Pratite nas

Kolumne

Tko i zašto ne želi uspjeh pregovora između HDZ-a i Mosta?

Objavljeno

na

Gvozden Flego, uvjereni socijaldemokrat koji nije član SDP-a, ali u interesu te partije radi cijeli svoj život, pokazao je građansku hrabrost koja nedostaje mnogim članovima partije i javno rekao Zoranu Milanoviću da mu je vrijeme za odlazak. To što je Flego progovorio o onome o čemu su prije njega bili pozvani progovoriti čelnici SDP-a, ali ipak nisu, govori o tome u koliku je hipokriziju zapala vodeća stranka hrvatske političke ljevice, piše Ante Gugo/Politikaplus

[ad id=”93788″]
 
Umjesto da vodeći hrvatski partijaši shvate koliko su duboko potonuli i da se što prije riješe čovjeka koji ih je nepogrešivo vodio u pet izbornih poraza zaredom, oni mu daju vremena za vlastiti politički spas koji Milanović traži rušenjem suradnje između HDZ-a i Mosta. Oni su svjesni da takva vrsta političkog djelovanja ne može donijeti ništa dobroga državi kojoj hitno trebaju reforme, ali ipak ništa ne poduzimaju da to spriječe. Milanović je u posljednje izbore ušao bez ikakvog političkog programa. Svako tko se makar i površno bavi politikom zna da su priče o uređenoj državi i gospodarskom rastu bile tek puka predizborna propaganda. Čelni ljudi SDP-a jednostavno moraju biti svjesni toga da bi novi mandat premijera bez programa koji u prethodne četiri godine nije napravio ništa, naciji i državi donijele pravu katastrofu. Ipak, oni mu daju šansu jer im je Milanović dao savršeni sustav partijskog i poslušničkog uhljebništva. Oni mu zato daju priliku da to spasi i da pokuša uništiti reformatorsku suradnju HDZ-a i Mosta s novim, nestranačkim premijerom. 

Da bi ometao pregovore između Mosta i HDZ-a, Zoran Milanović je pogazio jednu od svojih prvih odluka kojom je započeo mandat premijera. Prema dostupnim informacijama, angažirao je jednu od naših vodećih agencija za odnose s javnošću sa zadaćom da se sruši politička suradnja nove parlamentarne većine. Učinke toga već smo imali priliku vidjeti.

Ako pogledamo izjavu koju je novinarima dao Božo Petrov, čelnik Mosta, i usporedimo je s onime što je dan ranije javnosti poručio glasnogovornik Mosta Nikola Grmoja, moramo se zapitati jesu li njih dvojica uopće iz iste stranke. Dok je Petrov optimističan i ne želi govoriti o nikakvim ultimatumima, stavljajući naglasak na reforme, Grmoja je bio vrlo rezolutan i naveo je zahtjeve Mosta bez kojih nema daljnje suradnje. Dok Petrov stavlja naglasak na reforme, izbjegavajući govoriti o podjeli fotelja, Grmoja inzistira baš na foteljama. Međutim, da sve ne bi bilo tako prozirno, Grmoja je u Mostu pronašao svog gromovnika koji grmi u njegovo ime.

Miro Bulj nesumnjivo je najmoralniji čovjek u Mostu i jedan od najmoralnijih ljudi na domaćoj političkoj sceni. On vrh hrvatske politike doživljava kao i većina hrvatskih ratnika i dragovoljaca Domovinskog rata. Dok je on bio spreman dati život za domovinu, drugi su se bogatili, a onda u miru nastavili rastakati i uništavati Hrvatsku u politici. Bulj se s time nikad nije mirio ni pomirio. U njegovoj svijest,i vrh hrvatske politike nije ništa drugo nego meta po kojoj treba udarati i to, ako je moguće, jakom topničkom paljbom. A Grmoja mu lukavo daje streljivo za to. Naime, kad Grmoja kaže da se samo Most može obračunati s korupcijom i kriminalom, to se poklapa sa slikom koju o vrhu hrvatske političke scene u svojoj glavi ima Bulj. Međutim, dok časni i moralni Miro Bulj želi biti korektor dosad vrlo nekorektne političke scene, Grmoja želi biti njezin arhitekt, ali po modelu koji neće biti ništa bolji od dosadašnjeg. On tvrdom retorikom i ucjenama želi Milanoviću dati novu šansu. Znamo li kakvi su dosadašnji rezultati Vlade koju je vodio premijer na odlasku, onda je jasno da Grmoja i Bulj ne žele isto, iako naizgled rade na istome cilju. 

O tome koliko se filigranski planira udar na suradnju između HDZ-a i Mosta, govori još jedan primjer. Nedavno je u javnost puštena informacija po kojoj bi HDZ-ov kandidat za ministra vanjskih poslova trebao biti Dragan Primorac, bivši ministar znanosti. Ta vijest bila je bez ikakvog stvarnog temelja, jer je riječ o čovjeku koji nije član HDZ-a još od vremena kad je na predsjedničke izbore išao protiv vlastite stranke. Međutim, riječ je o čovjeku kojeg se stalno spominje u kontekstu odličnih veza s Izraelcima, a svojevremeno ga se optuživalo i za to da je bio sudionik prodaje Plive. Zna li se da novi premijer dolazi iz vodeće izraelske farmaceutske kompanije koja je vlasnik Plive, priču nije teško iskonstruirati. Na sreću, u Mostu se nisu uhvatili na tu udicu. 

Po kuloarima se povlači pitanje zašto su u širenju te dezinformacije sudjelovali i neki ljudi i portali koji su navodno bliski HDZ-u. Razloge za to treba tražiti u načinu na koji Karamarko i Petrov vode ove razgovore. Sve govori da će oni uspjeti te da će Hrvatska stvarno ući u razdoblje provođenja reformi. Neki ljudi jednostavno se boje razdoblja u kojemu politički radikalizam i primitivizam neće imati prolaznu ocjenu. 

Pregovori koje trenutno vode HDZ i Most, u ovome trenutku imaju više neprijatelja nego prijatelja, što zaista jest čudno s obzirom na dubinu krize u kojoj se država nalazi. O tome koliko neki ljudi ideološkim ciljevima daju prednost u odnosu na prosperitet države, govori i odnos prema najavi ustroja Ministarstva useljeništva i demografske obnove. Hrvatska je suočena s problemom izumiranja. To nije problem smanjivanja broja pripadnika nacije, što neki jedino i vide u najavi uspostave novoga ministarstva. To je problem gospodarskog napretka. Njemačka, gospodarska velesila, prima migrante s Bliskog istoka jer procjenjuju da im natalitet nije dovoljan za željeni gospodarski napredak. U Hrvatskoj nitko ne želi ozbiljno raspravljati o tome problemu. Čim se pojavila najava ozbiljnijeg pristupa rastućoj demografskoj katastrofi, počeli su napadi koji inicijativu vežu za trendove srednjeg vijeka. Izostala je racionalna analiza stvarne potrebe za takvim ministarstvom, a jurišnici su krenuli u topničku paljbu iz svih oruđa političke propagande. 

Ne treba imati iluzije. Uspiju li HDZ i Most u ovim pregovorima, Zoran Milanović vrlo će se teško održati na vrhu čak i ovakvog, hipokrizijom sasvim uništenog SDP-a. Političkim radikalima svih orijentacija riječ reforma ima isto značenje kao i smak svijeta. Što pregovori budu dalje odmicali, to će šanse za njihov uspjeh biti veće. Isto tako, rast će broj onih koji će nastojati da suradnja HDZ-a i Mosta ne uspije. Oni koji ne žele provođenje reformi u državi, na čelu sa Zoranom Milanovićem, nemaju što izgubiti.

Ante Gugo/Politikaplus

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Pupovac naprijed, Penava – stoj!

Objavljeno

na

Objavio

Mirna reintegracija o kojoj se i ove obljetnice govori kao o “mirnoj” uopće nije bila “mirna reintegracija”, nego posljedica veličanstvenih oslobodilačkih, ratnih (!) operacija Hrvatske vojske.

Kapitulacija

Naša je vojska u dvije oslobodilačke akcije, Bljesak i Oluja, pokazala takvu moć, motivaciju i znanje da se danas uče kao genijalne vojne pobjede na najvišim vojnim učilištima svjetskih sila, posebno Oluja.

Pomesti u nekoliko dana do zuba naoružana okupatore, ušetati se u Knin i Okučane kao da su pregazili plitak potok, bio je signal Srbima koji su pod okupacijom držali istok Hrvatske da ih uskoro čeka ista sudbina.“Što još da vam obećam?” upitao je Franjo Tuđman u Splitu okupljeno mnoštvo oduševljeno uspjesima Hrvatske vojske. Sjećate li se odgovora mase na Rivi: “Vukovar, Vukovar, Vukovar!!!!”

Dakle, ovo što nazivaju mirnom reintegracijom ne samo da je pogrešno nego i orvelovski opasno jer se od okupatora poput Voje Stanimirovića napravilo – mirotvorca!? Zato smatram da vraćanje u ustavnopravni poredak RH teritorija istoka Hrvatske, s Vukovarom kao simbolom te epopeje Domovinskog rata, treba prestati zvati “mirnom reintegracijom”, nego točnim imenom ratne terminologije – kapitulacijom!

Kapitulacijom koja je bila jedini izbor pobunjenih Srba, četnika i (bivše) JNA, nakon Oluje i Bljeska. Nisu se pobunjeni Srbi “mirno reintegrirali” jer im je bilo do mira i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske, naprotiv, nije im ni danas, nego zato što su bili de facto vojno poraženi. Potučeni do nogu. Pobunjeni Srbi nisu se “mirno reintegrirali”, nego su položili oružje, kapitulirali, jer bi ih u suprotnom opet pregazili kao plitak potok.

Mi danas ne obilježavamo nikakvu “mirnu reintegraciju”, nego vojnu pobjedu i kapitulaciju srpske okupacijske vojske koja je etnički očistila cijeli istok Hrvatske i počinila, uz Srebrenicu, najveće zločine u Europi nakon Drugog svjetskog rata.No postoji jedna žalosna činjenica.

Pobunjeni Srbi su vojno kapitulirali, vojno su poraženi, “integrirani”, ali nisu politički, u smislu provođenja politike Beograda i velikosrpskih mitova i laži danas, naprotiv, politički su ojačali i na čelu s Pupovcem i Stanimirovićem koji je zapamćen po izjavi da je pala vukovarska bolnica “zadnje ustaško uporište” dugo su vremena, pa i danas, dio vladajuće većine.

Pupovac je tijekom Domovinskog rata činio goleme štete “svojoj” domovini. Nekažnjeno. Dovoljno je samo spomenuti brutalnu laž o tisućama prekrštenih Srba u jeku agresije na Hrvatsku, što je odjeknulo u tada nama nesklonoj tzv. međunarodnoj zajednici.

No Pupovac može voditi, a ova laž o “prekrštavanju” to jest, specijalni informacijski rat protiv Hrvatske nekoć, može danas biti na skupu na kojem Šešeljev učenik, predsjednik Vučić, koji je tijekom Domovinskog rata na okupiranim područjima držao “motivacijske govore”, uspoređuje Hrvatsku s nacističkom Njemačkom, Pupovac koji provodi politiku Beograda o “ravnoteži krivnje”, šuti o zločinu nad dr. Šreterom, Pupovac može sve bez ikakve (političke) odgovornosti, naprotiv čuva ga se kao “suho zlato”.

Packe

Da ne spominjem što rade Pupovčeve Novosti financirane “ustaškim” kunama. Ali kada gradonačelnik Vukovara Ivan Penava upozorava da u Vukovaru zločinci šetaju ulicom, da velikosrpski projekt u Vukovaru nije mrtav, da su vlastitu djecu zagadili mržnjom prema hrvatskoj (i) himni, da za Vukovar nitko nije odgovarao, i to smirenim, uravnoteženim, argumentiranim govorom i tonom, onda je Andrej Plenković u mahu udijelio packu gradonačelniku Penavi koji govori istinu, vapi za pravdom i stao u obranu – Pupovca.

Pupovac smije lagati, izvrtati povijest i činjenice od devedesetih do danas, ali Penava ne smije govoriti istinu. Zato Plenković poručuje Penavi kako “politiku HDZ-a vodi vodstvo stranke, predsjednik, Predsjedništvo i nitko drugi”.

Izjava je promašena jer Penava je govorio o stanju u Vukovaru, a ne o politici stranke, no dirnuti u Pupovca istinom i činjenicama za Plenkovića je napad na – politiku HDZ-a!? Zemljo – otvori se! Pupovac naprijed, Penava – stoj.

Ivica Šola / Glas Slavonije

 

Plenković: Penava razumije da je suradnja sa SDSS-om i srpskom zajednicom strateški interes

 

 

 

Penava: Hoćemo li mi danas šutiti na činjenicu da učenici koji školu pohađaju na srpskom jeziku sjede kada se izvodi hrvatska himna

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Barbara Jonjić: Crvena banda omogućava Aci emisiju iz godine u godinu…

Objavljeno

na

Objavio

Mirna reintegracija
Taj pojam mi je sam po sebi
Čudo jedno

Obljetnica jon je ovi’ dana

Nu
Ivan Penava reka’ ton prigodon
Kako je Vukovar epicentar puzajuće velikosrpske agresije
Ha
Svaštatićeš
Ne bi ja to baš tako rekla moj Ivane

Meščini
Kako su se oni odavno uspravili
Nit’ više puzu
Nit’ se kriju
Uvik dubu

Sidu jedino kad naša himna svira

Nego
Sve se propeli na zadnje noge
Pa zaskaču
I vrtu repicon
K’o ćuko kad mu sve od ruke iđe

Plenki se raspištoljijo na našega Ivana
Dašta
Pa ‘ko je ikad vidijo da se Plenki rećemo raspištoljijo na nekoga Jovana

Ja nisan

Što se mene tiče
Ima i pravo
On se satraje oko Pupija
A
Svako zeru nađe se ne’ki mudrijaš Hrvat koji mu na Pupija i Srbe urta

Što ni zere nije ured
Zna se
On sunjima najozbiljnije posle sklada
Radi na miru i ustavljanju mržnje
I to u dvi a ne samo u jednoj državi
A manitovi ga davu su nekakvin puzajućin agresijama
Nestalima
Poginulima
Pobunjenima

Ma
Živu u prošlosti i gotovo

Došlo dotlen da Plenkiju ruke i Brkić mora dat

Nisi ti moj Ivane ured
Nit’ u trendu
Nikako
Di su ti brajo heštegovi
Nema u tebe k’o u Bojana – Ja ne mrzin
Nema u tebe k’o u Čovića – Stop mržnji
Sve se nešto okrićeš prošlosti
Pa kopaš grebe i zamećeš smutnju
Umisto da k’o svaki pošteni i kohezivni Hrvat pričaš o budućnosti i EU fondovima u interesu naroda

Saberi se brate zeru
Vakat je
Nisi dugovit u stranki nastaviš li ‘vako
Ne more stranka bit’ taoc jednoga čovika

Jesi ti to smetnijo?

Neboj se
Sitit će te Plenki toga, kad se već sam sitit ne znaš

Lipo ti je Plenki reka’ kako ti ne krojiš politiku hdz-a
Dašta
Istina živa
Tek je triba ovako nadodat pa reć, zeru ušire

– Ti i tak’i ne krojite politiku hdz-a! Krojimo je mi kohezivni!

Jerbo nisi samo ti sporan Ivane
Sporan je i svaki oni koji ti plješće
I svaki oni koji daje prostora tin tvojin zaostalin idejama

Ae
Manitiji ste od oni Pernarovi’ pacijenata
Što se zasiplju vitaminin iz De eM kutijica

Nego
Komšo zvani Rupa u izbornomu zakonu Nan stiže

Vrcon na HTV
Tako čujen
Šta?
Niste čuli za Komšu?
On van je nekako najviše Obuljenka đir Samo iz BiH
Ono, ni’ko ga od Hrvata k’liko se meni čini nije tijo a ni bira
Al eto, baš on se na postolju Hrvata ukaza

Zanimljivo, ne iđe obać’ Plenkiju spornu Bujicu
Nego baš na nespornu državnu televiziju koju naš proračun plaća
Čudo jedno

Aaaaaa ‘ko’no proračun izglasava?
Ih
I ja mislin

Kažu kako će se razgovorit su Acon okolo dva

Ma ne virujen u to niti zere
Očekujen velike prosvjede
Na ti dan
Iste onak’e k’o kad je Aca ima emisije su raznin četnikima ili kad je vriđa
Provinciju neuku i Domovinski rat
Gorilo sve od prosvjeda

Cila baza našega hdz-a digla se u taj vakat na noge pa oplela po njemu
Odman mu emisiju vjerodostojno makli
Zavidila
A vratijo je tek sdp
Ae
‘Taćeš
HDZ makne, SDP vrati
Crvena banda omogućava Aci emisiju
Iz godine u godinu
Ne more tute HDZ, neka se trsi
Baš ništa

Već vidin
Gotov je Komšo kad ga se Plenkijevi Pretorijanci dočepaju
Zna se kako oni nikako ne podnosu kad se ne poštuje volja naroda
Ništa nji’ ne ljuti k’o to

Ako ništa drugo
Skočit će oni barenko nekon
Prosvjednon noton
Samo ne znan oće li ta nota bit’ polovinka ili četvrtinka
‘Oće’l bit’ povisilice prid njon il’ snizilice

Vrime će pokazat’ ‘oće li bunt bit’ našaran heštegon na tviteriću
Ili statuson na fejsu

Uglavnon, čut će se gusle

A Komšo će pobić glavon brez obzira
Brzin vlakon za uru u Split
Pa unda
Morskin puton kući
Plovit će kruzeron iz Splita u međunarodnu luku Neum
Bit’ će to uplovljavanje
U bobu
Prvi red stabala popilat će se za te zgode
Poradi bolje vidljivosti cile te razvedene obale
Pa će unda Komšo nabacit selfi su onin prvin stupon u moru
Tako da ima šta pokazat svojin gazdama u Sarajevu
Ae
Znade on kako njizi ništa na svitu ne veseli k’o naš most u izgradnji

Eto, tako će Komši u Zagrebu bit’
Tako il’ nikako

Ako i’ko,
Plenki i njegova Vlada znaju skočit’ za svoj narod

I ne sikiran se kad to znaden
Ni za Vukovarce
Ni za Hrvate u BiH
Ni za se’

Pridala san sve Plenkiju u ruke
Tamo je najsigur’ije

Lipo naš narod kaže
Daj dite materi
I sve ured

Pa ja lipo na lašnje teme
Cenin od smija
Doklen čitan šta naša Mirela Holy piše
Ona Oraj gospoja
Ona, što je moj svekar koludricon zove

Mirelu sikiraju diviji gudini
Lov
I biskupi
Pa unda
Uspoređuje divije gudine i malešnu dicu
Ono, živa bića njoj su baš sva ista
I maovina i dite
Ubit dite i izist list salate
Po njoj
Isto je

A meni palo na pamet
Kako bi vrvo bilo
Komšu i Mirelu metnit
Na naslovnicu Novosti

Uparit nekako ta dva lipa, topla, urbana pogleda

Jerbo kako san na novo s’vatila
Nakon onoga derneka SNV
Novosti u biti samo promiču kršćansku satiru

To in je na prvomu mistu

Tek na drugomu mistu in je pokazivanje ljubavi prema Državi u kojoj izlazu

Jerbo da nije tako
Nikad oni kune iz našega proračuna vidili ne bi
Nikad

Ova Vlada
To se znade
Ne da ti ni kune ako kršćanin i domoljub nisi

Ni kune

I ima i pravo
Pa jesmo li Država su većinskin kršćanskin narodon ili nismo

E,
A kad već jesmo
I red je da se to vidi u svemu što se iz proračuna plaća

Bravo Plenki
Priznan ti i tuten rađu maksimalno

Pusti ti Ivane
Raznorazne
Dezerteri neka predaju od neki puzajući agresija

Za te straja nema
Svaku agresiju ti i u mraku pripoznaš i razabireš

Iskustvo je to veliko
Ne dolazi to tek tako

‘Ko to ne konta neka komodno su Mirelon, Beron, Komšon i tak’ima drće i komentira

Neka lipo šara o tomu
Doklen sve upiru
Duševni, diviji gudini
I koje bi sve nacijonalnosti mogli bit’ Komšini Jugo glasači

Il’ neka broji otoke
Na Komšinoj razvedenoj obali kojoj
Jedan most u izgradnji
Osinj
Odman iza ručka pravi.

 

Barbara Jonjić / Narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari