Pratite nas

Pregled

Tjedni pregled hrvatske političke gluposti

Objavljeno

na

U svibnju smo, dok je Maršal bio živ, svjedočili ritualnom raznašanju nekakvog falusoidnog predmeta po bivšoj državnoj tvorevini, a veliko finale tog putešestvija je bilo na golemom stadionu, na kojem se lamatalo rukama i pjevalo pjesmice. A onda se ta stvarčica nalik seksualnom pomagalu predavala jednom postarijem i podebljem stričeku u pasent odjeći sa zlatnim epoletama. Piše Marcel Holjevac Dnevno.hr

[ad id=”68099″]

Bimbo djevojka

Javnost je prošli tjedan najviše zabavljao trominutni pornić Tine Katanić. Koji je zapravo pornić otprilike koliko su i filmovi Bore Leeja kung-fu filmovi. Više parodija na iste, jer su svi glumci toliko satrveni da ionako ništa nisu u stanju. Neki u porniću vide prostituciju – još od 2007. Tinu Katanić u tom kontekstu spominju neke žene koje su se bavile tim poslom (“manekenstvom”), poput Simonice i “Izabele”, autorice knjige “Seks skandal”. Neki pak vide silovanje i iskorištavanje nedužne djevojke od tridesetak godina godina, kojoj neki zločesti dečki koji je žele iskoristiti nude kokain, iako je ona na snimci potpuno razbijena, kao i ona trojica dripaca uostalom.

Istina, iz tri minute videa je gotovo nemoguće sa sigurnošću zaključiti o čemu se točno radi, je li Tini netko stavio drogu u kokain, taj neizbježni i sveprisutni pratitelj zagrebačke noćne scene i manekenskih krugova, ili nešto drugo ili treće, no za Sanju Sarnavku nema sumnje, radi se o silovanju. Ona osuđuje postupak trojice mladića te smatra kako je riječ o djelu za koje počinitelji moraju kazneno odgovarati: to što Katanićki u filmiću nude drogu, smatra Sarnavka, znači da im je silovanje bila i namjera. Prilično nategnuto tumačenje viđenog. Po cajka klubovima je dečkima često veći problem spriječiti cure koje tamo zalaze da se ne unište potpuno i ne završe s glavom u WC školjci ili na Hitnoj prije nego ih odvedu u krevet, nego ih nagovoriti da nešto uzmu.

Da su ta trojica prilično jadni nije sporno, kao i da je objava snimke kazneno djelo javnog sramoćenja. A ima li elemenata odnosa s osobom koja nije prisebna i u stanju dati pristanak, odlučit će sud. No, prilično je jasno da Tini droga nije bila podmetnuta, kao i da je veselo društvo po svoj prilici završilo u krevetu dok su još bili donekle prisebni, a prisebna je donekle i Tina na početku snimke, gdje kosom zaklanja lice od kamere. Zanimljivo je, međutim, da Sarnavka nudi Tini pomoć, jer smatra da je ona svakako treba i zaslužuje. Kad je 77-ogodišnju bakicu Ružicu Ćavar sred bijela dana pretukao i iscipelario gay aktivist Neven Kovačić na prosvjedima protiv tzv. “vatikanskih ugovora”, i nanio joj teške tjelesne ozljede pred Sarnavkinim očima, rekla je da Ružica Ćavar ne zaslužuje njenu pomoć. Jer nije dobra žena.

Dakle, žene koje zaslužuju Sarnavkinu pomoć su “manekenke” koje našrmkane odlaze u krevet s povećim društvom, pa netko objavi snimku blamaže mimo njihove volje, ali ne i katoličke liječnice u mirovini koje lijepe plakate, pa ih netko prebije. Jasno, protiv njihove volje. A izjednačavati viđeno, ma kako bilo gadljivo, s pravim silovanjem je zapravo pljuska ženama koje su stvarno doživjele pakao silovanja.

Što se pak tiče samog filmića, realno, najvjerojatnije se ne radi niti o prostituciji niti nečem protiv bilo čije volje, barem koliko se iz prikazanog vidi. Iz komunikacije sudionika je prilično razvidno da se radi o društvu s cajki koje se napilo, našmrkalo, i završilo u krevetu. Snimano je vjerojatno bez namjere da se snimka distribuira dalje, ali se netko od trojice genijalaca odlučio pohvaliti i poslao snimku dalje pa se počela širiti. To jasno ne znači da tu nema elemenata za kaznenu prijavu. Ali zanimljivo je kako NGO-i, koji histeriziraju na sam spomen riječi diskriminacija, diskriminiraju žene te određuju koje imaju pravo na njihovu zaštitu, a koje ne. Po sistemu što gore, to bolje. Očekivano, podršku Tini je pružila i Severina, s majicom “Je suis Tina”. Što bi se reklo, čega se pametan stidi, time se budala ponosi.

Policija izbrojila 370 Maršalovih štovatelja, a režimski mediji 7000!

Šola je lijepo primijetio da je svibanj mjesec ustaša i partizana, tu su Jasenovac, Bleiburg, Dan mladosti. U svibnju smo, dok je Maršal bio živ, svjedočili ritualnom raznašanju nekakvog falusoidnog predmeta po bivšoj državnoj tvorevini, a veliko finale tog putešestvija je bilo na golemom stadionu, na kojem se lamatalo rukama i pjevalo pjesmice. A onda se ta stvarčica nalik seksualnom pomagalu predavala jednom postarijem i podebljem stričeku u pasent odjeći sa zlatnim epoletama. Običaj nije izumro, pa je ove godine štafeta neprežaljenom pokojniku krenula iz Fažane put neprežaljenog Beograda.

“U Titovo vrijeme imali smo sve. Danas nemamo ništa. Imali smo industriju, tvornice, imali smo plaću na plaću, imali smo višak, dječji dodatak, ma imali smo i radnička odmarališta. To je bio lijepi život u onom vremenu dok je Tito bio živ”, kuka stanoviti Radoslav Ilić, jedan od organizatora te štafete, koji je nedavno osnovao i KPH. Da je Radoslav pravi Hrvat, unatoč imenu, dokazuje sklonost kuknjavi. “Ova štafeta daje toplinu srca svih generacija naših naroda i narodnosti. Titov put je bio put socijalizma, demokracije, blagostanja, ravnopravnosti, neovisnosti, mira i sigurnosti na ovim prostorima”, kaže Radoslav.

A na samoj središnjoj proslavi koja se sa Stadiona mladosti u Beogradu preselila u malo zagorsko selo Kumrovec, poznato najviše po Antunu Mihanoviću, autoru hrvatske himne, po kome se zove i glavna gradska ulica i čiji spomenik stoji na ulazu u mjesto, se skupilo, prema podacima policije, oko 380 štovatelja lika i djela. Novine su, međutim, objavile arhivske snimke na kojima je mnogo više ljudi, i objavile da ih se skupilo 7000. Zanimljive su te igre brojki, jer je recimo austrijska policija na Bleiburgu izbrojila čak 62.000 ljudi, a prema nekim hrvatskim medijima ih je bilo manje nego u Kumrovcu. Zaključak se sam nameće, policija ne zna brojiti.

A kad već obilježavamo datum, pred ravno 20 godina je Titova JNA proslavila Dan mladosti masakrom na Kapiji, ispalivšli granate na mladost Tuzle. Ubijena je 71 osoba, među kojima je bio i velik broj djece. Prosjek starosti ubijenih je bio 24 godine, a neki su još bili dječica. Time je termin “Dan mladosti” zadobio posve novi smisao.

Zaustavite Bild-Zeitung!

U dnevniku HTV-a je nakon izbora u Španjolskoj jedno deset puta s ushitom ponovljeno kako ljevica jača u toj zemlji. A izbore je odnijela desnica. Desnica je odnijela i izbore u Poljskoj. Ali nevjerojatan je navijački žar komentatora na HTV-u, koji svaki uspjeh političkih diletanata i redikula poput Syrize i Podemosa doživljavaju kao da su dobili sedmicu na lotu. Jer, kad prava ljevica dođe na vlast, svi će imati sve što požele, i nitko neće morati raditi, a kamoli vraćati dugove, sve drugo nije pravedno.

To što su zemlje s desnim vladama trenutno u svijetu u pravilu uspješne, poput Cameronove ili one Angele Merkel, dok socijalističke vlade redom plešu na rubu bankrota, je rezultat neke nepravde i greške. Jer, kako svi znamo, bar svi koji pratimo hrvatske mainstream medije, samo ljevica može donijeti napredak. Iako ne postoji primjer u današnjem svijetu koji bi to potvrdio. Napredak je vidljiv pod lijevom vladom u Grčkoj, koja je pod Tsiprasom bacila u vodu rezultate trogodišnjeg odricanja. Da smo mi sljedeća Grčka objavio je njemački tabloid Bild-Zeitung. Vladajući su pokušali ismijati Bild kao neozbiljan tabloid, koji objavljuje slike žena u toplesu, zanemarujući da je članak naslovljen “Hrvatska bi mogla postati nova Grčka” – u kojem se spominje tajno izvješće Europske komisije koje proziva Hrvatsku zbog neprovođenja reformi i teške gospodarske situacije u zemlji – prenio i sve prije nego neozbiljni Focus. Bild naglašava slab i neučinkovit nadzor nad državnim proračunom, praksu odlaska u prijevremene mirovine, izostanak mjera za poticanje gospodarstva te tromost sudova.

Vlada je potom slavodobitno objavila kako su u Bruxellesu potvrdili da takvo tajno izvješće ne postoji. Pa je prema tome Hrvatska zemlja u kojoj ekonomija cvjeta, proračunskog manjka nema, sudovi funkcioniraju, i sve ide nabolje. Grčić je ponovno ushićeno otcrvrkutao kako je investicijski tsunami već na horizontu, a Švabe nemaju pojma. Investicije su, po njemu, gotovo rekordne, jer tko ne bi želio poslovati u zemlji s najvećim porezima u EU, na koje se još plaća i reket i politička zaštita, a zauzvrat se mjesecima čeka na bilo koji “papir”, kamoli na plaćanje.

No ako ne postoji tajno, svakako postoji javno izvješće u kojem se Hrvatskoj predviđa grčki scenarij, uostalom ono je već davno objavljeno u hrvatskim medijima, kako onima koji objavljuju slike golih žena tako i u onim drugima. Po tom javnom izvješću Hrvatska je po gotovo svim pokazateljima najgora u EU, a razina rasta javnog duga je neodrživa. Ali, nećemo se valjda obazirati na to što neke žute tiskovine po Njemačkoj pišu. Njih izgleda plaća Karamarko. Ako želite znati istinu, samo istinu, i ništa osim istine, gledajte Dnevnik HTV-a – i slušajte Grčića. I ništa drugo, kamoli strani tisak.

Dnevniku HTV-a BBC dao – nulu ili jedinicu!

Karamarko izgleda ima veze i na BBC-ju, ne samo u Bildu. Ta je medijska kuća partijski bilten, poznat i kao Središnji dnevnik HTV-a, ocijenila kao predug, dosadan, i nezanimljiv, te rekla da ne zadovoljava suvremene medijske informativne standarde i da, unatoč trajanju, uopće ne sadrži bitne informacije. To je zaključak stručne analize BBC-ja koju je naručila Hrvatska radiotelevizija.

Zbog takve poražavajuće ocjene Dnevnika Programsko vijeće je u ponedjeljak zatražilo uvid u BBC-jevu analizu programskih sadržaja. Kako je naš javni TV servis tajnovitiji od CIA-e, i u javnost ne daje nikakve podatke o sebi, zasad te analize nema, a nema niti informacije koliko je BBC-ju plaćeno za tu analizu. Jer zašto bi pretplatnici trebali znati kako i na što HRT troši njihov novac, ionako morate plaćati htjeli ili ne. Doduše, taj novac su mogli i uštedjeti. Mogli su pitati i gledatelje, koji bi im zacijelo besplatno rekli to isto što i BBC, samo možda malo drugim riječima: “al ga se*ete”. Kad bi u Dnevniku puštali arhivske snimke sa sjednica Centralnog komiteta iz 1986., i govore Branka Mikulića, vjerojatno bi malo tko primijetio razliku.

Ankete braće Grimm po mjeri Rejting-efendije i – Milanke Opačić!

Po najnovijim anketama, Kolindu Grabar Kitarović podržava tek 48 posto građana, a Kim-Il Josipovića, poznatog i po nadimku Rejting-efendija, je nakon sto dana podržavalo njih 84 posto. I ne samo to, kažu da se prednost desne koalicije – predvođene HDZ-om, nad lijevoliberalnom – predvođenom SDP-om, u svibnju s travanjskih 10 posto smanjila na 4 posto. Koji su to recentni uspjesi Milanovićeve vlade koji su promijenili trend nije poznato, no nastavi li se ovaj trend, po kojem HDZ u odnosu na SDP gubi 6 posto glasova mjesečno, do izbora će SDP, po mom računu, podržavati barem 137 posto građana, nešto kao i Ivu Josipovića pred prvi krug izbora, po anketama. A za Karamarka neće glasati ni njegova novopečena supruga.
Čak su se i Vakuline vremeneske prognoze dosad pokazale pouzdanijima od IPSOS-pulsovih predizbornih. Ako je namještanje anketa savjet skupo plaćenih spin doktora i PR stručnjaka iz SAD-a i Engleske, onda ih nije trebalo ni plaćati, Balkanci su ionako najveći stručnjaci za namještanje bilo čega, od nogometnih utakmica i javnih natječaja do izlaznih anketa. Problem je jedino to što tim anketama više ne vjeruju ni u Pušćoj Bistri. Te ankete su jednostavno postale uvreda za inteligenciju birača. Uostalom, po njima je Milanka Opačić popularnija od Severine. A još nije snimila ni uradak.

“Dragi birači, vjerujete li meni ili svojim očima?”

HNS i ova koalicija zaslužuju još jedan mandat, kaže turbopopularna Anka Mrak Taritaš. Ona isto odnedavno ima video uradak, u njemu doduše nije gola, to gledatelji ipak ne bi preživjeli, ali zato nam je u Gunji prikazala svoje umijeće kreveljenja dostojno boljih glumaca u nijemim filmovima. Ona je ustvrdila da koalicija na vlasti po svojim rezultatima zaslužuje dobiti povjerenje birača i u idućem mandatu te pozvala građane da, u vezi s onim što je postigla aktualna koalicijska vlast, više vjeruju svojim očima nego tuđim riječima. Tvrdi da je za njihova mandata Hrvatska došla na put izlaska iz recesije – izvoz raste, industrijska proizvodnja raste, a HNS-ovi ministri i zastupnici u Saboru mogu, hoće, i znaju kako.

Sve skupa podsjeća na situaciju kad dođete kući, zateknete ženu u krevetu s prijateljem, pa vam ona kaže: “Dragi, vjeruješ li meni ili svojim očima?”. Da, građani obično više vjeruju svojim očima, a ne tuđim riječima. Naročito njezinim. A između onog što možemo vidjeti svojim očima i onog što ona kaže postoji razlika veća od Marijanske brazde. Što se zastupnika i ministara HNS-a tiče, vidjeli smo da mogu, znaju, i hoće. Recimo, Zmajlović zna kako sebi osigurati luksuzni apartman s jakuzijem. A Andro Vlahušić zna kako dobiti izbore u Dubrovniku unatoč pravomoćnoj presudi za korupciju. I Vesna Pusić zna naručiti vladin avion, jer čemu letjeti redovnom linijom kad su tu porezni obveznici. Općenito, HNS je stranka vrlo sposobnih ljudi koji znaju, hoće, i mogu mnogo toga. Samo što je većina toga što mogu i rade obično kažnjiva zakonom.

Muke starog udbaša – i u Münchenu i u Širokom

Večernji list je objavio srcedrapateljni članak o tužnoj sudbini šefa drugog odjela UDBA-e, zaduženog za neprijateljsku emigraciju, Ivana Lasića. On je nedavno svjedočio u Münchenu u korist svog bivšeg posilnog Perkovića. Čovjek, kažu, živi u kući na kraju sela pokraj Širokog Brijega, izoliran od zajednice, a mještani na upit o njemu ne žele govoriti ništa, samo odmahuju glavom. Kad se pita za Lasića vrijedi zavjet šutnje. Od izručenja Njemačkoj ga spašava to što je državljanin BiH, pa za njega ne važi EU uhidbeni nalog. Večernjak navodi kako je prema navodima nekadašnjih kolega Lasić bio iznimno inteligentan, odlučan i hrabar. Naročito sedamdesetih, kad je bio na čelu progona proljećara. I kasnije, kad je organizirao ubojstva suseljana u inozemstvu. A proganjao je i lokalne fratre, naročito fra Zovka.

Danas, kažu, rijetko odlazi u mjesto, u kojem nije rado viđen, a ni u crkvu ne ide. Stvarno, baš čudno da nije naročito popularan u gradu koji je pola stoljeća strahovao od njega, i čije je brojne stanovnike ni krive ni dužne poslao na robiju ili u smrt, kao šef komunističke tajne policije. Možda Širokom treba dati nekakvu nagradu za snošljivost, jer malo je mjesta u svijetu gdje bi bivši šef tajne policije mogao i dalje mirno živjeti među onima koje je do jučer nemilice proganjao. No, problem raznih lasića nije ništa što se lustracijom ne bi moglo riješiti.

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Hrvatski vojnici na mimohodu Oružanih snaga Republike Poljske

Objavljeno

na

Objavio

Foto: 2. HRVCON

Pripadnici 2. hrvatskog kontingenta Borbene grupe u sklopu NATO aktivnosti ojačane prednje prisutnosti u Republici Poljskoj sudjelovali su 15. kolovoza 2018. u svečanom mimohodu u povodu Dana poljskih Oružanih snaga, kojim se ujedno obilježava 98. obljetnica pobjede poljske vojske nad Rusima kojom je Poljska stekla svoju neovisnost, priopćio je MORH

Hrvatski vojnici, zajedno s pripadnicima vojski SAD-a, Velike Britanije i Rumunjske, predstavljali su NATO na svečanosti na kojoj su Poljske Oružane snage imale prigodu predstaviti svoje postrojbe i naoružanje kojim trenutno raspolažu. Profesionalnim vojnicima u mimohodu su se priključile i brojne povijesne postrojbe kao dokaz bogate poljske vojne povijesti.

U svom govoru, poljski predsjednik Andrej Duda, osvrnuo se na izazove s kojima su se pripadnici Poljske vojske susretali tijekom svoje povijesti, na sve misije u kojima danas diljem svijeta sudjeluju, od Latvije, preko Kosova do Afganistana i zahvalio im na njihovom profesionalizmu i žrtvi, kao i njihovim obiteljima koje ih na tom putu podupiru.

Posebno je spomenuo važnost nazočnosti NATO-a u Poljskoj, kao znak potpore i snage Saveza ovdje na njegovim sjeverioistočnim granicama i zahvalio pripadnicima Borbene grupe na zajedništvu i suradnji koje demonstriraju kroz zajedničku obuku i vježbe zajedno s poljskim domaćinima.

Republika Poljska važan je partner i saveznik Republike Hrvatske, pa je tako i vojni izaslanik Republike Poljske puknovnik Tomasz Gora nazočio svečanosti obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 23. obljetnici vojno redarstvene operacije Oluja, 5. kolovoza 2018. u Kninu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

SAD osudio entitet RS zbog negiranja izvješća o genocidu u Srebrenici

Objavljeno

na

Objavio

Sjedinjene Države u srijedu su optužile Republiku Srpsku za pokušaj negiranja povijesti odlukom o stavljanju izvan snage izvješća prema kojemu se odgovornost za pokolj više od sedam tisuća muslimanskih muškaraca i dječaka u i oko Srebrenice u srpnju 1995. pripisuje vojsci i policiji bosanskih Srba.

Američki State Department priopćio je kako izvješće vlade RS iz 2004. o genocidu u Srebrenici predstavlja važan korak ka pomirenju. “Sjednica parlamenta Republike Srpske održana 14. kolovoza predstavlja korak u pogrešnom smjeru”, stoji nadalje u priopćenju State Departmenta.

“Pokušaji da se odbaci ili izmijeni dokument o Srebrenici dio su širih nastojanja usmjerenih na reviziju činjenica rata, negiranje povijesti i politiziranje tragedije. U interesu je građana Republike Srpske preokrenuti trend štovanja osuđenih ratnih zločinaca kao heroja, te osigurati da njihovi zločini nastave biti javno osuđivani’, dodaje se.

Parlament Republike Srpske u utorak je na zahtjev predsjednika tog entiteta Milorada Dodika odlučio zatražiti od vlade RS da stavi izvan snage svoje izvješće iz 2004. koje je potvrdilo činjenice o genocidu nad Bošnjacima što su ga u srpnju 1995. godine počinili pripadnici vojske i policije bosanskih Srba. U potezu koji dio analitičara smatra još jednim pokušajem mobilizacije glasača oko srpske nacionalističke agende uoči općih izbora u listopadu, Dodik je na početku posebne skupštinske sjednice ustvrdio kako genocida u Srebrenici uopće nije bilo, a više od sedam tisuća ubijenih Bošnjaka nazvao je pretjerivanjem.

Parlament RS je zaključio kako entitetska vlada mora uspostaviti novo povjerenstvo koje će “na objektivan i nepristran” način utvrditi činjenice o zbivanjima na području Srebrenice u cijelom razdoblju od 1992. do 1995., te prebrojiti i Srbe koji su ondje poginuli ili ubijeni.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari