gdje cure milijarde, što je loše i “zatamnjeno” u tom sustavu?

Gdje da počnem? Više puta sam ostao bez riječi kad sam vidio na koji se način neke stvari rade kod nas. Svjestan sam da država nije tvrtka, ali i država može i treba biti vođena racionalno.

Kad je riječ o potrošnji, moramo radi naših građana donositi odluke koje su opravdane i u najboljem interesu svih nas, a ne nekih interesnih skupina. Ne smijemo neodgovorno razbacivati novac poreznih obveznika. Ključna razlika između privatnog i javnog sektora jest transparentnost.

U javnom sektoru, moj je dojam, neki ne žele stvoriti transparentan sustav jer on omogućava da ljude smatrate odgovornima za svaku odluku. Nerad i nered ne može se više skrivati. Primjerice, formirao sam IT vijeće s ciljem da se više ne dupliciraju troškovi (softver i hardver) i da dođe do bolje koordinacije među resorima i sinergije. Po mojem mišljenju, možemo u tome uštedjeti više od milijardu kuna.

Drugo, naš zdravstveni sustav godinama stvara velike gubitke zbog lošeg upravljanja.

To je, prije svega, zbog toga što svaka bolnica ima svoj vlastiti sustav nabave, a država nema kompletnu sliku gdje i koliko se troši. Potrebno je konsolidirati podatke i informacije jer svaka uređena tvrtka ima integrirani sustav kako bi mogla dobro upravljati s točnim podacima. Treće, saznao sam da u javnoj nabavi u 40 posto natječaja imamo samo jednog ponuđača. Očito nedostaje konkurencija koja jedina može dovesti do bolje cijene i kvalitete.

Kazali su o meni u medijima da ne razumijem kako javna nabava funkcionira u Hrvatskoj. Mogu samo reći da taj proces jako dobro razumijem i želim istaknuti da bi Vlada samo na javnoj nabavi mogla uštedjeti minimalno dvije milijarde kuna godišnje, koje bi mogla uložiti u strateška područja kao što su demografska obnova i mladi.

Stalno ste govorili o hrvatskim potencijalima, koji su to potencijali? No, niste baš uvjereni da će Plenkovićeva Vlada uspjeti promijeniti nefunkcionalne stvari? Jer su politički problem zbog stranačkih interesa i nomenklature kada je riječ o javnim poduzećima, upravama, državnoj imovini?

Neke reforme imale bi vrlo pozitivne učinke za Hrvatsku, ali ne odgovaraju glavnim strankama jer bi time izgubile svoj utjecaj. Opet je klijentelizam glavni problem Hrvatske jer političari upravljaju resursima, a svi mi plaćamo cijenu za to.

Postavlja se pitanje jesmo li spremni uvesti nove kriterije u javna poduzeća ili ne? Primjerice, Rumunjska je odlučila predati upravljanje javnim poduzećima globalnom investicijskom fondu koji je uveo nove standarde. To je povećalo vrijednost te imovine i s vremenom se uvodi red.

Kod nas neke tvrtke, poput Badela, godinama stvaraju gubitke i gube na vrijednosti da bi ih na kraju država jeftino prodala, a da je netko ranije reagirao ne bi izgubile toliko na vrijednosti. Imali smo planove da pokušamo rumunjski model upravljanja javnim kompanijama, ili neki sličan, provesti u Hrvatskoj, ali kao i za mnoge druge stvari, nismo imali vremena tu odluku razraditi s partnerima i na kraju provesti.

Takav bi potez preko noći promijenio Hrvatsku nabolje. Drugi primjer je HEP, gdje se uprava mijenjala tri puta u četiri godine i danas vidimo posljedice. Takve su promjene nedopustive jer se takvim poslovanjem smanjuju dugoročni rezultati.

Pod DUUDI-jem imamo imovinu vrijednu više od 30 milijardi eura, a uvjeren sam da bi dobrim upravljanjem ta vrijednost mogla biti puno veća. Kad je riječ o privatizaciji, svjestan sam da smo imali loših iskustava, ali bilo je i primjera koji su vrlo pozitivni, koji su povećali broj zaposlenih i konkurentnost tih kompanija. Danas su to zdrave tvrtke koje imaju zdravi rast, izvoz i ulažu u naše gospodarstvo. To je plus za Hrvatsku.

Imamo velike potencijale, ali ih trebamo aktivirati. Primjerice, Vlada bi neke poslove mogla premjestiti iz Zagreba u druge krajeve, u Liku i Slavoniju, i to smo počeli razmatrati u Vladi. Međutim, trebali bismo postići prvo suglasnost svih sudionika u tom procesu, što nije jednostavno.

Ministar Zdravko Marić počeo je predstavljati poreznu reformu. Ide li to u dobrom smjeru, javnost je već zabrinuta jer planira ukinuti najnižu stopu PDV-a od 5 posto, što znači i poskupljenje osnovnih živežnih namirnica, hrane, miljeka, kruha, lijekova, udžbenika, medicinskih pomagala, novina?

Što se tiče porezne reforme, rekao bih da podržavam smanjenje stopa na dohodak i dobit, jer će povećati našu konkurentnost u odnosu na druge i osobnu potrošnju i investicije.

Drago mi je da nisu mijenjali stopu PDV-a jer Hrvatska još ima veliku sivu ekonomiju i relativno visoki porez na potrošnju jedini je način da se dio prihoda od sive ekonomije oporezuje. Nadalje, nisam siguran da bi se smanjenjem postigao pozitivan efekt jer eventualne uštede ne bi osjetili potrošači.

Mislim da je prerano za sniženje PDV-a i da bi ta mjera destabilizirala javne financije i odmaknula nas od cilja da držimo deficit niskim i nastavimo smanjivati javni dug.

Mislim da taj prijedlog ide u pravom smjeru, ali ne slažem se s podizanjem poreza na namirnice neophodne za život. Zauzvrat, ja bih povećao porez na alkohol i cigarete.

Pri određivanju novog proračuna, što će biti najvažnije i koje granice nova Vlada ne bi smjela prijeći, pogotovu kada je o deficitu riječ?

Vlada je najavila da će zadržati fiskalnu disciplinu, što je izuzetno važno.

Ako smo u prvoj polovici godine imali deficit od 0,7 posto BDP-a, uvjeren sam da će vjerojatno biti ispod dva posto do kraja godine. Nadam se da će i sljedeće godine deficit ostati ispod dva posto, a novi proračun treba to osigurati. Volio bih vidjeti da vlada zamrzne rashode na razini ovogodišnjeg proračuna.

Ovo je važna poruka za strane investitore i ne bi bilo dobro da se opet deficit povećava. To ne znači da neki resori, poput Ministarstva obrane, ne bi trebali povećati svoj proračun, dok bi drugi, poput zdravstva, trebali biti pod još većim nadzorom.

Najavljivali ste neke velike investicije u RH, no nije bilo vremena da se one i dogode. O kojim se investicijama izvana radi i možemo li ih očekivati?

Energetski sektor je ključan i strateški i bitan za nacionalnu sigurnost. Moja je Vlada odredila novu strategiju za plutajući LNG i nadam se da će se ta strateška investicija ostvariti.

Isto tako smo aktivirali šest naftnih polja u Slavoniji s mogućnošću za još 10, što bi dodatno stimuliralo gospodarstvo u tom kraju. Ovdje bi se pojavile globalne kompanije kao što je kanadski Vermilion, što bi značajno poboljšalo poslovnu klimu.

Aktivirali smo više od milijardu kuna prodajom državne imovine, što znači nova radna mjesta, a ima još “mrtvog kapitala” u obliku vojnih objekata i dr. Postoji veliki interes za naše luke i željezničke pruge, ali država prvo mora definirati strategiju i donijeti kvalitetan plan.

Održao sam više sastanaka sa stranim investitorima i smatram da bi se Vlada trebala aktivno angažirati. Brexit bi mogao biti nova prilika za privlačenje novih investitora u Hrvatsku, ali trebamo što prije reagirati jer su drugi već u ofenzivi.

Kada sada analizirate, koji potez ne biste ponovili, gdje ste pogriješili, gdje biste drukčije odigrali. Biste li se bavili opet SOA-om i Inom ili biste izbjegli te probleme. I što mislite, koji je bio glavni razlog što vas je politika odlučila rušiti?

Ne bih ništa promijenio. Odluke koje sam donio bile su u najboljem interesu RH i mislim da nisam pogriješio, pa ni u slučaju imenovanja g. Danijela Markića na čelo SOA-e.

Bio sam svjestan da će me ta odluka koštati, ali alternativa bi, po mojem uvjerenju, bila još teža za Hrvatsku. Ne radi se o meni, nego o nacionalnom interesu. Nadam se da moj slučaj neće obeshrabriti druge koji se žele angažirati u javnom životu.

Često slušamo o domoljublju, ali prerijetko vidim primjere gdje ljudi stave opći interes države ispred osobnog. Mislim da sam zbog svojih principa s vremenom nekima postao smetnja. Biti slobodan i neovisan nije uvijek poželjno u politici i mnogima to nije odgovaralo. Ali na kraju ne žalim ni za čim. Savjest mi je čista.

Vraćate li se u globalni biznis, u Tevu ili neku drugu kompaniju. Koji su vam planovi, što kaže obitelj, ostaje li se njima u Hrvatskoj ili bi živjeli vani? I zanima me, usporedite vašu imovinsku karticu kad ste dolazili s onom koju ste ispunili kada ste otišli s funkcije premijera?

Prvi put imam vremena za sebe. Dat ću si malo vremena i iskoristit ću priliku da malo bolje upoznam Hrvatsku. U zadnjih par dana išao sam s prijateljima u ribolov blizu Skradina, planinario na Velebitu na prekrasnoj stazi Ante Premužića i popeo se na 1675 metara visoki vrh Gromovaču i vidio nevjerojatnu ljepotu Hrvatske.

Posjetio sam Biograd na Moru, Šibenik i otok Prvić koji je pravi mali biser. Uživam u ovim trenucima i nadam se da ću maksimalno iskoristiti ovo vrijeme. Osim u našim prirodnim ljepotama, uživam i u susretima s građanima, s kojima rado popričam.

Želim nadoknaditi sve vrijeme koje nisam mogao provesti s obitelji, koja će ostati živjeti u Zagrebu. Tu smo. Ne idemo nikamo. Hrvatska je naš dom. Novi poslovni izazov me čeka tek nakon Nove godine, a o tome ćete biti u pravo vrijeme obaviješteni.

U vezi imovinske kartice, bit će sve transparentno i vidjet ćete da sada imam manje nego kad sam postao premijer. Na ovom poslu sam se neizmjerno obogatio, ali ne financijski! (smijeh).

Kavica na kojoj sam shvatio da će me rušiti

Od vaših najbližih suradnika tražili ste na kraju da navedu događaj koji ih se najviše dojmio dok su bili u Vladi. Što vi pamtite kao dobar, a što kao loš trenutak?

Bio sam prvi hrvatski premijer koji se susreo s vlasnicima našeg duga, i oni su brzo prepoznali da je naš plan realan i pozitivan. I rezultati to pokazuju. Bio sam uvjeren da ćemo s vremenom podići kreditni rejting, koji bi još dodatno proizveo dobre efekte.

Moj susret sa Svetim Ocem zajedno s obitelji ima posebno mjesto za mene. Kao loš trenutak, pamtim moju “kavicu” s potpredsjednicima Karamarkom i Petrovom kad sam vidio da se odnosi više ne mogu popraviti i da je preslaganje u Saboru postala glavna tema. Bilo mi je sve jasno kad sam prepoznao da je senior partner HDZ počeo pripremati teren za rušenje Vlade.

Korupcija je češća u javnim kompanijama nego u privatnima

Jedan od glavnih problema što je gospodarski rast u RH nizak jest i činjenica da možda i dvije trećine hrvatskog BDP-a čini javni sektor?

Kao i u drugim zemljama, pokazalo se da privatni sektor ostvaruje veći rast od javnog, da je efikasniji u kreiranju nove vrijednosti.

Gotovo svi strani državnici s kojima sam razgovarao potvrdili su da je privatizacija bila vrlo važna u stvaranju pretpostavke za gospodarski rast. Kod nas se ističu samo negativni primjeri, gotovo nikad pozitivni.

Nemam točnih podataka, ali poznato je da se korupcija puno češće pojavljuje u javnim kompanijama nego u privatnima. To nije slučajno -.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Davor Ivo Stier: Europski izbori su pokazali da je naše biračko tijelo praktički podijeljeno na pola

Objavljeno

na

Objavio

Na unutarstranačkim izborima odlučit ćemo s kojim ljudima i s kakvom političkom platformom ćemo ići na parlamentarne izbore. Do tada, naša odgovornost je, a posebno vodstva, da damo potporu Kolindi Grabar-Kitarović za pobjedu na predsjedničkim izborima i da kvalitetno odradimo predsjedanje Europskom unijom rekao je Davor Ivo Stier u intervjuu za jutarnji list

Saborski zastupnik HDZ-a Davor Ivo Stier rekao je kako je rekonstrukcija Vlade nešto što joj je potrebno kako bi se održala, jer bi bilo vrlo neodgovorno prema državi da HDZ još jednom izglasa nepovjerenje svojoj Vladi i da ide na prijevremene izbore.

Na pitanje o rekonstrukciji Vlade koja slijedi, Stier je rekao kako su problemi s kadrovima odraz jednog dubljeg političkog problema.

“To je problem politike koja nije u prvi plan stavila borbu protiv klijentelizma. To, naravno, ne znači da u nekim segmentima nije bilo dobrih rezultata u borbi protiv korupcije. Vidimo da je policija tu postigla neke značajne rezultate. Ali u političkom smislu, klijentelizam kao društveni fenomen i kao politički problem nije stavljen u prvi plan. Od lipnja 2017. u prvi plan stavljena stabilnost vlasti i u tom kontekstu je napravljena koalicija s HNS-om i SDSS-om, suradnja s Milanom Bandićem i nekolicinom zastupnika koji su izvorno izabrani na listi SDP-a”, rekao je Stier u intervjuu za Jutarnji list.

Ta politika, kaže, prvi put testirana kod građana na europskim izborima u svibnju i doživjela je neuspjeh.

“Građani su nam poslali poruku da žele da borba protiv klijentelizma bude u prvom planu. Rekonstrukcija Vlade, pogotovo ako će ići ka smanjenju resora i povećanju učinkovitosti, može sigurno biti korak u tom smjeru. Kuščevićev odlazak iz Vlade je bio očekivan i potreban. Iz svake situacije se, naravno, može nešto naučiti, a jedna od pouka jest da moramo brže donositi odluke”, rekao je Stier.

On smatra da je zbog ulaska u koaliciju s HNS-om došlo do podjele unutar HDZ-ovog biračkog tijela.

“Ono što moramo promijeniti jest to da se više ne smijemo konfrontirati s dijelom našeg biračkog tijela, a to se dogodilo od lipnja 2017. do danas. Rezultat toga je da se naše biračko tijelo podijelilo. Europski izbori su pokazali da je to naše biračko tijelo praktički podijeljeno na pola.

Kad pogledamo koliko su ukupno imale sve ove druge opcije koje su bile desno od centra, a koje su na izbore išle fragmentirano, to je otprilike nešto manje od HDZ-a. Dakle, mi moramo ići k tome da ponovno ujedinimo naše biračko tijelo.

A za to je, po meni, potrebno dovesti u balans HDZ i to tako da u središtu bude jedna demokršćanska politika koja će s jedne strane inzistirati na borbi protiv klijentelizma, pravnoj državi, na vladavini prava, dakle, ako hoćete, na tekovinama zapadne, neki bi rekli, liberalne demokracije, a s druge strane svjetonazorski biti inspirirana kršćanskim vrijednostima i kršćanskim socijalnim naukom”, poručio je Stier.

“Mi smo sada ostvarili određeni gospodarski rast, poboljšali kreditni rejting, imali odgovornu fiskalnu politiku. No, da to bude održivo i da Hrvatska doista napravi jedan skok i približi se razvijenijim državama, želimo provesti politiku koja bi se ukratko mogla definirati ovako – želimo pojeftiniti državu da bi ojačali i obogatili naciju.

Mi danas imamo, od Baltika do Jadrana, jednu od najskupljih država. Oko 45 posto BDP-a je udjel države u našoj ekonomiji, oko 65 do 70 posto hrvatskih građana, izravno ili neizravno ovisi o državnoj potrošnji. Državni aparat je preskup za naše gospodarstvo. Naš je zadatak to promijeniti”, poručio je Stier.

Na pitanje o tome hoće li on biti kandidat za novog šefa HDZ-a, odgovorio je – Zašto ne?

“Ali o tome ću preciznije kada bude vrijeme unutarstranačkih izbora, a oni još nisu raspisani”, dodao je.

Trenutnu situaciju u HDZ-u Stier je komentirao u pogledu planova za budućnost.

“Otvarao sam konkretna pitanja kada je trebalo, uvijek s namjerom da HDZ bude što jači. I sada to činim, ne gledajući toliko unatrag već s rješenjima za budućnost. Mogu reći da se puno ljudi doista slaže s takvim pogledom, da tu ima niz gradonačelnika, načelnika, nekih župana koji su stekli već važno iskustvo i vrlo su uspješni u svojim sredinama, a za koje smatram da će na unutarstranačkim izborima imati priliku preuzeti odgovornost u prvoj postavi na nacionalnoj razini. Dakle, HDZ ima tu snagu, može ići s jednom suvremenom i uvjerljivom demokršćanskom platformom koja može dobiti većinsku potporu građana”, rekao je Stier.

Na predstojećim predsjedničkim izborima Stier smatra da Kolinda Grabar-Kitarović ima dobre šanse za pobjedu.

“Njen suparnik je u ovom slučaju Zoran Milanović, a izbor koji je pred hrvatskim građanima je – žele li Kolindu Grabar-Kitarović ili ponovno ljevicu na Pantovčaku. Mislim da će se na tome bazirati ova kampanja, a ja vjerujem da će većina građana podržati Kolindu. A mi iz HDZ-a, bez obzira na pluralnost koja postoji unutar stranke, svi trebamo dati potporu aktualnoj predsjednici”, rekao je Stier, te dodao da “treba poštivati svakog kandidata, ali je jasno da će na kraju izbor pred građanima biti – Kolinda ili Milanović i njegova politika društvenih podjela i tenzija”.

Rekao je kako neće biti član Kolindinog izbornog stožera, niti će u kampanji sudjelovati operativno.

“Smatram da joj ljudi koji imaju određene stranačke ulogu trebaju dati potporu. Ako me iz stožera pozovu na njen skup da održim neki govor, to ću svakako učiniti. Dakle, u stožer ne, ali sudjelovanje u kampanji u smislu javne potpore njenoj kandidaturi, apsolutno da”, rekao je Stier.

HDZ je odlaskom Lovre Kuščevića ostao i bez političkog tajnika, no Stier je rekao da se on, u slučaju da ga pozovu na tu poziciju, svakako ne bi vratio.

“Ne vraćam se na stare pozicije. Moja je intencija raditi na tome da se ujedini stranku, a onda i naše biračko tijelo prije parlamentarnih izbora”, rekao je Stier.

“Mislim da će ova Vlada završiti svoj mandat, bilo bi neodgovorno prema državi da HDZ još jednom izglasa nepovjerenje svojoj Vladi i da ide na prijevremene izbore u ovom kontekstu. Ako je u nekom trenutku to bilo na stolu kao legitimna opcija, to je bilo onda kad smo se razišli s Mostom.

Ali s obzirom na to da se tada odlučilo da se ne ide na izbore, onda vjerujem da će ova Vlada završiti mandat u skladu s ustavnim rokovima. Što se tiče same stranke, i unutarstranački izbori bi se trebali održati u statutarnim rokovima, bez izvanrednih situacija”, poručio je Stier.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Generalni direktor Aluminija Dražen Pandža – ‘Aluminij nema više vremena’

Objavljeno

na

Objavio

Vrijeme u Aluminiju ne mjeri se na uobičajen način. U mostarskoj kompaniji već odavno kazaljka stoji na 12:05 i svatko normalan zna što to znači. Pogotovo jer se vrijeme ne može vratiti unazad.

Generalni direktor Dražen Pandža je već nekoliko puta ponovio ‘Aluminij nema više vremena’, uz to što nema ni novca za struju, ni sirovina, ni rezervnih dijelova… Aluminij proživljava kliničku smrt. Dugovi su preopteretili nekadašnji ponos, ne samo Hercegovine, već i BiH, i pitanje je postoji li uopće rješenje. Tračak nade nude potencijalni kupci, Glencore i tvrtka iz Dubaija WAQT Trade LLC, s kojim pregovara Vlada FBiH.

Upravo danas je na rasporedu nova runda razgovora s Glencoreom… Može se reći da je danas ‘Dan D’ za Aluminij, jer u slučaju da se barem ne približe stavovi dvije pregovaračke strane o Aluminiju će se pričati kao o ‘nekadašnjoj tvornici’. Nešto više od 900 radnika će na ‘ulicu’. Ne treba napominjati kakav je to gospodarski ali i demografski udar prije svega na Mostar, a potom i šire, preko kooperanata.

Generalni direktor Dražen Pandža u intervjuu za Dnevni list nije izrazio previše optimizma po pitanju današnjeg sastanka u Vladi FBiH. Pandža ne želi davati lažnu nadu, ali napominje da će se kompanija boriti dok postoji i minimum šanse za preživljavanje…

Za početak, hoće li Aluminij preživjeti idućih 48 sati? Već nekoliko puta u posljednjih godinu dana tvornica je bila pred gašenjem, ali se uvijek nekako izvlačila i preživljavala. Hoće li tako biti i ovaj put?

-Procijeniti hoće li će tvornica i dalje radit nakon utorka teško je. Ona je, po svemu što se do sada događalo, trebala biti zatvorena još u subotu. Radi održavanja još jednog kruga razgovora s investitorima, taj termin je pomaknut za utorak. Što će dalje biti ovisi o razgovoru u ponedjeljak (danas, nap.a). S obzirom na stajališta Vlade i pozicija investitora okupljenih oko Glencorea, nažalost nisam optimist. Stavovi su i više nego udaljeni te je nemoguće očekivati njihovo približavanje za sat do dva razgovora. Ipak, sve dok se priča, postoji i neka nada za dogovor i kompromis, premda u ovom slučaju ne vidim prostora za postizanje toga. Realno, bojim se da su šanse male ili minimalne i ne bih podržavao bilo kakav lažni optimizam.

U eteru se trenutačno vrti puno različitih informacija vezano za situaciju u Aluminiju. Možete li vi malo razjasniti što se točno događa? Je li situacija doista tako dramatična?

-Situacija je više nego dramatična i stanje se komplicira iz sata u sat. Sva zbivanja utječu na naše kupce i dobavljače o kojima nitko i ne piše. Kako očekivati produženje bilo kakvih ugovora s kupcima kada ne znaju hoćemo li uopće nastaviti s radom? Kakav stav očekivati od dobavljača nego da se mora plaćati avansno radi nesigurnosti u kojoj se nalaze. Nikom od njih ne zamjeramo, naprotiv zahvaljujemo im na povjerenju i strpljenju te činjenici da su nas godinama nosili i trpjeli naše dugove prema njima. Naš upit je što ako propadnu pregovori sa investitorima?! Stav i nalaz revizora jasan je – privatizacija ili stečaj! Mi sredstava za daljnji rad više nemamo, javno smo obznanili da nam je ova četiri dana života, do utorka u ponoć, kupio nas partner osiguravši nam i struju i sirovine. Ako u ponedjeljak opet bude fijasko, nama nema dalje! Sada je sve do Vlade Federacije BiH koja treba pokazati odlučnost ako želi sačuvati ovu kompaniju od čijeg opstanka ovisi u dobrome dijelu i sudbina cijele regije.

Kako radnici podnose trenutačnu krizu?

– Našim radnicima mogu samo zahvaliti na predanom radu i trudu koji pokazuju u ovim trenucima. Moram spomenuti da se stalno potenciraju plaće uposlenika. Ima li nekih preplaćenih mjesta i viška rukovodećih mjesta, ima. Stav Uprave je bio da se uštede rade na tim stvarima. Ljudima koji rade u proizvodnji plaće se ne smije dirati. To su djelatnici koji rade i danju i noću, i petkom i svecem, što kažu naši stari. I Božić i Novu godinu. Zimi, kada je hladno, i po ljetnim vrućinama. Svima koji tvrde da je plaća velika, preporučio bih da obuku ćelijaško odijelo i na mostarskih +45 odu u halu gdje su temperature veće još za 30 stupnjeva i rade u vatrostalnim odijelima osam sati. Ili da idu na visoke peći, ili da lijevaju tekući metal. Nakon toga, neka ocjene njihove plaće, jesu li previsoke ili ne. Administracija i smanjivanje plaća, racionalizacija radnih mjesta – da, umanjenje proizvodnim radnicima – ne. Uostalom, proizvodi li netko drugi nešto i donosi li novac u ovu državu? I stavite se njihovo mjesto, raditi tako predano u tolikoj nesigurnosti, a izvršavati sve svoje radne zadaće s manjkom opreme i rezervnih dijelova. To su heroji! Radi naših radnika, inženjera i održavatelja, ovo Društvo i radi dalje. Jamčim Vam da bi se u ovakvim uvjetima, s ovakvom oskudicom rezervnih materijala, svaki drugi aluminijski proizvođač davno ugasio. Jedinu snagu za daljnji rad mi kao Uprava crpimo iz njihova rada i strpljive šutnje. Hvala im jer na kraju, kakav god bio, svojoj djeci mogu pričati da sam radio s herojima i da ne trebaju gledati nigdje drugo. Naši radnici su moji uzori.

Što se događa u pregovorima s potencijalnim kupcima? Objavljuju se različite informacije… Nejasno je šta tko nudi i planira činiti s Aluminijem?

-Kao što sam već spomenuo, kakva je alternativa ako investitori odustanu, stečaj ili zatvaranje. Ovdje moram naglasiti da je svaki investitor koji će zadržati proizvodnju i radna mjesta dobrodošao i da mi ne biramo ni njegovo podrijetlo ni kako se zove. Kapital je kapital i on kao takav ima univerzalnu i prihvatljivu vrijednost. Uostalom, engleski klubovi su to davno prepoznali. Uprava je do sada jedini službeni kontakt imala s predstavnicima Glencoreova konzorcija te o tom dijelu možemo nešto i pričati. Službeno smo, i usmeno i dopisom, tražili da budemo sudionici sastanka Vlade i potencijalnih investitora iz arapskoga svijeta, ili ako se još bilo tko pojavio, jednako kao što smo sudjelovali i na sastancima s Glencoreom.

Danas je novi krug razgovora s Glencoreom. Kakva su vaša očekivanja? U javnost je procurilo da je najveći spor cijena električne energije. Kako to riješiti?

– Stavovi konzorcija poprilično su poznati i javnosti, te nema potrebe dalje ih obrazlagati. Tiču se cijene električne energije, za što Vlada tvrdi da nema mehanizama da regulira bilo kakvom odlukom te da mora biti tržišna. Kratkoročno ni dugoročno, cijene koje su na Hudex-u, Aluminiju ne daju nikakvu šansu za preživljavanje. To znači i kada bi se pronašla bilo kakva kratkoročna premosnica, bez daljnjega angažmana na pitanju cijene struje, rad Aluminija nema nikakvog smisla niti ekonomske opravdanosti, kako za sam Aluminij tako i za rad potencijalnih investitora. Ukoliko i govorimo o razvijanju potencijala za daljnju obradu i preradu metala, i tu pričamo o projektima za čiju realizaciju bi se tražilo možda i par godina. Može li netko nositi Aluminij par godina dok se to ne bi realiziralo, ne znam. To je ipak pitanje za ulagače.

Kako uopće riješiti problem električne energije? Imate li vi neki kratkoročni ili dugoročni plan ili model?

– Društvo je dalo par prijedloga za rješavanje pitanja opskrbe električnom energijom. Prvo je pitanje otvaranja energetske bilance i pozicioniranje Aluminija unutar nje. Drugo je diferencijacija cijena, jer se moramo složiti svi –  ne može biti da i najmanji i najveći potrošači imaju ista pravila nabave. Pogotovu kada imamo takav nerazmjer u potrošnji. Pa mi smo najveći potrošač struje u jugoistočnoj Europi a struju nabavljamo kao i obična piljara, molim da se nitko ne ljuti na usporedbu. Ako Vlada kaže da se mora dobavljač (mi teritorijalno pripadamo EP HZ HB i moramo biti u njihovoj bilanci, premda oni nemaju proizvodni kapacitet da nas opskrbljuju) vezivati na burzu radi pravila EU-a, mi predlažemo definiranje struje po europskoj burzi. Ako idemo u Europu, zašto onda za nas nije referentna europska burza? Zašto mađarska burza koja je najskuplja u Europi? Zašto se prvo ne zadovolji domaća potreba, a onda struja prodaje vani? Znate koja je najporaznija činjenica kojom se mi uvijek hvalimo? Da je Aluminij najveći izvoznik. Umjesto da se mi, kao Federacija i država, izgrađujemo na način da višak struje ostane u FBiH, da mi naš metal ne izvozimo nego prodajemo desetinama prerađivačkih kompanija koje bi radile od Save do Neretve, mi izvozimo struju i izvozimo aluminij?! I pitamo se zašto propadamo! Konkretno što predlažemo je ukidanje naknada koje su najveće u Europi i iznose skoro 8 Eura, diferencijacija potrošača na način da oni koji troše preko 1 TWh imaju mogućnost da se struja nabavlja po europskoj burzi. Na ovaj način bi riješili kratkoročne a nadamo se i dugoročne probleme oko opskrbe.

Navodno, Vlada FBiH želi mijenjati Upravu Aluminija. Kako to komentirate? Bježi li 44-postotni vlasnik od odgovornosti? Vlada je neki dan objavila priopćenje u kojem je navela sve sto je učinila za Aluminij… Komentar?

– Već izvjesno vrijeme iz određenih se lobija plasira priča oko smjene Uprave i nama nije nepoznanica tko to priča i otkud priča ide. Put i procedura za smjenu se zna i nije je problem niti provesti niti ćemo se mi protiviti ako se pokrene. Vlasnik ima isključivo pravo da određuje tko će voditi nešto što je u njegovom vlasništvu i to je sasvim normalno da bude tako. Mi ćemo raditi svoj posao najbolje što znamo i dati sve naše kapacitete za spas Društva. Hoće li to dovoljno, ne znam, ali mi dajemo naš maksimum. Ono što odgovorno mogu reći jest da kriza u kojoj se nalazimo nadmašuje kapacitet bilo kojeg pojedinca pa taman da se zove i Bill Gates ili Waren Buffet ili Jack Welch. U rješavanje problema mora biti uključen puno širi krug s maksimalnom vanjskom pomoći i potporom sviju. Mislim, baš sviju! Vlada je, istina, nabrojala sve što je dosad napravila. Mi imamo dobru komunikaciju s Vladom, resornim ministrom, dopremijerkom i premijerom. Ne sumnjam ni u njihovu dobru volju, znanje i kompetencije da se problem riješi. Uostalom imamo nekih pozitivnih primjera konkretne pomoći ove i prethodnih vlade u rješavanju problema Energoinvesta, Krivaje, rudnika te se iskreno nadamo da će se i za nas naći rješenje.

Čini li vam se da će politička pozadina borbe oko Aluminija u vas uprijeti prstom ukoliko kompanija ne preživi?

– Ja se zaista nadam da se vrijeme koje nam curi neće iskoristiti za upiranje prstom i traženje krivca nego da će se utrošiti u pokušaje pronalaska rješenja. Kriza u Aluminiju ne traje godinu dana već puno duže. Svaka je uprava imala sve teži zadatak i sve manje resursa za rješavanje problema. Ja se nadam da mi nismo zadnja uprava nego da će biti još njih dosta poslije nas. Bez obzira na to tko će biti vlasnik ili direktor Aluminija.

Kako je Aluminij došao u ovakvo teško stanje?  

– Zadnjih deset godina problemi se samo gomilaju. Rješenja su kratkoročne prirode i nije se našlo ono pravo i dugoročno. To je ono o čemu sada pričamo, kapacitet Federacije ili države da nađe rješenje opskrbe električnom energijom. Jučer sam dobio članak u kojem stoji kako jedna Kanada subvencionira proizvođača aluminija s 830 uposlenih. U ovoj državi su stotine milijuna otišle na subvencije poljoprivredi i neka su. Država to treba raditi, to je valjda i neki njen smisao od vremena kada su se prvi neandertalci počeli skupljati u pećinama i okupljati s mišlju da je zajednički rad spas za sve. Dugovi su stalno rasli i došli smo do trenutka kada neke stvari treba presjeći jer je očigledno da ovako više ne može dalje. Zadnjih deset godina, Aluminij niti jednom nije završilo godinu s pozitivnim rezultatima. Promijenilo se osam uprava, a dugovi samo rasli. Očigledno je da srž problema leži negdje dublje i dalje od današnjega vremena.

Kakve posljedice bi proizvelo gašenje kompanije?

– Zadnjih sam dana pogledao komentare i izvještaje pojedinih medija. Ono što me boli kao čovjeka i građanina jest tolika količina mržnje prema Aluminiju i ljudima koji u njemu rade. Nevjerojatna količina medijskih informacija i komentara koji odišu s toliko nesnošljivosti da se ponekad zapitam je li Thomas Hobbs bio u pravu kada je rekao da je čovjek čovjeku vuk, ili hijena u našem slučaju. Tko u ovoj državi može profitirati gašenjem Aluminija, ja ne znam. Ali znam da ono što izgubimo ne možemo nadoknaditi financijski, 56 milijuna davanja za mrežarine, obnovljive izvore energije, NOS, carine, poreze, doprinose… Znam  da će nestankom nas nestati i duša Hercegovine i srce Mostara. Kakav će to biti rezultat za ljude i koliko će životnih drama tu nastati i nestati, strah me je i pomisliti. Užasavam se od pomisli. Ne želim u utorak izići pred radnike i reći – Laka ti noć i zbogom, dragi naš Aluminij!/HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari