Pratite nas

Pregled

Tjedni pregled hrvatske političke gluposti

Objavljeno

na

U svibnju smo, dok je Maršal bio živ, svjedočili ritualnom raznašanju nekakvog falusoidnog predmeta po bivšoj državnoj tvorevini, a veliko finale tog putešestvija je bilo na golemom stadionu, na kojem se lamatalo rukama i pjevalo pjesmice. A onda se ta stvarčica nalik seksualnom pomagalu predavala jednom postarijem i podebljem stričeku u pasent odjeći sa zlatnim epoletama. Piše Marcel Holjevac Dnevno.hr

[ad id=”68099″]

Bimbo djevojka

Javnost je prošli tjedan najviše zabavljao trominutni pornić Tine Katanić. Koji je zapravo pornić otprilike koliko su i filmovi Bore Leeja kung-fu filmovi. Više parodija na iste, jer su svi glumci toliko satrveni da ionako ništa nisu u stanju. Neki u porniću vide prostituciju – još od 2007. Tinu Katanić u tom kontekstu spominju neke žene koje su se bavile tim poslom (“manekenstvom”), poput Simonice i “Izabele”, autorice knjige “Seks skandal”. Neki pak vide silovanje i iskorištavanje nedužne djevojke od tridesetak godina godina, kojoj neki zločesti dečki koji je žele iskoristiti nude kokain, iako je ona na snimci potpuno razbijena, kao i ona trojica dripaca uostalom.

Istina, iz tri minute videa je gotovo nemoguće sa sigurnošću zaključiti o čemu se točno radi, je li Tini netko stavio drogu u kokain, taj neizbježni i sveprisutni pratitelj zagrebačke noćne scene i manekenskih krugova, ili nešto drugo ili treće, no za Sanju Sarnavku nema sumnje, radi se o silovanju. Ona osuđuje postupak trojice mladića te smatra kako je riječ o djelu za koje počinitelji moraju kazneno odgovarati: to što Katanićki u filmiću nude drogu, smatra Sarnavka, znači da im je silovanje bila i namjera. Prilično nategnuto tumačenje viđenog. Po cajka klubovima je dečkima često veći problem spriječiti cure koje tamo zalaze da se ne unište potpuno i ne završe s glavom u WC školjci ili na Hitnoj prije nego ih odvedu u krevet, nego ih nagovoriti da nešto uzmu.

Da su ta trojica prilično jadni nije sporno, kao i da je objava snimke kazneno djelo javnog sramoćenja. A ima li elemenata odnosa s osobom koja nije prisebna i u stanju dati pristanak, odlučit će sud. No, prilično je jasno da Tini droga nije bila podmetnuta, kao i da je veselo društvo po svoj prilici završilo u krevetu dok su još bili donekle prisebni, a prisebna je donekle i Tina na početku snimke, gdje kosom zaklanja lice od kamere. Zanimljivo je, međutim, da Sarnavka nudi Tini pomoć, jer smatra da je ona svakako treba i zaslužuje. Kad je 77-ogodišnju bakicu Ružicu Ćavar sred bijela dana pretukao i iscipelario gay aktivist Neven Kovačić na prosvjedima protiv tzv. “vatikanskih ugovora”, i nanio joj teške tjelesne ozljede pred Sarnavkinim očima, rekla je da Ružica Ćavar ne zaslužuje njenu pomoć. Jer nije dobra žena.

Dakle, žene koje zaslužuju Sarnavkinu pomoć su “manekenke” koje našrmkane odlaze u krevet s povećim društvom, pa netko objavi snimku blamaže mimo njihove volje, ali ne i katoličke liječnice u mirovini koje lijepe plakate, pa ih netko prebije. Jasno, protiv njihove volje. A izjednačavati viđeno, ma kako bilo gadljivo, s pravim silovanjem je zapravo pljuska ženama koje su stvarno doživjele pakao silovanja.

Što se pak tiče samog filmića, realno, najvjerojatnije se ne radi niti o prostituciji niti nečem protiv bilo čije volje, barem koliko se iz prikazanog vidi. Iz komunikacije sudionika je prilično razvidno da se radi o društvu s cajki koje se napilo, našmrkalo, i završilo u krevetu. Snimano je vjerojatno bez namjere da se snimka distribuira dalje, ali se netko od trojice genijalaca odlučio pohvaliti i poslao snimku dalje pa se počela širiti. To jasno ne znači da tu nema elemenata za kaznenu prijavu. Ali zanimljivo je kako NGO-i, koji histeriziraju na sam spomen riječi diskriminacija, diskriminiraju žene te određuju koje imaju pravo na njihovu zaštitu, a koje ne. Po sistemu što gore, to bolje. Očekivano, podršku Tini je pružila i Severina, s majicom “Je suis Tina”. Što bi se reklo, čega se pametan stidi, time se budala ponosi.

Policija izbrojila 370 Maršalovih štovatelja, a režimski mediji 7000!

Šola je lijepo primijetio da je svibanj mjesec ustaša i partizana, tu su Jasenovac, Bleiburg, Dan mladosti. U svibnju smo, dok je Maršal bio živ, svjedočili ritualnom raznašanju nekakvog falusoidnog predmeta po bivšoj državnoj tvorevini, a veliko finale tog putešestvija je bilo na golemom stadionu, na kojem se lamatalo rukama i pjevalo pjesmice. A onda se ta stvarčica nalik seksualnom pomagalu predavala jednom postarijem i podebljem stričeku u pasent odjeći sa zlatnim epoletama. Običaj nije izumro, pa je ove godine štafeta neprežaljenom pokojniku krenula iz Fažane put neprežaljenog Beograda.

“U Titovo vrijeme imali smo sve. Danas nemamo ništa. Imali smo industriju, tvornice, imali smo plaću na plaću, imali smo višak, dječji dodatak, ma imali smo i radnička odmarališta. To je bio lijepi život u onom vremenu dok je Tito bio živ”, kuka stanoviti Radoslav Ilić, jedan od organizatora te štafete, koji je nedavno osnovao i KPH. Da je Radoslav pravi Hrvat, unatoč imenu, dokazuje sklonost kuknjavi. “Ova štafeta daje toplinu srca svih generacija naših naroda i narodnosti. Titov put je bio put socijalizma, demokracije, blagostanja, ravnopravnosti, neovisnosti, mira i sigurnosti na ovim prostorima”, kaže Radoslav.

A na samoj središnjoj proslavi koja se sa Stadiona mladosti u Beogradu preselila u malo zagorsko selo Kumrovec, poznato najviše po Antunu Mihanoviću, autoru hrvatske himne, po kome se zove i glavna gradska ulica i čiji spomenik stoji na ulazu u mjesto, se skupilo, prema podacima policije, oko 380 štovatelja lika i djela. Novine su, međutim, objavile arhivske snimke na kojima je mnogo više ljudi, i objavile da ih se skupilo 7000. Zanimljive su te igre brojki, jer je recimo austrijska policija na Bleiburgu izbrojila čak 62.000 ljudi, a prema nekim hrvatskim medijima ih je bilo manje nego u Kumrovcu. Zaključak se sam nameće, policija ne zna brojiti.

A kad već obilježavamo datum, pred ravno 20 godina je Titova JNA proslavila Dan mladosti masakrom na Kapiji, ispalivšli granate na mladost Tuzle. Ubijena je 71 osoba, među kojima je bio i velik broj djece. Prosjek starosti ubijenih je bio 24 godine, a neki su još bili dječica. Time je termin “Dan mladosti” zadobio posve novi smisao.

Zaustavite Bild-Zeitung!

U dnevniku HTV-a je nakon izbora u Španjolskoj jedno deset puta s ushitom ponovljeno kako ljevica jača u toj zemlji. A izbore je odnijela desnica. Desnica je odnijela i izbore u Poljskoj. Ali nevjerojatan je navijački žar komentatora na HTV-u, koji svaki uspjeh političkih diletanata i redikula poput Syrize i Podemosa doživljavaju kao da su dobili sedmicu na lotu. Jer, kad prava ljevica dođe na vlast, svi će imati sve što požele, i nitko neće morati raditi, a kamoli vraćati dugove, sve drugo nije pravedno.

To što su zemlje s desnim vladama trenutno u svijetu u pravilu uspješne, poput Cameronove ili one Angele Merkel, dok socijalističke vlade redom plešu na rubu bankrota, je rezultat neke nepravde i greške. Jer, kako svi znamo, bar svi koji pratimo hrvatske mainstream medije, samo ljevica može donijeti napredak. Iako ne postoji primjer u današnjem svijetu koji bi to potvrdio. Napredak je vidljiv pod lijevom vladom u Grčkoj, koja je pod Tsiprasom bacila u vodu rezultate trogodišnjeg odricanja. Da smo mi sljedeća Grčka objavio je njemački tabloid Bild-Zeitung. Vladajući su pokušali ismijati Bild kao neozbiljan tabloid, koji objavljuje slike žena u toplesu, zanemarujući da je članak naslovljen “Hrvatska bi mogla postati nova Grčka” – u kojem se spominje tajno izvješće Europske komisije koje proziva Hrvatsku zbog neprovođenja reformi i teške gospodarske situacije u zemlji – prenio i sve prije nego neozbiljni Focus. Bild naglašava slab i neučinkovit nadzor nad državnim proračunom, praksu odlaska u prijevremene mirovine, izostanak mjera za poticanje gospodarstva te tromost sudova.

Vlada je potom slavodobitno objavila kako su u Bruxellesu potvrdili da takvo tajno izvješće ne postoji. Pa je prema tome Hrvatska zemlja u kojoj ekonomija cvjeta, proračunskog manjka nema, sudovi funkcioniraju, i sve ide nabolje. Grčić je ponovno ushićeno otcrvrkutao kako je investicijski tsunami već na horizontu, a Švabe nemaju pojma. Investicije su, po njemu, gotovo rekordne, jer tko ne bi želio poslovati u zemlji s najvećim porezima u EU, na koje se još plaća i reket i politička zaštita, a zauzvrat se mjesecima čeka na bilo koji “papir”, kamoli na plaćanje.

No ako ne postoji tajno, svakako postoji javno izvješće u kojem se Hrvatskoj predviđa grčki scenarij, uostalom ono je već davno objavljeno u hrvatskim medijima, kako onima koji objavljuju slike golih žena tako i u onim drugima. Po tom javnom izvješću Hrvatska je po gotovo svim pokazateljima najgora u EU, a razina rasta javnog duga je neodrživa. Ali, nećemo se valjda obazirati na to što neke žute tiskovine po Njemačkoj pišu. Njih izgleda plaća Karamarko. Ako želite znati istinu, samo istinu, i ništa osim istine, gledajte Dnevnik HTV-a – i slušajte Grčića. I ništa drugo, kamoli strani tisak.

Dnevniku HTV-a BBC dao – nulu ili jedinicu!

Karamarko izgleda ima veze i na BBC-ju, ne samo u Bildu. Ta je medijska kuća partijski bilten, poznat i kao Središnji dnevnik HTV-a, ocijenila kao predug, dosadan, i nezanimljiv, te rekla da ne zadovoljava suvremene medijske informativne standarde i da, unatoč trajanju, uopće ne sadrži bitne informacije. To je zaključak stručne analize BBC-ja koju je naručila Hrvatska radiotelevizija.

Zbog takve poražavajuće ocjene Dnevnika Programsko vijeće je u ponedjeljak zatražilo uvid u BBC-jevu analizu programskih sadržaja. Kako je naš javni TV servis tajnovitiji od CIA-e, i u javnost ne daje nikakve podatke o sebi, zasad te analize nema, a nema niti informacije koliko je BBC-ju plaćeno za tu analizu. Jer zašto bi pretplatnici trebali znati kako i na što HRT troši njihov novac, ionako morate plaćati htjeli ili ne. Doduše, taj novac su mogli i uštedjeti. Mogli su pitati i gledatelje, koji bi im zacijelo besplatno rekli to isto što i BBC, samo možda malo drugim riječima: “al ga se*ete”. Kad bi u Dnevniku puštali arhivske snimke sa sjednica Centralnog komiteta iz 1986., i govore Branka Mikulića, vjerojatno bi malo tko primijetio razliku.

Ankete braće Grimm po mjeri Rejting-efendije i – Milanke Opačić!

Po najnovijim anketama, Kolindu Grabar Kitarović podržava tek 48 posto građana, a Kim-Il Josipovića, poznatog i po nadimku Rejting-efendija, je nakon sto dana podržavalo njih 84 posto. I ne samo to, kažu da se prednost desne koalicije – predvođene HDZ-om, nad lijevoliberalnom – predvođenom SDP-om, u svibnju s travanjskih 10 posto smanjila na 4 posto. Koji su to recentni uspjesi Milanovićeve vlade koji su promijenili trend nije poznato, no nastavi li se ovaj trend, po kojem HDZ u odnosu na SDP gubi 6 posto glasova mjesečno, do izbora će SDP, po mom računu, podržavati barem 137 posto građana, nešto kao i Ivu Josipovića pred prvi krug izbora, po anketama. A za Karamarka neće glasati ni njegova novopečena supruga.
Čak su se i Vakuline vremeneske prognoze dosad pokazale pouzdanijima od IPSOS-pulsovih predizbornih. Ako je namještanje anketa savjet skupo plaćenih spin doktora i PR stručnjaka iz SAD-a i Engleske, onda ih nije trebalo ni plaćati, Balkanci su ionako najveći stručnjaci za namještanje bilo čega, od nogometnih utakmica i javnih natječaja do izlaznih anketa. Problem je jedino to što tim anketama više ne vjeruju ni u Pušćoj Bistri. Te ankete su jednostavno postale uvreda za inteligenciju birača. Uostalom, po njima je Milanka Opačić popularnija od Severine. A još nije snimila ni uradak.

“Dragi birači, vjerujete li meni ili svojim očima?”

HNS i ova koalicija zaslužuju još jedan mandat, kaže turbopopularna Anka Mrak Taritaš. Ona isto odnedavno ima video uradak, u njemu doduše nije gola, to gledatelji ipak ne bi preživjeli, ali zato nam je u Gunji prikazala svoje umijeće kreveljenja dostojno boljih glumaca u nijemim filmovima. Ona je ustvrdila da koalicija na vlasti po svojim rezultatima zaslužuje dobiti povjerenje birača i u idućem mandatu te pozvala građane da, u vezi s onim što je postigla aktualna koalicijska vlast, više vjeruju svojim očima nego tuđim riječima. Tvrdi da je za njihova mandata Hrvatska došla na put izlaska iz recesije – izvoz raste, industrijska proizvodnja raste, a HNS-ovi ministri i zastupnici u Saboru mogu, hoće, i znaju kako.

Sve skupa podsjeća na situaciju kad dođete kući, zateknete ženu u krevetu s prijateljem, pa vam ona kaže: “Dragi, vjeruješ li meni ili svojim očima?”. Da, građani obično više vjeruju svojim očima, a ne tuđim riječima. Naročito njezinim. A između onog što možemo vidjeti svojim očima i onog što ona kaže postoji razlika veća od Marijanske brazde. Što se zastupnika i ministara HNS-a tiče, vidjeli smo da mogu, znaju, i hoće. Recimo, Zmajlović zna kako sebi osigurati luksuzni apartman s jakuzijem. A Andro Vlahušić zna kako dobiti izbore u Dubrovniku unatoč pravomoćnoj presudi za korupciju. I Vesna Pusić zna naručiti vladin avion, jer čemu letjeti redovnom linijom kad su tu porezni obveznici. Općenito, HNS je stranka vrlo sposobnih ljudi koji znaju, hoće, i mogu mnogo toga. Samo što je većina toga što mogu i rade obično kažnjiva zakonom.

Muke starog udbaša – i u Münchenu i u Širokom

Večernji list je objavio srcedrapateljni članak o tužnoj sudbini šefa drugog odjela UDBA-e, zaduženog za neprijateljsku emigraciju, Ivana Lasića. On je nedavno svjedočio u Münchenu u korist svog bivšeg posilnog Perkovića. Čovjek, kažu, živi u kući na kraju sela pokraj Širokog Brijega, izoliran od zajednice, a mještani na upit o njemu ne žele govoriti ništa, samo odmahuju glavom. Kad se pita za Lasića vrijedi zavjet šutnje. Od izručenja Njemačkoj ga spašava to što je državljanin BiH, pa za njega ne važi EU uhidbeni nalog. Večernjak navodi kako je prema navodima nekadašnjih kolega Lasić bio iznimno inteligentan, odlučan i hrabar. Naročito sedamdesetih, kad je bio na čelu progona proljećara. I kasnije, kad je organizirao ubojstva suseljana u inozemstvu. A proganjao je i lokalne fratre, naročito fra Zovka.

Danas, kažu, rijetko odlazi u mjesto, u kojem nije rado viđen, a ni u crkvu ne ide. Stvarno, baš čudno da nije naročito popularan u gradu koji je pola stoljeća strahovao od njega, i čije je brojne stanovnike ni krive ni dužne poslao na robiju ili u smrt, kao šef komunističke tajne policije. Možda Širokom treba dati nekakvu nagradu za snošljivost, jer malo je mjesta u svijetu gdje bi bivši šef tajne policije mogao i dalje mirno živjeti među onima koje je do jučer nemilice proganjao. No, problem raznih lasića nije ništa što se lustracijom ne bi moglo riješiti.

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Otvoreno: Ugrožavaju li migranti sigurnost u Hrvatskoj?

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je međunarodna organizacija Border Violence Monitoring objavila snimke kolektivnog protjerivanja migranata iz Hrvatske u BiH, “Centar za mirovne studije” podnio je kaznenu prijavu protiv policije zbog nezakonitog postupanja na granici. MUP odgovara – nije bilo kršenja ljudskih prava.

Jesu li istinite priče o migrantima u medijima i na društvenim mrežama?  U Otvorenom su govorili pomoćnik glavnog ravnatelja policije Zoran Ničeno, pomoćnik direktora Granične policije BIH za organizaciju i operacije Slobodan Krstić, izvršni predsjednik Hrvatskog Crvenog križa Robert Markt, stručnjak za sigurnost s Veleučilišta u Velikoj Gorici Marinko Ogorec, SDP-ov zastupnik Joško Klisović i HDZ-ov zastupnik Tomislav Sokol.

“Hrvatska policija je dužna provoditi zakone i postupak koji je tajno snimljen pokazuje da je postupala po zakonu i institutu odvraćanja. Nismo vidjeli nikakvu uporabu sile i zlostavljanja, a posjedovanje oružja je legalno. Jedino što smo mogli vidjeti je zamahivanje nogom, a ne udarac”, kazao je Zoran Ničeno.

Dodao je kako se radi o migrantima koji su u šumi na samoj graničnoj crti trebali biti prepračeni na cestu i vraćeni natrag. Naglasio je kako “se namjerno prešućuje podatak da od 1039 tražitelja azila – njih 80 posto nestane prije nego što postupak započne”. “Nije Hrvaska dobila milijardu kuna iz Bruxellesa za zaštitu granice – da bi policija samo stajala”, dodao je.

“Odvraćanje se poduzima neposredno na graničnoj crti. Policija BiH to radi na sličan način kao i hrvatska policija. Mi dobro surađujemo i razmjenjujemo informacije. Mi te migrante preuzimamo i zbrinjavamo u skladu s humanitarnim propisima”, kazao je Slobodan Krstić. Komentare ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragana Mektića da hrvatska policija zlostavlja migrante nije želio komentirati.

Marinko Ogorec također smatra da je policija u konkretnom slučaju korektno radila svoj posao. “Međutim ima neelegalnih pristupa, a rade ih pojedine nevladine organizacije koje pokušavaju oblatiti hrvatsku policiju i nagovaranjem migranata na određene postupke ugrožavaju nacionalnu sigurnost.

Joško Klisović je kazao kako ne vidi motiv za kršenjem zakona kod navedenih nevladinih organizacija. “Njihovi standardi za ljudska prava su vrlo visoki i oni sigurno nisu ti koji tumače policijske pravilnike. Ti ljudi pokušavaju pomoći, a ne ugrožavati nacionalnu sigurnost”, kazao je Klisović. Upozorio je na dokument pravobraniteljice Lore Vidović, koja je u dokumentu upozorila na ugrožavanje ljudskih prava kod migranata.

“Ako bismo široko tumačili zakon poput nevladinih udruga, onda bi svi mogli doći u Hrvatsku. Postoji nešto što se zove svrhovito tumačenje zakona. Jedan od ciljeva EU-a je čuvanje granice. To je i jedan od uvjeta ulaska Hrvastke u Schengen”, kazao je Tomislav Sokol. Ne vidim da je itko iz EU-a prigovorio Hrvatskoj da je postupila na nelegalan način, dodao je.

Robert Markt kazao je kako HCK nije instrumentalizirana organizacija. “Imamo važnu ulogu u suradnji s policijom u slučajevima privođenja. Tim osobama, naročito ranjivim skupinama – HCK pomogne u hrani, odjeći… Niko nam se od migranata nije obratio s prigovorom i zahtjevom za zaštitom”, rekao je. Napomenuo je kako je u ovoj emisiji riječ o ilegalnim migrantima, a HCK radi s onima koji su legalni. Na to se nadovezao Ničeno – ne radi se o izbjeglicama, radi se o ljudima koji su prešli pet granica. S tim se složio i Ogorec. Makt je naglasio kako Hrvatska nema problema s migrantima te da bi trebalo više govoriti o njihovoj integraciji u hrvatsko društvo – u čemu smo vrlo uspješni.

“Tijekom godine u BiH je iz pravca Srbije i Crne Gore ušlo 23.500 osoba. Njih oko 3.500 do 4.000 se trenutno nalazi na teritoriju BiH. Zadnjih dana se broj ilegalnih migranata značajno smanjio. Njih oko 20-tak je na ulazu u BiH. Preko 2.600 osoba smo spriječili na ilegalni prelazak iz BiH u Hrvatsku”, kazao je Slobodan Krtsić.

Robert Markt, koji je obišao područje Bihaća i Kladuše, gdje se, kaže – nalazi između 5 i 8 tisuća ljudi. “Oni su zbunjeni i pitaju se zašto ih Hrvatska ne pušta da prođu kroz nju. Te ljude netko dezinformira i na krijumčarenju zarađuje. Njima se mora objasniti da više nema propuštanja i kanaliziranja prema finalnim odredištima kao 2015.”, dodao je.

 

Šola: Ovo je smišljeni plan, invazija, pomno planirana i financirana od ‘filantropa’ Sorosa koji stoji iza svega toga

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

MOL povukao tužbu protiv Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Mađarski MOL iznenada je i bez objašnjenja povukao tužbu protiv Hrvatske podnesenu na Okružnom sudu u Washingtonu, objavio je “Večernji list” u broju od srijede.

Riječ je o postupku kojim je mađarska tvrtka lani zatražila da američki sud prizna i prihvati arbitražnu odluku Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno-trgovačko pravo (UNCITRAL) u Ženevi koja je prije točno dvije godine glatko odlučila u korist MOL-a, a protiv Hrvatske.

Prema dokumentima s tog suda, MOL je tražio da SAD “potvrde, priznaju i primjene konačnu odluku arbitražnog suda donesenu 23. prosinca 2016.” pozivajući se na newyoršku konvenciju o priznanju u izvršenju stranih arbitražnih odluka, čiji je i Hrvatska potpisnik.

Ukratko, to bi značilo da pravosuđe SAD-a tretira odluku suda u Ženevi kao da je donesena na bilo kojem od američkih sudova te da izvršenje podliježe američkim zakonima.

MOL je u prvoj verziji tužbe zatražio i da Hrvatska plati troškove koje joj je sud odredio, oko 14,5 milijuna eura, što je ona i napravila 6. studenoga. MOL potom djelomično prihvaća tužbu, potvrđujući da je Hrvatska platila dug, ali ne i kamate, i nastavlja s postupkom…

Američki je sud 13. studenoga lani obavijestio hrvatsku stranu tj. Ministarstvo gospodarstva da je protiv njih podnesena tužba.

Predzadnji dokument sa suda objavljen je 18. travnja ove godine kad su Hrvatskoj produljili rok za pripremu slučaja do 28. rujna, no pet dana prije isteka roka, 24. rujna, sa suda dolazi obavijest da je “tužitelj svojevoljno povukao tužbu”, piše, uz ostalo, “Večernji” ističući da nitko iz MOL-a nije htio komentirati ni podizanje ni povlačenje tužbe.

Podizanje tužbe mnogi su ocijenili taktičkim korakom kojim MOL želi dodatno učvrstiti poziciju dok traje arbitraža u Washingtonu koju su pokrenuli 2013. Naime, Hrvatska je na arbitraži u Ženevi, koju je 2014. pokrenula Vlada Zorana Milanovića, kao odgovor na MOL-ovu tužbu, izgubila.

“Večernji” navodi i kako je zanimljiva koincidencija da su 12. rujna europarlamentarci iz HDZ-a podržali mađarskog premijera Viktora Orbana u Europskom parlamentu, nakon čega je Mađarska povukla blokadu hrvatskog ulaska u OECD, a da je 24. rujna MOL odustao od tužbe protiv Hrvatske.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari