Tko bi vladao slijedećih 100 godina, kada bi Hrvatska bila jedna izborna jedinica?

Zbog toga mi se čini da je prijedlog promjena izbornog zakona komisije u sastavu Anušić, Šeks, Ressler, Malenica, ovog trenutka najbolje rješenje bez ikakvih osobitih trauma. Logično je da ovakvo rješenje uz punu političku odgovornost donosi ova vladajuća većina, kao što bi regionalizaciju Hrvatske uz punu političku i etičku odgovornost donio SDP da je u vladajućoj poziciji! Izaberite što je bolje za Hrvatsku!

 

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

 

Da je kojim slučajem zahtjev Ustavnog suda Republike Hrvatske za promjene izbornog zakona došao u trenutku SDP-ove, ili ljevičarske vlasti, za pretpostaviti je da bi oni posegnuli za već prokušanim prijedlogom regionalizacije Hrvatske kao najboljom opcijom, a baš to su recentno predlagali i suprotstavljali bilo kojem mogućem rješenju koje nudi HDZ. Da su na vlasti SDP, Možemo i ostali njihovi lijevo liberalni sateliti, zar bi tada svjedočili kako oni mole na koljenima i pozivaju za isti stol HDZ kao oporbu na dogovor o donošenju novog izbornog zakona? Malo morgen!?

Optužbe da HDZ prekraja izborne jedinice i izborni zakon pogodujući sebi, jer nisu pristojno konzultirali oporbu u izradi novog izbornog modela, mogu biti i opravdane i s populističkog aspekta, no da su na vlasti ljevičari, tek bi onda vidjeli što znači njihov prijedlog regionalizacije Hrvatske i kome to odgovara. SDP-ova regionalizacije zapravo bez ikakve sumnje dugoročno znači disoluciju države Hrvatske!

Novi izborni zakon i neznatno prekrajanje izbornih jedinica zbog diskrepancije u broju birača, na čemu su radili Šeks, Ressler, Anušić i Malenica, zapravo za nikoga bitno ne mijenja baš ništa osobito. Tako je bilo i biti će, pobjednici će slaviti, a poraženi imaju pravo na ljutnju. Zbog toga mi se čini da je ponuđeno rješenje promjena izbornog zakona najbolje od mogućih koja su se našla u javnoj raspravi, a argumentiranih i populističkih rasprava uvijek je bilo i biti će. Vladajućoj administraciji nije potreban poguranac kroz izmjene izbornog zakona za moguće pobjede na svim izborima u mega izbornoj 2024. godini! Dovoljno je da se savjesno i odgovorno brinu za dobrobit Domovine i svih njenih državljana. Baš onako, kako su to činili i do sada!

Na sreću, ove promjene izbornog zakona nije radio SDP, jer da je, u njihovom prijedlogu regionalizacije Hrvatske koji seže još u vrijeme Zlatka Tomčića i Nevena Mimice  i “krajina” bi bila regija? Do regionalizacije će morati doći, jer je sadašnji ustroj neodrživ, ustvrdio je tada autoritativno predsjednik Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić. Kao i danas i tada je regionalizacija Hrvatske bila SDP-ova tiha patnja, a temu je prvi potaknuo ministar za integracije Neven Mimica, zaprijetivši kako je uvjet i zahtjev za financijsku potporu iz europskih fondova Bruxellesa takav, da regije moraju imati najmanje 800 tisuća stanovnika. Danas kada uspješno participiramo u rekordnom povlačenju sredstava iz fondova EU, ovakvi kakvi jesmo, bez SDP-ove regionalizacije, vidimo koliko su to bile besmislene tvrdnje iza koje su se krili etički dvojbeni partikularni interesi.

Internet sve pamti! Naime, u to vrijeme neki istarski političari upravo su zagovarali regionalizaciju čitave Hrvatske, pri čemu bi onda i oni ostvarili svoju osnovnu težnju, tj. naglašenu posebnost i odijeljenost Istre u odnosu na ostalu Hrvatsku s perspektivom da, kada Hrvatska uđe u Europsku uniju, između Istre i Italije padnu sve brane. Treba li se upitati kakve bi to posljedice izrodilo,  ili su posljedice više nego jasne?  Treba li  naglasiti da bi u tom slučaju veze Istre s Italijom tada trebale postati važnije od veza s ostalom Hrvatskom? Dominantno širenje talijanskog jezika u Istri, kao posljedicu tog tipa SDP-ove regionalizacije, nije potrebno eksplicitnije objašnjavati, jer je sve apsolutno jasno: onaj koji širi svoj jezik i čiji kapital preuzima ono najvrjednije iz gospodarskog života Istre, taj ujedno postaje glavnim čimbenikom u nekoj regiji, pri čemu će Hrvati i Hrvatska postati i ostati zadnja rupa na svirali, sve  do konačnog odcjepljenja Istre od Hrvatske, o čemu su neki javno sanjali i s jedne i s druge strane granice.

S desne strane političkog spektra dolazili su doduše stidljivi prijedlozi, ili bolje kazati populističke želje da se Hrvatska definira kao jedna izborna jedinica dokidanjem dosadašnjih izbornih jedinica uključivo i 12. izbornu jedinicu, koju ustavno konzumiraju nacionalne manjine. Dakle Srbi i ostali manjinci više ne bi imali dvostruko pravo glasa i čini se da bi tako bila zaustavljena srpska participacija u vlasti bilo koje političke opcije. Doslovno, ne bi više bilo „veleizdajničke srpsko-hrvatske koalicije“! To doista zvuči, onako, jako domoljubno, no treba vidjeti kome bi taj model najviše odgovarao i je li uopće moguće na taj način mijenjati izborni zakon koji je u tom kontekstu ustavna materija. Jasno je kao bijeli dan da u Hrvatskom saboru, zvao se on državni ili ne, za takve promijene ne bi nikada bilo dovoljno glasova. A potrebna je dvotrećinska većina ili 101 ruka! Takve radikalne izmjene izbornog zakona i Ustava, moguće je donijeti jedino na općem narodnom referendumu, ali s dalekosežnim posljedicama u međunarodnom kontekstu. Opravdano je pitanje tko bi predložio takav referendum i bi li on bio uspješan?

Kada bi se to dogodilo i kada bi referendum bio uspješan, postavlja se pitanje tko bi uz takav model vladao sljedećih 100 godina Hrvatskom? Odgovor na to pitanje, čini se, ima Andrej Plenković, a ja si eto umišljam da odgovor slutim ili znam. U tom slučaju Hrvatskom bi slijedećih 100 godina vladao HDZ u koaliciji s kršćansko demokratskim snagama kojih je u Hrvatskoj nominalno oko 80%! Naravno, ovdje se postavlja logično pitanje demokracije i bi li  bilo korisno za Hrvatsku i za demokraciju da slijedećih 100 godina vlada ista politička opcija? Bi li to bilo korisno za Hrvatsku, ali i za HDZ? Jer stranka bez konkurencije prestaje biti stranka i pretvara se u diktaturu! Putinovu ili Orbanovu? Birajte! Svjestan sam da na ova retorička pitanja nisu mogući jednoznačni odgovori, ali da je otvoren prostor za komentatorske rasprave nema nikakve sumnje!

Ozbiljno se raspravljao i model povećanja broj saborskih zastupnika na 160, no to bi bilo posve nelogično usred depopulacije stanovništva i naišlo bi na žestoke kritike. Zbog toga mi se čini da je prijedlog promjena izbornog zakona komisije u sastavu Anušić, Šeks, Ressler, Malenica, ovog trenutka najbolje rješenje bez ikakvih osobitih političkih trauma. Logično je da ovakvo rješenje uz punu političku odgovornost donosi ova vladajuća većina, kao što bi regionalizaciju Hrvatske uz punu političku i etičku odgovornost donio SDP da je u vladajućoj poziciji! Izaberite što je bolje za Hrvatsku!

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?