Pratite nas

Komentar

Titovi sljedbenici prijete fra Mariu Knezoviću – On sve o Titu opisao u 13 faktografskih rečenica

Objavljeno

na

fra mario knezović
fra Mario Knezović - foto: Jabuka.tv

Lavina prijetnji, sramnih poruka i poziva na linč, na vješanje, stigla je u moju facebook poštu (inbox) ili mail. Povod je moj napis kako je Tito zločinac. Ti koji prijete, a kao brane Tita, nisu ni svjesni kako samo potvrđuju moju tezu da je Tito živio i umro kao zločinac. Jer bi očito njegovi istomišljenici i danas ubijali one koji misle drukčije. Ne pada jabuka daleko od stabla, piše dr. fra Mario Knezović/Misija.

Nekako, nakon svojih kolumni i ja sam dodatno nešto naučio: Sve možete današnjim ljudima (vođama) pisati samo im ne dirajte novac i Tita. O tome se Titu prikazivao serijal Antuna Vrdoljaka. Film je jasno potvrdio i iznio teze o kakvu je monstrumu riječ. Sve se o Titu može reći u nekoliko faktografskih rečenica:

1. Rođen u Kumrovcu, ni sam ne zna kada, jer je na više mjesta pisao različite datume. Falsifikat njegova života je već tada počeo. Bajka o njemu je nastavljena za života.

2. Djelovao kao špijun i suradnik raznih tajnih službi u inozemstvu. Mijenjao oko sedamdeset puta svoj identitet. Djelovao pod lažnim imenima i svoje suradnike predavao u smrt mnogo prije Drugoga svjetskog rata. Uz njega su mogli biti samo istomišljenici, a oni koji su mislili svojom glavom, ostali su bez glave.

3. Bio vođa partizansko-komunističkoga pokreta pod sponzorstvom zločinca Staljina i svjetskih satelita.

4. Nije priznavao ljudska prava i njegova Jugoslavija nije potpisala ni jednu konvenciju o ljudskim pravima, kao ni onu glavnu konvenciju Ujedinjenih naroda iz 1948.

5. U strahu za vlast i čast ubijao i uklanjao svoju konkurenciju i bliske suradnike tjerao u zatvore.

6. Pod njegovim režimom, njegovim znanjem i odobrenjem, ubijeno više stotina tisuća ljudi u Jugoslaviji, a najviše Hrvata. Što nije ubijeno u kasnijim montiranim procesima proslijeđeno je u zatvore i logore.

Blaženi kardinal Alojzije Stepinac ogledni je primjer montiranog komunističkog sudskog procesa. Na pravdi Boga osuđen je na tamnovanje u Lepoglavi potom i na kućni pritvor u Krašiću, jer se nije htio pokoriti Titinom projektu o Hrvatskoj Crkvi koja bi bila odijeljena od Pape i Rima. Stepinac je svijetli lik Crkve u Hrvata u turbulentnim godinama prošloga stoljeća koji se uzdiže na čast oltara, dok je veliko pitanje što ili tko zapravo počiva u Kući cvijeća na Dedinju i dokle će ga Srbi trpjeti u Beogradu.

7. Stvarao o sebi mit i kult ličnosti. Organizirao slavlja u prigodi svojega rođendana koji mu je i samomu bio datumski nepoznat. U njegovu su se čast podizali spomenici, imenovale ulice, nazivali gradovi, nosale štafete, sadile sadnice. Freud bi zaključio: Narcisoidni bolesnik prve klase.

8. Gušio slobodu medija, misli i govora. Naređivao izravna ubojstva emigranata, gušio slobodu vjere, naređivao ubojstva i zatvaranja biskupa, svećenika i istaknutih vjernika.

9. Živio kao zločinac, umro kao zločinac, pamtit ćemo ga kao zločinca. U svim ozbiljnim dokumentima svjetske historiografije naveden je u top listi deset najvećih zločinaca svijeta.

10. Na pokopu mu plakala zaluđena masa opčinjena ideologijom i opijumom navezanosti na vođu. Taj opijum je stvaran medijskom propagandom o najvećemu sinu naroda i narodnosti. Ta činjenica suza najbolje govori u kakvome je državnome jednoumnom zatvoru živjela sva svjetina!

11. Oni koji danas govore o Titu, po načelu, bilo je i pozitivnih stvari kod njega, podsjećam na detalj kada je zločinac Ratko Mladić djeci u Srebrenici udijelio čokoladice, pa nekoliko sati kasnije dobiše metak u potiljak. Zgrozili bi se ističući pozitivu tih čokoladica. Zar ne?

12. Tomu „velikom“ sinu, a zapravo po međunarodnim istraživanjima i tvrdnjama stručnjaka „velikomu“ zločincu, na pokop su također dolazili diktatori i zločinci, koje su kasnije njihovi narodi i svjetske sile smaknuli: egipatski diktator Hosni Mubarak, rumunjski diktator Nicolae Ceauşescu, irački diktator Saddam Hussein, libijski diktatort Moamer Gadafi itd. Nostalgičari samo ističu kako je bilo mnogo izaslanika na pokopu. Eto kakvo je to društvo „nevinih“ izaslanika bilo.

13. Dakle, kada je riječ o Titovu liku i djelu, ne trebaju ni povjesničari, ni dokumentaristi, ni arhivi ni svjedoci. Tita se po djelu prepoznaje. Zato je stvar oko Tita jasna i bistra: ZLOČINAC!

Piše dr. fra Mario Knezović/Misija

Fra Mario Knezović: Ne treba TV serijal o Titu, znamo da je zločinac

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Željko Glasnović: Korijeni lažne ljevice

Objavljeno

na

Objavio

SLON U DNEVNOM BORAVKU – KORIJENI LAŽNE LJEVICE

Od Boljševičke revolucije do pada Berlinskog zida, komunistički režimi pobili su 110 milijuna ljudi u ime jednakosti.

Većina ubijenih bili su žrtve autogenocida. Ubijali su ih njihovi sunarodnjaci. To kriminalno ludilo bilo je isplanirano do najsitnijeg detalja. Gdje god je komunistička kabala otela vlast, od Mongolije do Jadrana, stradao je najvitalniji dio pučanstva. Obezglavljena je društvena elita.

U pokušaju da unište vjeru u zemlji koja je skoro tisuću godina njegovala kršćansku tradiciju, komunisti su najprije udarili na Crkvu i svećenstvo. Vjerske vođe su žive spaljivali i razapinjali. Biskup Andronik živ je zakopan 1918. Godine. Svećenik Pavel Florenski, teolog, matematičar i izumitelj, nakon mučenja, strijeljan je 1937.godine. Bio je jedan od 750.000. žrtava NKVD-a (Sovjetska tajna policija) smaknutih metkom u potiljak na vrhuncu paranoje poznate kao Staljinova „Velika čistka“.

Uz milijune pobijenih pripadnika vjerskih zajednica (većinom kršćana), pobijeno je više od 110.000 pripadnika klera Ruske pravoslavne crkve. Obezglavljena je čak i Crvena armija. Staljin ubija tri sovjetska maršala, 90% generala i desetke tisuća nižih činova tijekom čistki 1936.-1937. godine.

U napadu na Finsku 1939. Crvena armija je desetkovana. Kulturocid je pratio klasni genocid. Desetci tisuća crkava i osnovnih škola koje je vodila Crkva, opljačkane su i razorene.

Katedralu Krista Spasitelja u Moskvi, koja je mogla primiti i do 10.000 vjernika, Staljin diže u zrak 1931.godine. Knjige stranih autora su spaljivane i zabranjivane. Nakon što je Staljin „progutao“ Baltičke republike 1940.godine, zabranjena je literatura na narodnim jezicima.

Pranje mozga integralni je dio svake policijske države. U Sovjetskom savezu psihijatrija postaje produžena ruka komunističke diktature. Neistomišljenici su zatvarani u psihijatrijske odjele gdje su drogirani, mučeni i ispitivani. Da bi prikrili razmjere toga zločina, 800.000 tih „pacijenata“ naglo je skinuto s registra psihijatrijskih ustanova godinu dana prije pada Berlinskog zida.

NKVD je također testirao nervne otrove na zatvorenicima, a koji su kasnije upotrebljavani za atentate na političke protivnike. Zatvorenici su ubijani plikavcima, ricinom i digitoksinima. Nakon dugogodišnje robije nadbiskup ukrajinske katoličke crkve Theodore Ramza ubijen je injekcijom curara. Biolog Nikolai Koltsov, pionir moderne genetike, otrovan je u prosincu 1940. Na isti dan žena mu je počinila suicid.

Najmračnije doba u ljudskoj povijesti nije završilo oslobađanjem Auschwitza, kako je izjavio premijer Andrej Plenković. Profesor Frank Diköter (stručnjak za kinesku povijest) opisao je povijest Kine od 1949., kada komunistička partija preuzima vlast kao „prvo i iznad svega povijest kalkuriranog terora i sustavnog nasilja“.

Do kraja 1951. Poubijali su oko 2 milijuna ljudi. Djeca su mučena do smrti pod optužbom da su bili „špijuni“ ili „mali kulaci“. Od 1958. do 1962. Kinu pogađa najveća katastrofa u ljudskoj povijesti. Oko 45 milijuna ljudi kao žrtve zločinačke komunističke oligarhije umire od gladi ili je izgladnjivano do smrti.

Dok se povlašteni i nesposobni drugovi obilno hrane po partijskim menzama, kanibalizam je postao svakodnevnica u ruralnim područjima. Smrtna kazna propisuje se i provodi za krađu šake žita. Scenario uporabe hrane kao oružja protiv vlastitog naroda već je viđen u Ukrajini tridesetih godina. Na Jalti, Staljin je priznao Churchillu da je njegova politika kolektivizacije uzrokaovala smrt 10 milijuna ljudi.

Nova glad pogađa Sovjetski savez 1946. godine. Dok tamo 1,5 milijuna ljudi umire od gladi (trećina njih bila su djeca i maliljetnici), jugoslavenski komunisti pjevaju: „Sadit ćemo žito iz neba, neka gladna Amerika i Engleska gleda“. Kako bi suzbio jedinu seosku bunu u hladnoratovskoj Europi, Tito šalje JNA na seljake u Cazinskoj krajini 1950.godine.

Žrtve komunističkog terora nisu česta tema holivudskih filmova, dokudrama i tv serijala. Ostali su samo blijeda fusnota u povijesnim udžbenicima. Nasljednici i apologeti te ubojite i moralno bankrotirane ideologije skrivaju svoje korijene kako su godinama skrivali i sporazum sklopljen između Hitlera i Staljina iz 1939. (Ribbentrop – Molotov Pakt).

Što se zna o Vasiliju Blokhinu, egzekutoru NKVD-a koji je u proljeće 1940. sam smaknuo više od 7.000 poljskih časnika? Uče li kineska djeca išta o Kulturnoj revoluciji (1966-1976) kada je Mao, u pokušaju održanja na vlasti gotovo uništio 3.000 godina kineske povijesti.

Od početka 1966. godine, u tom induciranom ludilu ubijeno je oko 2 milijuna ljudi. Među njima je 100 učitelja, koje su ubili njihovi studenti u kolovozu te iste godine. Iza suhoparne statistike skriva se enormna ljudska tragedija koja se nastavila u Kambodži pod režimom okrutne komunističke organizacije Crvenih Kmera (Kmae Krahaam). Izvorni oblik toga ludila danas živi i djeluje u Sjevernoj Koreji.

Mrtva ruka marksizma i lenjinizma još se pruža i nad Europskim kontinentom. Osam stranaka s komunističkim predznakom iz sedam zemalja sjedi u Europskom parlamentu. Među njima je i SDP, pravna sljednica Komunističke partije. Tu su i drugi titoisti prerušeni u HNS, IDS, HSS itd. Toliko o vjerodostojnosti i provedbi rezolucija Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina.

Komunistički režimi nisu iza sebe ostavili samo ljudsku, ekonomsku i ekološku pustoš. Ta ideologija izobličila je mentalni sklop narednih naraštaja. Proizveli su pojedinca lišenog moralnih vrednota, osjećaja osobne odgovornosti i općeg dobra, bez inicijative i sposobnosti kritičkog razmišljanja. Ruski pisac Zinoviev, taj „proizvod“ naziva „pošteni lažov“.

U studenom 2019. U Zagrebu je gostovao beogradski povjesničar Srđan Cvetković. Na znanstvenom skupu u Hrvatskom institutu za povijest potvrdio je da je u Srbji od 1944. do 1946. smaknuto 56.000 ljudi. Tajni arhivi skrivali su strašnu istinu više od pola stoljeća. OZNA-ši su hladnokrvno likvidirali i cijele juniorske nogometne momčadi. Više od 20% poubijanih bilo je mlađe od 18 godina. I taj skup su ignorirali mainstream mediji u RH i tako nas podsjetili da organi vlasti u RH i njihovi ortaci i danas kontroliraju politički sadržaj u javnim medijima.

Što u školama u RH uče djeca o povijesti 20. stoljeća i komunističkim zločinima nad hrvatskim narodom? Što znaju o najvećoj kampanji etničkog čišćenja u Europi i genocidu počinjenom nad Njemačkom manjinom na prostorima bivše Jugoslavije za vrijeme i nakon 2.svjetskog rata?

Revizija povijesti nije ono što trube antifa spodobe. Predsjednik Američke udruge povijesničara revizionizam je nazvao kao „životni krvotok povijesnog istraživanaj“. Dodao je: „Povijest je jedan kontinuirani dijalog između sadašnjosti i prošlosti.“ Ne smijemo zaboraviti da su laž i obmana utisnuti u Boljševički genetski kod, te da su oni do nedavno bili jedini autori „službene“ povijesne literature u RH.

Komunisti su vješto regrutirali svoje sunarodnjake da prokazuju, ubijaju, muče i deportiraju vlastiti narod u pustoši Sibira, Centralne Azije, i Sjeverne Kine. Time su zapečatili zavjet šutnje koji je i danas na snazi.

Povijest Istočne Europe iscrtana je u brojnim „Golim otocima“ i neistraženim masovnim stratištima i grobištima. U općini Brdovec nedavno je nađena još jedna masovna grobnica Hrvata, komunističkih žrtava.

Do dan danas sve vladajuće elite pokazale su totalni nedostatak osobne i pravne savjesti prema Hrvatima, žrtvama zločina 2. svjetskog rata i poraća. Abolirali su počinitelje i time dokazali svoju apsolutnu apatiju i besćutnost prema svakoj žrtvi. Izbrisali su njihovu osobnu patnju i ljudskost.

Ako mi odustanemo od traženja istine potpisat ćemo moralnu kapitulaciju i sudjelovati u memoricidu tj. daljem brisanju kolektivne memorije našega naroda. Izgleda da će nam još dugo ostati slon u dnevnom boravku, komentirao je Željko Glasnović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Fra Mario Knezović: Komšić je zlorabio i susret s Papom, Vatikan jako dobro zna tko je on

Objavljeno

na

Objavio

Papa Franjo primio je u subotu 15. veljače u audijenciji u Vatikanskoj apostolskoj palači predsjedatelja Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića koji se nakon toga susreo s kardinalom državnim tajnikom Pietrom Parolinom.

U priopćenju iz Predsjedništva BiH navedeno je kako je na sastanku Komšića i pape Franje “potvrđena potreba da se osigura poštivanje osnovnih ljudskih prava i svih građana Bosne i Hercegovine”, dok je izostavljeno “i učinkovita ravnopravnost triju konstitutivnih naroda“, kako je stajalo u priopćenju Tiskovnog ureda Svete Stolice. Komšićev susret s papom Franjom za Hrvatski Medijski Servis komentirao je komunikolog dr. sc. fra Mario Knezović.

Knezović ističe da je Vatikan otvorena država i ima uho za svakoga i sve potrebe suvremenoga društva i država. Dodaje da se prijemi državnika kod papa ne mogu promatrati kao bilateralni susreti u političkome smislu.”Prijemi koji se organiziraju u obliku audijencije kod Pepe su dio protokola i teško se mogu smatrati bilateralnim susretom u pravom političkome smislu”, rekao je Knezović.

Sugovornik HMS-a kaže da je očita tendencija političkih predstavnika iz BiH da k papi idu kada žele popraviti reputaciju na vanjskom i unutarnjem planu.

“Mnogi predstavnici iz BiH imaju želju susreta s Papom. To je po sebi dobro. Međutim, očita je tendencija da politički predstavnici iz BiH u Vatikan i Papi ne idu svi iskreno čuti Papu i smjernice Vatikana, nego idu po poboljšanje svoje reputacije za unutarpolitičke i vanjskopolitičke potrebe”, istaknuo je Knezović.

Promatrajući takav kontekst fra Mario smatra da je i posjet Željka Komšića Vatikanu i kratki susret s papom Franjom u domeni kurtoaznoga susreta bez većega značaja.

Upitan da prokomentira razloge zbog kojih se Komšić, želio susresti s papom, Knezović je mišljenja da vatikanska administracija jako dobro zna s kime ima posla, a da Hrvatima po treći put nametnuti član Predsjedništva lažno političko predstavljanje želi prekriti plaštom institucije kakva je Sveta Stolica.

-Budimo uvjereni da papa Franjo, a napose vatikanska administracija i Državno tajništvo, dobro znaju tko im i kakav dolazi u pohod. Iz realnoga kuta gledanja sasvim je jasno da je Željko Komšić u Vatikan išao kako bi popravio svoj posrnuli rejting i kako bi, kako on misli, svoj licemjerni politički put, te lažno političko predstavljanje, prekrio plaštem takve jedne institucije kao što je Sveta Stolica, rekao je Knezović za HMS.

Osvrćući se napose na diplomatski skandal u režiji Komšićeva ureda, koji je svjesno izostavio ključnu poruku pape Franje “o učinkovitoj ravnopravnosti konstitutivnih naroda” fra Mario Knezović za HMS kaže daje to, ako je istina, diplomatski skandal koji potvrđuje da Komšić zlorabi čak i susret s papom.

“Ako je istina da je u priopćenju iz Ureda predsjedavajućega prešućeno to što je papa Franjo kazao o BiH kao zemlji triju konstitutivnih naroda, onda je to ne samo propust, nego skandal koji potvrđuje kako Komšić i susret s Papom zlorabi”, rekao je Knezović dodavši:

-Veleposlanik BiH pri Svetoj Stolici (Igor Žontar op. a.), bez obzira što je Komšićev kadar, morao bi uz ispriku pristupiti Državnome tajništvu i kazati da je prešućeno ono što je posebno bitno za Hrvate u BiH, rekao je Knezović./B. G./HMS/

Komšićev ured krivotvorio sadržaj razgovora s papom Franjom, izostavljena ključna poruka

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari