Pratite nas

BiH

Tiresija u Modroj lasti

Objavljeno

na

U kasno se proljeće othodilo na Otok. Danima je ustreptalost rasla, a noć bi prije konačnoga pokretanja obično bila nesana. Ranim bismo jutrom kretali prema Makarskoj koju zavoljeh jer bijaše posljednjom postajom Križnoga puta koji bi otpočeo s napuštanjem vartla edenskoga negdje u rujnu.

mlastaDolazilo bi se katkad i u međuvremenu, no doživljaj nikad ne bijaše potpun jer ti dolasci bijahu kratki te se ne bi uspio raspiriti ćuh bezvremenosti i vječnosti bez kojega ni Dante nije mogao zamisliti raj. Iako sam znao da je odlazak neizbježan, beskonačni sutoni u kojima me obuzimala tajanstvena obamrlost koju Grci nazivahu letargijom, beskonačna plavet obrubljena bjelinom hridi te zelenilom makije i borovine, dubine podmorja kojih se nikad nisam bojao jer u njima ne bijaše nemani (nisam tada znao ni za Hada, ni za Perzefonu), zelenilo dolaca i visova u kojima si se mogao izgubiti u trenu i nepredvidivost bure čiji bi refuli i usred ljeta razgonili gužvu istkali bi sladostrasnu ugodu zbog koje se i danas teško od Otoka odiljam i koja me sve više upustinjačuje, koja me tjera da se sklanjam od pogleda i u prirodi ištem ono što sam negda tražio u drugima.

Jedino je isto ono širenje zjenica kad se sjedne na veleplavcu, krijes u oku i znatiželja kad se stupi na tlo raja zemaljskoga i bubanje srca kad se otvori pogled na Misto. „Bože, zašto me izgoniš iz raja zemaljskoga u kojemu mi je tako lijepo i toplo, u kojemu sam okružen onima koje volim?“ toliko sam se puta pitao kao mali. „E, muoj Domogoj, to ti je da vidiš di smo ti nuono i jo sal i da duojdeš i ti meju obloke, da budeš s nami i da gledoš nega s velon bilon broduon koji barba Stipi doje somo lišine!“, kanda mi se nona i nono smiju s neba.

I uistinu možda sam bio darovan slikom raja kakvu je malo tko imao prigodu vidjeti i koja se u bljeskovima vraća tijekom svakoga boravka na Otoku. Bljeskovi danas jesu kraći jer su mi ostala gotovo samo mjesta, malo je dobrih ljudi koji su me nekoć okruživali, a sraz je toga raja zemaljskoga i zemlje u koju sam kao sin Evin zasluženo prognan sve snažniji i bolniji. U novim se zemljama često ćutim poput slijepca kojemu su od vida ostali tek bljeskovi. Bože, hoćeš li mi ostaviti barem bljeskove?

Prijeđimo sad na bljeskove Novosadskoga dogovora koji su zaiskrili u iseljeništvu. Petar Tutavac, jezikoslovac prognan u Argentinu, u prosincu 1966. u časopisu Svitlenik objavljuje tekst „Jezični rat u domovini“ u kojemu već u podslovu stoji kako se „prof. Jonke i dr. Hraste brane od plodova Novosadskih Zaključaka koje su i sami podpisali kao i drugi hrvatski rodoljubi (…)“ Tutavac se u tekstu čudi čuđenju Ljudevita Jonkea koji je dobio podatke da se u BiH čak i u krajevima u kojima su Hrvati izrazita većina jezik u školama ne naziva ni hrvatskosrpskim, ni srpskohrvatskim nego srpskim, zgranutosti Mate Hraste činjenicom da je u BiH željezničko, upravno i školsko nazivlje isključivo beogradsko te zaprepaštenosti Siniše Resteka podatkom da se nitko ni ne trudi prevoditi naslove srpskih filmova poput „Pomeri se, draga“. (Hrvati su prevođenju srpskoga očito težili čak i u razdoblju jugoslovenske idile.) Ističe na koncu i slučaj Andrije Borilovića koji je zbog protivljenja novosadcu osuđen na tri godine uzništva s obrazloženjem da je izazivao nacionalnu mržnju.

Nizu jezikoslovnih proturječja u poslijeratnoj Jugoslaviji dodajmo podatak kako je na naslovnici časopisa Jezik od prvoga broja objavljenoga 1952. stajalo „časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika“. Navedeni je dodatak uz ime časopisa stajao i 1954. kad mu je glavni urednik potpisao Novosadski dogovor (kad se počelo govoriti o potrebi za zajedničkom nadgradnjom dviju varijanata istoga jezika), i 1967. kad je potpisana Deklaracija, i 1971. kad se teorija o varijantama prometnula u ideju o dijasistemu istodobno s odustajanjem od novosadštine, i 2009. kad je objavljen rad Snježane Kordić Policentrični standardni jezik, a stoji i danas. Sve su to vrijeme Hrvati govorili jezikom koji su nazivali hrvatskim, a koji su jezikoslovci nazivali kako su smjeli (doduše, neki i kako su htjeli). Međutim, čak su i nakon uspostave hrvatske države mnogi ustrajali u vlastitim zabludama, a neki nisu htjeli okajati grijehe iz prošlosti te u svojim biohagiografijama redovito prešućuju neke neugodne epizode. Ne nameće li vam gore navedeni slijed događanja pitanja?

Kako si danas za zajednički jezik, a sutra hrvatski domoljub? Otkud posve oprječna mišljenja istih osoba u istim razdobljima? Tutavac još 1966. veli: „Dok god prof. Jonke ne shvati (a i svi drugi, koji s time nisu na čistu), da Hrvatski Jezik nije nikakva varijanta ni srpsko-hrvatskog ni jugoslavenskog, t. zv. književnog jezika, jako malo će moć koristit borbi Hrvatskog Naroda (…)“ Ljudevit Jonke za svoju je borbu za pridjev hrvatski umirovljen iako se, po mišljenju Snježane Kordić, jedini „znanstveni“ naziv srpskohrvatski nije nametao. Vlastitu pak ideju o policentričnim jezicima Snježana Kordić nije primjenjivala na torlački dijalekt kojim bi mogla ujediniti južne srpske govore, makedonski i bugarski. Zašto se u tome slučaju povodi za politikom i ne osvijesti stanovnike Vranja, Kumanova i Sofije da govore dubinski istim jezikom?

Reći će ona da su standardni jezici na tome području nastali iz različite dijalektne osnovice. No zašto govoriti samo o standardu? Zar ne postoji jezici koji nisu standardizirani i otkad je jezik samo standard? Bilo je i ima jezika bez pisma, zašto oni ne bi mogli imati povlasticu da postanu policentričnima? Eto, to je ta znanost koju uzdižu u nebesa hrvatski intelektualci koji drže do sebe. Ma dajte, teorija Snježane Kordić o policentričnim jezicima ne bi prošla ni u Polineziji!

A otkud Tiresija i Modra lasta? Umberto Eco u napomenama uz Ime ruže doslovno kaže: „Bolje je recitirati Dantea kao da je riječ o pjesmicama iz Modre laste nego po svaku cijenu juriti za smislom.“ U usta mu je Modru lastu ubacila prevoditeljica Morana Čale u staroj hrvatskoj prepjevnoj maniri, a u potrazi za smislom mojih štiva vjerojatno se i sami osjećate poput slijepoga Tiresije. Ecovu pak tvrdnju da pisca treba ubiti kad napiše štivo ne iskušavajte na meni. Barem ne prije zime.

 

Domagoj Vidović, Hrvatsko slovo, 12. lipnja 2014.

facebook komentari

BiH

POTPIŠITE peticiju protiv progona Hrvata u BiH!

Objavljeno

na

Objavio

PETICIJA HRVATA U BIH PROTIV PROGONA I DISKRIMINACIJE

kojom zahtijevamo:

Pravedno suđenje za kaznena djela ratnoga zločina svim optuženima po istom zakonu (i istim pravnim kvalifikacijama), tj. zakonu koji je vrijedio u trenutku počinjenja djela

  1.     .

Reviziju sudskih presuda hrvatskim braniteljima s političkim kvalifikacijama (u skladu s točkom 1)

  1.     .

Procesuiranje svih ratnih zločina počinjenih nad Hrvatima u BiH.

Donošenje izbornoga zakona koji će jamčiti izbor legitimnih predstavnika naroda (i formiranje vlasti iz naroda za narod).

Napomena: Na području Bosne i Hercegovine je organizirano potpisivanje peticije na papiru, stoga molimo sve koji su u mogućnosti da peticiju potpišu kod naših povjerenika na terenu, a svi ostali, diljem svijeta, koji niste u mogućnosti svoj potpis staviti na papir učinite to potpisom na ovoj on-line peticiji. Hvala na potpori.

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Anto Jeleč: Suradnja OSBiH sa oružanim snagama susjednih zemalja uspješna

Objavljeno

na

Objavio

Načelnik Zajedničkog stožera Oružanih snaga BiH (ZS OSBiH) general pukovnik Anto Jeleč izjavio je za Fenu da uspješna regionalna vojna suradnja i dobrosusjedski odnosi između balkanskih zemalja predstavljaju važan čimbenik izgradnje razumijevanja, povjerenja, stabilnosti i sigurnosti, kako u regiji, tako i na cijelom području jugoistočne Europe.

”Može se reći da je regionalna suradnja Oružanih snaga BiH sa oružanim snagama susjednih zemalja dosta uspješna, ali se i dalje neprekidno unapređuje i razvija. Mi, posebice vojnici gajimo prijateljske i dobrosusjedske odnose”, rekao je Jeleč u intervjuu za Fenu.

Naveo je da se suradnja OSBiH sa susjednim zemljama realizira u oblasti školovanja i obuke, međusobne potpore zajedničkog partcipiranja u mirovnim misijama, zajedničkoj edukaciji, vježbama različitih razina, kao i na zajedničkom sagledavanju i procjenjivanju asimetričnih i drugih sigurnosnih prijetnji i rizika u regionu.

General Jeleč je, govoreći o rezultatima OSBiH u godini koja je na izmaku, rekao da su OSBiH tijekom 2017. godine, u odnosu na prethodne godine, ostvarile zapažene rezultate.

”Da bi osigurali funkcioniranje OS, kroz racionalno planiranje izražavali smo prioritete i uspješno realizirali pred nas postavljene zadaće. Sigurnosni izazovi na unutarnjem i međunarodnom planu zahtijevali su efikasne odgovore OSBiH. Skup takvih odgovora u realiziranju Zakonom definiranih zadaća OSBiH predstavlja istinska dostignuća.

Napomeniti ću samo one najvažnije oblasti i to: na planu pružanja pomoći civilnim strukturama vlasti i stanovništvu a posebito za vrijeme prirodnih i drugih nesreća i katastrofa, ispunjavanju međunarodnih obveza, sudjelovanjem u međunarodnim operacijama potpore miru, jačanju regionalnih obrambenih inicijativa, realiziranju operacija humanitarnog deminiranja, rješavanju viškova naoružanja, streljiva i misko-eksplozivnih sredstava, kontinuiranom procesu obučavanja i osposobljavanja pojedinaca, zapovjedništava i postrojbi na svim razinama zapovjedanja i nadzora kao i uspješnom usvajanju i implemetaciji NATO normi i standarda, važnog procesa na našem putu ka ispunjenju strateškog cilja države BiH i njenih OS a to je kao što znate punopravno članstvo u NATO Alijansi”, naveo je Jeleč.

Ono što je za OS bilo značajno za ovu godinu, istaknuo je, jeste usvajane dokumenta “Pregled obrane“. ”Usvajanjem ovog dokumenta učinjen je značajan pomak u pogledu NATO integracijskog procesa BiH, imajući u vidu da se navedenim dokumentima definiraju daljnje aktivnosti u sektoru obrane usmjerene na izgradnju modernih, kvalitetno opremljenih, obučenih i priuštivih oružanih snaga, koje će biti interoperabilne sa NATO snagama.

Sve to nam daje potpuno pravo da na postignuto budemo ponosni, ali nas i obvezuje da u narednom razdoblju budemo još bolji, organiziraniji i efikasniji’, poručio je general Jeleč. Na pitanje u kojim mirovnim misijama sudjeluju OSBiH, na kojim zadaćama su angažirani i što o njihovom angažmanu kažu njihovi pertneri, Jeleč je rekao da su sukladno važećim zakonskim procedurama, OSBiH i u ovoj godini nastavile i proširile sudjelovanje u mirovnim misijama UN-a, NATO-a i EU. ”Trenutno se u navedenim misijima od Republike Kongo i Mali, Srednjoafričke Republike i Islamske Republike Afganistan, nalazi 67 pripadnika OSBiH.

Angažiranjem u navedenim misijama, OSBiH ispunjavaju preuzete međunarodne obveze i na taj način daju izravnu potporu njihovom izvođenju. Kao najbolji predstavnici i veleposlanici svoje zemlje oni su sukladno Povelji UN-a, Ustavu i Zakonu o obrani BiH svoju misiju izvršavali a i sada izvršavaju časno, profesionalno i odgovorno”, istaknuo je načelnik ZS OSBiH.

Dodao je da zajedno s koalicijskim partnerima OSBiH daju osobni doprinos naporima u jačanju mira, stabilnosti i sigurnosti u svijetu, izgradnji demokratskih institucija vlasti, kapaciteta obrambenog i sigurnosnog sektora, poštivanju ljudskih prava i sloboda kao i da u okvirima i granicama svojih profesionalnih i ljudskih mogućnosti pružaju pomoć unesrećenima, povrijeđenima i oboljelima u ovim kriznim žarištima. ”To potvrđuju i dobijene visoke ocjene i brojne pohvale o angažmanu OSBiH od strane NATO-a i koalicionih partnera na terenu.

Ove složene zadaće svih ovih godina uspješno su izvršavali u internacionalnom okruženju bez ijednog izvanrednog događaja a svi pripadnici su se živi i zdravi vratili svojim postrojbama i obiteljima u domovini. To daje za pravo da svi u BiH i njenim oružanim snagama budu veoma ponosni na postignute rezultate u mirovnim misijama”, rekao je Jeleč.

Istaknuo je da će OSBiH prateći međunarodne standarde i u 2018. godini nastaviti put reforme u ostvarivanju cilja stvaranja modernih, priuštivih i vrhunski osposobljenih OS. ”Siguran sam, u tome ćemo uspjeti, a povod za taj optimizam nalazim u ohrabrujućim i ostvarenim rezultatima iz prethodnog razdoblja”, dodao je general Jeleč.

Načelnik ZS OSBiH je svim pripadnicima OSBiH zahvalio na pojedinačnom doprinosu i naporu koji su uložili u izvršenju svih zadaća i aktivnosti zapovjedništava i postrojbi OS u protekloj godini.

U narednom razdoblju očekujem da u svojim postrojbama istim entuzijazmom nastave vrhunski profesionalno i predano izvršavati svoje obveze i realizirati sve propisane dodjeljene zadaće. Tako će dati svoj puni doprinos nastavku daljeg procesa reforme i razvoja OSBiH kao i profesionalne i ljudske etike časne vojne profesije – poručio je general Jeleč na kraju intervjua za Fenu.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari