Pratite nas

BiH

Tiresija u Modroj lasti

Objavljeno

na

U kasno se proljeće othodilo na Otok. Danima je ustreptalost rasla, a noć bi prije konačnoga pokretanja obično bila nesana. Ranim bismo jutrom kretali prema Makarskoj koju zavoljeh jer bijaše posljednjom postajom Križnoga puta koji bi otpočeo s napuštanjem vartla edenskoga negdje u rujnu.

mlastaDolazilo bi se katkad i u međuvremenu, no doživljaj nikad ne bijaše potpun jer ti dolasci bijahu kratki te se ne bi uspio raspiriti ćuh bezvremenosti i vječnosti bez kojega ni Dante nije mogao zamisliti raj. Iako sam znao da je odlazak neizbježan, beskonačni sutoni u kojima me obuzimala tajanstvena obamrlost koju Grci nazivahu letargijom, beskonačna plavet obrubljena bjelinom hridi te zelenilom makije i borovine, dubine podmorja kojih se nikad nisam bojao jer u njima ne bijaše nemani (nisam tada znao ni za Hada, ni za Perzefonu), zelenilo dolaca i visova u kojima si se mogao izgubiti u trenu i nepredvidivost bure čiji bi refuli i usred ljeta razgonili gužvu istkali bi sladostrasnu ugodu zbog koje se i danas teško od Otoka odiljam i koja me sve više upustinjačuje, koja me tjera da se sklanjam od pogleda i u prirodi ištem ono što sam negda tražio u drugima.

Jedino je isto ono širenje zjenica kad se sjedne na veleplavcu, krijes u oku i znatiželja kad se stupi na tlo raja zemaljskoga i bubanje srca kad se otvori pogled na Misto. „Bože, zašto me izgoniš iz raja zemaljskoga u kojemu mi je tako lijepo i toplo, u kojemu sam okružen onima koje volim?“ toliko sam se puta pitao kao mali. „E, muoj Domogoj, to ti je da vidiš di smo ti nuono i jo sal i da duojdeš i ti meju obloke, da budeš s nami i da gledoš nega s velon bilon broduon koji barba Stipi doje somo lišine!“, kanda mi se nona i nono smiju s neba.

I uistinu možda sam bio darovan slikom raja kakvu je malo tko imao prigodu vidjeti i koja se u bljeskovima vraća tijekom svakoga boravka na Otoku. Bljeskovi danas jesu kraći jer su mi ostala gotovo samo mjesta, malo je dobrih ljudi koji su me nekoć okruživali, a sraz je toga raja zemaljskoga i zemlje u koju sam kao sin Evin zasluženo prognan sve snažniji i bolniji. U novim se zemljama često ćutim poput slijepca kojemu su od vida ostali tek bljeskovi. Bože, hoćeš li mi ostaviti barem bljeskove?

Prijeđimo sad na bljeskove Novosadskoga dogovora koji su zaiskrili u iseljeništvu. Petar Tutavac, jezikoslovac prognan u Argentinu, u prosincu 1966. u časopisu Svitlenik objavljuje tekst „Jezični rat u domovini“ u kojemu već u podslovu stoji kako se „prof. Jonke i dr. Hraste brane od plodova Novosadskih Zaključaka koje su i sami podpisali kao i drugi hrvatski rodoljubi (…)“ Tutavac se u tekstu čudi čuđenju Ljudevita Jonkea koji je dobio podatke da se u BiH čak i u krajevima u kojima su Hrvati izrazita većina jezik u školama ne naziva ni hrvatskosrpskim, ni srpskohrvatskim nego srpskim, zgranutosti Mate Hraste činjenicom da je u BiH željezničko, upravno i školsko nazivlje isključivo beogradsko te zaprepaštenosti Siniše Resteka podatkom da se nitko ni ne trudi prevoditi naslove srpskih filmova poput „Pomeri se, draga“. (Hrvati su prevođenju srpskoga očito težili čak i u razdoblju jugoslovenske idile.) Ističe na koncu i slučaj Andrije Borilovića koji je zbog protivljenja novosadcu osuđen na tri godine uzništva s obrazloženjem da je izazivao nacionalnu mržnju.

Nizu jezikoslovnih proturječja u poslijeratnoj Jugoslaviji dodajmo podatak kako je na naslovnici časopisa Jezik od prvoga broja objavljenoga 1952. stajalo „časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika“. Navedeni je dodatak uz ime časopisa stajao i 1954. kad mu je glavni urednik potpisao Novosadski dogovor (kad se počelo govoriti o potrebi za zajedničkom nadgradnjom dviju varijanata istoga jezika), i 1967. kad je potpisana Deklaracija, i 1971. kad se teorija o varijantama prometnula u ideju o dijasistemu istodobno s odustajanjem od novosadštine, i 2009. kad je objavljen rad Snježane Kordić Policentrični standardni jezik, a stoji i danas. Sve su to vrijeme Hrvati govorili jezikom koji su nazivali hrvatskim, a koji su jezikoslovci nazivali kako su smjeli (doduše, neki i kako su htjeli). Međutim, čak su i nakon uspostave hrvatske države mnogi ustrajali u vlastitim zabludama, a neki nisu htjeli okajati grijehe iz prošlosti te u svojim biohagiografijama redovito prešućuju neke neugodne epizode. Ne nameće li vam gore navedeni slijed događanja pitanja?

Kako si danas za zajednički jezik, a sutra hrvatski domoljub? Otkud posve oprječna mišljenja istih osoba u istim razdobljima? Tutavac još 1966. veli: „Dok god prof. Jonke ne shvati (a i svi drugi, koji s time nisu na čistu), da Hrvatski Jezik nije nikakva varijanta ni srpsko-hrvatskog ni jugoslavenskog, t. zv. književnog jezika, jako malo će moć koristit borbi Hrvatskog Naroda (…)“ Ljudevit Jonke za svoju je borbu za pridjev hrvatski umirovljen iako se, po mišljenju Snježane Kordić, jedini „znanstveni“ naziv srpskohrvatski nije nametao. Vlastitu pak ideju o policentričnim jezicima Snježana Kordić nije primjenjivala na torlački dijalekt kojim bi mogla ujediniti južne srpske govore, makedonski i bugarski. Zašto se u tome slučaju povodi za politikom i ne osvijesti stanovnike Vranja, Kumanova i Sofije da govore dubinski istim jezikom?

Reći će ona da su standardni jezici na tome području nastali iz različite dijalektne osnovice. No zašto govoriti samo o standardu? Zar ne postoji jezici koji nisu standardizirani i otkad je jezik samo standard? Bilo je i ima jezika bez pisma, zašto oni ne bi mogli imati povlasticu da postanu policentričnima? Eto, to je ta znanost koju uzdižu u nebesa hrvatski intelektualci koji drže do sebe. Ma dajte, teorija Snježane Kordić o policentričnim jezicima ne bi prošla ni u Polineziji!

A otkud Tiresija i Modra lasta? Umberto Eco u napomenama uz Ime ruže doslovno kaže: „Bolje je recitirati Dantea kao da je riječ o pjesmicama iz Modre laste nego po svaku cijenu juriti za smislom.“ U usta mu je Modru lastu ubacila prevoditeljica Morana Čale u staroj hrvatskoj prepjevnoj maniri, a u potrazi za smislom mojih štiva vjerojatno se i sami osjećate poput slijepoga Tiresije. Ecovu pak tvrdnju da pisca treba ubiti kad napiše štivo ne iskušavajte na meni. Barem ne prije zime.

 

Domagoj Vidović, Hrvatsko slovo, 12. lipnja 2014.

Što vi mislite o ovoj temi?

BiH

KAD ČOVJEK ČOVJEKU POSTANE VUK

Objavljeno

na

Objavio

Domaći ljudi pretežito su po kućama. Izlazi samo onaj koji mora. Pojavio se veliki broj krađa, tuča. Nitko ne zna odakle su ovi ljudi došli. Mislim da nitko i ne zna niti njihove identitete. Državne službe koje su u Sarajevu samo  su ih autobusima dovezli ovdje. Mi smo na rubu živaca. Ne znamo kako ćemo dalje, kaže Mulalić.

Kad se putnik namjernik odluči putovati od Karlovca prema Bosni i Hercegovini pred očima će mu biti prelijepi prirodni ambijent koji plijeni zelenim šumama, zove opojnim ptičijim cvrkutima i mami neodoljivošću živopisnih biljki koje rastu tik uz samu cestu. Nećete primijetiti da upravo ta cesta, kada se uputite od graničnog prijela Maljevca prema Hrvatskoj, zapravo mnogima predstavlja nikad dosanjani san.

Mnogobrojni su migranti iz afričkoga svijeta u svom pohodu u Europu zaustavljeni baš na tom području. Naime, brojni su nakon dolaska u BiH poželjeli ostvariti cilj i domoći se u naprednih  europskih zemalja, ali, kako kažu, čvrsta hrvatska policija stala im je na put.

Proteklo je otprilike mjesec dana od kako je u Velikoj Kladuši ubijen 24-godišnjak iz Maroka. Slučaj još uvijek nije do kraja rasvijetljen., a  u ovo ljetno vrijeme kada je sve oko ljudi izrazito vruće tema migrantskog života sve više  zaokuplja sveopću svjetsku javnost. Različiti su stavovi i političke odluke o situaciji ovih ljudi.

Naš se reporter  uputio  provjeriti stanje u Velikoj Kladuši. Na samom ulazu u grad susrećemo brojne ljude tamnije puti i nije teško primijetiti da se radi o migrantima. Na tečnom engleskom jeziku pitamo ih: odakle su? Jusuf kaže kako je iz Egipta i da želi u Austriju, gdje ima rođake, ali oni ne znaju da on dolazi:

– Ovdje sam s bratom koji ima 26 godina. Meni su 22. Govorim engleski i ja sam osoba koja komunicira s većinom ljudi u našem kampu. Želja nam je svima otići u Europsku uniju. Mi ne želimo ostati u Bosni ili Hrvatskoj. Želimo samo proći kroz Hrvatsku i nastaviti svoj put. U našim zemljama je nemoguće živjeti, a ima nas iz Pakistana, Afganistana, Maroka, Egipta, Irana,  itd…, kaže Jusuf i pokazuje nam fotografiju oca, koji je ubijen.

Medju Kladušane se uvukao strah

Pitamo ga gdje možemo naći najviše njegovih prijatelja iz kampa. Kaže u centru grada su u parku kod džamije. Nastavljamo voziti prema centru i vidimo u parku veliki broj ljudi. Među njima je i Ramizha. Kaže da ima 31 godinu i petero djece. Svi su s njom u kampu. Muž joj je poginuo u Afganistanu a ona i njenih pet sinova traže sreću na Zapadu. Kaže da su sinovi vrijedni i da će se snaći.

Svi koje smo susreli govore o velikim životnim nedaćama u zemljama iz kojih su došli, gdje vlada glad i siromaštvo. U kampu, kojega smo posjetili, osjeća se nomadski način života, ali primijetili smo i mlađe ljude koji posjeduje moderne mobitele, pa nas je zanimalo od čega ovi ljudi žive.

Admil Mulalić je ugledni političar u ovoj lokalnoj zajednici. Predsjednik je regionalne političke  stranke DNZ BiH a živi u Kladuši. On kaže da od kada su došli migranti problemi su se pojavili u svakom trenutku i osjeća se strah domaćeg stanovništva:

– Domaći ljudi pretežito su po kućama. Izlazi samo onaj koji mora. Pojavio se veliki broj krađa, tuča. Nitko ne zna odakle su ovi ljudi došli. Mislim da nitko i ne zna niti njihove identitete. Državne službe koje su u Sarajevu samo  su ih autobusima dovezli ovdje. Mi smo na rubu živaca. Ne znamo kako ćemo dalje, kaže Admil i govori o jednom interesantnom primjeru:

– Naime, jedan kladuški poduzetnik koji posjeduje ćevabdžinicu svakodevno je hranio jednog migranta. I to je trajalo sve dok ga nije zatekao kako ga krade. Otjerao ga je. Prijavljen je Policiji da je tukao migranta pa policajcima ništa nije bilo jasno. Pitali su ga zašto ih tuče radi kad im pomaže, a on je rekao: – Ja ih hranim, ali ne tučem. Naravno, bila je laž da je emigrant pretučen. Oni su spremni na sve, pa život s njima nije nimalo ugodan, kaže Admil.

Šemsa Keserović, 70-godišnja  umirovljenica iz Kladuše kaže kako bira vrijeme kad će izaći iz kuće. Pretežito su to trenuci kad je netko drugi doma, jer kuću ne smije ostaviti samu. Nekoliko je puta opljačkana.

Kladušani žive u velikom strahu i od bolesti, jer migranti žive u kampu. Voda im je dovedena, ali uvjeti ne postoje.

– Ljetno je vrijeme. Velike su vrućine. Oni nemaju frižidere na otvorenom. Hrana im se kvari. Epidemije su vrlo moguće. Život nam nije lak, vidno uzbuđena govri nam gospođa Šemsa.

Hrvatska Policija  radi svoj posao

Migrante u Velikoj Kladuši osobno je posjetio i zastupnik HRAST-a u Hrvatskom saboru Hrvoje Zekanović i upoznao se sa sveopćom slikom. Potresen je onim što je vidio, ali i ističe:

–  Republika Hrvatska nije krajnja destinacija ovih ljudi. Svi oni imaju loše mišljenje i samtraju ju rasističkom, čak i našu Policiju smatraju rasističkom. Kažu da im nije odredište Hrvatska, nego Italija, Njemačka, Francuska i Velika Britanija. Kažu kako u hrvatskim šumama sada postoje stotine emigranata, koji traže način kako doći do Europske unije. Očito je da im to lako ne ide i da hrvatska Policija radi dobro svoj posao, kazao nam je Zekanović.

Napustili smo izbjeglički kamp i krenuli putem prema granici BiH s Hrvatskom. Gužvi na granici nije bilo. Razmišljali smo o ljudskim sudbinama i okrutnim  okolnostima u kojima čovjek čovjeku postaje vuk.

TEKST I FOTOGRAFIJE: Anto Pranjkić

Zekanović s migrantima u V. Kladuši: Hrvatska policija očito radi dobar posao

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Borjana Krišto: Jučer smo učinili veliku stvar za hrvatski narod u BiH

Objavljeno

na

Objavio

bariša čolak Borjana Krišto
FENA

“Bošnjačka politička elita vrši pravno nasilje nad Ustavom BiH, ustavno-pravnim poretkom i gotovo svim institucijama”, kazala je za Dnevnik.ba Borjana Krišto, dopredsjedateljica Zastupničkog doma PS BiH i članica Predsjedništva HNS-a BiH.

Podsjetimo, federalni Dom naroda jučer nije glasao o Prijedlogu Zakona o izbornim jedincama jer je sjednicu sabotirao Klub Bošnjaka na čije je inzistiranje i sazvana. Predlagači zakona su bošnjačke stranke(SDA, SBB, SDP, DF i Naša stranka). Lidija Bradara (HDZ BiH), predsjedateljica Doma naroda Parlamenta FBiH i Drago Puzigaća (SNSD) dopredsjedatelj Zakon su ocijenili kao destruktivan i štetan po vitalne interese jer se nalazi na listi pitanja za vitalne interese. Time je zapravo propao entitetski udar bošnjačkih stranaka na BiH i njene institucije.

Krišto smatra kako su se Lidija Bradara (HDZ BiH) predsjedateljica i Drago Puzigaća (SNSD) dopredsjedatelj Doma naroda Parlamenta FBiH koristili ustavnim mogućnostima i Poslovnikom o radu federalnog Doma naroda.

“Iskoristili su ustavne mogućnosti i sredstava kada je u pitanju zaštita interesa. Nema tu ništa sporno i problematično”, kazala je Krišto.

Tvrdi i kako su jučer u federalnom Domu naroda spriječili entitetski udar bošnjačkih stranaka na BiH i pravno nasilje nad Hrvatima u BiH.

“Mislim da smo jučer učinili veliku stvar za hrvatski narod u BiH s obzirom na političke i protupravne namjere bošnjačkih stranaka. Zato je ovolika panika i histerija. Spriječeno je pravno nasilje nad Ustavom FBiH, Ustavom BiH i Hrvatima u BiH”, istaknula je Krišto.

Krišto je napomenula i kako je dopredsjedatelj federalnog Doma naroda, Drago Puzigaća (SNSD) iskoristio mogućnosti koje mu pružaju Poslovnik o radu Federalnog Doma naroda i Ustav.

“Prijetnje, sila, nasilje i ucjene – to bi ukratko bili potezi bošnjačke političke elite zadnjih mjeseci nakon presude Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić”, zaključila je Krišto, prenosi HMS.

Bošnjačka politička elita nije u stanju prihvatiti da su Hrvati u BiH konstitutivan narod, rekao je za Bariša Čolak, dopredsjedatelj Državnog Doma naroda i voditelj Odjela za ustavno-pravna pitanja Glavnog vijeća HNS BiH.

“Zanimljivo je da oni koji su tražili sjednicu naposljetku nisu došli. Bradara i Puzigaća su iskoristili ustavne mogućnost, a to što bošnjačke stranke nisu u stanju prihvatiti politički poraz, to je nešto sasvim drugo”, rekao je Čolak.

Voditelj Odjela za ustavno-pravna pitanja Glavnog vijeća HNS-a BiH smatra kako i dalje ostaje problem Izbornog zakona BiH i da je Parlamentarna skupština BiH mjesto gdje se ovaj problem može riješiti u skladu s presudom Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić.

“Mogu se izjasniti o izjavi presjedateljice i jednog dopredsjedatelja po posebnom postupku, ali zato također treba natpolovična većina u svakom od Klubova konstitutivnih naroda, ali ni to neće proći”, rekao je Čolak.

Osvrnuo se i na izjave bošnjačke medijske i političke javnosti koja je Klub Hrvata optužila za opstrukciju i teze da su Milorad Dodik i Dragan Čović stvorili kaos.

“To je klasična zamjena teza. Otrcane izjave i fraze. Riječ o nespremnosti da se prihvati činjenično stanje i ustavno-pravna realnost. Koristiti Ustav BiH i Ustav FBiH nije pogrešno, naprotiv, ali sada se to interpretira kako kome paše”, smatra Čolak.

Napomenuo je i kako bi se problemi u BiH lakše i brže riješavali kada bi lideri većih stranaka bili u dobrim odnosima kakvim su Milorad Dodik, predsjednik RS-a i SNSD-a i Dragan Čović, hrvatski član Predsjedništva BiH i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora.

“Zar ima nešto u loše dobrim odnosima Čovića i Dodika? Kamo sreće da su dobri odnosi svih lidera. Lakše bismo brojne probleme riješili”, izjavio je Čolak.

Istaknuo je i kako bošnjačka politička elita godinama od FBiH stvara unitarni dominantno bošnjački enitet te da se sada to više i ne krije.

“Pa pogledajte samo izjave. Bošnjački političari mahom govore o nekakvim ‘većinama’ i ‘manjinama’. Pa ti termini ne odgovaraju ustavnoj i životnoj realnosti u BiH. Nisu u stanju prihvatiti da su i Hrvati konstitutivan narod u BiH”, rekao je Čolak.

Čolak, također, smatra kako bošnjački političari ne žele prihvatiti odluku Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić i da je sav problem u tome.

“Odluka im ne odgovara, ne žele prihvatiti legitiman izbor predstavnika konstitutivnih naroda jer će im to onemogućiti dominaciju. Žele imati većinski paket dionica u FBiH – aposlutna kontrola nad svima, a posebice u federalnom Domu naroda”, izjavio je Čolak.

Podsjetimo, federalni Dom naroda jučer nije glasao o Prijedlogu Zakona o izbornim jedincama jer je sjednicu sabotirao Klub Bošnjaka na čije je inzistiranje i sazvana.

Predlagači zakona su bošnjačke stranke(SDA, SBB, SDP, DF, Naša stranka). Lidija Bradara (HDZ BiH), predsjedateljica Doma naroda Parlamenta FBiH i Drago Puzigaća (SNSD) dopredsjedatelj Zakon su ocijenili kao destruktivan i štetan po vitalne interese jer se nalazi na listi pitanja za vitalne interese.

U tom slučaju prema Ustavu i Poslovniku za usvajanje Zakona bilo je potrebno osigurati glasove većine izaslanike Doma naroda koja bi uključivala i većinu u svakom od nacionalnih klubova. Kako Bošnjaci nemaju većinu u hrvatskom klubu odbili su doći na sjednicu koju su sami inicirali./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari