Pratite nas

Analiza

Tko će voditi SOA-u i MUP?

Objavljeno

na

„Na upit hoće li inzistirati da MUP i SOA ostanu HDZ-u Karamarko je naglasio da pitanje sigurnosti nije pitanje političke pripadnosti. „Razgovarat ćemo o imenima. Ono što vam mogu jamčiti jest da će ljudi koji će se brinuti o sigurnosti naše djece, biti vrhunski stručnjaci“,rekao je.“

[ad id=”93788″]

Neka mi nitko ne zamjeri, ali ovo mi liči na onu:-„Jamčim da Vam dlaka sa glave ne smije faliti, ali za glavu vam, na žalost, ne mogu jamčiti“!!

Piše: Ilija Vincetić/Kamenjar.com

Sigurnosna politika je primarni problem Republike Hrvatske nakon 2000.godine. Problem svih problema. Od tada je prošlo punih 15 godina i nijedan od ministara unutarnjih poslova i ravnatelja sigurnosno-obavještajnih agencija nije znao (ili nije imao političku potporu) postaviti sustav koji će osigurati minimum državnih interesa.

Nedefiniranje sigurnosne politike unutar 15 godina, sporadično i “traljavo” definiranje i nikako ili neredovito davanje „Smjernica za rad sigurnosnim i obavještajnim službama“ govori o nedopustivom odnosu vlada Ivice Račana, Ive Sanadera, Jadranke Kosor i Zorana Milanovića prema tom području državnih poslova. S tim da se vlade Ivice Račana i Zorana Milanovića razlikuju od vlada Ive Sanadera i Jadranke Kosor. Prve dvije su bile maliciozne i namjerno su djelovale razarajuće na sigurnosni sustav, a druge dvije su u tom području bile indolentne, nesposobne nositi se sa sukreatorima sigurnosne politike Stipom Mesićem i Ivom Josipovićem (odnosno udbaškom dinastijom koja je nadzirala i „sukreirala“ sigurnosnu politiku RH preko predsjednikovog savjetnika za sigurnost). Na žalost, niti savjetnik za pitanja nacionalne sigurnosti Predsjednice Kolinde Grabar Kitarović se nije pokazao doraslim odgovoriti zahtjevnim zadaćama.

Pokazao je to prvo u travnju prošle godine, prigodom javnog priznanja vlade Zorana Milanovića da (uz proračun za 2015.godinu) nisu izradili Smjernice za rad obavještajno-sigurnosnim agencijama, a oni koji znaju abecedu sigurnosne politike, znaju što to znači. Drugi moment kada se očekivala njegova reakcija je bio prigodom javno objavljenog godišnjeg “Izvješća SOA-e”, koje je izrađeno na tako diletantskoj razini, da je očitovalo sav jad i bijedu sigurnosnog sustava. Treći, možda i najveći „gaf“ je bio utemeljenje predsjedničinog Vijeća za domovinsku sigurnost. Kako u pogledu sastava, tako i u pogledu kasnijeg djelovanja. Nereagiranje na makinacije unutar vojno-obavještajne agencije, afere SOA-e, poglavito u području “dilanja” dokumenata, stavljanje “službi” pod potpuni nadzor stranačke politike od strane Ranka Ostojića i pristanak djelatnika na svim razinama služiti dnevnopolitičkim potrebama stranke SDP i ideologije na vlasti, pristanak na bavljenje najnižom razinom iz vrlo zahtjevnog spektra obavještajno sigurnosnog arsenala, samo su dio propusta, ali i kratak opis alarmantnog stanja u sigurnosno-obavještajnom sektoru.

Nereagiranje ureda Predsjednice na neodrživo stanje u sigurnosnom sustavu u protekloj godini, upućuje na to da njen savjetnik ne razumije resor u kojemu “savjetuje” Predsjednicu. Diletantsko, bezobrazno prizemno i površno, javno objavljeno, Izvješće SOA-e, samo je potvrdilo sve ove pretpostavke. Politički pamflet u službi dnevne politike. Puno sam već lamentirao o tome. I na žalost, bio u pravu. Hrvatska je sputana korupcijom, lobijima i interesima, partitokrativnim upravljanjem represivnim aparatom i javnim službama, nesposobnim “uvaženim” stručnjacima za ovo i ono, prodavačima magle. Od 2000.godine (2002.) RH nema definiranu i konsenzualno prihvaćenu “Sigurnosnu Politiku”. Sigurnosni sustav RH paraliziran je 2000.godine od strane protuhrvatske osovine Mesić – Račan, a nakon toga se pristupa njegovoj sustavnoj disoluciji. Sigurnosna politika, (majka svih politika), koja determinira vanjsku, unutarnju, javnu, ekonomsku i sve druge aspekte sigurnosti, omogućuje preduvjete za kreiranje autonomne vanjske i unutarnje politike, ekonomske neovisnosti, obranu teritorijalnog integriteta i sveukupnost interesa jednog političkog naroda i države, ne postoji od 2002. a ne provodi se od 2000.godine.

Sigurnosni sustav erodira, urušio se, njegovi ostaci se bave dilanjem klasificiranih dokumenata, trguju pikanterijama iz “zanimljivih” biografija, izvršna vlast od njih traži da se bave poslovima na najnižoj razini, uhođenjem, prisluškivanjem političkih protivnika i drugih “nepoćudnih” osoba, sa ciljem prikupljanja podataka radi eliminacije protivnika. U zadnje vrijeme i za neke, još prizemnije (ili podzemnije) poslove. Predsjednica je imenovala i svoj glasoviti Savjet za domovinsku sigurnost. Bolje bi bilo da je napravila “muzej voštanih figura”! Još riječ nisu progovorili o stanju domovinske sigurnosti ,a i slijepac vidi što se događa. Dodamo li tome stanje u DORH-u, Vojnoobavještajnoj agenciji (gdje polupismeni ministar bez obrazloženja, preko medija smjenjuje čelnog čovjeka), pravosuđu, policiji. Da, Republika Hrvatska je sigurnosno nepokrivena, slijedi val subverzivnih djelovanja koji je logična posljedica produbljivanja sukoba dva duboko antagonizirana politička tabora i konglomerata različitih interesa unutar svakog od njih i između njih.

Najnoviji, javno i besramno izrečeni zahtjevi MOST-a, za nadzorom MUP.a (a govori se i o SOA-i), upućuju na dva, ozbiljna problema:

  1. a) Da se nova vlada pokušava dogovoriti u ozračju potpunog nepovjerenja, koje ne jamči ni stručnost, ni dugovječnost ni opće dobro, niti opću, javnu o državnu sigurnost, i
  2. b) da u MOST-u nisu svjesni što je to sigurnosna politika, koja sve područja obuhvaća, kako se definira, usvaja i provodi.

Umjesno je, zato, postaviti pitanje:-„ Što je od svega navedenog opasnije i ima li pravo Tomislav Karamarko raditi kompromise u tom području?!!

Istina je da u svakoj, pa i ovoj nezavidnoj situaciji postoji odgovarajući “modus operandi” No, čime nam to MOST jamči da je sposoban preuzeti odgovornost za najzahtjevnije područje državnih poslova u svakoj normalnoj državi?

Ilija Vincetić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

HRejting: 53,4% anketiranih protiv uvođenja eura

Objavljeno

na

Objavio

U središnjem Dnevniku HRT-a nastavlja se objava rezultata drugog redovitog mjesečnog istraživanja HRejting.

Večerašnja tema je ulazak Hrvatske u eurozonu, odnosno uvođenje eura. Najveće istraživanje raspoloženja hrvatskog biračkog tijela za HRT je provela Promocija plus. Anketa je provedena od 12. do 18. travnja na 1400 ispitanika, a statistička pogreška je +/- 2,62%.

Prema rezultatima ankete – čak je 53,4% anketiranih građana protiv uvođenja eura, dok je za zajedničku europsku valutu njih 39,3%. Neodlučnih je 7,3%.

Podsjetimo, ulazak u eurozonu jedan je od ciljeva aktualne Vlade, a kao mogući datum spominje se početak 2024. godine.

Na pitanje treba li Hrvatska ući u Europsku monetarnu uniju i uvesti euro umjesto kune – 12,8% ispitanika kaže da treba što prije, 18,7% slaže se s tim, ali tek kad budemo spremni. Da ne želi euro sve dok se ekonomija potpuno ne oporavi izjasnilo se 23,7% ispitanika, a 23,1% smatra da bi kuna uvijek trebala ostati hrvatska valuta. Neodlučnih je bilo 7,3%.

Zanimljivo je kako na uvođenje eura gledaju birači pojedinih stranaka. HDZ-ovi birači su 46,3% za uvođenje eura, a 48,8% protiv.

Kad je riječ o SDP-ovim biračima – njih 38,4% je za uvođenje eura, a 56,3% protiv. Za uvođenje eura u najvećem postotku su birači GLAS-a sa 69,2%, dok ih je 23,1% protiv, a HRAST-ovi birači najmanje podupiru uvođenje eura i to s 11,1%, dok se sa 77,8% izjašnjavaju protiv.

Iako potpora građana uvođenju eura lagano opada, poduzetnici i analitičari smatraju da bi to Hrvatskoj donijelo više koristi nego štete.

Usto, ulazak u eurozonu već je određen ulaskom u Europsku uniju. Pitanje je samo kada će se to dogoditi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Analiza političkih preferencija za EU izbore (3. dio)

Objavljeno

na

Objavio

Za treću analizu političkih preferencija u oči izbora za Europski parlament, odabrali smo grad Zagreb i Dubrovačko-neretvansku županiju. U obje županije primjetna je kataklizma HDZ-a, te postojanost SDP-a i u usporedbi s Narodnom i Domoljubnom koalicijom 2014 godine. Vidljivo je da samostalnim izlaskom na izbore, te stvaranjem desnih stranaka, koalicija i neovisnih lista, najviše gubi HDZ, dok se kod SDP-a to znatno manje osjeti.

Piše: Ante Rašić

Kod grada Zagreba primjetna je velika disperzija glasova, dok u Dubrovačko – neretvanskoj županiji čak tri stranke imaju istu podršku i to HDZ, MOST i Živi zid.

Treba napomenuti da smo opet bazirali podatke na broju birača i izlaznosti iz 2014. godine bez uračunavanja smanjenja broja birača uslijed demografskog odlijeva, te bez obračuna neodlučnih birača.

Da su danas izbori za EP u Gradu Zagrebu, uz izlaznost od 27 % ukupnog broja upisanih birača, najbolji rezultat ostvario bi SDP s potporom od 20,83 % ili 38 353 birača, što je manje za 18.225 birača od 2014., kada je SDP, odnosno Narodna koalicija, ostvarila rezultat od 30,73 % ili u biračima 56.578.

Kod HDZ-a je razlika veća, osvojio bi samo 17,19 % za razliku od 2014. kada je Domoljubna koalicija polučila 36,66 %.

U broju birača Domoljubna koalicija je 2014. osvojila 67.506 glasova, dok bi danas sam HDZ osvojio 31.651 glas, što je manje za 35.855 glasova.

Rezultati u Dubrovačko – neretvanskoj županiji su kataklizmični za HDZ, očekivani za MOST i Živi zid, ali i ohrabrujući za pristalice SDP-a.

Dok HDZ ostvaruje naoko nestvarno loš rezultat, rezultati MOST-a i Živog zida upućuju da je u ovom istraživanju ipak riječ o relevantnosti podataka.

Gubitak SDP-a ukazuje da je ta politička stranka puno bezbolnije prošla samostalnim izlaskom od HDZ-a i da još uvijek ima stabilno biračko tijelo u toj županiji.

Da su danas izbori SDP bi osvojio 20 % glasova, za razliku od 26,80 % prije 5 godina uz izlaznost od 27,35 % ili u broju birača 5.926 prema 7.940 iz 2014. godine uz gubitak od samo 2014 glasova.

Kod HDZ-a imamo ogromni pad u odnosu na 2014. godinu kada je Domoljubna koalicija prikupila 49,67 % glasova , pa bi tako danas samostalno HDZ osvojio 10 %.

U broju glasova to izgleda još zanimljivije, jer se pojavljuje razlika od 11.754 u odnosu na 2014. Tada je HDZ-ova koalicija osvojila 14.714 glasova, a danas samo 2.963.

Kako će se ispitivanje svih županija i Grada Zagreba raditi u 3 navrata, bit će zanimljivo ponovo analizirati rezultate u ovoj županiji, koja slovi kao jedno od uporišta HDZ-e.

Ako gledamo ukupni rezultat nakon prvog kruga za 18 županija (nedostaju Primorsko-goranska i Istarska županija) rezultat je u potpunosti neizvjestan jer HDZ ima 18,66 % u, a 17,99 % SDP – riječ je o minimalnoj razlici od svega 0,67 %.

Za očekivati je da se taj rezultat nešto promijeni nakon obrade županija koje nedostaju.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari