Pratite nas

Gospodarstvo

Tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a?

Objavljeno

na

Dok mi čekamo, Srbi će graditi LNG terminal.  HEP za ovu sezonu nema izbora nego kupiti ruski plin, a Rusi oglašavaju da će ga i sljedećih godina prodavati preko PPD-a.

Nakon takvog poslovnog odnosa sam po sebi nudi se odgovor na pitanje: tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a?

Nekako je ispod radara naših medija prošla vijest kako se Srbiji nudi da, zajedno s Grčkom i Bugarskom, gradi LNG terminal u grčkoj luci Aleksandrupoli. Naime, kako pišu beogradski mediji, Srbija će sudjelovati u projektu zakupljivanjem jedne petine budućeg terminala, koji treba biti sagrađen do kraja 2019., odakle će plin biti transportiran do bugarske Stare Zagore, a odande, preko Dimitrovgrada k Nišu, gdje Srbi planiraju graditi svoj terminal.

Za gradnju infrastrukture Europa im pak nudi 49,6 milijuna eura. Na taj će način Srbija, kaže se dalje, osigurati ne samo veliki devizni priljev od transporta tog plina prema Rumunjskoj, Ukrajini i drugim zemljama u Europi nego i energetsku neovisnost o ruskom plinu, koji sada kupuju preko Mađarske. Moguće da ova vijest nije naišla na širi odjek u našim medijima kako se ne bi uznemiravala javnost dok joj se bez ograda i komentara serviralo priopćenje ruskog Gazproma kako je PPD-u po povoljnim uvjetima prodao plin kojim se mogu podmiriti potrebe hrvatskoga tržišta u idućih deset godina. Ova je ponuda, jasno, ruski odgovor na inicijativu, koju je podržao i američki predsjednik Trump, da se kod nas na Krku konačno počne graditi LNG terminal.

Nuđenjem jeftinog plina na dulji rok želi se stvoriti slika da je taj terminal Hrvatskoj nepotreban kako bi se kupilo hrvatsko tržište. No netko bi mogao reći, kad je već sama inicijativa oko izgradnje LNG terminala na Krku toliko spustila cijenu ruskome plinu, koliko bi ona tek bila niža da se taj terminal i sagradi? Unatoč tome što je terminal na Krku ovom ruskom ponudom već počeo otplaćivati sebe, to pitanje se uopće ne postavlja, nego se sada kroz medije gura slika kako je Hrvatskoj terminal postao skupa i neisplativa investicija. I zaista, prepreke za gradnju našeg terminala na Krku nisu male, samo što one nisu ekonomske, već političke prirode.

Pored naše već opjevane efikasnosti, tu su i nepovoljni uvjeti pod kojima nam je Europska komisija odobrila financiranje od sto milijuna eura za gradnju plutajućeg terminala, koji su takvi da nam njima više pomažu da ga nikad ne izgradimo nego obrnuto. Naime, jedan od uvjeta je da moramo imati u vlasništvu i poseban brod, umjesto da ga uzmemo na leasing, što jako poskupljuje provedbu čitavog projekta i odgađa njegovu realizaciju jer trenutačno na tržištu nema dostupnih takvih brodova. Osim toga, zanimljivo je da se taj brod mora graditi u EU, a oni se u Europi prave samo u Njemačkoj, pa izgleda kako smo novac od Europske komisije dobili za subvencioniranje njemačke brodogradnje. I dok se u vezi s našim terminalom na Krku susrećemo samo s opstrukcijom, s druge strane, vidimo da EU sada financijski i politički snažno gura izgradnju LNG terminala u Aleksandrupoliju. Uz Grke, u ovaj su projekt uključeni Bugari kako bi im se kompenziralo odustajanje od gradnje Južnog toka, a sada im se priključuje i Srbija koju se nagrađuje za poslušnost i vjernost Njemačkoj. Tako se stvara blok zemalja na Balkanu koji čine neki oblik Nekako je ispod radara naših medija prošla vijest kako se Srbiji nudi da, zajedno s Grčkom i Bugarskom, gradi LNG terminal u grčkoj luci Aleksandrupoli. Naime, kako pišu beogradski mediji, Srbija će sudjelovati u projektu zakupljivanjem jedne petine budućeg terminala, koji treba biti sagrađen do kraja 2019., odakle će plin biti transportiran do bugarske Stare Zagore, a odande, preko Dimitrovgrada k Nišu, gdje Srbi planiraju graditi svoj terminal.

Za gradnju infrastrukture Europa im pak nudi 49,6 milijuna eura. Na taj će način Srbija, kaže se dalje, osigurati ne samo veliki devizni priljev od transporta tog plina prema Rumunjskoj, Ukrajini i drugim zemljama u Europi nego i energetsku neovisnost o ruskom plinu, koji sada kupuju preko Mađarske. Moguće da ova vijest nije naišla na širi odjek u našim medijima kako se ne bi uznemiravala javnost dok joj se bez ograda i komentara serviralo priopćenje ruskog Gazproma kako je PPD-u po povoljnim uvjetima prodao plin kojim se mogu podmiriti potrebe hrvatskoga tržišta u idućih deset godina.

Ova je ponuda, jasno, ruski odgovor na inicijativu, koju je podržao i američki predsjednik Trump, da se kod nas na Krku konačno počne graditi LNG terminal. Nuđenjem jeftinog plina na dulji rok želi se stvoriti slika da je taj terminal Hrvatskoj nepotreban kako bi se kupilo hrvatsko tržište. No netko bi mogao reći, kad je već sama inicijativa oko izgradnje LNG terminala na Krku toliko spustila cijenu ruskome plinu, koliko bi ona tek bila niža da se taj terminal i sagradi? Unatoč tome što je terminal na Krku ovom ruskom ponudom već počeo otplaćivati sebe, to pitanje se uopće ne postavlja, nego se sada kroz medije gura slika kako je Hrvatskoj terminal postao skupa i neisplativa investicija. I zaista, prepreke za gradnju našeg terminala na Krku nisu male, samo što one nisu ekonomske, već političke prirode. Pored naše već opjevane efikasnosti, tu su i nepovoljni uvjeti pod kojima nam je Europska komisija odobrila financiranje od sto milijuna eura za gradnju plutajućeg terminala, koji su takvi da nam njima više pomažu da ga nikad ne izgradimo nego obrnuto.

Naime, jedan od uvjeta je da moramo imati u vlasništvu i poseban brod, umjesto da ga uzmemo na leasing, što jako poskupljuje provedbu čitavog projekta i odgađa njegovu realizaciju jer trenutačno na tržištu nema dostupnih takvih brodova. Osim toga, zanimljivo je da se taj brod mora graditi u EU, a oni se u Europi prave samo u Njemačkoj, pa izgleda kako smo novac od Europske komisije dobili za subvencioniranje njemačke brodogradnje. I dok se u vezi s našim terminalom na Krku susrećemo samo s opstrukcijom, s druge strane, vidimo da EU sada financijski i politički snažno gura izgradnju LNG terminala u Aleksandrupoliju.

Uz Grke, u ovaj su projekt uključeni Bugari kako bi im se kompenziralo odustajanje od gradnje Južnog toka, a sada im se priključuje i Srbija koju se nagrađuje za poslušnost i vjernost Njemačkoj. Tako se stvara blok zemalja na Balkanu koji čine neki oblik “pravoslavne uspornice” koja bi trebala spriječiti Turski tok, kako bi Njemačka kroz Sjeverni tok 2 postane glavni distributer ruskog plina u Europi. Grčko-bugarsko-srpski LNG bit će jače guran od EU, jer predstavlja “uspornicu” za alternativne energetske tokove, dok će naš terminal na Krku biti izložen opstrukciji jer je dio “uspravnice” koja predstavlja direktnu prijetnju njemačkom monopolu na distribuciju ruskog plina u Europi. Kroz ovaj energetski projekt vrši se dodatni pritisak na naš projekt izgradnje terminala na Krku, jer se godišnji protok u Nišu računa na 6 mlrd. kubika, dok bi kapacitet krčkog terminala bio 2,6 mlrd. kubika, što je gubitak potencijalnog tržišta.

No za naše peripetije oko izgradnje LNG terminala na Krku, čime bi se kreirala naša energetska neovisnost, prije svega su odgovorne naše političke elite koje ovaj projekt otežu već desetak godina. Razlog tomu je što imamo spasitelje koji nam se na malim ekranima kunu u obranu nacionalnih interesa, a kada se kamere isključe, pune džepove ruskim novcem. Dok mi tako smišljeno otežemo, drugi, čak i oni koji su pod tradicionalno snažnijim ruskim utjecajem, traže za sebe alternative i grabe prilike koje im se ukazuju.

Imati izbor uvijek je bolje od ovisnosti. Tako HEP za ovu sezonu nema izbora nego kupiti ruski plin, a Rusi preko svojih medija oglašavaju da će ga i sljedećih godina prodavati preko PPD-a. Nakon takvog poslovnog odnosa sam po sebi nudi se odgovor na pitanje: tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a? koja bi trebala spriječiti Turski tok, kako bi Njemačka kroz Sjeverni tok 2 postane glavni distributer ruskog plina u Europi.

Grčko-bugarsko-srpski LNG bit će jače guran od EU, jer predstavlja “uspornicu” za alternativne energetske tokove, dok će naš terminal na Krku biti izložen opstrukciji jer je dio “uspravnice” koja predstavlja direktnu prijetnju njemačkom monopolu na distribuciju ruskog plina u Europi. Kroz ovaj energetski projekt vrši se dodatni pritisak na naš projekt izgradnje terminala na Krku, jer se godišnji protok u Nišu računa na 6 mlrd. kubika, dok bi kapacitet krčkog terminala bio 2,6 mlrd. kubika, što je gubitak potencijalnog tržišta. No za naše peripetije oko izgradnje LNG terminala na Krku, čime bi se kreirala naša energetska neovisnost, prije svega su odgovorne naše političke elite koje ovaj projekt otežu već desetak godina.

Razlog tomu je što imamo spasitelje koji nam se na malim ekranima kunu u obranu nacionalnih interesa, a kada se kamere isključe, pune džepove ruskim novcem. Dok mi tako smišljeno otežemo, drugi, čak i oni koji su pod tradicionalno snažnijim ruskim utjecajem, traže za sebe alternative i grabe prilike koje im se ukazuju. Imati izbor uvijek je bolje od ovisnosti. Tako HEP za ovu sezonu nema izbora nego kupiti ruski plin, a Rusi preko svojih medija oglašavaju da će ga i sljedećih godina prodavati preko PPD-a.

Nakon takvog poslovnog odnosa sam po sebi nudi se odgovor na pitanje: tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a?

Borislav Ristić/Večernji List

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

Vlada RH nastavlja jačati suradnju sa Svjetskom bankom

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Vlade Andrej Plenković sastao se danas u Banskim Dvorima s potpredsjednikom Svjetske banke za Europu i Središnju Aziju Cyrilom Mullerom.

Uz predsjednika Vlade bili su potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, ministar financija Zdravko Marić, ministrica regionalnoga razvoja i fondova EU Gabrijela Žalac, ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak i državna tajnica u Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture Nikolina Brnjac, dok su uz potpredsjednika Svjetske banke bili regionalni direktor Svjetske banke za zemlje Europske unije Arup Banerji, direktorica Ureda Svjetske banke za Republiku Hrvatsku Elisabetta Capannelli te glavni ekonomist za RH Josip Funda.

Predsjednik Vlade izrazio je zadovoljstvo dosadašnjom suradnjom sa Svjetskom bankom te potporom u razvoju Hrvatske, što je i potvrđeno ukupnim iznosom odobrenih zajmova od oko 3,5 milijarde eura.

Naglasio je kako je okosnica politike hrvatske Vlade trokut kojeg čine fiskalna konsolidacija, strukturne reforme te investicije. Istaknuo je i da Hrvatska, u okviru nove Strategije suradnje sa Svjetskom bankom (CPF), razmatra potencijalna područja jačanja suradnje, prije svega glede održivosti javnih financija, poboljšanja konkurentnosti i poslovnog okruženja te ravnomjernog regionalnog razvoja.

Potpredsjednik Svjetske Banke Muller je kazao kako se Svjetska banka spremno odazvala pozivu premijera Plenkovića za još većim uključivanjem u gospodarski razvoj, kao i investicijske projekte u Republici Hrvatskoj. Dodao je da Svjetska Banka nastavlja pružati potporu Hrvatskoj u provođenju reformi, osobito u područjima unaprjeđenja poslovnog okruženja, zdravstvu, pravosuđu, obrazovanju, poljoprivredi i prometu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Rimac: Ili ćemo postati veliki ili propasti

Objavljeno

na

Objavio

EIB potpisao ugovore o kreditu sa PBZ-om i Rimac Automobilima

Potpredsjednik Europske investicijske banke (EIB) Dario Scannapieco potpisao je u petak ugovor s Rimac Automobilima o zajmu vrijednom 30 milijuna eura za istraživanje, razvoj i proširenje proizvodnih kapaciteta u Svetoj Nedelji, dok je s Privrednom bankom Zagreb (PBZ) potpisao ugovor o garancijama za kredite inovativnim malim i srednjim poduzećima u iznosu od 25 milijuna eura.

Te su dvije aktivnosti omogućene Investicijskim planom za Europu (Junckerovim planom).

Izrazivši zadovoljstvo što potpisuje ugovor s Matom Rimcem, Scannapieco je rekao da banka financira razne sektore, infrastrukturu, turizam, ali i da je impresioniram poslom koji do sada rade Rimac Automobili, njegovim razvojem i povećanjem broja zaposlenika u vrlo kratkom vremenu.

Po njegovim riječima, kredit EIB-a će tvrtki, koja pokazuje mnogo talenta u poslu kojim se bavi, dati novu priliku za razvoj, pogotovo njezinim inženjerima da iskažu svoj puni talent te da oni i Mate Rimac ostvare svoje snove.

Isto tako, važno je da se zaustavi odljev visokokvalitetnih stručnjaka iz države, a što se, kaže Scannapieco, jednako događa i u Hrvatskoj kao i u njegovoj Italiji.

Mate Rimac je istaknuo da im zajam od 30 milijuna eura mnogo znači. “Od Europske investicijske banke dobiti pečat da smo im prihvatljivi za financiranje je vrlo značajno jer su kriteriji jako visoki. Tisuće i tisuće firmi se prijavljuje i jako je mali postotak koga oni financiraju”, rekao je Rimac.

Krediti EIB-a, po njemu su zanimljivi i puno manjim tvrtkama od njegove, jer ih komercijalne banke možda ne bi financirale.

Naglasio je da tvrtka kojoj je na čelu konstantno raste te su samo ove godine zaposlili više od 200 ljudi.

Rimac Automobili rade na novim pogonima, novim proizvodima a veliki je naglasak na razvoju novog auta C2. Dio kapitala stoga će bit iskorišten za dovršavanje novih projekata, a najveći dio za rast tvrtke, proizvodnih kapaciteta odnosno pogona, rekao je.

Nije želio ništa konkretno reći o eventualnim novim zapošljavanjima u Rimac Automobilima, no naglasio je da tvrtka ne može ostati u sadašnjim okvirima odnosno da će “ili postati veliki i značajni ili će propasti”.

“Ako postanemo veliki, ako nam se planovi ispune, onda ćemo sigurno imati tisuću ljudi u sljedećih četiri-pet godina, a ako ne onda smo otišli u drugom smjeru”, kaže Rimac.

Voditelj ureda EIB-a u Zagrebu Anton Kovačev istaknuo je da je ta banka dosada u Hrvatskoj investirala više od 4,7 milijarde eura, a s ugovorima potpisanim u utorak s Rimac Automobilima i PBZ-om te koji će se potpisati u Vladi ukupni će iznos biti veći od pet milijardi eura.

“Nastojimo poduprijeti sve dobre projekte u Hrvatskoj, kako u infrastrukturi tako i u gospodarstvu”, istaknuo je Kovačev.

Predstavnici EIB-a ranije danas su s PBZ-om potpisali ugovor o garancijama za kredite inovativnim malim i srednjim poduzećima u iznosu od 25 milijuna eura.

“Taj je ugovor namijenjen malim i srednjim poduzećima i to onim poduzetnicima koji rade na razvoju, inovacijama, znači onima koji guraju čitavo gospodarstvo naprijed”, istaknuo je Kovačev.

Kako su priopćili iz PBZ-a, predsjednik Uprave te banke Dinko Lucić ističe da je PBZ već niz godina vrlo aktivan u uspostavljanju i podržavanju programa usmjerenih na razvoj SME segmenta te nastoji što je više moguće pridonijeti snažnom rastu malih i srednje velikih poduzeća u zemlji. “Banka je to potvrdila sudjelujući u programu COSME a sada u InnovFin programu putem kojeg će se inovativnim srednjim i malim klijentima dodatno olakšati pristup izvorima financiranja i omogućiti povoljnije kreditiranje”, kazao je Lucić.

Inače, garancija Europskog investicijskog fonda (EIF) je osigurana putem Investicijskog plana za Europu (Junckerov plan), kroz Innovfin garantni program, koji su uspostavili EIF-a, koji je dio grupe Europske investicijske banke, i Europska komisija.

Innovfin garancija omogućuje inovativnim malim i srednjim poduzećima te malim srednje kapitaliziranim poduzećima da se zadužuju po povoljnijim uvjetima od trenutno važećih na hrvatskom bankarskom tržištu, odnosno krediti uključeni u Innovfin portfelj će im omogućiti da rastu, kreiraju inovacije i otvaraju nova radna mjesta, napominje se u priopćenju.

(Hina)

 

Rimac širi proizvodnju, zapošljava 900 novih radnika

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari