Pratite nas

Analiza

TITOV GARDIST PROVODI TITOVU OPORUKU

Objavljeno

na

Na nedavnom zasjedanju parlamenta UN-a, Ivo Josipović nasmijao je sve prisutne. Nije znao da je Hrvatska kao članica NATO-a automatski u vojnom savezu protiv ISIL-a. A onda je uslijedio još jedan gaf – Hrvatska se neće vojno angažirati, nego će samo dostaviti oružje. I, onda se veselo vrati doma i obraduje naciju: može on još jedan mandat!

Može on, ali je nama prisjeo i njegov prvi mandat. Josipović slavi petokraku i Jugoslaviju, a mi moramo paziti u kojem kontekstu spominjemo NDH.

Evo je prošlo 25 godina, a hrvatska Javnost ne zna što se sve dogodilo famozne 1990. Tada nam je pod parolom osamostaljenja SRH podvaljena reokupacija Hrvatske. Od nas je skriveno oružje republičke teritorijalne obrane, da bi se ovih dana pojavilo u Iraku, na crnom tržištu, za potrebe političkog inženjeringa u RH. Nikada nismo saznali gdje se to oružje krilo, i tko je sve u tome skrivanju sudjelovao. Partija je cijelo vrijeme bila opako naoružana. Domaći psi komunizma postali su psi rata. Od 1990. na ovamo, u svezi trgovine oružjem, spominju se zlatne poluge, dijamanti i torbe s deviznom klauzulom. Po novome, veliki zaljubljenik u Hrvatsku Andrija Rašeta, kako se prezentira u Večernjaku od nedjelje, potvrđuje da su zlatne poluge zubnog zlata u zagrebačkoj bolnici Dubrava uredno plaćene. Potvrđuje to i Andrija Hebrang. Dobro, a tko je odnio zlato? Hebrang je prozvao Josipa Perkovića i njegove udbaše. Eto kako financirati obranu Josipa Perkovića, kojemu Njemačka sudi za konkretno ubojstvo. Koga će psi rata i psi Jugoslavije financirati na slijedećim predsjedničkim i parlamentarnim izborima?

Titoističko smeće

titov gardistIako Ivo Josipović tvrdi suprotno, danas je bjelodano koliko je zla donio projekt Jugoslavije, u obje svoje aplikacije. Nakon što se prva Jugoslavija raspala kao velikosrpska tamnica naroda, bio je totalni idiotizam formirati još jednu takvu tvorevinu.

Komunistička NDH

Hipotetsku komunističku NDH možemo gledati i kao okvir za razotkrivanje opasnih i opakih protuhrvatskih stavova nekih današnjih političara u RH. Da je u granicama NDH stvorena hrvatska pretežito katoličko-muslimanska komunistička država, partizanski genocid nad Hrvatima najvjerojatnije bi izostao, pa bi današnja zaljubljenost Ive Josipovića u partizansku petokraku i partizansku trorogu kapu izgubila svoj protuhrvatski naboj… Josipović bi slavio Andriju Hebranga starijeg… To je taj trenutak koji razotkriva Ivu Josipovića: zašto ne veliča Andriju Hebranga starijeg, čelnika hrvatskih partizana? S nacistima nije pregovarao Hebrang, nego Tito i titoisti!

Kreatori Jugoslavije zapravo su bili kreatori međunacionalne i vjerske napetosti, odnosno ratova, kako onih na ovome prostoru, tako i onih svjetskih. Hebrangova koncepcija komunističke NDH bila je daleko bolja opcija od Titove komunističke Jugoslavije. Političko hrvatstvo komunističke NDH obuhvatilo bi i bosanske muslimane, pa bi današnji vjerski i civilizacijski sukobi živjeli kao kulturno i civilizacijsko bogatstvo istog prostora.

Živimo u svijetu koji drži za normalno da je fašistička Italija ostala u svojim granicama, da je nacistička Njemačka razdvojena na kapitalistički i komunistički dio, ali kada spomenete da je NDH mogla jednostavno postati komunistička, pa da je mirna Bosna, mnogi skaču na noge, a neki samozvani društveni arbitri, koji ugodno žive na našoj grbači, zbore o nekakvom hrvatskom fašizmu kao jedinom autohtonom. Hipotetsku komunističku NDH možemo gledati i kao okvir za razotkrivanje opasnih i opakih protuhrvatskih stavova nekih današnjih političara u RH. Da je u granicama NDH stvorena hrvatska pretežito katoličko-muslimanska komunistička država, partizanski genocid nad Hrvatima najvjerojatnije bi izostao, pa bi današnja zaljubljenost Ive Josipovića u partizansku petokraku i partizansku trorogu kapu izgubila svoj protuhrvatski naboj. Izostalo bi pozivanje Ive Josipovića na Tita i pozitivne tekovine Jugoslavije. Zapravo bi Josipović slavio Andriju Hebranga starijeg, i vjerojatno obožavao njegovog sina Andriju mlađeg. To je taj trenutak koji razotkriva Ivu Josipovića: zašto ne veliča Andriju Hebranga starijeg, čelnika hrvatskih partizana? S nacistima nije pregovarao Hebrang, nego Tito i titoisti!

Ovako se dogodilo da se RH visoko pozicioniraju otvoreni i prikriveni titoisti, staljinisti, velikosrbi, jugozlotvorci, i slične moralne nakaze, koje doslovce mrze svaku hrvatsku nacionalnu ideju. O Ustaškom pokretu ne dozvoljavaju bilo kakvu pohvalu, čak niti prije uspostave NDH. Odvratna im je sama ideja NDH, čak i ona bez Ustaškog pokreta, bez Hitlerovih rasnih zakona, odvratna im je i NDH kao oaza ljudskih sloboda. Smeta ih sve hrvatsko. S velikom mržnjom odbijaju svaku katoličko-muslimansku konsolidaciju do Drine, pa su nam tako uvaljali Republiku Srpsku sve do Zagreba, kao žarište budućih ratova. Znamo da je svaka država na svoj način zlo, ali histerična povika protiv svake NDH, uključujući komunističku, u svojoj je osnovi fašistička, u većoj mjeri od negiranje svake Njemačke.

Kumulacije smrti

Tog nesretnog 4. svibnja 1990. na predizbornom okupljanju HDZ-a na zagrebačkoj Peščenici, rasni dinarski Hrvat Šime Đodan popeo se na binu, zajedno sa svojom širokom glavom, i održao svoju povijesnu besjedu: “Znamo mi gdje je granica drevne hrvatske države. Neće ona vječno biti na Uni. Poručujemo to, ne komunistima, jer ih nema, nego četnicima … Neće proći ni pet godina, a ovaj će se barjak vijoriti navrh gore Romanije.” Tih je dana Stipe Mesić po Australiji glumatao ustašu. Franjo Tuđman spomenuo je NDH kao povijesnu težnju hrvatskog naroda. Oštra retorika, prividno ustaška, prikrivala je

Oružje za Trst završilo – Alahu iza leđa

Možemo li reći da je i NDH na prilično tragičan način pomogla naoružavanje muslimanske braće? Te famozne četrdeset pete, godine koja se stalno vraća, kod Bleiburga i kod Hude jame, kao i na Križnom putu, partizani su katolike i muslimane koji su podržali NDH, pa i posve nevine civile, koji su se sklanjali pred krvoločnom partizanskom hordom, usmrćivali tupim predmetima, štedeći streljivo za pohod na Trst.

I onda to tako krvavo zašparano streljivo ovih je dana završilo u dalekom Iraku,

Alahu iza leđa!

zastrašujuću veleizdaju. U istom je govoru Đodan objavio da će oružje Teritorijalne obrane spasiti Hrvatsku. Bio je to otvoren mig Partiji da to oružje skloni. U svakom slučaju, trebamo provjeriti što su te noći 4/5. svibnja 1990. radili Ivica Račan i Ivo Josipović. Jer, oružje “naše” Teritorijalne obrane pojavilo se na Bliskom istoku. Tko su današnji psi rata?

U Iraku je završilo više kumulacija oružja sa ovoga prostora. Streljivo skupljano desetljećima za pohod na Trst i obranu od Staljina otišlo je na Bliski istok. Možemo li reći da je i NDH na prilično tragičan način pomogla naoružavanje muslimanske braće? Te famozne četrdeset pete, godine koja se stalno vraća, kod Bleiburga i kod Hude jame, kao i na Križnom putu, partizani su katolike i muslimane koji su podržali NDH, pa i posve nevine civile, koji su se sklanjali pred krvoločnom partizanskom hordom, usmrćivali tupim predmetima, štedeći streljivo za pohod na Trst. I onda to tako krvavo zašparano streljivo ovih je dana završilo u dalekom Iraku, Alahu iza leđa!

Sve je to opaki protuhrvatski dizajn, koji možemo gledati i kao zatiranje katolika i muslimana na ovome prostoru. Moderna hrvatska nacija kreirana je i podržana od strane isusovaca, kao katolička brana protestantizmu i pravoslavlju. U vrijeme sječe na Ovčari i u Srebrenici, kada su se pojavili srpski i srbijanski logori za katolike i muslimane, u vrijeme uspostave “boračke Republike Srpske”, kod hercegovačkih Hrvata kreirano je protuislamsko raspoloženje, dok su se bosanski muslimani više desetljeća privikavali na “ustašku opasnost”, da bi se sve to posljednjih godina i ovih dana obnavljalo i poticalo, da bi se europski islam BiH transformirao u nešto posve drugo. Srbi su ovih dana izuzeti od tog opakog procesa, iako najavljuju odcjepljenje Republike Srpske iz BiH. Islamske osvetničke diverzije, glede srbijanske agresije na BiH, bit će preusmjerene na Hrvatsku. Ne na političku vrhušku, nego na narod! Sve je na svoj način dodatno začinjeno titoizmom. Sam Ivo Josipović bio je Titov gardist i Titov student. Mnogi Arapi i muslimani Mediterana i Bliskog istoka školovali su se u Jugoslaviji. Polovica arapskih diplomata bili su Titovi studenti. Još uvijek obožavaju Tita i Jugoslaviju. Ivo Josipović glatko bi pobijedio na izborima za predsjednika Kalifata.

Kao što reče Milan Kujundžić, “Ivo Josipović prespavao je u Hrvatskoj pet godina”, ali je zato bio snažno angažiran unutar Jugoslavije, koja je prema osobnom priznanju Ive Josipovića bila bolja država od ovakve Hrvatske. I dok se Jugoslavija sadržajno vraća, što je simbolički potvrđeno prije 15 godina, nametanjem posljednjeg predsjednika Jugoslavije za predsjednika Hrvatske, Ivo Josipović to prikriva sa svojim besmislenim izmjenama Ustava i sustava školstva. Što nedostaje? Marksizam? Josipović je bio veliki pobornik bolonjskog sustava u visokom školstvu, da bi nam se danas nudio kao veliki protivnik te promašene aplikacije. On sam živi je dokaz da dugo školovanje ne donosi pozitivan rezultat.

U vrijeme kada posla nema, u mjeri koja je veća od statističke nezaposlenosti, Josipović reče: “Jednak doprinos neuspjehu dali su i gospodarstvo i javni sektor koji nisu odgovarajućim radnim mjestima podržali bolonjski koncept”. Zar bi ovakvo gospodarstvo moglo podržati neki drugi sustav visokog školstva? Jesu li zbog bolonjskog koncepta visokog školstva državna administracija, javna poduzeća i društvene institucije krcati stranačkim članstvom SDP-a i HNS-a? Hoćemo li s prihodima od prodaje oružja otvoriti nova radna mjesta?

Trebamo li žaliti što se NDH nije održala?

Uvijek sam imao osjećaj da će iskvareni titoisti sa svojim podlostima i zločinima afirmirati ideju NDH, izuzimajući Hitlerove rasne zakone. NDH je bila jedna od rijetkih zemalja koje su se zalagale za tolerantan suživot katolika i muslimana. Suživot pravoslavnih kršćana i muslimana podržala je i srednjevjekovna Turska, a suprotnosti Rima i Meke prevladala je samo NDH. Možda je to razlog za odustajanje Saveznika i Zapada od koncepta Andrije Hebranga starijeg, odnosno od komunističke NDH. Jeli nad Hrvatima proveden genocid zato što je NDH bila uz Hitlera, ili zbog tolerancije NDH prema muslimanima? Kako to da su Nijemcima oproštene njihove zablude, a Hrvatima nisu oproštene njemačke? Protiv agresije Izraela na Gazu prosvjedovale su mnoge svjetske asocijacije, ali je prigovor za antisemitizam dobila samo katolička organizacija Pax Christi – pozvala je na bojkot proizvoda iz Izraela.

Posljednjih desetljeća Zapad je kreirao snažan islamski fundamentalizam, stvarajući dojam da sve zlo dolazi od islama i muslimana. Pokazalo se da je Osama bin Laden bio kočnica za totalni islamski fundamentalizam, pa su ga Amerikanci likvidirali. Vjerojatno slijedi redizajn Drugog svjetskog rata, u smislu da je sva zvjerstva počinila Handžar divizija. Znate, Holokaust je lukavo podmetnut Adolfu Hitleru! Ne bi taj ni mrava zgazio. U tom je smislu znakovita izjava Zorana Milanovića da je ubijanje Židova u Drugom svjetskom ratu krenulo iz NDH. U svim tim domaćim i stranim pokušajima da se relativno mala i relativno beznačajna NDH oblati na sve moguće načine, dolazi do fenomenalnog civilizacijskog zaokreta – u pretjeranoj globalnoj povici protiv islamskog fundamentalizma, suživot katolika i muslimana u NDH postaje nova moralna i civilizacijska maksima. Dobro, NDH je danas teško obnoviti. Možemo li uspostaviti komunističku NDH?

Zločinački titoizam je pao, pa se prirodno tome otvaraju neke pozitivne odrednice NDH i prvotnog pravaštva. Još od Ante Starčevića, bosanski muslimani slove kao cvijeće hrvatskog naroda. Ante Pavelić je u središtu Zagreba sagradio predivnu džamiju. Za NDH se postupno provodio hvale vrijedan redizajn hrvatske nacije po uzoru na Albance, u smislu da se pod novom rodoslovnom i političkom nacijom Hrvata u NDH objedine Hrvati katolici i bosanski muslimani, koji su po etničkom podrijetlu uglavnom Hrvati. Za NDH je zaštitu dobila i Hrvatska pravoslavna crkva, koja je suzbijana od Beča, Pešte, Rima i Beograda, pa je tijekom proteklih stoljeća demografski jačala nacije Srba i Crnogoraca, tako da su Hrvati uz sve te genocide koji su nad njima provedeni, i uz različito iseljavanje, iz političkih i/ili ekonomskih razloga, dobili velik demografski gubitak i s tog naslova. Beču, Pešti i Beogradu odgovaralo je svako osipanje hrvatske nacije. Nacisti su prigovorili Anti Paveliću da svojim aneksima na rasne zakone opstruira potiskivanje Židova, kako iz svoje administracije, tako i iz NDH. Gledano iz perspektive obje NDH, one Pavelićeve i one Hebrangove, zlo Zapada je prepoznatljivo, pa su obje NDH doslovce zatrte. Likvidiranje Hrvata istovremeno je uklanjanje neugodnih svjedoka.

Titoisti imaju svoje saveze

Bilo je čupavo ovih dana u New Yorku. Svjetski analitičari pratili su kome će se prikloniti Bijela Hrvatska, koja u paralelnoj Jugoslaviji ne postoji, i koja se u paralelnoj NDH još uvijek vodi kao “sovjetski teritorij”, separatistički okrenut protiv hrvatske matice. Tko normalan može podržavati Tita? Onog istog Tita koji je u siječnju 1943. napustio tifusare i suborce, zametene u snijegu, i sklonio se na toplo, kod Talijana. Napetost je rasla. Josipović je trijumfalno ušao u zgradu UN-a i hladno izašao za govornicu. On, Ivo Josipović, Titov gardist, naoružao je Bliski istok. Prezrivo je promatrao mase, svjestan svoje povijesne misije, svoje vizionarske nadmoći. Jugoslavija živi! NDH je islamska tvorevina! Kome još nije jasno što bi mogla biti ustaška zmija u hrvatskom srcu? Josipović je znakovito govorio na jeziku britanske delegacije pri Glavnom štabu.

To se zove politika, to je političar, to je uskrsnuće Tita. Ivo Josipović izjavio je da se RH pridružila vojnom savezu protiv Kalifata, a zapravo nitko nije tražio njegov pristanak. Hrvatska je ušla u vojni savez protiv ISIL-a, ali se neće vojno angažirati! A u dvorani odobravanje. Treba to znati izvesti. “Vlada RH mora formalno donijeti tu odluku”, prosvjedovala je ljubomorna Vesna Pusić. “Ali, Bijela Hrvatska je članica NATO-a!” Vikao je to general Martin Dempsey u Zagrebu, zaprepašten da državni vrh RH izigrava preuzete obveze. NATO ima problem da se Titov gardist Ivo Josipović još uvijek osjeća kao vojni obveznik JNA. Zamislite taj cirkus – Josipović, Pusićka, Milanović, Kotromanović i ostali ministri mislili su da je NATO obična biblioteka. Vratite knjigu i razdužili ste se!

Imamo jedan zanimljiv regionalni konflikt. Slovenija dulje vrijeme uz pomoć bosanskih muslimana provodi demografsku obnovu. Tako je nesvjesno provedeno kroatiziranje Slovenaca, jer su bosanski muslimani podrijetlom Hrvati. Vidljivo je to i po slabijoj ekonomiji novih Slovenaca. Nezgodno je trpati Sloveniju u NDH, ali je krajnje vrijeme da Slovenija promijeni naziv u Karantanija. Slovenski Hrvati islamske vjeroispovijesti ovih dana siju kaos na Bliskom istoku. Iz aviona vidite da su Crna legija. Po cestama Erbila otvoreno praše “tajne” formacije Izraela, Irana, Turske, Britanije i SAD-a. Svi su toliko dobronamjerni da se dobar čovjek rasplače. I još streljivo za sve moguće islamske postrojbe stiže s teritorija NDH. Neka, Ante Pavelić zasigurno je ponosan na takvu Hrvatsku i takvu Sloveniju.

Tko tu koga?

Koliko smo streljiva preuzeli od JNA, da ga imamo za cijeli Bliski istok? A na našim ratištima branitelji su se naoružavali o svome trošku! Zaseban fenomen su Vesna Pusić i Ivo
Sluđeni američki general Martin Dempsey morao je dojuriti u Hrvatsku i otvoreno iz Zagreba zapovjediti napad na Siriju, čime je potvrdio da pripadamo Savezu protiv Sirije. Usprkos tome, Titov gardist Ivo Josipović i njegov četni evidentičar Ante Kotromanović zaključili su da smo u savezu protiv ISIL-a.

Josipović, za koje nitko ne zna kuda pripadaju. Jesu li katolici ili muslimani, šijiti ili suniti, obrezani ili kastrirani. Koju zemlju zastupaju? Ako ti likovi predstavljaju NDH, dignut ću ruku na sebe. Prije svake izjave za medije, Pusić i Josipović panično zovu američki State Department i britanski Foreign Office, i pitaju za osnovne podatke o državi koju predstavljaju. U kojem je savezu ta država? Koja je to Hrvatska? Ona do Drine, ili ona do Une? Croatia ili Karantanija? Hoće li se obnoviti NDH ili Jugoslavija? Sluđeni američki general Martin Dempsey morao je dojuriti u Hrvatsku i otvoreno iz Zagreba zapovjediti napad na Siriju, čime je potvrdio da pripadamo Savezu protiv Sirije. Usprkos tome, Titov gardist Ivo Josipović i njegov četni evidentičar Ante Kotromanović zaključili su da smo u savezu protiv ISIL-a.

I tako, sredite nekako odnose sa Amerikancima, a Britanci tjeraju svoje. Islamski terorizam financiran je od Zapada, a američka saveznica Saudijska Arabija financira u Iraku obje zaraćene strane. Uglavnom stradaju kršćani i Kurdi, što Tursku puno ne smeta. Britanci zovu svijet protiv ISIL-a, a onda napadnu sirijskog Assada, koji je smetnja ISIL-u. Neobično je da Britanci još uvijek šlepaju Drugi svjetski rat. U dalekom Iraku i dalekoj Siriji zatiru svaki trag NDH. Britanski i američki zrakoplovi razorili su rafineriju Ine i spalili naftna polja Ine. Nedavno je u riječkoj rafineriji izvršena diverzija, vezano za preradu kurdske nafte, koju smo dobili u trampi, za oružje preoteto od JNA. Zatvara se sisačka rafinerija! Što je meta Zapada? Kalifat, NDH, ili RH?

Uvoz i izvoz Oraha

Kujundžić Ga do Zore tri puta zanijekao

General Martin Dempsey je optimist. Ako u RH dođe na vlast Kolinda Grabar Kitarović, NATO će imat jakog igrača na čelu RH, a ako se to ne dogodi, novi premijer će postati Mirela Holy, pa će islamisti odustati od svih ratova u takvom svijetu. Može li dobar musliman završiti u raju, s 40 djevica, ako ratuje protiv Mirele Holy? Toj ženi ne pada na pamet posjetiti Pavelićev grob. Nakon što se pojavila radosna vijest da je Milan Kujundžić posjetio grob Ante Pavelića, obojica su to demantirali. Kujundžić je do Zore tri puta zanijekao Pavelića!

General Martin Dempsey je optimist. Ako u RH dođe na vlast Kolinda Grabar Kitarović, NATO će imat jakog igrača na čelu RH, a ako se to ne dogodi, novi premijer će postati Mirela Holy, pa će islamisti odustati od svih ratova u takvom svijetu. Može li dobar musliman završiti u raju, s 40 djevica, ako ratuje protiv Mirele Holy? Toj ženi ne pada na pamet posjetiti Pavelićev grob. Nakon što se pojavila radosna vijest da je Milan Kujundžić posjetio grob Ante Pavelića, obojica su to demantirali. Kujundžić je do Zore tri puta zanijekao Pavelića! Naravno, od naše slavne NDH distancirala se i Kolinda Grabar Kitarović. Vjerojatno joj ne odgovara niti Hebrangova komunistička NDH. Bilo bi korektno da na slijedećim predsjedničkim izborima u Hrvatskoj ipak imamo svog kandidata, makar i komunističkog svjetonazora.

Dok je Ivo Josipović bio regionalni igrač, šteta je bila regionalna, a od kako je globalni faktor, šteta je globalna. Izvozeći oružje i streljivo JNA, sramoti Hrvatsku i veliča Tita, vraćajući na međunarodnu scenu duh Jugoslavije, odnosno ulogu i smisao Jugoslavije na svjetskoj sceni. Desetljećima davno, prvi brod oružja za Angolu bio je jugoslavenski. Titova Jugoslavija pomagala je staljinističke prevrate diljem svijeta. Oružje je putovalo na sve strane, naoružavale su se i štitile Crvene brigade i svi svjetski teroristi. Ljubakanje s Gaddafijem trajalo je sve do Gaddafijeva smaknuća, a trgovina oružjem nadživjela je Gaddafija. Navodno je predizborne kampanje Stipe Mesića financirao Moammar Gaddafi. Tko financira Ivu Josipovića? Koje će stranke, političare i nevladine udruge financirati stari i novi psi rata?

Nakon ulaska u NATO, kreditni rejting Hrvatske je pao. Ušli smo u NATO u travnju, a NDH nije obnovljena. Čemu onda ulazak u NATO? Nakon što smo se pridružili EU, prebačeni smo u smeće, a smeće je zapravo samo vladajuća elita. Zanimljivo, glavno smeće to je proslavilo kao svoju veliku pobjedu. Nakon sankcija Rusiji, prebačeni smo u toksični otpad. Nakon pridruživanja Savezu protiv ISIL-a, Hrvatska će bankrotirati, a ISIL će koristiti Hrvate za pokazne vježbe. Josipović i Milanović vode mrtvu utrku za poziciju stečajnog upravitelja. Ne znam tko je sve u ovoj zemlji topovsko meso, ali kako odnosi stoje, Josipović i Milanović mogu nam ponuditi samo streljivo.

Tvrtko Dolić

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Njemačke oružane snage ne isključuju raspad Europske unije

Objavljeno

na

Objavio

Njemačke oružane snage polaze od mogućnosti raspada Europske unije u sljedećih dvadesetak godina, proizlazi iz internog strateškog dokumenta u koji je imao uvid tjednik Der Spiegel.

Kako prenosi Der Spiegel u najnovijem broju, Bundeswehr u svojoj studiji “Strateška prognoza 2040” donosi nekoliko mogućih scenarija razvoja situacije na europskom kontinentu.

Jedan od scenarija nosi naslov “EU u raspadu i reakcija Njemačke” koji polazi od “višestrukih konfrontacija” i raspada postojećeg sustava vrijednosti.

“Proširenje EU je zaustavljeno, mnoge članice su napustile zajednicu, a Europa je izgubila na globalnoj konkurentnosti”, stoji u ovom scenariju.

Pritom autori studije, koja je jedan od priloga razmišljanjima o budućnosti Bundeswehra, ne polaze isključivo od sukoba unutar EU kao glavnom razlogu raspada sustava vrijednosti.

“Kaotična, stihijska i sve konfliktnija globalna situacija dramatično je promijenila sigurnosno-političko okružje za Njemačku i Europu”, stoji u dokumentu.

Kao daljnje moguće scenarije budućnosti europskog kontinenta autori predviđaju povratak sukoba na liniji istok-zapad pri čemu se predviđa samoizolacija nekih istočnih članica EU te čak priključenje nekih članica “istočnom bloku”.

“Kod nekih EU partnera je moguće približavanje državno-kapitalističkom modelu po uzoru na Rusiju”, stoji u studiji.

Iza ovih “simulacija” stoje znanstvenici Bundeswehr akademije.

facebook komentari

Nastavi čitati

Analiza

Dr. sc. Dubravko Ljubić: Stručna analiza Istanbulske konvencije – odgovornost vladajućih

Objavljeno

na

Objavio

 Istanbulska konvencija

U posljednje vrijeme svjedočimo sve žučnijim i bučnijim raspravama oko potrebe žurnog ratificiranja Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, kolokvijalno zvanom još i Istanbulskom konvencijom.

Najčešće se rasprave svode na navijačku debatu pri čemu se argumentacija za ili protiv svodi na nabrajanje zemalja koje su spomenutu Konvenciju ratificirale, bez ulaženja u sadržaj normativnog uređenja koji bi trebao postati djelom pravnog poretka Republike Hrvatske, kao suvremene i suverene ustavne države.

Sam naziv ovog međunarodnog ugovora upućuje na plemenitu ideju o nužnosti zaštite nježnijeg spola te obitelji kao nukleusa društvene zajednice. Samo bi, blago rečeno, nerazuman čovjek mogao imati nešto protiv zaštite koja bi se prema nazivu same Konvencije trebala pružati njezinim adresatima, odnosno subjektima i objektima nasilja kao nedvojbeno nedopuštenog socijalnog ponašanja koje uz društvenu osudu zaslužuje i kaznenopravnu sankciju.

Hrvatska je u oblasti sprječavanja nasilja nad ženama normativno uzorna država

Uprkos uvriježenom stajalištu koje se provlači kroz javni prostor, a na temelju kojega se naša zemlja doživljava pravnom neuređenom, na normativnoj razini smo glede promatrane materije uzoriti. Naš Ustav u čl. 3., jednakost, ravnopravnost spolova, te vladavinu prava utvrđuje najvišim vrednotama ustavnog poretka i temeljem za tumačenje Ustava.

Ljubic Dubravko

Nadovezujući se na ovu stožernu ustavnu odredbu, čl. 14. st. 1. Ustava određuje kako svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovom spolu, dok je na temelju odredbe čl. 61. st. 1. obitelj pod osobitom zaštitom države. Nasilje pak, kao fizički ili psihički napad na život i tijelo, prevenira se i prohibira kroz Kazneni zakon te Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji na način imanentan demokratski razvijenim europskim državama.

Ujedno, ovdje treba napomenuti kako je ulaskom u Europsku uniju u pravni sustav naše zemlje ušla Povelja temeljnih ljudskih prava EU koja u glavi III razrađuje načelo jednakosti, pri čemu se zabranjuje diskriminacija po društveno relevantnim osobinama kao što su spol, genetičke osobine i seksualna orijentacija (čl. 21/1). Poveljom se također jamči ravnopravnost muškaraca i žena na svim područjima, uključujući zapošljavanje, rad i plaću, čime se ne sprječava poduzimanje mjera koje u biti predstavljaju povlastice podzastupljenom spolu.

Također, na temelju glave I Povelje u naš ustavnopravni sustav ulazi i ljudsko dostojanstvo kao kategorija koja jamči svakome poštivanje tjelesnog i duhovnog integriteta, pa samim time predstavlja pravnu osnovu za zabranu nasilja bilo koje vrste.

Ne sprječava se socijalni darvinizam aktima kao što je Istanbulska konvencija

Ovdje cijenim potrebnim opetovano naglasiti dostatnost uređenja promatrane materije na normativnoj razini, jer će se u društvu uvijek pojaviti netko tko smatra kako se odnosi među ljudima mogu rješavati putem socijalnog darvinizma utemeljenog na isključivom pravu fizički jačeg ili društveno moćnijeg.

Neprestano će svoju animalnu prirodu neki ministri, župani, veleposlanici ili obični smrtnici manifestirati kroz ne prihvaćanje činjenice kako premlaćivanje bračne družice, potomstva ili roditelja nije društveno prihvatljiva anti-stres terapija. Također, siva brojka kriminaliteta u konkretnom slučaju će uvijek biti velika, ne zbog manjkavosti zakonodavnih rješenja, već zbog iracionalnih i emotivnih razloga zbog kojih zlodjela počinjena unutar četiri zida, odnosno u lažnoj sigurnosti doma, žrtve i njihova okolina ponekad tretiraju na pogrešan način.

Dakle, analizirajući domaći pravni sustav može se zaključiti kako na normativnoj razini i nema posebne potrebe za uvođenje dodatne regulative.

Istanbulska konvencija je prilog hiper-normiranosti

Ujedno, hiper-normiranost nikada nije bila izvor konzistentnosti pravnog sustava. Hrvatska, slijedeći svoje uljudbene domete, odavno je zemlja u kojoj je bilo koji oblik nasilja društveno neprihvatljiv.

Istanbulska konvencija

S druge strane, u 21. stoljeću na europskom kontinentu teško je zamisliva opstojnost društva u kojem bi se prihvaćalo nasilje kao metoda rješavanja međusobnih odnosa između ljudi. Poglavito to vrijedi za članice EU, gdje se zapravo zadnji bastion diskriminacije uklonio u Liechtensteinu 1990. godine kad je u toj kneževini ženama priznato jednako biračko pravo.

Stoga se osnovanim čini postaviti pitanje, čemu Istanbulska konvencija uopće služi, poglavito imajući u vidu kako u svom uvodu promatrana Konvencija upućuje na njezinu utemeljenost na sadržaju niza međunarodnih dokumenata kao što su: Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Europska socijalna povelja, Konvencija o suzbijanju trgovanja ljudima, Konvencija o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja, Preporuka o zaštiti žena od nasilja, Preporuka o standardima i mehanizmima ravnopravnosti spolova, Preporuka o ulozi žena i muškaraca u sprječavanju i rješavanju sukoba i izgradnji mira, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencija UN o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, Opća preporuka br. 19 o nasilju nad ženama, Konvencija UN o pravima djeteta, Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetom, Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda te Ženevska konvencija o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata.

Sumnju u ciljeve Istanbulske konvencije izaziva svojevrsni međunarodni centralni komitet GREVIO

Potpuno je utemeljeno ovdje izraziti sumnju u svrhovitost usvajanja još jedne konvencije o sprječavanju nasilja nad ženama i u obitelji, budući da su pobrojani međunarodni dokumenti do sada učinkovito regulirali uređenje društvenih odnosa koje isključuje silu ili nasilje.

Stoga, što je u ovom međunarodnom dokumentu toliko važno i koje su to okolnosti koje bi upravo sada opravdavale njegovo donošenje?

Promatrajući normativni dio Konvencije, on u svom sadržaju s obzirom na naziv zapravo ne donosi ništa spektakularnog i progresivnog u problematiku koju obrađuje, osim možebitne novine sadržane u nemogućnosti stavljanja rezervi na njezin bitan sadržaj te osnutka svojevrsnog centralnog komiteta međunarodnih stručnjaka (GREVIO) kao nadzornog mehanizma provođenja Konvencije, koji bi valjda trebao upozoravati tijela domicilnih državnih vlasti kako batina ipak nije izašla iz raja.

Iz uvoda Konvencije proizlazi kako su države članice Vijeća Europe: “Osuđujući sve oblike nasilja nad ženama i nasilja u obitelji; prepoznajući da je ostvarenje ravnopravnosti žena i muškaraca ključni element u sprječavanju nasilja nad ženama; prepoznajući da je nasilje nad ženama manifestacija povijesno nejednakih odnosa moći između žena i muškaraca, koji su doveli do dominacije nad ženama i diskriminacije žena od strane muškaraca te do sprječavanja punog napretka žena; prepoznajući strukturalnu narav nasilja nad ženama kao rodno utemeljenog nasilja te da je nasilje nad ženama jedan od ključnih socijalnih mehanizama kojim se žene prisilno stavlja u podređen položaj u odnosu na muškarce; prepoznajući, s velikom zabrinutošću, da su žene i djevojčice često izložene teškim oblicima nasilja kao što su nasilje u obitelji, seksualno uznemiravanje, silovanje, prisilni brak, zločini počinjeni u ime takozvane “časti” i sakaćenje ženskih spolnih organa, koji predstavljaju tešku povredu ljudskih prava žena i djevojčica i glavnu zapreku postizanju ravnopravnosti žena i muškaraca; prepoznajući stalna kršenja ljudskih prava tijekom oružanih sukoba koja pogađaju civilno stanovništvo, posebno žene, u obliku široko rasprostranjenog ili sustavnog silovanja i seksualnog nasilja te mogućnost porasta rodno utemeljenog nasilja tijekom i nakon sukoba; prepoznajući da su žene i djevojčice izložene većem riziku rodno utemeljenog nasilja nego muškarci; prepoznajući da nasilje u obitelji nerazmjerno pogađa žene te da muškarci također mogu biti žrtve nasilja u obitelji; prepoznajući da su djeca žrtve nasilja u obitelji, uključujući i kao svjedoci nasilja u obitelji; u težnji za stvaranjem Europe bez nasilja nad ženama i nasilja u obitelji”, odlučile dodatno odrediti međunarodne standarde zaštite od nasilja.

Vijeće Europe ovom Konvencijom države članice svodi na barbarska društva

Čitajući citirani tekst, teško se oteti dojmu kako Vijeće Europe svoje države članice drži barbarskim društvima u kojima je većina stanovništva neprestano izložena torturama neprihvatljivim u civiliziranim zajednicama. Ili drugim riječima, kolijevka civilizacije se preko noći pretvorila u socijalnu noćnu moru, gdje zločini obični ili oni ratni svakodnevno uzimaju svoj krvavi danak, a sve to zbog nepostojanja zakonske regulative koja bi zabranom deliktnog ponašanja pridonijela prevenciji kriminaliteta.

Neupućenom bi se putniku namjerniku, koji po prvi put krstari Europom, nakon čitanja uvoda Konvencije moglo činiti kako je ovdje Danteov pakao izašao na površinu u punini svih svojih devet krugova. Međutim, ma koliko se zapravo uvredljivim i šokantnim može smatrati uvod Konvencije, njen pravi smisao otkriva se tek analizom manjeg dijela njezinih uzgrednih odredaba.

Tekst same Konvencije uglavnom prati njezinu osnovnu svrhu što bi trebala biti zaštita žena od svih oblika nasilja te potreba sprječavanja, progona i uklanjanja nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te potreba suzbijanja svih oblika diskriminacije žena i promicanja njihove pune ravnopravnosti s muškarcima, čineći to na uobičajeni deklaratorni konvencijski način.

Gdje se skriva prava svrha Konvencije?

Gender

Međutim, prava svrha cijele parade zapravo postaje razvidna po analizi čl. 3. Konvencije u kojem se daju operativne definicije određenih pojmova. Tako je “nasilje nad ženama” svako djelo rodno utemeljenog nasilja koje ima za posljedicu ili će vjerojatno imati za posljedicu tjelesnu, seksualnu, psihičku ili ekonomsku štetu ili patnju žena, uključujući prijetnje takvim djelima, prisilu ili namjerno oduzimanje slobode, bilo da se pojavljuju u javnom ili privatnom životu. Potom se daje i definicije pojma “rod” koji označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce, te pojma “rodno utemeljenog nasilja nad ženama” kojim se označava nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene, pri čemu pojam “žene” uključuje i djevojčice mlađe od 18 godina.

S tim u vezi Konvencija u čl. 6; 12. i 14. nadalje propisuje da će države uključiti rodne perspektive u provedbu i procjenu učinka odredaba ove Konvencije te promicati učinkovitu provedbu politika ravnopravnosti žena i muškaraca te osnaživanje žena, te poduzeti potrebne mjere za promicanje promjena u društvenim i kulturnim obrascima ponašanja žena i muškaraca s ciljem iskorjenjivanja predrasuda, običaja, tradicija i svih drugih postupanja u praksi koja se temelje na ideji manje vrijednosti žena ili na stereotipnim ulogama žena i muškaraca.

Nametanje ideološke sadržine Konvencije u obrazovne sustave država potpisnica

Spol

Ujedno, Konvencija državama utvrđuje obvezu poduzeti potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja, zatim u neformalnim obrazovnim okruženjima, sportskim i kulturnim okruženjima, u okruženjima za provođenje slobodnog vremena te u medijima.

Službeno obrazloženje konteksta Konvencije glasi: “Termin rod, utemeljen na postojanju dva spola, muškom i ženskom, pojašnjava da postoje i društveno konstruirane uloge, ponašanja, aktivnosti i atributi koje određeno društvo smatra primjerenim za žene i muškarce. Tako određene društvene uloge ili stereotipi proizvode neželjene ili štetne prakse i pridonose da se nasilje nad ženama smatra prihvatljivim. Kako bi se prevladale takve rodne uloge, Konvencija uokviruje iskorjenjivanje predrasuda, običaja, tradicija i ostalih praksi koje se temelje na ideji inferiornosti žena ili na stereotipnim rodnim ulogama kao opću obvezu za sprječavanje nasilja. Stoga Konvencija poziva na rodno razumijevanje nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja kao osnove za sve mjere za zaštitu i potporu žrtvama. To znači da se ti oblici nasilja moraju rješavati u kontekstu prevladavajuće neravnopravnosti žena i muškaraca, postojećih stereotipa, rodnih uloga i diskriminacije žena kako bi se adekvatno odgovorilo na složenost ovog fenomena. Termin “rod” prema ovoj definiciji nije zamišljen kao zamjena za termine “žena” i “muškarac” koji se rabe u Konvenciji”.

Teorijska i pravna definicija nasilja, pojava nove kategorije – rodnoga nasilja

Enciklopedistički gledano, riječ nasilje dolazi od riječi sila, i označava odnos između dviju strana u kome jedna strana uporabom ili samom prijetnjom upotrebe sile utječe na drugu stranu. Nasilje može biti fizičko, koje se sastoji u namjernom nanošenju tjelesnih ozljeda; zatim emocionalno ili psihičko nasilje koje se očituje kao verbalni ili neverbalni oblik nanošenja ozljeda nečijoj psihi; odnosno seksualno kao specifičan oblik fizičkog nasilja učinjenog kroz neželjeni seksualni kontakt. Nasilje može biti i strukturalno kao posljedica neodgovarajuće ili nepostojeće akcije države. Upravo kad bi čovjek pomislio da je nasilje nedvojbeno jedinstven pojam s nekoliko pojavnih oblika, u tekstu Konvencije se javlja neko posebno, rodno, nasilje, koje je zapravo novokomponirana ispraznica, utvrđena dogmom znanstveno nedokazanih teza, oformljena radi ostvarivanja ideoloških ciljeva, pri čemu pod pojmom ideologije podrazumijevam sklop ideja koje uključuju način na koji pojedinac ili grupa gledaju na svijet. Na kraju cijele priče ispada kako je cjelokupni tekst Istanbulske konvencije krinka izrađena u svrhu nametanja svim članicama Vijeća Europe određenog svjetonazora, pri čemu zaštita žena i obitelji ima tek sekundarni karakter.

Zlouporaba međunarodnih institucija za promoviranje manjinskog svjetonazora

Nažalost, izgleda kako su u konkretnom slučaju međunarodne institucije uporabljene za promoviranje ali i nametanje nedvojbeno manjinskog svjetonazora ogrnutog u plašt političke korektnosti, zaboravljajući pri tome kako politička korektnost nije ništa drugo nego jednoumlje kojem je izvorište iz državne propagande izmaknuto na globalnu razinu. Time je izigrana i temeljna uloga međunarodnih ugovora, shvaćenih kao slobodno izraženo suglasje volja usmjereno ka postizanju dopuštenih pravnih učinaka. Kamuflažno inzistiranje na nasilnom uvođenju svjetonazora bez prethodne društvene rasprave o njegovom sadržaju, zapravo je nasilje nad integralnom slobodom shvaćenom kao istovremenom slobodom države, društva i pojedinca.

Istanbulskom konvencijom se pokušava nametnuti dogmatska rodna ideologija

Svjetonazor o kojem se ovdje radi u sociologiji se određuje terminom rodne ideologije. Navedeni izričaj označava skup ideja, očekivanja i djelatnosti koje su proizašle iz feminizmatrećeg vala, odnosno koje su vezane uz ustanove osnovane u svrhu izučavanja i promicanja feminizma i LGBTIQ aktivizma. Ta ideologija počiva na dogmi da je spol puka društvena i zakonska klasifikacija bioloških karakteristika koja dijeli osobe na samo dvije kategorije na osnovu genitalija i reproduktivnih funkcija, te je kao društveni konstrukt osnova diskriminacije i neravnopravnosti među ljudima. Izlaz iz tako zasnovane diskriminacije i neravnopravnosti naznačena ideologija vidi kroz koncept “roda” koji određuje društvene uloge muškarca i žene ali prema vlastitom izboru i predstavlja samostalno individualno određenje izražavanja identiteta koje potvrđuje, negira i nadilazi spolno određene i socijalno formirane uloge muškaraca i žena u društvu. Pobornici rodne ideologije zalažu se za temeljiti redizajn ljudskog društva gdje bi se čovjeka oslobodilo od “heteronormiranosti”, to jest od kulturalnog programiranog ponašanja kao “muško” ili kao “žensko”.

Američki kritičari rodnu ideologiju nazivaju „kulturnim marksizmom“

Kritičari sadržaja rodne ideologije, poglavito oni iz redova konzervativaca u SAD, opisanu ideju pak označavaju sintagmom “kulturni marksizam”. Neovisno o tome, početkom 21. stoljeća akcije koje promoviraju rodnu ideologiju, i pored ozbiljnijih protivljenja, bivaju ugrađene u brojne zakone i političke agende širom svijeta, čineći ovu ideologiju predmetom najvećih javnih prijepora. Najuočljivije posljedice rodne ideologije razvidne su iz zakonodavne djelatnosti na temelju koje se omogućuje homoseksualcima svoje zajednice registrirati pod imenom “brak”, uz mogućnost adopcije djece. U SAD-u, zemlji gdje je rodna ideologija i nastala krajem 20. stoljeća, do kolovoza 2014. godine je 13 saveznih država donijelo zakone kojima se dopuštaju homoseksualni brakovi. Drugih 40 saveznih država usvojilo je pak odredbe kojima se priznavanje statusa braka zajednicama homoseksualaca zabranjuje. Od toga su u 31 saveznoj državi, na temelju ustavnih narodnih referenduma, takve prohibitivne odredbe unesene u državne ustave. Dakle, čak je većina sastavnica u državi u kojoj je rodna ideologija nastala, tu ideologiju odbacila putem neposrednog demokratskog izjašnjavanja građana.

Istanbulska konvencija je u suprotnosti s hrvatskim ustavom

O sociološkim aspektima rodne ideologije već je u javnom prostoru mnogo toga napisano, pa bih se stoga nastavno zadržao na ustavnopravnoj komponenti nepodobnosti Istanbulske konvencije za akt ratifikacije.

Republika Hrvatska Ustavom je definirana kao demokratska država hrvatskog naroda u etničkom i političkom smislu utemeljena na vladavini prava. U demokracijama politička vlast jest podređena uspostavljenim ustavnim ograničenjima. U njima se promjene događaju na način kako je to određeno ustavom neovisno o pragmatičnim željama i volji suverena ili vladajuće parlamentarne većine. Demokracija jest zaštita društva od totalitarizama svih vrsta. Ustav priječi politici pretvarati se u pravni poredak i na taj način izolirati se i alijenirati od društvenog okruženja. Ustav uređuje način borbe za vlast predstavnika konkurentnih društvenih skupina kako njihova kreativnost u zastupanju posebnih interesa ne bi prekoračila ustavne granice. Svaki ustavnopravni poredak utemeljen je na načelu ustavnosti i zakonitosti. Prema načelu ustavnosti svi zakoni moraju biti usklađeni s ustavom, dok normativna djelatnost mora imati svoje ishodište u ustavnim institutima ili u zakonodavnoj delegaciji. Vladavina prava pak zahtijeva ujedno da ustav i pravni poredak koji iz njega proizlazi imaju određen sadržaj.

Zakoni se ne smiju pisati na temelju ideologije

U pravnom poretku, utemeljenom na vladavini prava, zakoni moraju biti opći i jednaki za sve, a zakonske posljedice trebaju biti izvjesne za one na koje će se zakon primijeniti. Ujedno, zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima adresata u svakom konkretnom slučaju, u kojemu se zakon na njih neposredno primjenjuje.

Zbog navedenog, zakoni se ne smiju pisati na temelju ideologija, jer je to odlika totalitarnih sustava. Zakoni moraju sadržavati određenja koja su prihvaćena konsenzusom, a u slučaju njegovog izostanka onda na temelju većinskog mnijenja usvojenog nakon provedene javne rasprave. Propisi s izrazito ideološkim karakterom ne mogu biti sastavnica ustavnopravnog poretka u demokratskim državama.

Istanbulsku konvenciju Hrvatske ne može ratificirati bez ustavnih promjena

S druge strane, Istanbulska konvencija i formalno ne može biti ratificirana bez prethodnih Ustavnih promjena. Ustav Republike Hrvatske, kao ni prethodno spomenuta Povelja temeljnih ljudskih prava EU, ne poznaje pojam “rod”, odnosno kako je već ranije istaknuto poznaje kao ustavne kategorije isključivo spol i ravnopravnost spolova. Dok se u naš Ustav ne uvede kao ustavna kategorija i pojam roda, Istambulska konvencija u dijelu prakticiranja rodne ideologije jest neustavna. Pojašnjenja radi ističem da je još u prvoj ustavnosudskoj rješidbi na svijetu (Marbury v. Medison (1803.)) Vrhovni sud SAD-a istaknuo kako se zakonom ne može propisivati sadržaj koji nema pravnu osnovu u Ustavu ili za kojeg ustav zakonodavcu ne daje izričitu zakonodavnu delegaciju. U slučaju konflikta između ustava i zakona, neposredno se mora primijeniti Ustav. Svi, pa samim time i zakonodavac, se moraju držati Ustava jer je Ustav iznad svakog zakonskog akta.

Njemačka ustavna praksa

Nadalje, s tim u vezi Njemački savezni ustavni sud u odluci (BVerfGE 111,307) Würdigung, izrazio je stajalište prema kojemu se konvencijsko pravo, kao i odluke međunarodnih sudova iz domene temeljnopravne sfere, tumače u okvirima metodološki dopuštenog tumačenja zakona. Opći ili pojedinačni akti nastali izvan domaćeg pravnog poretka ne mogu se primjenjivati automatizmom, bez prethodne ocjene njihove koherentnosti s višim, ustavnim pravom.

Propisi niže pravne snage od ustava se neće primjenjivati ukoliko njihovo djelovanje na nacionalni poredak ima za posljedicu narušavanje balansa uspostavljenog unutar temeljnopravne sfere, odnosno destruktivno utječe na uravnoteženi sustav ljudskih prava utvrđen normom ustavnog ranga. Utjecaj konvencijskog prava ovdje se ograničava na razinu pomoćnog sredstva za tumačenje dometa, sadržaja i značaja temeljnih prava sadržanih u Ustavu.

Istanbulska konvencija je u suprotnosti s temeljnim postavkama demokracije

Slijedom svega iznijetoga, opetovano želim naglasiti kako u demokratskim zemljama normativa se ne može temeljiti na ideologijama, jer se to kosi s temeljnim postavkama demokracije. Zakonodavna rješenja ne smiju nametati ljudima način razmišljanja ili stil života jer zakonodavac za takvo djelanje nema ovlaštenje. Pod krinkom plemenitih ciljeva nametati ideološka rješenja u obrazovni sustav, sport ili kulturu, u direktnoj je opreci s ustavnim pravom i dužnošću roditelja brinuti se i odlučivati o obrazovanju svoje djece (čl. 63/1 Ustava RH).

Vlada i saborski zastupnici moraju ozbiljno razmisliti u što se upuštaju eventualnom potporom Istanbulskoj konvenciji

Slijedom izrečenog, svi oni koji će možebitno u Saboru dizati ruke za ratifikaciju ove Konvencije moraju biti svjesni svoje odgovornosti, odnosno moraju biti svjesni činjenice kako u pravni poredak uvode norme koje nisu usuglašene s Ustavom Republike Hrvatske. Također, oni moraju biti svjesni da poslije toga nema drugog tijela koje bi njihov propust moglo ispraviti. Naime, naš Ustavni sud (rješenja U-I-825/2001; te U-I-1583/2000, U-I-559/2001.) izrazio je stajalište kako nije nadležan ocjenjivati suglasnost međunarodnih ugovora neposredno s Ustavom, dok je u odnosu na zakone o potvrđivanju međunarodnih ugovora, njegova nadležnost ograničena jer ne obuhvaća ocjenu suglasnosti s Ustavom materijalnog sadržaja samoga međunarodnog ugovora koji je sastavni dio takvog zakona. Ovakvo stajalište nedvojbeno ima za posljedicu opstojnost odredaba međunarodnih ugovora u našem ustavnopravnom poretku kao sadržajno jedinih općih akata koji ne podliježu kontroli ustavnosti. Postojanje pravnih pravila u ustavnopravnom sustavu koja ne podliježu klasičnoj hijerarhiji propisa i koja su još k tome izuzeta ispod ingerencije ustavnog sudovanja, ne pridonosi koherentnosti i konzistentnosti ustavnopravnog poretka. Hoće li se opisana praksa Ustavnog suda mijenjati, stvar je nagađanja. Do trenutka promjene ustavnosudske prakse dužnost je svakoga upozoriti na društvenu štetu koja bi ishitrenim odlukama ovdje mogla nastupiti.

Preventivno je nužno odustati od ratifikacije Istanbulske konvencije

Istambulska konvencija trenutno nije ni formalno niti materijalno spremna ući u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske bez prethodno izvršenih ustavnih promjena i bez prethodno provedene javne rasprave o njezinom sadržaju, uključujući ovdje i možebitno provođenje referenduma kao oblika neposredne demokracije.

Stoga preventivno odustajanje od ratifikacije Istambulske konvencije u ovom trenutku cijenim nužnim i oportunim. Ishitreno uvođenje rodne ideologije, kao modela uređenja društvenih odnosa, osim što uz postojeći sustav osnovnih normi i na njima uspostavljenoj legislativi ni na koji način ne će doprinijeti većoj zaštiti žena i obitelji, zbog svog šarlatanskog i neznanstveno uspostavljenog sadržaja može u budućnosti postati ishodištem socijalnih devijacija sa ozbiljnim i teško popravljivim posljedicama.

Recepcija međunarodnih ugovora nije olimpijska disciplina u kojoj moraš biti brži kako bi bio bolji od drugoga. Pametna vlast u pravni poredak svoje zemlje preuzet će samo one pravne standarde glede čijeg sadržaja ne postoji ozbiljan prijepor u društvu, odnosno one odredbe koje nedvojbeno doprinose društvenom progresu. Odgovorna vlast u pravni poredak ne će uvoditi normativu koja je u koliziji sa temeljnim postulatima utvrđenim u najvišem pravno-političkom aktu svoje države, koji kao takav neminovno predstavlja deskripciju društvene sadašnjice i projekciju njene budućnosti. Svako suprotno djelanje predstavljalo bi ugrozu za ostvarenje nacionalnih interesa.

dr. sc. Dubravko Ljubić / HKV

Karolina Vidović Krišto za Kamenjar: Tri su ključna aspekta zašto je Istanbulska konvencija neprihvatljiva

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari