Pratite nas

Pregled

Tihomir Vinković: Kad god su Amerikanci ulazili u ovaj prostor EU se širila

Objavljeno

na

U Zagrebu se okupilo 18 predstavnika na summitu Srednjoeuropske inicijative, kojom ove godine predsjeda Hrvatska. Što smo dobili predsjedanjem? Kakvi su odnosi među članicama inicijative? O čemu se razgovara u Zagrebu?

Kakva je budućnost proširenja na one zemlje koje su još izvan Europske unije? Gosti u Otvorenom bili su Marija Pejčinović Burić – potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova, Domagoj Hajduković – član Predsjedništva i međunarodni tajnik SDP-a, Igor Vidačak – Fakultet političkih znanosti, Jadranka Polović – politologinja i Tihomir Vinković – komentator HRT-a.

Ministrica Pejčinović Burić rekla je da summit službeno počinje sutra, a večeras je održana večera na kojoj se razgovaralo o raznim temama koje su teme zemlja članica SEI-a od pitanja migracija do pitanja europske perspektive. Istaknula je da se spomenulo i pitanje agresije na Krimu, te pitanje BiH i njihove europske perspektive.

“Sutra počinje gospodarski forum koji je Hrvatska uvela kao praksu. Prije 20 godina, 1998. bilo je prvo Hrvatsko predsjedanje i tada je Hrvatska uvela poslovnu dimenziju i praksu da se uz svaki summit organizira i poslovni forum. Tema je konkurentnost, kako kroz inovacije doći do konkurentnosti”, rekla je ministrica, te dodala da je cijela ideja summita kako kroz gospodarski napredak postići sigurnost i ukupni napredak.

Komentirajući razgovor premijera Andreja Plenkovića i Viktora Orbana, rekla je da su odnosi Hrvatske i Mađarske slojeviti, ali prijateljski. “Današnji susret bio je gesta dobre volje i otvorilo je novo poglavlje u odnosima. Razgovarali smo o svim pitanjima na kojima dobro surađujemo, a dotakli smo se i otvorenih pitanja”, rekla je.

Hajduković je rekao da je posjet Viktora Orbana doživio kao korak u pravom smjeru, ali i priznao je da je očekivao mrvicu više, možda, kako je rekao, neko konkretno rješenje na stolu. “S Orbanom smo razgovarali, osim o dobroj suradnji, i o budućnosti srednje Europe i EU-a. Tu je iznio zanimljive poglede, jedan drugačiji pristup. Okrenuti smo prema budućnost EU-a, a ono što Mađarska kaže da moramo biti spremni i na najgore scenarije i žele otvoriti širi dijalog unutar cijele Europske unije o tome kako centralna Europa zapravo vidi EU”.

“Inicijativa je koristan prostor za politički dijalog i razmjenu iskustva među članicama, ali treba biti svjestan strukturnih ograničenja ove inicijative i njezinih inherentnih slabosti. Vezano uz aktualnu praksu u većini država članica inicijative koja je u neskladu sa proklamiranim ciljevima same inicijative. Svjesni smo da u dijelu država članica, koje su aktivne u ovoj inicijativi, pokrenuti su postupci za kršenje osnovnih načela vladavine prava i temeljnih europskih vrijednosti. U dijelu država istočnog partnerstva koje su članice ove inicijative događaju se flagrantna kršenja ljudskih prava”, rekao je Vidačak, te istaknuo da, koliko god je ovo važan dan, je i tužan dan što se tiče akademskih sloboda jer je danas i formalno donesena odluka o izbacivanju srednjeeuropskog sveučilišta iz Mađarske što je bio i razlog zbog čega je pokrenuti i postupak protiv Mađarske.

Polović je rekla da Orbanov politički uspon traje od 2011. kad je postavio nadzor nad mađarskom središnjom bankom i izbacio MMF iz zemlje. “Dao je specifično rješenje kako se rješavaju krediti u švicarcima koji su opteretili mađarske građane. Međutim ono gdje se sukobio sa EU-om su europske vrijednosti – sloboda mišljena. Ograničio je, na neki način, slobodu medija. Javne medije stavio je pod kontrolu, a privatne u situaciju da im se oduzimaju licence ukoliko ne promoviraju vrijednosti koje su suprotne mađarskom načinu života. Ono što je rekao je da smatra da je kraj ere liberalizma i da želi voditi Mađarsku na nacionalnim temeljima”. Dodala je da Orban uživa priličnu podršku u Mađarskoj, ali i od zemlja više gradske skupine.

“Srednje europska inicijativa je bila dobra inicijativa da se počne prilagodba kroz neke druge inicijative kao CEFTA koja je bila aktualna za gospodarsku suradnju, a ova je više za političku. Imala je svoj smisao i pomogla je zemljama koje su poslije ulazile. Hrvatska je zadnja ušla. Svi su vidjeli da je taj put sve teži i teži. Austrijski je bio najlakši jer su imali najmanje za pregovarati. Ove ostale zemlje, posebno iz istočne Europe nisu baš bile miljenice tadašnje zapadne Europe, dok se Amerikanci u vrijeme Clintona nisu pojavili i ubrzali inicijativu. Kad god su Amerikanci ulazili u ovaj prostor EU se širila. Dobro je da inicijativa postoji, ali mnoge se stvari preklapaju”, rekao je Vinković.

Na pitanje o daljem proširenju ministrica Pejčinović Burić rekla je da je interes Hrvatske da proširenje ide dalje. “Da bi se prošao transformacijski europski put, mora se u nizu sektora (pravosuđe, javna uprava) ispuniti kriteriji i dostići određeni standardi”.

Vidačak je rekao da su formalno Crna Gora i Srbija najbliže po svom statusu jer su u procesu pregovora. “Albanija i Makedonija nemaju jasan znak hoće li se pregovori otvoriti sljedeće godine ili ne, a za BiH i Kosovo je vrlo neizvjesno kakvi će biti sljedeći koraci i kakva je perspektiva napretka obzirom na sve unutarnje probleme i reforme koje moraju proći”. Istaknuo je da je ova godina bila najavljena kao godina velikog napretka u procesu proširenja, a da se pokazala kao godina stagnacije.

Na pitanje kako ćemo se ponašati prema susjednim zemljama Hajduković je rekao da je pružena ruka način kojim treba ići.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Hebrang: Tuđman nikad ne bi dozvolio Marakeški sporazum i tursku deklaraciju!

Objavljeno

na

Objavio

Andrija Hebrang veteran HDZ-a, bivši potpredsjednik vlade i ministar zdravstva gostovao je u Novom danu N1 televizije i komentirao aktualnosti.

Je li način, vrijeme i mjesto bilo dobro za otkrivanje spomenika Franji Tuđmanu?

Vrijeme je 19 godina prekasno, način je bio neobičan, a mjesto mislim da je dobro.

Kad govorite da je prekasno, u Zagrebu nismo našli način na koji imenovati trg…

Trg koji smo imenovali nije trg, nego nekakvo zaleđe. Ime predsjednika Tuđmana simbolizira cijelu hrvatsku neslogu, i Hrvata i građana Hrvatske, oko definicije njegove uloge, mandata i uloge u povijesti. Oni koji su željeli svoju državu su za Tuđmana, a oni koji nisu su protiv Tuđmana. Ja govorim svoje stajalište.

Zašto sam krenuo uopće u politiku? Jer sam razmišljao – od preko 1000 naroda u svijetu samo ih 200 ima svoju državu, pa zašto Hrvati ne bi bili među njima, pa da ne mogu kriviti nikoga za svoje pogreške, nego preuzeti svoju odgovornost.

To nisu u stanju svi ljudi, jer mi državu nismo imali jako dugo, pa ljudi nisu znali što zači. Tuđman je učinio taj korak, a njegove pogreške treba gledati prema okolnostima u kojima je to učinio.

Ja sam bio s njim od prvoga dana i mogu reći da su okolnosti bile takve da nitko na svijetu ne bi mogao učiniti ovo što je on učinio bez pogrešaka. U takvim okolnostima čovjek radi ono što je potrebno i ne može biti bez pogrešaka, jedna od pogrešaka koje mu se spočitavaju je pretjerana privatizacija.

Neki mu predbacuju da nije bio dovoljno demokrat. a ja postavljam protupitanje, dajte mi ijedan rat u kojem je demokracija bila vrhunska. U ratu ne možeš voditi savršenu demokraciju. U takvim okolnostima treba promatrati Tuđmana i njegovo djelo. Usporedite devedesete i ukupne uspjehe hrvatske politike.

Tuđman je imao strogo pravilo, za suradnike je birao ljude koji imaju nešto iza sebe, nije gledao čak niti političko opredjeljenje. Kao dokaz, ja sam bio jedini ministar u Vladi, koji nije bio član Saveza komunista.

Nije, dakle, gledao da izabere nekoga tko mu je sličan po uvjerenju, rekao je daj mi porijedlog, ali da kandidat ima barem tri stranice životopisa. To su bili ljudi koji su ginuli za svoj posao i tada smo mi u ratu pobijedili, zbrinuli preko 700.000 izbjeglica i prognanika, bez ikakvog deficita u proračunu.

Nakon rata smo popravili 200.000 srušenih stambenih objekata, izgradili 11 granatama srušenih bolnica i kad se vidi taj uspjeh, onda se mora reći Tuđman je bio pravi vođa u pravo vrijeme. Što se dogodilo u Zagrebu da u 19 godina nema svoga spomenika?

Pa dogodili su se političari, koji su bili žestoki protivnici Tuđmanu. Bandića su političke okolnosti natjerale da postavi spomenik sad, parlamentarna većina i koaliranje. Ima tu puno neiskrene podrške Tuđmanu, ali on ostaje u povijesti kao čovjek koji je napravio državu.

Zašto je na otkrivanju spomenika bilo malo ljudi?

Zato što je spomenik izazvao kontroverznu situaciju. Moram reći da sam ja u par dana promijenio svoj stav. Prvo sam bio šokiran, jer niti sliči na Tuđmana i čini mi se da je uvijen u nekakvu istočnjačku halju, ali kad vidite da je autor spomenika Kuzma Kovačić, nije on reproduktivac, nego on daje svoju emociju o Tuđmanu i kad sam gledao taj spomenik, onda sam shvatio što je autor time htio reći.

Prikazao je Tuđmana kao čovjeka s rukom na srcu, uspravnog i ponositog, ali na vjetru političkih zbivanja. Na vjetru i u uzburkanoj i nenormalnoj situaciji, on stoji uspravno i drži ruku na srcu.

Kuzmi Kovačiću je to treći Tuđman i to je možda krivo, jer umjetnik na neki način ispuca svoju unutarnju energiju i pitanje je može li mu treći biti kao prvi. Puno ljudi, naravno, ne razmišlja na taj način, gleda je li sličan, ima li nos ili naočale, a ja mislim da je bitna poruka i da je napokon u glavni grad Hrvatske došao s 19 godina zakašnjenja.

Je li danas u politici Vlade HDZ-ovo autentično nasljeđe Tuđmana?

Nažalost ne. Tuđman je u narodu još uvijek pojam kakav je bio i kakav će ostati. Kad bi HDZ slijedio tragove Tuđmana, imao bi dvaput više podrške nego sad. Skrenuo je s desnog pravca previše prema sredini. Tuđman nikad ne bi dozvolio ni Marakeški sporazum, ni tursku deklaraciju, jer to je protiv interesa Republike Hrvatske.

Njemu je, ujutro kad bi ustao, jedina misao bila – što mogu učiniti za interes Republike Hrvatske. To može osjetiti onaj tko je bio u tom pokretu, onaj koji nije ne može. Da je HDZ ostao dosljedan svom stavu i štitio hrvatske interese, bio bi neprikosnovena stranka Hrvatske i ona bi bila uspješnija i bogatija.

Sad je HDZ na tridesetak posto potpore. Bi li Hrvatska na tim principima Tuđmana iz devedesetih danas bila izolirana zemlja?

Ne bi bila izolirana zemlja, jer Tuđman je taj koji je hrvatsku skrenuo prema zapadnim integracijama, on je krenuo i prema Europskoj zajednici i prema NATO-u. Hrvatska je postala članica i Svjetske trgovinske organizacije i Vijeća Europe, bio je izrazito internacionalno, ali zapadno orijentiran, ali uz zaštitu nacionalnih interesa.

To te ne isključuje od integracija, dapače, još te više cijene, jer svaki narod ima pravo braniti svoje. Migracije, s druge strane, nisu svjetske zavjere, mislim da su nažalost posljedica onoga što se u demografiji danas događa. Narod koji nestaje ima pravo sam birati tko će se tu naseliti, ja želim one koji će poštovati moju tradiciju i zakone, onoga tko mi stručno odgovara, a ne nekontrolirane masovne horde ljudi koji se neće ovdje snaći i neće koristiti.

Kako onda tumačite to da je svega stotinjak migranata, od tisuća koje su prošle kroz zemlju, tražilo azil i žele ostati u Hrvatskoj?

Dva su razloga, jedan ljudski razlog je to što je velik dio tih migranata zapravo ekonomski migranti i njih ne zanima hrvatski standard nego njemačiki, a oni koji na njihovom transportom strahovito mnogo zarađuju, slabo će zaraditi u Hrvatskoj u odnosu na Njemačku. To su objektivni razlozi. Tu ima puno i političkih razloga, jer Hrvatska nije u Schengenu, može se postaviti barijera za kretanje po Europi, mislim da je Hrvatska sljedeća na redu, kad će Europa konačno svoje granice kontrolirati, ne zatvoriti, nego kontrolirati.

Ne stvara li se umjetno mit u kojem se migranti proglašavaju velikom opasnošću?

Migranti jesu velika opasnost, jer su to ljudi koji će popuniti demografsku prazninu, ali bez puno našeg izbora. Ako dobijete ljude koji imaju sasvim drugo civilizacijsko nasljeđe, ne njihovom krivicom, nego je potpuno nemoguća civilizacijska prilagodba.

U Marakeškoj deklaraciji daje se prava migrantima, ali nema nijedne jedine rečenice o obvezama. Da je samo jedna rečenica u kojoj stoji da se obvezuju da će poštivati zakone zemlje u koju dolaze, ne bi bilo problema. Pomno sam ju proučio, mnoge točke počinju s we commit, što znači obvezujemo se, ali postoje tri članka koji počinju izrijekom riječi we will implement, mi ćemo primijeniti. Nema dileme oko prijevoda, mi ćemo primijeniti sve.

Zašto Vlada inzistira na potpisivanju Marakeške deklaracije?

To je kasapljenje državne politike, a koju je Tuđman strahovito poštovao. Kad gledate kakve uvjete koje su nam postavljali, svaki domoljubni čovjek sa svojim sugrađanima bi tako reagirao.

Kako vidite taj gotovo tinjajući sukob i oštre kritike iz Ureda predsjednice Republike?

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović vodi, što je očito naučila i naslijedila od Tuđmana, suverenističku politiku i ne slaže se s politikama koje od toga odstupaju. To je politika svih zemalja koje su svjesne što znači urediti svoje dvorište. Predsjednica je apsolutno suverenista i kroz svoju prizmu promatra sve što se u to ne uklapa sasvim opravdano kritizira. Domoljublje je osnovna energija koja pokreće narod, taj dug domoljublja nije uperen protiv drugoga, cijenim svoje, poštujem tuđe. Mislim da će joj to donijeti drugi mandat.

Što mislite o Zoranu Milanoviću? Hoće li imati podršku ljevice za predsjedničku utrku?

Ljevica se, zahvaljujući svojoj desetljećima lošoj politici, raspala. Njihov problem je kako nametnuti pojedinca na mjesto predsjednika države. Svako malo izvlače nekoga tko bi mogao biti kandidat. Milanović je izlaz za nuždu, on nema nikakve šanse, čovjek koji nas je u svom mandatu posvadio s Njemačkom zbog zaštite udbaških osuđenika. Kako može takav čovjek, koji svoje stavove i principe stavlja ispred države? Naravno da ne može takav čovjek pobijediti.

Neki kažu da bi Vladi s njim bilo lakše.

Bilo bi Vladi lakše, njemu to ništa ne predstavlja, on će se prilagoditi. On je prilagodljiv političar, znači beskoristan, i sigurno bi u tom slučaju bio Vladi otpor. Ali Vlada upravo zahvaljujući predsjednici, i politika HDZ-a dobivaju krila i mislim da ne dolazi u obzir da joj se ne da podrška za sljedeći mandat.

 

Višnja Starešina: Tuđman i Orban kao mainstream naroda

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Kovač: Deklaracija o položaju Hrvata neće zaoštriti odnose Hrvatske i BiH

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku Miro Kovač (HDZ) u ponedjeljak je izjavio da se Hrvatska saborskom Deklaracijom o položaju Hrvata u BiH, o kojoj će se raspravljati u srijedu, ne upleće u unutarnje odnose BiH niti će zaoštriti odnose dviju država.

“Ideja je da Deklaracija bude snažna, kvalitetna i racionalna poruka Sabora hrvatskim institucijama, ali i međunarodnoj javnosti o položaju Hrvata u BiH i o odnosima Hrvatske i BiH. To nije miješanje u unutarnju politiku BiH niti će se zaoštriti odnosi Hrvatske i BiH”, rekao je Kovač, dodavši da dvije zemlje imaju vrlo razvijene odnose.

“Deklaracija je instrument izražavanja općeg stajališta Sabora o položaju Hrvata u BiH. Uvjeren sam da će tekst na kraju biti kvalitetan i da će obuhvatiti mišljenja svih klubova u Hrvatskom saboru”, kaže Kovač.

Jedna od ideja dokumenta jest i da se pošalje snažna poruka da se i od hrvatskih institucija očekuje da promiču ispunjenje obveza vezanih uz provedbu Ustava BiH.

“To znači da država mora biti funkcionalna i da mora jamčiti ravnopravnost svih triju ustavotvornih naroda i svih građana, tako i Hrvata, u BiH. Samo s ravnopravnošću svih triju naroda je moguće da država bude funkcionalna, stabilna i da napreduje”, kazao je Kovač.

Bude li nestabilna, dodao je, za to će i Hrvatska imati odgovornost jer je potpisnica sporazuma iz Daytona.

Nekulturno je da Bošnjaci biraju hrvatskog predstavnika

Na pitanje hoće li se Deklaracijom tražiti izmjena Ustava i izbornog zakonodavstva BiH, Kovač je odgovorio da je Hrvatska dužna promicati ispunjenje obveze provođenja Ustava.

“Način na koji će to kolege u BiH urediti je stvar Parlamentarne skupštine BiH, a Hrvatska je dužna ukazati na to da je apsolutno neprihvatljivo i nekulturno da Bošnjaci biraju predstavnika Hrvata u Predsjedništvu BiH”, rekao je Kovač.

On je uvjeren da će u toj Deklaraciji biti pronađena dobra formula i da će se u konačnici poštivati ravnopravnost svih triju naroda u BiH.

“Hrvatska mora svoju ulogu potpisnice Daytona konzumirati jer to nije pravo nego obaveza, a obveze se moraju ispunjavati”, poručio je Kovač.

Komentirajući oštru poruku trojice bivših visokih predstavnika u BiH koji su nedavno upozorili EU da se Hrvatska miješa u unutarnje poslove BiH, Kovač je rekao da se “oni imaju pravo javljati kao i svatko drugi”.

“S tim da oni imaju pravo na mišljenje, a Hrvatska ima obavezu”, zaključio je.

(Hina)

 

Pismo Schwarz-Schilling-u

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari