Tim gore po činjenice, zar ne?

Indolentnost ili hrvatski nehaj, nemar, ili nebriga jest nešto što pokazuje Inoslav Bešker u svom novom uratku na temu Hrvatskog državnog sabora pod naslovom: „Hrvatski državni sabor? Zašto ne onda i: Nezavisna Država Hrvatska? Koji su ciljevi preimenovanja?“.

[ad id=”93788″]

Vrag je u detalju, pa se stoga detalju i okrenimo. Navedeni u tekstu piše sljedeće: „Kao što ni kuna nikada nije bila hrvatski novac (kunovina jest bila porez, ali ne i moneta) prije 1941.“. Prosječno obrazovan čitatelj trebao bi barem slutiti kako ovo nije nešto što treba toliko odlučno tvrditi. No, nitko nema niti slutnju. Toliko o poznavanju vlastite povijesti, piše Kristijan Krkač/blog.vecernji.hr

Nasuprot tome, a zahvaljujući autoru i prevoditelju Šefku Omerbašiću, imamo iz 2005. prijevod teksta putopisca Ebu Hamida el-Garnatija iz 1154. godine, koji je otkriven u poznatoj rukopisnoj zbirci Real Academia de la Historia u Monasterio y Sitio de El Escorial en Madrid i kojeg je preveo, redigirao, uredio i objavio orijentalist C. E. Dubler. Evo što Ebu Hamid kaže o štavljenoj kunskoj koži kao moneti. Tekst donosim skraćeno (za cijeli prijevod odjeljka vidi Omerbašić, 2005:77-89). „Stigavši u zemlju Slavena upoznao sam da je prostrana i bogata. (…) Hrana je vrlo jeftina. Za platno sredstvo upotrebljavaju kožicu kune, obrijane dlake, a koja se ni za što drugo ne upotrebljava, niti je upotrebljiva. Kožica kune mora biti cijela s glavom, prednjim i zadnjim šapama i samo kao takva je ispravna. Osamnaest takvih kožica vrijedi kao jedan srebrni dirhem, po njihovu tečaju. Kožica je opšivena čvrstim koncem i zove se kundža. Za jednu takvu kožicu kupi se komad kruha od kojeg se najede odrasli muškarac. Kod njih se za te kožice sve kupuje i prodaje, priležnice, robovi, sluge, zlato, srebro, hrana i sve druge potrepštine. Taj novac ne vrijedi niti u jednoj drugoj zemlji. (…) Na rubnim koncima (kožice) vješaju se crna olovna crnca, a zatim se pečate crvenim kraljevim pečatom. Na svakoj je kožici utisnut pečat. Tako popravljene kožice stavljaju se u opticaj i nitko ih ne smije odbiti u kupoprodaji i trgovini.“

Čini se da je bez podrobnijeg pojašnjenja teksta sasvim razvidno kako je kunovina bila moneta i prije 1941., štoviše, najmanje 800 godina prije. Dakle, Bešker je iznio neistinu. Zašto je to učinio nije problem autora ovog teksta, već samo argument u prilog tvrdnji da to zaista jest učinio. To je, netko će reći, samo detalj njegovog teksta. Istina, ali cijeli njegov tekst sastoji se od detalja, štoviše ideoloških ficleka, kako se to ovdje lijepo kaže, koji bi zajedno, vjerojatno sinergijom trebali proizvesti konkluzivni argument, što ne čine. Naime, u njegovom tekstu nema argumenata i stoga čitatelju ne donosi ništa nova, osim možda pleonastične ideologije kao što je, eventualno, i ime samog autora.

Kako je tekst podosta, ako ne i potpuno ideološki, da ne kažem idolatrijski, danas možda primjerenije za reći fetišistički, pozivam čitatelja da ga usporedi s mojim prethodno objavljenim tekstom koji je izvorno nastojao odgovoriti na pitanje „Što znači državni?“ jednog drugog autora koji ovdje nije tema. Kako ne bi bilo zabune, svoj sam tekst „Hrvatski sabor koga ili čega?“ objavio 29. 12. 2015. u 08:00 sati, dok je Bešker svoj tekst objavio istog dana u 16:00 sati, dakle, 8 sati kasnije. I iako njegov tekst dijelom izgleda kao polemika s mojim, što bi bilo naivno za vjerovati, a i bespotrebno, jer sam osobno nastojao održati samo gimnazijsku lekciju neistomišljenicima u raspravi i samim time odaslati poruku, a ne ideološki govor o tekovinama anti-totalitarizma, ipak ih je zgodno čitati paralelno.

Prigovor koji ovdje oblikujem vrlo je razvidan. Zašto bih vjerovao piscu koji je lijen provjeriti nešto što nije nedvojbeno čak niti najučenijim glavama i stručnjacima, a kamoli sitnim dnevno-političkim kolumnistima kojima zasigurno ekonomija, povijest gospodarstva i moneta nije područje najuže struke? Kako nemam razloga za povjerenje, odbacujem cijeli tekst kao notornu ideološku besmislicu. Naime, dvije su mogućnosti: ili Beškeru nitko nije objasnio što predstavlja kunovina kao moneta, ili njegovo negiranje kunovine kao monete ima druge ciljeve? Zašto ne bismo Beškera nazvali ideologom opterećenim prošlošću? Upravo onom koju nam toliko netočno, dakle ideološki, servira u ime negiranja ne samo činjenica, nego i elementarne logike. U ime jednoumlja. Pošteno za ne?

A propos jednoumlja, sjetimo se nedavno preminulog Lemmyja (1945.-2015.), frontmana sastava Motörhead, sa skladbom One Track Mind s albuma Another Perfect Day iz 1983.

Piše: Kristijan Krkač/blog.vecernji.hr

Što vi mislite o ovoj temi?