Pratite nas

BiH

Tko govori što hoće, čut će što neće

Objavljeno

na

Po svemu sudeći Jaca je nabila na glavu veliki kožnati kaubojski šešir i, kad se u ogledalu uvjerila da sliči Anti Tomiću, potegla je lijevicom svoj kolt i počela šarati po Hrvatima. K’o Ante mitraljezom!

U Jutarnjem od 4. svibnja o.g., čitam o briljantnom ulasku u svijet progresivnog novinarstva saborske zastupnice i bivše premijerke Jadranke Kosor. Jutarnji bi postupio krajnje neodgovorno prema gledateljima Žikine dinastije kad bi propustio popuniti svoju već legendarnu kolumnističku elitu Jadrankom. Recimo, umjesto raskošno talentiranog Tomislava Židaka, mogla bi uletiti Kosorica koja je po svojim potencijalima i mentalnom ustroju ženski Boris Dežulović ili Ante Tomić. Po svemu sudeći Jaca je nabila na glavu veliki kožnati kaubojski šešir i, kad se u ogledalu uvjerila da sliči Anti Tomiću, potegla je lijevicom svoj kolt i počela šarati po Hrvatima. K’o Ante mitraljezom! Kaže naša Jaca kako je iskreno, do suza, očekivala da će, nakon ulaska u EU, podjele među Hrvatima “splašnjavati” ma što god da to znači. Kaže ona dalje u svojoj novoj kolumni: “Oko ulaska u EU postojao je, naime, zadnji veliki politički konsenzus kad smo se svi dogovorili da ćemo se kao društvo mijenjati… Činilo se da je to iskrena dogovorna demokracija, osobito na kraju pregovora.” Eto ti ga na! Uz naše ekonomiste, koji su školovani na valovima dogovorne ekonomije, sad smo s Jacom (koja je to valjda naučila u Kumrovečkoj školi) dobili i dogovornu demokraciju.

Croatia's Prime Minister Kosor smiles while waiting for President of the European Council Van Rompuy in Zagreb

Svaki puta se slatko nasmijem kad netko piše, govori i uvjerava podijeljene Hrvate o pregovorima o ulasku u rajski vrt zvan EU. Tu od pregovora nije bilo ni “p”. EU birokrati su na svaki sastanak dolazili sa novom listom zahtjeva koje bi naši pregovarači odmah ili nakon tobožnjeg konzultiranja i formalnog protivljenja, bespogovorno prihvaćali. Recimo, izuzetno teški su bili pregovori o predaji generala Gotovine. Pitanje je bilo hoćemo li ga odcinkati mi nepodijeljeni Hrvati ili ćemo zamoliti naše prijatelje Engleze da taj domoljubni čin obave umjesto nas. Jadranka vjerojatno vjeruje kako je Hrvatska nepodijeljeno i dogovorno demokratski stajala iz zanosnog pokliča “locirati, identificirati, uhititi i transferirati!”, valjda uz pomoć HŽ Carga.

Jaca, koja je navodno pravnica dok se još nisu pojavili razni Indeksi, citira nam kao dokaz svoje iznevjerene tvrdnje članak 14. Ustava RH. S druge strane vladajući, izazivajući sve zadnje velike podjele u društvu, citiraju isključivo članak 12. Ustavnog zakona. Bojim se, kako ni Jadranka ni vladajuća elita, a ni lijeva medijska falanga nikada nisu čuli ni pročitali članke 8. i 16. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Recimo Englezi nemaju pisani ustav. Kao povijesni prijatelji Engleza, Hrvati su zaboravili na članke 8. i 16. Ustavnog zakona. Ako zaboravimo i ostale članke Ustava RH, osim naravno 12. i 14., približit ćemo se Englezima po tome da više ni mi nećemo imati pisani Ustav! Veliko hrvatsko-englesko prijateljstvo nije, dakle, započelo u svibnju 1945. g., u Bleiburgu, kako to tvrde Tvrtko Jakovina i Hrvoje Klasić već kad smo počeli brisati iz pamćenja dijelove Ustava.

U daljnjem tekstu nas Jaca premudro upozorava kako članak 14. kaže da smo svi jednaki pred zakonom. Slično je mislio i Orwel. Neki su jednaki, a neki jednakiji! Potom nas Jaca ozbiljno upozorava: “Sve to 2008. g., pretočili smo u Zakon o suzbijanju diskriminacije, kao veliku razradu ustavnih vrednota.” Čitajući te izlizane i otrcane političke frazetine, uhvatilo me u kafiću, gdje sam to čitao, zijevanje. Međutim, odmah me razbudila praktična primjena tih velikih ustavnih vrednota o kojima cvrkuće naša Jaca.

Evo prvog primjera: Županijski je sud u Osijeku nepravomoćno oslobodio od optužbe izvjesnog Milana Đekića kojem se stavljalo na teret kako je u studenom 1991. g., neposredno nakon pada Vukovara, ubio dvadesetjednogodišnjeg branitelja Aleksandra Labu. Kao neposredni očevidci zločina, svjedočile su: Željka Jurić i njena majka Jasminka. Željka Jurić je šestogodišnja djevojčica čija slika je obišla svijet kad su je srpski agresori vodili kroz Vukovar, a ona je rasplakana gledala u kameru nekog novinara. No, nediskriminirajuće vijeće Županijskog suda u Osijeku zaključilo je kako je Željka bila premlada da bi mogla objektivno iskazivati, a svjedočenje njene majke bilo je ocijenjeno neistinitim jer je rekla da je ubojica ispalio rafal na pokojnog Laba, a mudri sud je zaključio da je Laba imao prostrijelnu ranu vrata i prepone. Sudjelovao sam u puno slučajeva kad se sudilo Hrvatima za ratne zločine, ali nikada nisam imao sreće naići na ovako suptilan način primjene Zakona o suzbijanju diskriminacije. Sretni Milan Đekić može zapaliti svijeću na Kamenitim vratima vijeću osiječkog Županijskog suda, pa po tom zapaliti preko grane.

Primjer drugi: ovih dana Vukovarac Tomislav Josić dobio je pisamce od Općinskog suda u Vukovaru kojim ga ljubezno obaviještavaju kako mu je izdan kazneni nalog kojim je kažnjen s osam mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine. Razlog njegove presude je poticanje na skidanje ćirilićnih ploča s javnih zgrada u Vukovaru. Nema veze za sud što su te ploče postavljene protivno člancima 8. i 16. Ustavnog zakona. Tko je skidao i razbijao ploče u Vukovaru naše slavne službe su već odavno “identificirale”, a sad se događa “transferiranje”. Opće je poznato da je građanin Tomislav Josić nije bio ni približio čirilićnim pločama kad su razbijane i skidane. Uostalom i lik iz Franz Kafkina romana “Proces” nije imao pojima što je to napravio, ali je ostao bespomoćan pred totalitarnim silama nacizma i komunizma, ali i liberalnog kapitalizma. Ono što je snašlo ovih dana građanina Josića može nam poslužiti kao paradigma ljudske sudbine pojedinaca na ovim prostorima.

Ipak, Jadranka je u pravu kad tvrdi kako je ulazak u EU bio zadnji veliki politički koncenzus. Tada su se političke elite dogovorile da podijeljene Hrvate prevedu žedne preko vode. Umjesto da se referendumom o ulasku u EU izjasni najmanje 50% plus jedan birač u RH, gospoda i drugovi (na čelu sa Šeksom i Jacom) promijenili su Ustav RH tako da to bude tek većina izašlih na referendum. E, tog detalja o dogovornoj demokraciji Jaca se nije sjetila u svom plačljivom medijskom uradku. Ipak, Jaca je u dobrim rukama. Brzo će skužiti tko su njeni, a tko njihovi, učeći uz Jergovića, Tomića, Pavičića i Butkovića.

I da ne bi bilo zabune kod ognjištara Iirigidnih desničara. Tomislav Josić dobio je čestitku od 8 mjeseci i 2 godine uvjetno, i to na latinici. Znači, ostajemo i nadalje podijeljeni!

Jasno je da ni Jaca, Šeks i njihova ekipa nisu čuli za misao Cicerona: “Voluntas populi suprema lex esto!” (Neka volja naroda bude najviši zakon). Makar i bez članaka 8. i 16. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

Jedina salveta za koju svi znaju u Lijepoj našoj je ona dobroćudnog diktatora dr. Franje Tuđmana. Diktatora kojeg se nitko nije bojao, kako je to mudro skužila Tanja Torbarina. Mrki diktator je pred Englezom, tradicionalnim hrvatskim prijateljem, zgrabio nož i vilicu te po salveti krenuo u dijeljenje BiH. Nož mu je valjda bio pretup, a salveta plastificirana, tako da su Srbi, kao agresori, na kraju dobili 50 posto Bosne ponosne.

Međutim, ima i drugih salveta o kojima Hrvati ništa ne znaju. Recimo Lafferova salveta. Arthur Laffer, američki ekonomist koji je još 1974. g., na salveti nacrtao nekim američkim ministrima pravilnu krivulju dokazujući kako je porezni prihod jednak i kad porezna stopa iznosi 100 posto kao i kad iznosi 0 posto. Prilično zanimljivo! Kod poreznog opterećenja prihodi rastu, ali samo do određene kritične točke. Kad porezi nadmaše tu točku, prihodi padaju jer ljudi više ne mogu uspješno poslovati plaćajući sve više poreze. Prilično jednostavno i logično, ali nedokučivo za našu Vladu. Ona stalno povećava postojeće i izmišlja nove poreze. Možda bi trebalo one u Vladi, koji su školovani na dogovornoj ekonomiji, uputiti na Laffera kako bi možda ipak napokon skužili zašto se nikako ne možemo izvući iz recesije, a gospodarstvo nam sve više rikava.

Ne mogu vjerovati da ja, kao radnik u Fordu u SAD-u, nisam bio čuo za Lafferovu krivulju. No, dobro! Srećom je za Laffera čuo novinar Večernjeg, Marko Biočina od kojeg sam maznuo ovu temu. Zašto? Zato jer je to tako logično i očigledno čak i svakom laiku, da sam očekivao bar neku reakciju naših političara na objavu članka Biočine. Nedostatak bilo kakve reakcije dokazuje kako je kod naših političara banana već odavno voće broj jedan, ostavivši iza sebe i jabuke, kruške i šljive, bez obzira na naš brend – šljivovic!

Problem današnjeg svijeta je u tome što razvijeni nemaju razvijen osjećaj za nerazvijene.

Dobio sam dvije packe nakon osvrta u prošloj kolumni na ulogu i djelovanje HAZU. Naravno, prihvaćam drugarsku kritiku i fleksibilan, kakav već jesam, ostajem čvrsto kod svojih ranijih stavova. Međutim, prateći preko interneta što se zbiva kod naših komšija u Srbiji još sam se jednom uvjerio u svemirski utjecaj njihovih akademika. Oni ne zovu opskurne političare na namještena predavanja već, kao s Olimpa, šalju jasne političke smjernice svojoj političkoj eliti. To su radili još 1987. g., 1990., 1991., pa su nastavili eto i do danas. “Otac nacije”, književnik i akademik Dobrica Čosić je u beogradskom tjedniku “Nedjeljnik” bio brutalno iskren: “Srbi. Kosovo smo izgubili. Pomirite se s time. I točka.” Kad to kaže poznati akademik, onda je to tema koja se danima vrti po cijeloj srpskoj javnosti. Dobrica naime, smatra kako Srbija više ne smije ratovati jer za to više nema ni biološki, ni patriotski potencijal. Smatra kako je njihova zadnja nada Putin, a ne Merkelica. Sjećam se kraja osamdesetih kad je SANU, na čelu sa Dobricom, bio uvjeren kako će Srbi, nakon Cerske bitke, napokon dobiti i jedan rat. Stoga je razumljiva euforija koja je tamo zavladala nakon pada Vukovara. Linija Virovitica, Karlobag, Zadar i Karlovac činila se tada gotova stvar, samo ako se na brzinu sredi ustašoidne nenaoružane Hrvate. Međutim, kao i obično u povijesti ratovanja, došao je puš-puš dan iliti 5. kolovoza 1995. g. Potom traktorijada, zečevi… ostalo sve znamo. Iako im to tada nije odmah bilo sasvim jasno, ali tog su dana ostali bez Krajine u Hrvatskoj, a nešto kasnije i bez Crne Gore i Kosova. Zanimljivo je kako danas, idejni začetnik cijelog tog osvajačkog plana, rezignirano obaviještava srpsku javnost kako Srbija više nema ni biološki ni patriotski potencijal za rat. Za to vrijeme se naše političke elite idalje naprežu iz petnih žila kako bi komšijama pomogli da ih nekako prošvercuju u EU da se u tom Kosoricinom eldoradu ne osjećamo mentalitetno usamljeni. Što mislite koga će Srbi poslušati: Dobricu Ćosića ili Vesnu Pusić i Josipovića? Ako i uđu u EU, bojim se da to ne bude kao Putinov trojanski konj. Gledajući geostrateški, to i nije tako loše za samu Srbiju. U toj bi trgovini “utržili” Republiku srpsku. Prema tome, dobro ih savjetuje “otac nacije” da nema više ratovanja jer su Srbi bolji trgovci nego ratnici. Čak je i Sloba proglasio hrvatske Srbe u Krajini zečevima. Da Pusićka pred otprilike tri godine nije onako neoprezno uletjela u deal Kosorice i Pupovca, Srbi bi već danas u istočnoj Slavoniji imali mnogo perspektivniju Zajednicu općina negoli je to bila SAO Krajina. Dokaz: nije sve u ratovima, nešto je i u lažima, kako je to napisao svojedobno “otac nacije” u svojim “Deobama”. A laž je uvijek velika napast.

Oscar Wilde je napisao: “Mogu odoljeti svemu osim napasti!”

Dok kritičar Jutarnjeg Tomislav Čadež tvrdi kako su djevojčice sa zečjim ušima u Frljićevoj predstavi “Aleksandra Zec” kič, dotle dramaturg iste predstave Marin Blažević tvrdi kako Čadež nema pojima o dramaturgiji te nije shvatio stvaralački geniji njega i Olija-režisera. Slažem se kako je Frljić genije. Nepatvoreni. Snagom svog antitalenta uspio se probiti do intendanta HNK Rijeka. Koje su mu reference za to? Dvije zabranjene predstave u Krakowu i Splitu. Glumci na pozornici omotani krvavim šniclima. Referendum o braku smatra šovinizmom. Gotovinu i Markača smatra zločincima unatoč oslobađajućoj presudi, a da je hrvatska država stvorena radi pljačke itd.

Terencije je još davno rekao: “Qui quae vult dicit, quae non vult audiet” (tko govori što hoće, čut će što neće).

Zvonimir Hodak

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Probošnjačke stranke kontra Ustava: Danas potpisuju prijedlog zakona o izbornim jedinicama u FBiH

Objavljeno

na

Objavio

klix

Predstavnici SDA, SBB-a, SDP-a i DF-a danas će potpisati prijedlog zakona o izbornim jedinicama i broju mandata Parlamenta Federacije BiH. Riječ je o pokušaju rješavanja problema implementacije izbornih rezultata nakon listopadskih izbora, a koji je nastao kao rezultat odbijajanja bošnjačkih stranaka da provedu presudu Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića, piše portal Dnevnik.ba

Prijedlog zakona o izbornim jedinicama i broju mandata Parlamenta Federacije BiH potpisat će šefovi klubova parlamentarnih stranaka i to Ismet Osmanović iz SDA, Nasir Beganović iz SBB-a, Elvir Karajbić iz SDP-a i Dženan Đonlagić iz DF-a.

Riječ je o skoro identičnom prijedlogu koji su ranije u parlamentarnu proceduru uputili SDP i DF, ali u ovom slučaju s određenim tehničkim izmjenama. Za pretpostaviti je kako ovaj prijedlog neće podržati HNS BiH – HDZ BiH koji tvrdi da se odluka Ustavnog suda BiH mora implementirati izmjenama zakonodavstva u Parlamentarnoj skupštini BiH, a ne zakonom donesenim u Parlamentu Federacije BiH.

Nakon nedavnog sastanka predstavnika parlamentarnih stranaka u BiH s ekspertima Venecijanske komisije je rečeno da su međunarodni eksperti utvrdili da se problem izbornog zakonodavstva može riješiti i na razini Parlamenta FBiH.

Ovakav odnos stranih eksperata začuđujući je ukoliko se uzme u obzir raniji stav Izaslanstva Europske unije u BiH koje je imala identičan stav kao HDZ BiH, odnosno da se presuda Ustavnog suda BiH mora implementirati u Parlamentarnoj skupštini BiH.

Veleposlanik Lars-Gunnar Wigemark i njegovi suradnici tražili su od političkih stranaka da se obvežu provesti presudu Ustavnog suda BiH u slučaju Ljubić, uključujući proporcionalniji odnos između političkih predstavnika i stanovništva koje predstavljaju. U istom zaključku je navedeno da bi sve to “trebalo provesti putem Parlamentarne skupštine BiH”.

Pojednostavljeno, međunarodna zajednica ovim se zaključkom, praktično, izjasnila protiv SDP-ovog i DF-ovog prijedloga izmjena Izbornog zakona kojim su ove dvije političke stranke pokušale provesti presudu Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića.

Zanimljivo je i što je međunarodna zajednica početkom 2018. godine predložila tri varijatne izmjena izbornog zakonodavstva od kojih svaka zastupa tezu o legitimnosti kao natkrovljujućem načelu, a što u konačnici bošnjački predstavnici nisu prihvatili.

Nijedan predstavnik stranih veleposlanstava u našoj zemlji, a koja su bila izravno uključena u pregovore o izmjenama izbornog zakonodavstva, nije se oglasio o najnovijem antiustavnom dogovoru SDA, SBB-a, SDP-a i DF-a.

Prema popisu iz 1991. godine

U prijedlogu SDA, SBB-a, SDP-a i DF-a navodi se da su broj i struktura izaslanika u Domu naroda utvrđeni u skladu s odredbom Ustava FBiH, koja predviđa da će svaki konstitutivni narod iz svake županije dobiti najmanje jedno mjesto, ukoliko postoji najmanje jedan takav u zakonodavnom tijelu županije, kao i s popisom stanovništva iz 1991. godine kao osnovom za sva izračunavanja koja zahtijevaju demografske podatke do provođenja Anexa 7. (Op.a. – Ovo je besmisleno iz više razloga. Naime, teza da će svaki konstitutivni narod iz svakog kantona dobiti najmanje jedno mjesto, ukoliko postoji najmanje jedan takav u zakonodavnom tijelu kantona nema smisla jer ukoliko ne postoji, svakako ne može ni teoretski dobiti mjesto u Domu naroda FBiH. Nadalje, pozivanje na popis iz 1991. također je besmisleno jer se demografska struktura od tada mnogo promijenila, a Anex 7 Daytonskog sporazuma na koji se uporno poziva nikada u potpunosti neće biti proveden).

Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH (OHR) Valentin Inzko nedavno je dostavio Ustavnom sudu BiH odgovor u vezi s apelacijom Borjane Krišto (HDZ BiH) koja je podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti odredbi Ustava FBiH. Krišto je u zahtjevu osporila odredbe Ustava Federacije BiH koje utvrđuju da se iz svake županije bira po jedan izaslanik iz svakog naroda, ukoliko je takav izabran u županijsku skupštinu.

Identičnu odredbu u Izbornom zakonu Ustavni sud BiH je u prosincu 2016. godine, a po apelaciji Bože Ljubića, proglasio neustavnom, a u lipnju prošle godine stavio van snage, jer je omogućavala da jedan narod drugom bira predstavnike u Dom naroda FBiH, što je, prema presudi Ustavnog suda BiH, bilo u suprotnosti s osnovnim i najvažnijim ustavnim načelom o konstitutivnosti i ravnopravnosti naroda.

Iz odgovora koji je OHR dostavio Ustavnom sudu BiH može se iščitati i kako visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH smatra da se odredbe Ustava Federacije BiH ne bi trebale proglašavati neustavnim te da postojeći sustav izbora izaslanika u Dom naroda Parlamenta FBiH osigurava jednakost svih naroda u entitetu.

Odredba omogućava konstitutivnim narodima koji su manjina u nekoj županiji da imaju pravo na ‘vitalni nacionalni interes’ zaštićen u toj županiji, čak i kada je samo jedan od njihovih izaslanika izabran u skupštini. Odluka da takav izaslanik nema pravo da zastupa konstitutivni narod kojem pripada u Domu naroda Parlamenta FBiH utjecala bi na njegovu sposobnost da zaštiti nacionalni interes konstitutivnih naroda na županijskoj razini”, piše u odgovoru OHR-a.

Novo preglasavanje?

SDA, SDP, DF, Stranka za BiH i ostale probošnjačke stranke imaju dovoljno glasova da u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH usvoje zakon koji de facto odbija provedbu presude Ustavnog suda.

Također, za razliku od Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, u Domu naroda Parlamenta FBiH odluke se donose većinom glasova ukupnog broja izaslanika u Domu naroda gdje probošnjačke stranke imaju većinu.

Klub izaslanika iz reda hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH mogao bi pokrenuti zaštitu vitalnog nacionalnog interesa, nakon čega bi o tom prijedlogu stav trebao dati Ustavni sud Federacije BiH./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Bošnjačke stranke sa svojim prijedlozima nastoje izbaciti Hrvate iz vlasti!?

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjačke strane u BiH usuglasile prijedlog o izboru Doma naroda

Četiri većinske bošnjačke stranke, predvođene Strankom demokratske akcije (SDA) Bakira Izetbegovića, usuglasile su prijedlog koji bi omogućio popunu izaslanika u gornji nacionalno koncipirani Dom naroda Federacije BiH čemu su se ranije usprotivile hrvatske stranke i koji je suprotan od presude koju je donio Ustavni sud BiH iz 2016. godine nakon čega je i izbila politička kriza.

Predloženim zakonom bi se Dom naroda popunjavao po rezultatima popisa pučanstva iz 1991. godine, te bi se iz svake županije birao po jedan pripadnik svakog od tri konstitutivna naroda. Upravo je te odredbe Ustavni sud Bosne i Hercegovine izbrisao iz Izbornog zakona sredinom 2017. godine, nakon što ih je osporio u prosincu 2016. te ih ocijenio protivnim Ustavu BiH.

Glavni tajnik Hrvatskog narodnog sabora BiHJosip Merdžo ranije je u intervjuu ustvrdio kako bošnjačke stranke sa svojim prijedlozima ponovno nastoje izbaciti Hrvate iz vlasti. To podrazumijeva potencijalnu mogućnost manipuliranja i izbora najmanje jedne trećine kluba Hrvata u Domu naroda kako bi bošnjačke stranke mogle uspostaviti izvršnu vlast bez legitimnih hrvatskih predstavnika, rekao je Merdžo.

Predsjednik Socijaldemokratske partije BiH Nermin Nikšić potvrdio je za Klix.ba da je pet stranaka, SDP, DF, SBB, SDA i Naša stranka, u proteklim danima dogovorilo zajednički prijedlog Zakona o izbornim jedinicama i broju mandata Parlamenta Federacije BiH.

Kako je predviđeno, nakon što sutra ovaj akt bude potpisan te upućen u Parlament FBiH, on bi se već u utorak na redovnoj sjednici Predstavničkog doma trebao predložiti na izglasavanje.

“Točno je da je postignut dogovor ovih pet stranaka o tome da se u Parlamentu FBiH predloži i nadam se usvoji prijedlog Zakona o izbornim jedinicama i broju mandata Parlamenta FBiH.

Predstavnici ovih pet stranaka su usuglasili tekst zakona koji je u potpunosti u skladu sa Ustavom FBiH, te zadovoljava principe presude u predmetu Ljubić i u skladu je sa Izbornim zakonom BiH te preporukama Venecijanske komisije“, kazao je Nikšić, potvrđujući pisanje portala Klix.

Razgovor o Zakonu o izbornim jedinicama i broju mandata Parlamenta FBiH intenzivirani su nakon što je tokom niza sastanaka s međunarodnom zajednicom i predstavnicima Venecijanske komisije održanim u proteklim tjednima istaknuto da se pitanje presude “Božo Ljubić” može riješiti i u Federalnom parlamentu.

“Vrijeme je da se ovo pitanje konačno riješi i da se otklone sve nedoumice oko mogućnosti formiranja vlasti nakon izbora u listopadu. Nitko nema pravo ukrasti demokratiju od građana i dovoditi u pitanje izbornu volju građana. Ovaj zakon nije uperen protiv bilo koga već naprotiv omogućava svim građanima FBiH da biraju i da budu birani u Parlament FBiH i što je jako važno ujednačava vrijednost glasa koja je trenutno narušena”, rekao je Nikšić.

On je naglasio da je neprihvatljivo da za jedan mandat u Parlamentu FBiH iz Sarajeva naprimjer treba tri puta više glasova nego iz nekog drugog dijela FBiH.

“Ovim zakonom se ta diskriminacija ispravlja po prvi put nakon više od 20 godina. Pozivam i HDZ BiH da podrži ovaj zakon, jer u ovom momentu, sa trenutnim Ustavnim odredbama, jednostavno nikakvo drugo rješenje nije moguće”, poručio je Nikšić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori