Connect with us

Komentar

TKO JE ARHITEKT NASTALE SITUACIJE

Objavljeno

on

To za sigurno nisu ni Milanović, ni Petrov ni Orešković. Arhitekt Karamarkova rušenja je udba a svi drugi: Most, Orešković, SOA i tko god je uključen u ovu igru, samo je šarafić u njezinom stroju, da većina nije ni svjesna kakavu ulogu igraju i za čiji račun. Tko god je pomislio kako je jednostavno donijeti zakon o lustraciji i uredno ga provesti, neka prouči kakve su pripreme napravljene, koliko je desetaka tisuća vojnih i policijskih snaga bilo uključeno i kako je obavljen proces lustriranja Lavrentija Berije i NKVD-a.

[ad id=”93788″]

Most je nastao kao proizvod HDZ-ovih grijeha iz perioda Sanadera i Kosorice. Poguran je u pripremama za izbore, tako da oni koji su već odavno razočarani s HDZ-om, ali unatoč toga nebi mogli dati svoje glasove Milanoviću, dobiju skupinu za koju mogu glasati da se slučajno nebi odlučili glasati za HDZ. To je išlo na ruku tzv. ljevici i zato je Petrov dobio toliko medijskog prostora.

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Oni u SDP-u, koji su se rezultatom izbora našli u istoj situaciji kao i HDZ, znali su do čega će dovesti koalicija s Mostom. Da su na nju pristali, danas bi se oni nalazili u ovim govnima. Zato su odmah krenuli na razbijanje Mosta, a HDZ, misleći da je iskoristio priliku, upao je u zamku.

Kad su se postavljala pitanja oko toga zašto tolike razmirice oko razrješenja šefa SOA-e i imenovanja novoga, nije bilo jasnog odgovora. Kad je Orešković napustio sjednicu vlade i otišao na sastanak u SOA-u, odgovor je došao na tanjuru.

To sve je samo dio taktike a veliki strateški plan vodi udba, koja koja štiti svoje interese. S tim u cilju drži evidenciju i sakuplja informacije o svakome tko bi se mogao naći u poziciji ugroziti ih. Kako nitko tu nije čist i teško je naći političara koji se s pozicije moći nije gledao obogatiti, s lijeva i s desna, udbin posao je bio vrlo lagan. Sve što udbi treba, je pustiti ih da se ukopaju a informacije čuvati za vrijeme kad zatrebaju i onda ih pustiti u opticaj.

Kad je Karamarko spomenuo lustraciju, pala je odluka uništiti ga i samo je bilo pitanje vremena.
Dobit za udbu je dvostruka: Uništiti će Karamarka a svima drugima koji dolaze ostaviti jasnu poruku: “To vas čeka ako budete spominjali lustraciju i ugrožavali naše interese”.

Ono što je udbin posao načinilo laganim leži u Prkačinovoj providnoj izjavi: “Daj sirotinji vlast i sve što će oni misliti, biti će kako se obogatiti.”

HDZ-ova pozicija zapečaćena je još u samim počecima ove države, kad je u očitom interesu udbe bilo spriječiti jaku hrvatsku desnicu. Njihovim utjecajem, iz samih redova HDZ-a, razbijalo se HSP i HSS a jačalo Račanovu stranku. Da se HSS-u i HSP-u, hrvatskim povijesnim strankama, dozvolilo da ojačaju, što je bilo prirodno očekivati i dogodilo bi se, da nije bilo intervencije, danas bi ovaj antijugoslavenski blok bio toliko dominantan, da nebi trebalo Pupovaca, Mostovaca, Bandića i kojekakvih drugih vrludala, kako bi se mogla sastaviti vlada.

Drugi plan udbe je bio razbiti i uništiti braniteljsku snagu. To je učinjeno, mimo svake logike i protiv samih braniteljskih interesa, stvaranjem brojnih braniteljskih udruga, koje je onda jednostavno nahuškati jednu protiv druge. Taj posao je završio Mesić otpustom generala koji su vidjeli kud to sve vodi. To je bio moment kad se moglo i trebalo obračunati s udbom i provesti lustraciju demokratskim ili bilo kojim drugim putem, jer o njoj je ovisilo i danas ovisi, da li će ova država preživjeti ili će se skuhati u udbinom sosu, a to nisu pitanja demokratskog razvitka nego nacionalnog opstanka.

To danas i sve što se događa od Domovinskog rata na ovamo, cijena je odluke predsjednika Tuđmana na samom početku, da se bez njih ne može ostvariti država. Evidentno je da je namjeravao poslije rata provesti lustraciju. Kad je rat prošao, udbina pozicija je postala toliko jaka da ih više nije bilo moguće lustrirati, ni onda ni danas a tko u buduće na to pomisli, sjetiti će se Karamarka i odustati.
Udba je u Hrvatskoj moćna i ima svoje krakove u svim granama vlasti i gospodarske moći. To ste mogli osjetiti u procesu Lex Perković.

Tko god je pomislio kako je jednostavno donijeti zakon o lustraciji i uredno ga provesti, neka prouči kakve su pripreme napravljene, koliko je desetaka tisuća vojnih i policijskih snaga bilo uključeno i kako je obavljen proces lustriranja Lavrentija Berije i NKVD-a.

Hrvatska međutim, ne samo da pod ovim nevidljivim udbinim režimom ne može napredovati, nego ne može ni preživjeti. Pitanje je samo, ima li koga u ovoj državi tko će imati dovoljno kapaciteta, podrške, snage i hrabrosti, provesti to u djelo, jer se neće moći nekakvom predizbornom najavom i onda redovnim demokratskim procesom. To nisu demokratske vode u kojima pliva udba. Udbu se ne uglasava niti izglasava. Zar je netko stvano mislio da će oni samo tako leći kad netko pokuša ugroziti njihovu poziciju? Ne radi se tu o ljudima koji mogu opstati ako u rukama čvrsto ne drže konce vlasti. Njihova alternativa nije odreći se kontrole i mirno živjeti, nego suočiti se sa zlodjelima koja su počnili.

(Nisam imao namjeru o ovome pisati, jer ne želim plivati u žabokrečini međustranačke borbe za vlast, ali ovdje se radi o jednoj sasvim drugoj dimenziji, pa sam odlučio dati svoj uviđaj u ovu situaciju)

Dinko Dedić

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari