Pratite nas

Vijesti

Tko će biti hrvatski Louis XIV.?

Objavljeno

na

Čovjek se rađa u obitelji, raste i izgrađuje se, napreduje i stječe sve životne spoznaje i prva najvažnija iskustva – u obitelji. Kako onda ne bi obitelj cijenio, poštovao i smatrao svetinjom?

Na veoma važno pitanje za hrvatsku budućnost Tko će biti hrvatski Louis XIV.? navela me je knjiga Darka Belušića Bele Stražnjičari. To je već treća njegova knjiga pod zajedničkim naslovom Priče iz Stare Tkalče. Poslije prvog dijela Purgerska sjećanja i drugog Tajni puteniživot sada je na redu taj treći dio: Stražnjičari. Iako se poslije knjige o prostituciji mogla očekivati i ovakva Belušićeva knjiga ipak je ona posebna jer se pojavljuje poslije referenduma o braku.

Vjerojatno je to bio razlog zašto je g. Belušić baš mene zamolio da mu napišem predgovor, kako je rekao opisujući mi svoje stavove:

…koji govori o današnjoj problematici društva, posebno našeg hrvatskog, košnje s starim tisućljetnim moralom i svjetonazorom u kojem se ja snalazim kao riba u vodi. Sagledavam činjenice, sagledavam istinu kao kršćanin i vjernik, ne osuđujem nikoga, ne namećem nikome svoje životne poglede i stavove proizašle iz kućnog i crkvenog odgoja. Svojim ocjenama života dozvoljavam svakome da bude ono što želi biti ali ne dozvoljavam nikome da remeti moj odgoj, moju vjekovnu tradiciju i ugrađene vjekovne moralne stavove i poglede i da me maltretira svojim imputiranjem nekog novog morala i svjetonazora izašlog iz seksualnog općenja istospolnih partnera. Dozvoljavam svakome da bude svoj ali samo kod kuće i da svoje stavove zadrži za sebe i kod kuće, posebno daleko od djece.

Louis_XVI_of_FranceZapravo opisao je ono što misli većina Hrvata, zar ne? U centru i njegovih razmišljanja su, naravno, djeca! O njima sam i sam govorio kada me je Inicijativa “U ime obitelji” prije samog referenduma zamolila za izjavu (cijeli taj tekst možete naći u knjizi, a i u tjedniku 7Dnevno, 24. siječnja 2014.). Tada (15. studenog 2013.) upozorio sam kako su PROTIV \oni isti koji se nisu radovali ni pobjedi u Domovinskom ratu, ni pobjedi u Haagu:

Takvi će vas, s malih ekrana i u glavnim tiskovinama, zasipati pozivima da zaboravite na ljubav prema obitelji, tj. da zaokružite PROTIV na Referendumu.

Tražit će da zaboravite na svoju djecu, da zaboravite na njihovo pravo – za koje se doista trebate boriti – PRAVO DJETETA DA IMA I OCA I MAJKU!

Znamo kako je referendum završio. Dvotrećinskom pobjedom stavova o kojima je govorio g. Belušić. A kako to izgleda u današnjoj Hrvatsko najbolje se vidi iz riječi biskupa Vlade Košića:

Kad spominjem “svetinje”, tada ne mislim na svece Katoličke crkve, već na ono što je narodu sveto i veliko, što mu je neophodno, što ne želi i ne može dovoditi u pitanje, ne želi li dovesti u pitanje sam sebe i svoj identitet, svoju prošlost, sadašnjost i budućnost.

Jedna od takvih svetinja je nesumnjivo obitelj. Čovjek se rađa u obitelji, raste i izgrađuje se, napreduje i stječe sve životne spoznaje i prva najvažnija iskustva – u obitelji. Kako onda ne bi obitelj cijenio, poštovao i smatrao svetinjom? Pa ipak naši se tzv. prvaci, poduprti medijima-plaćenicima potrudiše da svima koji cijene obitelj, koja po svojoj naravi koju joj je takvu Bog dao, počiva na braku kao zajednici muškarca i žene, u lice kažu da su glupi, nazadni, ajatolasi, da su nacisti, fašisti, netolerantni, čak su nam neki govorili da je poštovanje obitelji– nekršćansko ponašanje! I kad je narod na referendumu, usprkos tim strašnim i neviđenim pritiscima, ipak u velikoj većini rekao što misli – a to je da mu je obitelj svetinja, kao da se ništa nije ni zbilo. Nitko ne odgovara od aktera te kampanje protiv obitelji, nitko! Zar ne postoji ni politička odgovornost, zar ne postoji moralna odgovornost, pa i pravosudna? Naš kardinal Bozanić rekao je, nakon susreta s Papom koji je izrazio zadovoljstvo što je ustavno zaštićen brak u Hrvatskoj, kako je bio iznenađen da je institucionalna vlast bila protiv toga – citiram: “kršeći tako neutralnost države”. I za to nitko ne odgovara! No ipak, narod je pobijedio i on sada ima tu svijest da može izvojevati pobjedu usprkos nemoralnim političarima, usprkos veleizdajicama i prodanim dušama.

Da, biskup nam govori o nemoralnim političarima, veleizdajicama i prodanim dušama, a ja sam o onima koji se nisu radovali ni pobjedi u Domovinskom ratu, ni pobjedi u Haagu. Tu baš i nema razlike, zar ne?

Nema dvojbe da isto misli i Belušić. Njegova knjiga sadrži sve ono što se o nekoj pa i ovoj temi može čuti u njegovoj Staroj Tkalči: od ozbiljnih rasprava, do zanimljivih priča, viceva, humora… U svakom slučaju čitatelji će je rado čitati i prepričavati prijateljima pojedine djelove knjige.

Međutim ovdje posebno treba spomenuti, kao što sam to posebno istakao i u svojoj recenziji, kako nam on u knjizi daje cijeli niz podataka o odnosu komunista i sadašnjih vlasti prema homoseksualnosti. Naime, niz tekstova u knjizi pokazuje kako su ih komunisti/partizani ubijali u Drugom svjetskom ratu, što je na svoj način komentirao i Zvonimir Hodak (Dnevno.hr., 16. prosinca 2013. ):

Na sreću, izlaz je za homoseksualce bio bijeg u NOB. Tamo su mirno živjeli dok nisu nekog uhvatili za tur. Onda su prolazili slično kao ovih dana tetak sjevernokorejskog vođe.

Poslije rata su ih zatvarali. Izdvojit ću samo slijedeći Belušićev komentar:

Tek kada je Tito dao uhititi veliku većinu pedera u zemlji, nazovimo ih muških pedera i teta kao ženskih, diljem Jugoslavije, komunisti, na čelu s Titom, doživljeli su iznenađenje. Slijedio je pismeno-usmeni demarš iz cijelog svijeta. Pljuštali su dopisi s Istoka i Zapada, svi su protestirali i protivili se odlukama komunističkih vlasti Jugoslavije iz Beograda, bila je pederska jeka iz svijeta, jeka etabliranih pedera kako su govorile naše grose.

Dakle, ova tema koju, među ostalima, obrađuje Belušić, doista je toliko zanimljiva da je jedan tako sjajni kolumnist kakav je Zvonimir Hodak spominje u dva svoja teksta u tjedniku 7Dnevno samo u ovom mjesecu:

Alen Turing je prije šest desetljeća bio matematički genije koji je olakšao pobjedu saveznicima u Drugom svjetskom ratu. Uspješnije od drugih razbijao je njemačke sustave šifriranja. Tako je, sa suradnicima, u godinu dana uspio razbiti najvažniji njemački sustav šifriranja, famoznu “Enigmu”. Unatoč ogromnih zasluga, engleska udruga “U ime obitelji” otkrila je kako je Alen bio homić. Engleski antifašisti, napredni kao i ovi naši partizanski, osudili su Alena i kemiski su ga kastrirali. Nesretni je Alen okončao život samoubojstvom. Ipak, ovih je dana kraljica Elizabeta II se, s pravom, ispričala nesretnom geniju i tako rehabilitirala čast i dostojanstvo oca umjetne inteligencije. Ali, zašto uopće pišem o toj nepravdi koja je još pred 60 godina učinjena Alenu Turingu?

Priča na njega podsjeća me na naše farizeje. Oni dobro znaju koliko je homoseksualaca bilo strijeljano tijekom NOB-a od strane partizana. Znaju koliko je ljudi završilo život pred streljačkim vodovima u kojima su bili i njihovi očevi, a po nalogu njihovg idola bravara maršala Tita, čije ime trga u Zagrebu tako žilavo brane. Titova unuka Saša Broz čak nas pokušava uvjeriti kako bi dida Joža danas žestoko bio protiv onog što su tražili članovi udruge “U ime obitelji”. Možda bi se hrvatske kraljice Jadranka Kosor, Vesna Pusić, Ana Mrak, Ingrid Masttrastas mogle ispričati onim drugovima koji zbog duginih boja nisu vidjeli što dolazi i sprema se nakon 8.05.1945. godine.

Zatucani protivnici gay parade u Splitu spremni su bili organizirati antigay paradu na kojoj bi nosili parolu “Tuđu nećemo, svoju ne damo!”

(Dnevno.hr, 06. siječnja 2014.)

U Splitu je otvorena izložba pod nazivom “Sudbina homoseksualaca u doba nacističkog terora”. To dovodi do jedne nezgodne asocijacije. Naši napredni antifašisti su s veseljem strijeljali homoseksualce u doba II svjetskog rata i nakon toga. Uživali su u tome i nacisti, ali i antifašisti. To treba ipak sada napokon jasno priznati. A naši antifašisti, iako su oduvijek više usmeni nego pismeni, ostaše o toj temi bez glasa.

(Dnevno.hr, 20. siječnja 2014.)

Zato nas ne smije iznenaditi kada predsjednik Ivo Josipović, kao prije nekoliko dana opet pokaže svoje prave boje. Naime na 70. godišnjici Desetog zagrebačkog korpusa NOVJ uzvanike je srdačno pozdravio riječima: “Drage partizanke i dragi partizani, naši junaci”.

Mladen Pavković nas podsjeća što o tim junacima misle u EU (Zašto se u Hrvatskoj ne provodi Rezolucija Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina?Hrsvijet, 23. siječnja 2014.):

Sjećate li se Rezolucije Vijeća Europe o osudi zločina komunizma pod brojem 1481? Rezoluciju je donijela Skupština Europskog parlamenta, 25. siječnja 2006. u Strasbourgu, a u njoj se osuđuje zločinačka politika komunističke partije, od Oktobarske revolucije do pada Berlinskog zida, pri čemu su demokratski predstavnici žigosali komunizam kao totalitarnu ideologiju i pri čemu je u jednoj točci spomenuta i Brozova Jugoslavija kao država u kojoj su komunisti počinili brojne zločine nad narodima i pojedincima. Vijeće Europe je preporučilo da se u bivšim komunističkim državama, kao što je bila Jugoslavija, izvrši i lustracija pripadnika i doušnika  komunističke tajne policije i visokih dužnosnika komunističke partije koji su za vrijeme komunizma  kršili ljudska prava.

Jesu li ovi koje se spominje u toj rezoluciji Josipoviću junaci zato što su kao partizani ubijali homoseksualce, ili zato što danas njihovi nasljednici njeguju drugačij odnos prema njima? Bilo kako bilo doista je zabavna takova interpretacija spomenute Rezolucije Vijeća Europe od jednog profesora s Pravnog fakulteta iz Zagreba, zar ne?

Doista, danas vidimo neo-komuniste u potpuno drugačijoj ulozi. Vidimo ih onako kako ih je opisao biskup Košić. Zapravo, još je i gore. Tako Tihomir Dujmović (Dnevno.hr, 13. prosinca 2013.) u tekstu koji je dan u knjizi piše:

U Saboru se s druge strane upravo izglasava novi zakon o registriranom partnerstvu kojim ljevica na čelu sa predsjednikom Josipovićem uzvraća naciji udarac obzirom da je narod na referendumu o braku glasao suprotno invektivama dragog predsjednika. Zakon kao odmazda za referendum! I samo je zastupnik HDSSB-a Burić eksplodirao rekavši da je ovakvo držanje Josipovića podmuklo i nedostojno njegove funkcije! Da sudjeluje u tome da pravnim zavrzlamama istospolne zajednice imaju pravo na usvajanje djece tako da je heteroseksualnim zajednicama brak ostao samo kao jezična figura. Kakva prevara referenduma!

Kakva prevara milijun Hrvata koji su na referendumu glasali suprotno Josipovićevim sugestijama! Glasati ćete protiv moje volje? O.K. sad ćete vidjeti što sam u stanju napraviti! To je neizgovorena, ali jasna poruka naciji sa Pantovčaka i Burić je tu u pravu.

Moralni ljudi bi, poslije ogavne kampanje u kojoj su sudjelovali Predsjednik države, Vlade, svi veliki mediji, dobro plaćene udruge, poslije poraza podnijeli ostavke. I pored njihovog velikog sudjelovanja u kampanji, koje je opisao biskuo Košić, nije dovoljno ljudi izašlo na izbore, a izgubili su s dvotrećinskom većinom. Ali, smijemo li uopće vezivati pojam moral sa spomenutima, zar ne?

Zato završimo ovaj tekst komentarom Josipovićeva “pokazivanja mišića” hrvatskom narodu:

Ne podsjeća li vas takovo Josipovićevo ponašanje na onu čuvenu rečenicu:

Država, to sam ja!

Zapravo, ako se sjetimo nepoštivanja Ustavnog zakona prigodom postavljanja dvojezičnih ploča u Vukovaru, svih događanja u svezi s tim pa sve do sličnih izjava oko referenduma o ćirilici predsjednika vlade Milanovića u kojima jasno stavlja do znanja kako mu nije stalo ni do hrvatskih zakona pa sve do Hrvatskog ustava, čini se da današnju Hrvatsku i njenu budućnost obilježava sukob predsjednika države i predsjednika vlade oko titule hrvatskog Louisa XIV.

Doista: Tko će biti hrvatski Louis XIV.?

 Josip Pečarić

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Uhićenje Hamdije Abdića ‘Tigra’ samo alibi za pogrom hrvatskih branitelja

Objavljeno

na

Objavio

Pravi cilj pogroma hrvatskih branitelja u BiH, posebno sad nakon izricanja presude šestorci i potvrđivanja postojanja udruženog zločinačkog pothvata, je dovesti bh. Hrvate u situaciju da se nema tko pobuniti kad im konačno bude oduzimana konstitutivnost.

Nakon izricanja presude hercegbosanskoj šestorci te u iščekivanju posljedičnog pogroma hrvatskih branitelja u BiH, svjedočili smo trima slučajevima koji bi trebali pokazati navodnu nepristranost bh. pravosuđa, piše Jurica Gudelj Dnevnik.ba

Tako je na području Konjica uhićeno 13 Bošnjaka koji se sumnjiče za ratne zločine počinjene nad Srbima u toj općini, a potom i četvorica Srba za ratne zločine počinjene nad Bošnjacima Donjeg Vakufa. Jučer je, pak, u Bihaću uhićen Hamdija Abdić zvani Tigar koji se sumnjiči za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića. Da je riječ o farsi govori činjenica da nije uhićen glavni čovjek tzv. ARBiH u Bihaću, zapovjednik 5. korpusa Atif Dudaković s kojim je general Šantić sjedio prije nego što je „odveden“.

Kako se bliže božićni blagdani, a time se rapidno povećava i mogućnost uhićenja hrvatskih branitelja, čini se kako bh. pravosuđe posljednje poteze vuče kako bi kasnije moglo kazati: „vidite da nismo selektivni, ne hapsimo samo Hrvate, pa priveli smo i 13 Bošnjaka iz Konjica, četvoricu Srba iz Mrkonjić Grada, pa čak i Hamdiju Tigra“.

Perfidna je to igra bh. pravosuđa koje kontroliraju bošnjačke političko-obavještajne strukture.

Pravi cilj pogroma hrvatskih branitelja u BiH, posebno sad nakon izricanja presude šestorci i potvrđivanja postojanja udruženog zločinačkog pothvata, je dovesti bh. Hrvate u situaciju da se nema tko pobuniti kad im konačno bude oduzimana konstitutivnost.

Hrvatima se danas konstitutivnost ne može tek tako oduzeti jer još uvijek postoji veliki broj pojedinaca i organizacija koji bi se tomu žestoko usprotivili. Zbog toga se taj proces i pretvorio u mrcvarenje. No, aktiviranjem stotina optužnica protiv vojnog i političkog rukovodstva bosanskohercegovačkih Hrvata iz posljednjeg rata, doći će do novog (i posljednjeg?) vala odlaska Hrvata iz BiH.

Hrvati s razlogom ne vjeruju bh. pravosuđu koje Hrvate sudi po jednom, strožem, a Bošnjake po drugom, blažem, kaznenom zakonu. To je upravo ono što bošnjačka struktura i želi postići: njima je upravo cilj da Hrvati napuštaju BiH, a ne da im se sudi u BiH. Oni, naime, ne žele da Hrvati odsluže svoje kazne i ostanu u BiH, jer bi tako dobili stotine osoba koje bi se sutra mogle pobuniti protiv velikobošnjačke hegemonije.

Puno je pametnije, rezoniraju bošnjačke strukture, Hrvatima zaprijetiti optužnicama, neke nepravedno osuditi i time poslati poruku svima ostalima: bježite odavde dok još možete!

U cijeloj toj igri Hrvati su potpuno nespremni, ljudi su prepušteni sami sebi, te zbog nepostojanja bilo kakve strukturalne pomoći, radije biraju napuštanje BiH, nego ulazak u kafkijanske procese koji mogu skončati samo onako kako je skončao i proces Slobodana Praljka u Haagu.

Hrvati danas moraju biti organizirani i suglasni oko osnovnih problema s kojima se kao narod suočavaju u BiH: ne smije biti pregovora o konstitutivnosti vlastitoga naroda i ne smije biti kompromisa o procesuiranju branitelja.

Bosna i Hercegovina kakvu danas imamo nije onakva država kakvu želimo. Ako se Hrvati u današnjoj BiH ne osjećaju sigurno i slobodno, čemu onda služi takva BiH? Hoće li Hrvati i dalje nastaviti graditi monstruma koji jede njihove ljude, ili će se možda posvetiti zaštiti vlastitoga naroda, a o BiH neka skrbe oni koji su ju pretvorili u ono što je danas: dvije države pod jednim krovom, jedna za Srbe a druga za Bošnjake u kojoj su Hrvati očigledni višak!

Jurica Gudelj Dnevnik.ba

Hamdija Abdić Tigar uhićen zbog ubojstva generala Vlade Šantića

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

UNATOČ KIŠI: Više od tisuću studenata predalo zahtjeve i tisuće potpisa za Hrvate u BiH!

Objavljeno

na

Objavio

Unatoč jakoj kiši danas je u Zagrebu na prosvjednom skupu u organizaciji hrvatskih studenata iz Hrvatske i BiH bilo prisutno više od 1 000 studenata.

Studenti s drugim građanima okupili su se u utorak 12. prosinca na Trgu bana Josipa Jelačića u 13 sati odakle su krenuli prema Trgu sv. Marka s glavnim transparentnom „S prijezirom odbacujemo vaše podaništvo“.

Nakon okupljanja na Markovom trgu, ispred Hrvatskog sabora, otpjevana je hrvatska himna te je održana minuta šutnje u čast svim poginulim i preminulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu te svim žrtvama rata.

Studenti su naglasili kako su se okupili i prije četiri godine na istom mjestu, samo nekoliko dana nakon prvostupanjske presude hercegbosanskoj šestorki, pod geslom „Još nije kasno!“. Ipak, kako su istaknuli, vlasti su zanemarivale vrlo važne činjenice, što je dovelo do smrti „čovjeka koji je s prijezirom odbacio laži, gledao na nepravdu i koji je prezirao nelogičnost i nerad dobrog dijela predstavnika njegovog naroda, za koji je na kraju i život dao!“

Studenti su uspjeli prikupiti preko 6000 potpisa za svoje zahtjeve koje su pročitali na skupu. Naglasili su kako ne žele dozvoliti da se „Hrvatska ponižava zbog sitnih interesa“ te da iznose konkretne zahtjeve kako bi se zaštitili sunarodnjaci u Bosni i Hercegovini, jer je vrijeme da dođe „do oštrog suprotstavljanja onima koji gaze ljudska, politička, ekonomska i sva ustavna prava Hrvata u Bosni i Hercegovini“.

Među potpisnicima našli su se i saborski zastupnici iz kluba zastupnika HDZ-a, Mosta, Hrasta, nezavisni zastupnici, HSS-a,  zastupnici Europskog parlamenta, generali HV-a i HVO-a, mnogi sveučilišni profesori, akademici i javni intelektualci.

Studente je u Hrvatski sabor, gdje je i službeno predana predstavka s potpisima, primilo izaslanstvo HDZ-a na čelu s Božom Ljubićem, Mosta na čelu s Božom Petrovom i drugima,  Hrasta na čelu s Hrvojem Zekanovićem, Neovisnih za Hrvatsku na čelu sa zastupnikom Željkom Glasnovićem te Ivicom Mišićem kao zastupnikom stranke Promijenimo Hrvatsku.

Na sastanku je, kako doznajemo, više puta naglašeno kako je za Hrvate u BiH važan konsenzus političkog Zagreba. Mladi su zastupnicima istaknuli kako žele da se zajedništvom nadiđe dnevna politika po pitanju Hrvata u BiH, a sudeći po podršci iz gotovo svih parlamentarnih stranaka, to su i uspjeli.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari