Connect with us

Kolumne

Tjedni pregled hrvatske političke gluposti

Objavljeno

on

Tomislav Salopek je ubijen negdje daleko odavde, no svakako da će idiotska imigracijska politika EU-a rezultirati time da će budući Tomislavi biti ubijani sred Hrvatske, od potomaka onih koji danas dolaze kao izbjeglice u EU, a već sutra će izbacivati domicilno stanovništvo iz njihovih gradova i domova, piše Marcel Holjevac/7 Dnevno

[ad id=”68099″]

Glavosječe se sele u EU

Očekivano, ISIL je smaknuo Hrvata Tomislava Salopeka, Hrvata koji je otišao zaraditi koju kunu u Egiptu radeći na naftnim poljima, da bi pao u ruke islamista i završio, ni kriv ni dužan, odsječene glave negdje u pustinji. Vesna Pusić se provozala avionom do Egipta, popričala malo s ljudima, podivanila s tamošnjim diplomatima da ne ispadne kako nije ništa pokušala, i vratila se kući bez rezultata – rezultata uostalom nije niti moglo biti, jer je Salopek vjerojatno ubijen odmah po otmici. Time se ispunila želja stanovitog pravoslavnog svećenika iz Zrenjanina Ninoslava Manojlovića, inače rođenog Vukovarca, izražena na Facebooku: “Kolji zengu! Svi su isti! Kolji, voda vri!”

Za nadati se je da nisu svi pravoslavni popovi isti. No, sigurno je da će Tomislavova smrt svima u Hrvatskoj poslužiti da dokažu neku svoju političku poantu, odnosno da će njegova smrt biti instrumentalizirana u svrhu što zagovaranja što totalnog rata s ISIL-om, što izlaska iz NATO saveza i EU-a. Možda su najogavniji komentatori koji su oduševljeni solidarnošću Srbije s Hrvatskom u žalovanju nad nesretnom sudbinom jednog Hrvata, a ne samo da na srpskim forumima danas admini vrijedno brišu sve komentare u kojima se slavi klanje jednog Hrvata, makar ga za glavu ovaj put nije skratio Srbin i makar bi ISIL morao pobiti još na desetke tisuća Hrvata da bi ih sustigao, nego im promiče i da Srbija tradicionalno ne može smisliti muslimane: bratstvo i jedinstvo Hrvata i Srba se tako ovaj put gradi na mržnji spram islama i muslimana, i to u režiji “antifašističkih” medija.

Svakako će antizapadno / projugoslavenski dio medija ovo iskoristiti kao dokaz da je članstvo u NATO savezu jedna velika opasnost za Hrvatsku, jer su i Salopekovi ubojice rekli da je on ubijen jer dolazi iz zemlje koja je u ratu s njima. Ponovno ćemo čuti i osude američke politike, koja na Bliskom istoku doduše i nije baš najjasnija, a ni najpoštenija. Pretjerana je tvrdnja da su oni stvorili glavosječe, nekoć zvane “borci za slobodu” a danas jednostavno “teroristi”, ali svakako da su im pomogli u pobuni protiv diktatora, koji su na Bliskom istoku očito manje zlo od tamošnje demokracije, definirane mentalitetom i civilizacijskim standardima pećinskog čovjeka. No, Hrvatsku se to ne treba ticati, kao što nas se ne trebaju ticati ni oni s druge strane koji traže da ratujemo po Bliskom istoku, gdje nikakvih svojih izravnih interesa nemamo.
Treći će reći kako su sve religije zlo, četvrti pak kako je svaki fanatizam i isključivost zlo, a peti kako to nije pravi islam. Potonji će svakako biti najprisutniji po medijima, kako bi se očuvao unutarnji mir i kako ne bi došlo do napada na ni krive ni dužne muslimane ovdje.

Ali ono što nas stvarno treba brinuti u vezi ISIL-a nije Tomislav Salopek: žrtava će svakako biti još, pa i iz Hrvatske. Problem je što su ISIL-ovci pokrenuli pravu seobu naroda: Europa se zbog njih nalazi pod ogromnim pritiskom izbjeglica. “Multikulturalisti” poput Barbare Spectre ili Gregora Gysija zagovaraju da EU preuzme što više njih, dok im istovremeno ne pada na pamet otvoriti granice svog Izraela za izbjeglice. Slična je stvar i s Amerikom: iako je jedan od glavnih vinovnika sukoba, izbjeglice se neće slijevati u nju, Amerikancima, oni su daleko i granice su im zatvorene. A EU inače ima strahovit demografski problem: za razliku od SAD-a, koja je praktički jedina zapadna država koja ima natalitet dovoljan za održavanje broja stanovnika, EU izumire. Naročito Hrvatska. Imigranata i njihovih potomaka će biti sve više, domicilnog stanovništva sve manje, i bit će sve starije: prosječan građanin EU-a će do 2050. imati više od 50 godina, SAD samo 35. Sve će to povećati ekonomske razlike, i pretvoriti EU u trećerazrednu gerijatrijsku državu, napučenu agresivnim došljacima barbarskih manira koji će do tada već postati većina u određenom broju država. I vjerojatno krenuti kamama na bijele kršćane (u što spadaju i ateisti) koji su ih prihvatili. Samo u Grčku je samo do sredine ove godine doplovilo 124.000 izbjeglica: EU propisi su takvi da se vrlo mali dio njih vraća odakle su došli, u ime humanosti. No oni zacijelo neće biti tako humani spram nas, jednog dana kad ne budu tek izgladnjeli jadnici u čamcima.

Tomislav Salopek je ubijen negdje daleko odavde, no svakako da će idiotska imigracijska politika EU-a rezultirati time da će budući Tomislavi biti ubijani sred Hrvatske, od potomaka onih koji danas dolaze kao izbjeglice u EU, a već sutra će izbacivati domicilno stanovništvo iz njihovih gradova i domova.
Odgovor na to nije rat u Siriji, nije napad na Assada, nije ni primanje milijuna Arapa u nadi da će se oni jednog dana “asimilirati” u civilizirano društvo Zapada određeno naslijeđem kršćanske vjere, rimskog prava i grčke filozofije. Odgovor je očit, zatvaranje granica i politika demografske obnove Europe. Ne naseljavanjem divljaka iz pustinje, jasno. Hrvatska možda ne može bitnije utjecati na politiku cijelog EU-a, ali možda ipak može u jednoj mjeri sebe zaštiti od navale imigranata. Orban u susjednoj Mađarskoj ima neke ideje koje možda i nisu loše.

Multietnička i multičetnička država

Od Republike Hrvatske obilato financirane “Novosti”, izdanje Pupovčevog SNV-a, čestitale su Hrvatima Dan domovinske zahvalnosti pjesmicom stanovitog Nikole Bajte:

Lijepa naša haubico,

Oj ti švapska cijevi mila,

Stare salve djedovino,

Da bi vazda sve pobila!

Mila, kanonado slavna,

Sila si nam ti jedina.

Mila, kuda si nam ravna,

Mila si neselektivna!

Držićevom, Savskom teci,

Vukovarskom asfalt dubi,

Pred Lisinskim svijetu reci,

Da topništvo Hrvat ljubi.

Dok mu Meron suce sije,

Dok mu ni Haag prijetnja nije,

Dok mu Srbe grobak krije,

Haubica nek’ sve bije!

Neki drugi tekstovi istog autora su naslovljeni “Žrtve šatoraškog nasilja”, “Blažen među ustašama”, gdje brani srbijanskog ministra Vulina i njegove teze kako je Stepinac jedno obično ustaško govno, “Kukavni križ”, osvrt na poljudsku sabotažu koji jasno dokazuje da su svi Hrvati nacisti i mrzedu Srbe… Bajto očito, kao ni njegove novine, ne može nikako “da svari” poraz iz 1995. Ali zanimljivo je da taj notorni velikosrbin gotovo u svemu dijeli stavove s “liberalnom i demokratskom” Hrvatskom: “šatordžije” su zlo, Karamarko je bandit, Crkva je ustaška… zašto Bajto tako razmišlja nije teško dokučiti, zašto novinari i dio javnosti u Hrvatskoj tako razmišljaju je neobjašnjivo. A isto tako teško je razumjeti neke Srbe, jer prvi sukobi između Srba i Hrvata su izbili početkom prošlog stoljeća upravo zbog agresivnih i genocidnih tekstova u tadašnjem “Srbobranu”, poput “Do istrage naše ili vaše”, poziva na istrjebljenje Hrvata iz Hrvatske, što je rezultiralo paljenjem srpskih radnji po Zagrebu (normalno).

Podržavam slobodu govora, uostalom tko gubi ima se pravo ljutiti, ali ne podržavam financiranje našim novcem onih koji nas ne mogu smisliti. Bilo bi lijepo znati zašto Vlada RH i dalje financira to velikosrpsko i očito neprijateljsko smeće. I to u situaciji kad država nema novca ni za lijek.

FIMI medija, ili kako se je SDP upucao u nogu

Nakon što je pretprošlog tjedna na Ustavnom sudu pala presuda protiv Ive Sanadera za slučaj INA-MOL, ovog tjedna je najavljeno da će na Vrhovnom sudu pasti i presuda za slučaj FIMI medija, koji je HDZ-u kudikamo važniji.

A presuda će pasti jer je SDP početkom 2013. donio novi zakon u kojem se ne spominje kazneno djelo za koje je Sanader osuđen po starom zakonu, tako da nema pravnog kontinuiteta. Pa time ni temelja da ga se osudi.
Ljevica je naravno bijesna: plan kriminalizacije HDZ-a je time ozbiljno doveden u pitanje. A da je takav plan stvarno postojao svjedočio je početkom ove godine Gordan Malić, bivši novinar Jutarnjeg, koji je izjavio kako ga je svojevremeno Josipović pozvao da zajedno s njim, tadašnjim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem, i medijskim tajkunom iz redova UDBE Ninoslavom Pavićem unište HDZ.
Sve to jasno ne znači da je Sanader nevin. Naprotiv, on, kao i Bandić, vrlo vjerojatno jest kriv za koješta, naročito za razne financijske malverzacije u svrhu osobnog bogaćenja. No to na sudu treba i dokazati, a suđenja korumpiranim političarima nipošto se ne smiju pretvoriti u sredstvo političke borbe ili u predizborne predstave u režiji UDBE. A upravo je to bilo Sanaderovo suđenje, koje je usto bilo teška pravosudna farsa, s tendencioznom optužnicom i bez pravog dokaznog materijala.
Jer, ako suđenjima korumpiranim političarima nije cilj iskorjenjivanje korupcije, već dolazak “onih drugih” na vlast, onda je bolje da tih suđenja niti nema. A ako se na sudovima sudi mimo uredne procedure, onda ovo nije pravna država.

Milanovićeve ljetne viroze

Je li Zoran Milanović po naputku Alexa Browna propustio jubilarnu 300. Alku u svom rodnom gradu, da mu ne bi zviždali? Ili se jednostavno najeo smokava i nezrelog grožđa? Naime, priča se da su “manje zdravstvene tegobe” zbog kojih nije mogao doći na Alku povezane s probavom.

Ali je zato stigao u subotu otvoriti Muzej Sinjske alke, i tamo ga nitko nije uspio spriječiti da lupeta nepovezano, kao i inače. Kako se u zadnje vrijeme trudi umiliti se centru i umjerenoj desnici, rekao je kako je prva Alka koju pamti ona iz 1971. godine, kada je narod klicao Savki i Tripalu, što, iako nije imao ni pet godina, nikada neće zaboraviti. Njemu nije nitko klicao ni lani, obično ga izvižde u Kninu i u Sinju, pa vjerojatno nikad neće zaboraviti ni kako ga je narod izviždao lani na proslavi Oluje. Ove godine su pak u Sinju izviždali ministre, a ovacijama dočekali Kolindu Grabar Kitarović i Tomislava Karamarka. Ovacije je pobrao i Bandić, donedavno, a vjerojatno i u budućnosti, stanovnik Remetinca.
Kako god, Milanović je svjestan da je Alka i politika, a ne samo folklor. Pa je rekao kako su se ljudi u ovaj kraj došli kao vojnici boriti za tuđi račun. “Borili su se za Mletke, za stranog gospodara, a onda za Austrijance i dugo je to trajalo, da bi se tek na kraju njihovi potomci ovdje borili za svoju državu, za svoju pravdu i svoju pravicu. Ponosni smo na ono što je bilo prije 300 godina, ali ne vidim to niti sam ikada vidio kao borbu protiv islama ili druge vjere, nego kao jednu silnu energiju slobodarske patriotske tradicije da se brani svoje i svoj način života kakav god on bio, a bio je težak”, rekao je premijer.

Katkad njegove budalaštine zvuče kao domaća zadaća desetogodišnjaka: nisu se Hrvati borili za “stranog gospodara”, već za svoju katoličku vjeru i upravo protiv islama. Naime, pred tristo godina nije bilo nacionalnih država u Europi, niti su postojali Hrvati kao politička nacija, dakle u današnjem smislu. Nacionalizam je ideologija 18. i 19. stoljeća. U vrijeme turskih osvajanja svijet je bio malo drukčije podijeljen i malo je drukčije funkcionirao.
FO – Bandić pere ulice u Zagrebu

Političari u ofenzivi

Da se izbori opasno bliže, pokazuju predizborne aktivnosti političara. Kolinda lijepi pločice, kormilari trajektom, vozi kombajn, Bandić sred noći pere zagrebačke ulice. Sve po američkim pomalo debilnim, ali vrlo učinkovitim PR receptima. Još malo pa ćemo gledati Kolindu u astronautskom odijelu, ili Bandića kako sred noći dijeli novac sirotinji i liječi gubavce, kakti po skrivečki.

Ostaje pitanje što bi mogao raditi Milanović. Probao je svojevremeno pucati iz kubure pa se osramotio zažmirivši i okrenuvši glavu na drugu stranu. Probao je biti neposredan u razgovoru s građanima, što bi na kraju obično završilo tako da se sa svima posvađao i sve izvrijeđao. Probao je glumiti frajera skačući s transportera pa se prosuo po cesti. Teško je reći što je manje simpatično, stalno se nečim populistički hvaliti i naslikavati u radnjama koje pokazuju da si “čovjek iz naroda”, ili, poput Milanovića, nemati se čime niti pohvaliti. Čovjek jednostavno ima dvije lijeve ruke. Mogao bi eventualno uzeti kakvu bebu u ruke i slikati se s njom, ali bi mu vjerojatno ispala iz ruku i pljusnula na beton. A to ne bi dobro izgledalo.
Zato se premijer, kažu, oslanja na neviđene gospodarske uspjehe svoje vlade koje misli koristiti kao adut u kampanji. Bar tako kaže Grčić. “SDP će kampanju temeljiti na gospodarskim uspjesima. Pa imamo se čime pohvaliti!”, izjavio je on na Radio Splitu. Hrvatska je, recimo, po kreditnom rejtingu negdje između Srbije i Pakistana, što je svakako nešto čime se treba hvaliti. A po nezaposlenosti mladih smo negdje između Grčke i Zimbabvea.

A upućeni kažu da premijeru treba i novo ime za novu koaliciju, i da je prijedlog koji mu se najviše dopada “demokratska koalicija”, umjesto dosadašnjeg “kukuriku” koje je očito otkokodakalo svoje. Mi predlažemo da se koalicija zove “Demokratska narodna republikanska koalicija”. I da se Ustavom ime države promijeni u DNRH, Demokratska Narodna Republika Hrvatska.

Kako radi agitprop

Centar za suočavanje s prošlošću – Documenta, sumnjiva udruga ljudi koji se ne žele nikako suočiti s vlastitom udbaškom i komunističkom prošlošću, i usto rade na tome da se Srbija nikad ne bi morala suočiti sa svojom fašističkom prošlošću iz osamdesetih, predložila je u srijedu Vladi da pronađe način da se sjećanje na srpske žrtve uključi u obilježavanje godišnjice vojno-redarstvene akcije Oluja, te smatraju da bi takva inicijativa bila konstruktivan korak. Zapravo je to na tragu politike Šešeljevog golobradog četnika i ratnog huškača iz osamdesetih i devedesetih Vučića, koji je dan koji mi slavimo kao dan oslobođenja od okupacije proglasio danom sjećanja na sve prognane i stradale Srbe. Iako u Oluji nije prognan niti jedan Srbin (ali ih je izbjeglo dvjestotinjak tisuća, prije nego ih je itko stigao protjerati).
“Dan domovinske zahvalnosti treba biti za sve građanke i građane, kojima je Hrvatska domovina, dostojanstveno obilježavanje sa sjećanjem na sve stradale, s naglaskom na ‘nikad više’, a ne skup na kojem se kao vojnim mimohodom u Zagrebu pokazuje snaga ili skup u Kninu gdje političari ‘osluškuju’ što bi bilo oportuno reći pred okupljenima čije raspoloženje modelira grupa šovinističkih bukača; nešto što bi ljude, koje su događaji bacili na različite strane, počelo spajati, a ne nešto što će cementirati ili produbljivati podjele”, zaključuju u pismu. Međutim, nisu nikakvi događaji bacili ljude na razne strane: uostalom, neka predlože saveznicima da na Dan pobjede “ne dijele ljude” i da se obilježe na dostojan način zločini nad bivšim nacistima. Koje su “događaji bacili na drugu stranu”. Ili, neka predlože da se prilikom proslave proboja iz Jasenovca na istom mjestu oda počast žrtvama Bleiburga. A ne da se osluškuje “što je oportuno reći pred okupljenima čije raspoloženje modelira grupa starih ratnih zločinaca i šefova komunističke tajne policije”, da se poslužim njihovom terminologijom.

Začudo, Milanović to nije prihvatio, valjda jer su izbori blizu, a vjerojatno i Alex kaže da ne bi bilo pametno outati se u ovom trenutku. No prihvatio je Jutarnji, pokušavši prijedlog podmetnuti ni manje ni više nego branitelju Ante Gotovine – Luki Mišetiću! On je to, jasno, odmah demantirao: a i svi koji čitaju Mišetićev inače vrhunski blog znaju kako on razmišlja.
“Pisao sam o mogućnosti da Vučić prizna genocid u Srebrenici, Pupovac prizna zločinački karakter Republike Srpske Krajine, te da hrvatski državni vrh ode u Varivode i izrazi žaljenje hrvatskog naroda zbog ubojstava nevinih žrtava. (…) Nisam iznio prijedlog da Hrvatska uvede službeni ‘spomendan’ ili ‘dan sjećanja’”, odgovorio je Mišetić, podsjetivši da je i Bozanić predložio nešto slično.

“Na temelju teksta novinarke Suzane Barilar, HTV Dnevnik objavio je prilog u kojem se tvrdi da sam “predložio da Hrvatska službeno obilježava stradanje Srba nakon Oluje.” Takav prijedlog ne postoji u mom orginalnom tekstu u Jutarnjem listu.

Ipak, od takvih “buba” bačenih u uho javnosti uvijek ponešto ostane. Demanti će malo tko primijetiti. To je način na koji Radmanovizija i atifa-tisak kroje virtualnu stvarnost u kojoj živimo, u kojoj prijedlozi četnika Vučića, preko Teršeličke i Documente, postaju “prijedlozi” Luke Mišetića, a možda nagodinu i samog Ante Gotovine! Tako to izgleda kad se pokrene agitprop, i to radi ista ekipa koja je svršavala kad je osuđen Gotovina, i rezala si vene kad je oslobođen.

HRT pretplata

Josip Kudić iz Labina je moj novi heroj. On je 28. listopada 2011. pisanim putem otkazao RTV-pristojbu zbog nekorištenja RTV-usluge. Zahtjev je podnio pisanim putem na običnom papiru, a HRT to nije prihvatio, već je zatražio da to napravi na propisanom obrascu – ”HRT-ovu zahtjevu za odjavu RTV-prijamnika”. Ali Kudić je to odbio uraditi zbog “Izjave” koja je sastavni dio tog obrasca. A u “Izjavi” piše da ”dopušta ovlaštenoj osobi HRT-a svakodobno provođenje kontrole posjeda prijamnika” i da je ”upoznat s činjenicom da ga je u slučaju odbijanja, odnosno onemogućavanja HRT-a u provođenju kontrole posjeda prijamnika, HRT ovlašten ponovo prijaviti za plaćanje mjesečne pristojbe”.
Ukratko, policija ne smije u vaš dom bez valjanog sudskog naloga – no HRT smatra da inkasator smije. Visoki upravni sud je dao Kudiću za pravo. Nama ostaje pitati se zašto uopće moramo plaćati pretplatu? Signal se već davno ne šalje u eter – on je kodiran, i prijam signala je moguć samo preko dekodera. Dakle, TV signal već davno nije javno dobro, i postoji tehnička mogućnost da oni koji ne žele gledati HRT, a žele gledati druge programe koji nisu tako arogantno skupi – za osamdeset kuna možete dobiti stotinjak drugih programa! – gledaju što žele. Ukratko, red je da se programi koji se naplaćuju, poput HBO-a ili HTV-a, uključuju samo onima koji ih žele plaćati.

Ova odluka je korak u pravom smjeru – ali nije dovoljna, jer se i dalje smatra da, ako imate TV prijamnik, trebate automatski plaćati pretplatu. Ne postoji nikakav tehnički razlog zašto se program HRT-a ne bi prikazivao samo onima koji su ga voljni i platiti. U pravilu je zabranjeno ljudima prisilno naplaćivati nešto što ne žele kupiti: naplata TV pretplate je možda imala smisla u doba prije privatnih TV stanica, prije IPTV-a i satelita, u doba kad ste antenom mogli hvatati sve programe, i nije bilo načina da se nekog tko ima TV uređaj spriječi da gleda HTV. U 21. stoljeću naplata TV pretplate je opravdana otprilike koliko i plaćanje INI 80 kuna mjesečno ako ste vlasnik automobila, ili plaćanje 80 kuna za cestarinu vozili se autocestom ili ne.

Marcel Holjevac/7 Dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari