Pratite nas

U potrazi za Istinom

TKO JE BIO AGRESOR NA HRVATSKU 1991-1995?

Objavljeno

na

OD KOGA SMO SE BRANILI I OBRANILI U DOMOVINSKOM RATU?

OD JNA I SRBIJE, KOJA JE BILA LOGISTIKA JNA U LJUDSTVU I MATERIJALU!

 DA OVAKO JASNO I GLASNO ISTUPAJU HRVATSKI POLITIČARI,  NE BI SRBIJA STALNO IZNOVA PROVOCIRALA I SOTONIZIRALA HRVATSKU

KADA JE POČELO IZBJEGAVANJE IMENOVANJA AGRESORA I OMALOVAŽAVANJE DOMOVINSKOG RATA?

Odmah  poslije smrti prvog hrvatskog predsjednika DR. Franje Tuđmana,  dolaskom na vlast 2000. godine tzv. šestorke  (dvije koalicije SDP-HSLS i HSS-HNS-IDS-LS), te formiranjem  Vlade na čelu sa Ivicom Račanom.

Izborom za predsjednika RH Stipe Mesića zaokružila se protuhrvatska vlast, na opće oduševljenje antihrvatskih medija, a na veliku žalost ono malo domoljubnih Hrvata.

Tada je nažalost na inicijativu Stipe Mesića počela famozna detuđmanizacija.

Stipe Mesić iz osvete što mu nije uspio državni udar 1994. godine na zgražanje domoljubnih Hrvata uvodi novinare u arhivu dr. Franje Tuđmana i počinje uništavati mladu hrvatsku državu.

Detuđmanizacija se provodi  sistematski, sa svrhom sotoniziranja Domovinskog rata i amnestiranjem Srbije za agresiju sa hrvatske strane, a posebna je priča amnestiranje  sa srpske  strane.

https://narod.hr/kultura/3-sijecnja-2000-izbori-11-dokaza-sdp-hns-stipe-mesic-unistavali-hrvatsku

1.DISKREDITIRANJE OLUJE

Koordiniranom akcijom Stipe Mesić naprasno umirovljuje 12 generala pobjedničke Hrvatske vojske i tako obezglavljuje i rastura hrvatsku vojsku. Uz pomoć medija i dakako Engleske i Francuske pojedinačni zločini pretvaraju se u zločinački pothvat, a da se u isto vrijeme minimiziraju i sakrivaju srpski zločini.

Stipe Mesić dijeli „šakom i kapom „ transkripte i dokumente iz arhive dr. Franje Tuđmana i tajno svjedoči u Hagu, naravno protiv vlastite zemlje, i to kao njen Predsjednik, koji bi po dužnosti trebao braniti interese svoje zemlje.

Apsurdno i nepojmljivo, ali eto moguće!

 2.BRISANJE DRŽAVNIH SIMBOLA I MJENJANJE DRŽAVNIH PRAZNIKA

Naravno odmah je bio na udaru 30. svibanj kao Dan državnosti, a onda i drugi praznici. tako da narod više i ne zna što slavi. Ukinuti su Oltar domovine na Medvedgradu, počasna hrvatska garda pred Saborom, preimenovan je Hrvatski  državni  sabor u Hrvatski sabor, ukinut je  dvodomni Sabor radi apsolutizacije vlasti i dr.

Međutim hrvatski narod se ne može više porobiti i ušutkati,  pa je Marko Perković Thompson počeo organizirati proslavu Oluje u Čavoglavama  5.kolovoza,  a samoorganizirano počelo je i obilježavanje dana Vukovara 18.studeni . kroz Kolonu sjećanja.

 3.BALKANSKI SAMIT U ZAGREBU

Stipe Mesić je uz pomoć francuskog predsjednika Jacque Chiraca organizirao samit Zapadnog Balkana da se obnovi neka nova Jugoslavije . Naravno i Englezi su tu neprestano u igri na strani Srbije.

Tim je samitom počelo zataškavanje srpske agresije i amnestiranje za počinjene zločine i razaranja. Tome je naročiti pridonio Haški sud, koji nije nikada optužio vrh JNA za zločine i agresiju na Hrvatsku.

 4.DEGRADACIJA BRANITELJA I DOMOVINSKOG RATA

Stipe Mesić sa Pantovčaka rukovodi uz pomoć medija sustavno blaćenje braniteljske populacije, optužuje ih se i proganja i dan danas, dok se u isto vrijeme ne priznaju i umanjuju hrvatske žrtve nakon 2. svjetskog rata i to počinjene nakon završetka ratnih operacija.

U tome se naročito ističe HNS i IDS, pa je čak i u hrvatskom Saboru Vesna Pusić izjavila da je Hrvatska bila agresor na BIH. I nije samo ona, već su je poduprli Mesić, Josipović, Nobilo i Milanović, koji joj je potpisao kandidaturu za Glavnog tajnika UN, preporučivši je sa njenom knjigom ‘Demokracije i diktature’ u kojoj Hrvatsku na čak nekoliko mjesta otvoreno optužuje za agresiju na BiH!

Isti ti HNS -ovci i IDS-ovci su i danas u strukturama vlasti, pa nije ni čudno da se izbjegava i samo spominjanje Domovinskog rata.

Moram naglasiti da IDS neprestano podriva opstojnost i teritorijalni integritet Hrvatske, svojim provokacijama za autonomijom.

Jedna od metoda je i sustavno prešućivanje i omalovažavanje žrtava iz Domovinskog rata. Sustavno se provodilo, prema silovanim ženama,  Dok se Mesić otvoreno rugao i nadvikivao s majkama poginulih junaka Domovinskog rata iz legendarne 4. brigade, za to vrijeme je Vesna Pusić provocirala u medijima žene silovane u Domovinskom ratu, danas okupljene u Udrugu Sunčica, pozivajući ih da se pridruže homoseksualnoj paradi u Zagrebu.

5.ZAŠTITA PARTIZANSKIH I UDBINIH ZLOČINACA

Stipe Mesić i drugi političari počinju otvorenu medijsku hajku da se ‘antifašisti ne smiju progoniti’. Kao primjer navodim samo dva slučaja: Stjepana Hršaka koji je ubio 21 svećenika u Macelju i Josipa Boljkovca optuženog za zločine nad razoružanim zarobljenicima i civilima u Karlovcu.

Premda je u to vrijeme još dosta partizanskih megazločinaca bilo živo umreženo postkomunističko, nelustrirano sudstvo s političarima na vlasti koji se redom dolazili iz redova bivše Komunističke partije (i u HDZ-u i u SDP-u) sprječava pravedne procese i osude zločina. Ili ništa ne čini po tom pitanju.

Nikad razjašnjene  smrti hrvatskih boraca za slobodu likvidiranih od Udbe u inozemstvu i Hrvatskoj namjerno se guraju pod tepih, kao smrti Mira Barešića, Ante Paradžika, Blaža Kraljevića i brojnih drugih domoljuba.

Unatoč Rezoluciji Vijeća EU 1481/2006  o osudi komunizma i komunističkih zločina, prema Crnoj knjizi komunizma po kojoj je ubijeno preko milijun ljudi, ukinuta je  Komisija i Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata.

Bivši predsjednik Upravnog vijeća ukinutog Ureda za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata, prof. dr. sc. Andrija Hebrang je rekao;

„Tijekom osnivanja Ureda bili smo cijelo vrijeme u kontaktu s Vijećem Europe koje je izrijekom reklo da zločine ne smije istraživati tijelo državne uprave, jer u tom slučaju EU neće niti financijski pomoći niti surađivati, jer to mora biti neovisno tijelo nepovezano s politikom i aktualnom vlasti. Zato je Ured i bio osnovan kao neovisno tijelo i samostalna pravna osoba, a sada je sve to uvučeno u Ministarstvo branitelja i sada europske institucije ne žele s njima surađivati niti im davati financijska sredstva. Ukidanje Ureda je imalo za cilj da se istraživanje komunističkih zločina potpuno zaustavi. Ured je počeo osnivati županijske organizacije, jer ako hoćete istražiti 960 grobišta koliko ih ima u Hrvatskoj u sljedećih deset godina, morate riješiti njih stotinjak godišnje i mi smo krenuli raditi tim tempom. Ministarstvo s jednim timom to ne može napraviti, a mi smo mogli, jer smo počeli osnivati županijske urede koji su trebali početi s otkopavanjem grobišta na svojim područjima, najmanje desetak grobišta mjesečno. Ministarstvo je proteklih mjeseci otkopalo samo jedno grobište i to ono na Jakljanu, no i ono je otkopano samo da se kaže kako se nešto radi. Time se jasno pokazuje da je cilj novog zakona i ukidanja Ureda bio zaustavljanja istraga i zataškavanje komunističkih zločina „

http://www.narodni-list.hr/posts/1353001

6. ULOGA MEDIJA I MEDIJSKA MANIPULACIJA

Medijska hajka je bila nevjerojatna, uperena prema glavnim nositeljima obrane i vlasti u vrijeme Domovinskog rata. To je bilo toliko degutantno i besramno, prema ljudima i prema javnosti. Na meti su bili doslovno skoro svi koji su imalo domoljubno, hrvatski promišljali od predsjednika Tuđmana, ministra Šuška, načelnika Stožera Bobetka i drugih najvažnijih imena oslobodilačkog rata. Zatvore pune redom isključivo zapovjednici Hrvatske vojske koji su branili Hrvatsku u najtežim vremenima: Brodarac, Glavaš, Norac, Merčep i dr., a Gotovina i Markač su osuđeni u Haagu na dugogodišnje kazne. Tako se stjecao  javni dojam da su samo Hrvati radili zločine.

Razvikan  je i zlorabljen slučaje Zec, za ubojstvo 12.godišnje djevojčice, a nigdje spomena da su agresori ubili 400 djece u Domovinskom ratu.

Danas je razvidno  da je većina te medijske hajke bila vođena nevidljivom rukom, koju mnogi politički analitičari danas pripisuju ostacima KOS-a, jedne od najjačih i najkorumpiranijih kontra-obavještajnih službi u Europi. I ne samo KOS, već i umrežene strukture u vlasti, koje su tu i ostale, umjesto da su lustracijom odstranjene iz javnog i političkog života.

Nebrojeno je dokaza o lažima koje su godinama, još za vrijeme rata dok je Hrvatska bila ubijana, paljena i mučena, plasirane hrvatskom narodu. Prodaja Knina Srbiji, prodaja Vukovara, Vukovar je zamijenjen za Knin, Hrvati stavili bombe na Mirogoj, pred židovsku općinu, Hrvati ubijali djecu u Vukovaru (BBC) i dr. Najveća laž je bila navodni dogovor Tuđman-Milošević o podjeli Jugoslavije, napose Bosne i Hercegovine. Tvrdilo se da je podjela dogovorena na dan  25.ožujka 1991. u mjestu Karađorđevo, Srbija. Rat je odnio desetine tisuća života i strahovitih razaranja i samo to je više nego dovoljan argument za besmislicu te teze

7. MNOGOBROJNE NEVLADINE UDRUGE KOJE SE FINANCIRAJU IZ PRORAČUNA, A RADE PROTIV HRVATSKE.

Što znači  da mi građani RH financiramo kroz punjenje proračuna, putem poreza, doprinosa i raznih drugih zakonima propisanih davanja, udruge koje rade protiv Hrvatske. Kojeg li apsurda, to je stvarno van svakog razumnog objašnjenja.

Jedna od takvih udruga je i Dokumenta, kojoj je na čelu Vesna Teršelić, za koju se ne znaju osnovni podaci, a nije ni hrvatska državljanka. Za takvu osobu je bivši predsjednik Ivo Josipović rekao zamislite da je „ savjest Hrvatske „

Vesna Pusić je obilato financirala tzv. nevladine udruge, a među njima i svoga brata u toj protuhrvatskoj djelatnosti.

Među njima se najviše ističe Dokumenta i Vesna Teršelić, koja se podlo skriva iza hinjene brige za sve žrtve rata i totalitarnih režima.
Njezin selektivni, velikosrpskom agresoru sklon pristup žrtvi je sramota za cijelu žrtvoslovnu zajednicu.

Vesna Teršelić troši godišnje 7 milijuna kuna za razaranje Hrvatske.
To je godišnje 7 milijuna razloga za oduzeti joj hrvatsko državljanstvo.

Suradnici Vesne Teršelić su Hrvati, optuženi za veleizdaju od Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, Ivo Josipović, Stjepan Mesić, Vesna Pusić i Milorad Pupovac. Ona je proglašena nepoželjnom osobom.

Sam bivši predsjednik Ivo Josipović dovukao je od nekuda Vesnu Teršelić i napisao statut i pravilnik za Documentu.

https://kamenjar.com/vesna-terselic-se-osramotila-u-vukovaru/

8 RASPRODAJA HRVATSKE, ENORMNO ZADUŽIVANJE I OSIROMAŠIVANJE STANOVNIKA

Od 15,5 tona zlata  koje smo dobili razdruživanjem od Jugoslavije, po mizernim je cijenama 13,1 tonu prodao HNB u vrijeme SDP-ove Vlade Ivice Račana samo par mjeseci nakon što smo ih dobili,  “Dana 22. kolovoza 2001. godine donijeta je odluka o prodaji zlata…” a ostatak od 2,4 tone prodala je HDZ-ova Vlada u vrijeme Ive Sanadera, doduše po dvostruko višoj cijeni. Obzirom na današnju cijenu zlata obje su nas pogrešne procjene o prodaji državnog zlata koštale oko tri milijarde kuna. Naravno za to nitko nije odgovarao, kao ni za bilo koju štetu nanesenu Republici Hrvatskoj.

Goleme svote novca uložene su u stvaranje i plasiranje raznih konstrukcija o operaciji Oluja koje su trebale stvoriti lažnu sliku o Hrvatskoj, Tuđmanu i Domovinskom ratu. U tom informacijskom ratu sudjelovali su ne samo srpska strana i strani centri moći nego i razni domaći političari, medijski djelatnici i aktivisti. Sav trud koji su u to uložili tijekom gotovo dva desetljeća pao im je u vodu oslobađajućom presudom našim generalima. Nevjerojatno je i nepojmljivo da su hrvatski političari imali stajališta istovjetna KOS-u, muslimanskim tajnim službama iz doba rata, haaškog tužiteljstva. Pogotovo zato što su sve te teze lažne.

Nažalost još su uvijek aktivne, što dokazuje progon branitelja HVO u BIH.

90-tih godina Hrvatska je zbrinula oko 800 tisuća izbjeglica i prognanika, financirala obranu zemlje, a da nije poprodavala ni banke ,ni javna poduzeća ,a ni INU, i zadužila se samo 5 milijardi dolara.   Dok je nasuprot tomu nakon smrti Dr .Tuđmana ,nova vlast Ivice Račana i starih Yugo struktura sa Stjepanom Mesićem počela sa dokapitalizacijom  i rasprodajom banaka i INE, a javni dug se povećao za 8 puta!

Hrvatska se 2000. počela toliko prekomjerno zaduživati da je dug od 9 milijardi dolara (od kojih je 5 milijardi bilo naslijeđeno iz Jugoslavije) u samo 4 godine povećan na čak 24 milijarde dolara! Proces zaduživanja je pokrenut, prekomjerno  zaduživanje i trošenje opteretilo je hrvatskog čovjeka i privredu, a Hrvatska je počela tonuti u beznađe i dugove.

Zakonom o ovrhama , stvorena je masa od 330 000 blokiranih, deložiranih i osiromašenih hrvatskih građana, što je uz nedostatak posla, zbog urušavanja gospodarstva, dovelo do masovnog iseljavanja.

Za čudo ne iseljavaju se nasljednici komunističkih i Yugo  struktura, već djeca hrvatskih branitelja i uništeni seljaci.

I dalje se nastavlja ista politika omalovažavanja, nespominjanja Domovinskog rata, na kojem su temelji samostalne Republike Hrvatske.

Vlada Andreja Plenkovića, da sa sebe skine odgovornost osniva 2.ožujka 2017

Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, poznatije kao Vijeće za suočavanje sa prošlošću.

Rezultat rada toga vijeća uz više izdvojenih mišljenja, je naravno daljnja sotonizacija Hrvatske prošlosti i amnestija jugoslavenske prošlosti uz ostanak crvene zvijezde kao simbola koji se neće kažnjavati.

Nadalje brojni četnički spomenici u Hrvatskoj  nisu otklonjeni, a spomen ploče i spomenici hrvatskih branitelja se sklanjaju ili na njima ne piše protiv koga su se borili, niti tko je bio taj neimenovani i nedefinirani agresor.

Naravno Vlada ne smije protiv Srba ,jer bi skinula srpsku krunu sa glave Milorada Pupovca, koji im sa rukama manjiskih saborskih zastupnika u Saboru održava većinu.

Sve Vlade od 2000 godine na dalje, ništa ne čine za obraniti interese Hrvatske.

Diplomatska predstavništva Hrvatske širom svijeta, ne predstavljaju Hrvatsku i ne čine ništa da bi je obranili od neutemeljenih objeda, dapače čine, ali u kontra smjeru, na štetu RH.

9. DAVANJE PRAVA MANJINAMA, KAKVA NEMAJU U NITI  JEDNOJ EUROPSKOJ ZEMLJI

Treba odmah naglasiti!  Zastupnici nacionalnih manjina su posebna priča i dodatno pokazuju kako se i izigrava i poništava volje birača i odstupa od utvrđenog ustavnog načela općeg i jednakog biračkog prava iz članka 72. Ustava RH. Taj Zakon jedinstven  je u svijetu, po tome što  u Hrvatskoj manjine odlučuju o vlasti umjesto većine.

Koliko nam je nakaradan izborni zakon, odnosno kako Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor izigrava i poništava volju birača , zorno se vidi na primjeru izbora zastupnika nacionalnih manjina

https://kamenjar.com/pero-kovacevic-vecina-drzava-nema-predstavnike-nacionalnih-manjina-u-parlamentima/

Evo primjera kako je to riješeno u nekim Europskim zemljama;

  • Italija u svom Ustavu (članak 67.Ustava ) naglašava „Svaki zastupnik u parlamentu predstavlja Naciju“. Stoga ne postoje mjesta rezervirana za predstavnike nacionalnih (lingvističkih, u Italiji) manjina ni u jednom domu talijanskog parlamenta.
  • U Rumunjskoj imaju pravo na jednog zastupnika svaka prema odredbama izbornog zakona. Građani nacionalnih manjina imaju pravo biti zastupljeni od jedne organizacije.” Dakle, rumunjski ustav i izborni zakon omogućavaju legalno formiranim organizacijama građana koji pripadaju nacionalnim manjinama, u slučaju kada ne uspiju osvojiti ni jedno zastupničko mjesto na izborima za donji dom ili senat, “pravo” na jedan zastupnički mandat ako su diljem zemlje osvojili broj glasova koji čini bar pet posto prosječnog broja glasova važećih diljem zemlje za izbor jednog zastupnika. Mandati dodijeljeni, u skladu s izbornim zakonom.
  • Njemačkim Ustavom (Grundgesetz, GG) nije definirana specifična norma o zaštiti nacionalnih i etničkih manjina. Prema zastupničkom konceptu Bundesrata ne postoji izborni postupak biranja zastupnika nacionalnih manjina u parlament.

 

 

SA DRUGE STRANE, SRBIJA SE IZVANREDNO ORGANIZIRALA SA CILJEM DA SA SEBE SKINE TERET AGRESORA, POČINJENIH ZLOČINA I RAZARANJA

Samo na primjeru srpske izložbe o Jasenovcu u zgradi UN 25. siječnja 2018 godine, vidljivo je kako hrvatska diplomacija ne čini ama baš ništa!

Srbija ima veoma dobro organiziranu diplomaciju povezanu sa srpskom dijasporom, još iz vremena Jugoslavije, koja koordinirano sa srpskom vladom provodi zaštitu srpskih nacionalnih interesa, za razliku od Hrvatske, koja po tom pitanju radi veću štetu nego korist.

Srbija ima  popise koliko ima Srba raseljenih po svijetu i to po državama i kontinentima, i veoma su dobro organizirani i povezani.

http://forum.srpskinacionalisti.com/viewtopic.php?t=6361Naseljeni

Dakle za tu se izložbu znalo puno ranije , jer je slična izložba održana  i u siječnju 2017,godine, ali organizatori nisu uspjeli dobiti prostor u zgradi UN, zbog čega su bili ljuti,  pa su se ove godine izuzetno potrudili i lobiranjem uspjeli. Izložba je najavljena još 22.lipnja 2016 godine, kada su inicijativu Emira Kusturice  pozdravili iz srpske dijaspore i obećali mu svu pomoć.

Svi ovi datumi upućuju na to da je bilo dovoljno vremena za pripremu hrvatske diplomacije da učinkovito odgovore na sve objede i krivotvorine koje  Srbi dijele po svijetu. Koristeći Memorandum SANU 1.2, sada već 3,   bori se za svoje interese. Srpska diplomacija i srpski lobiji širom svijeta imaju široku mrežu sljedbenika ,a gdje smo mi ?

Gdje je hrvatska diplomacija? Gdje su hrvatski lobiji?

Tko bi trebao braniti i promicati hrvatske interese širom svijeta?

Pa, naravno, hrvatska diplomacija, diplomatska i konzularna predstavništva širom svijeta potpomognuta od  hrvatske dijaspore. Što su naši veleposlanici  u Sjedinjenim Državama i Ujedinjenim narodima radili u dvije godine kako bi spriječili da ova sramotna izložba bude postavljena ? NIŠTA

Hrvatskoj  dijaspori smanjen je broj zastupnika u Saboru sa 12 na 3 u mandatu Vlade Jadranke Kosor 16. lipnja 2010.godine i smanjeno broj mjesta gdje mogu glasati, sve sa ciljem da ih se maksimalno onemogući.

Nekoliko bledunjavih pisama Ministarstva vanjskih poslova i protest zbog Bl.Kardinala Alojzija Stepinca.

Na objede Ministra spoljnih poslova Srbije Ivice Dačića ( malog Slobe ) hrvatske vlasti ne žele uzvratiti, jer smo mi Hrvati kulturan narod , ali može se veoma kulturno doslovno „ začepiti usta „ sa argumentima kojih imamo sasvim dovoljno na raspolaganju, da suzbijemo srpske laži i manipulacije.

Na primjer na ,izjava  Ivice Dačića

https://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/svijet/clanak/id/544209/dacic-zurno-uzvratio-plenkovicu-oglasio-se-iz-indije-tocno-je-da-nismo-jednaki-srbija-nije-bila-na-strani-hitlera-ni-provodila-holokaust

“Točno je da nismo jednaki, mi nismo bili na strani Hitlera, nismo provodili holokaust nad Židovima i Hrvatima, nismo tjerali Hrvate da nose obilježja kao što su Srbi i Židovi morali nositi tijekom Drugog svjetskog rata – Židovi žute, a Srbi plave trake”, uzvratio je Dačić Plenkoviću.

Dodatna razlika je u tome što “Srbija ne negira zločine, nego ih kažnjava”, smatra šef srbijanske diplomacije.

Sasvim argumentirano se moglo odgovoriti:

Jeste, jeste ministre Dačiću i bolje i više od Hrvatske, jer ste prvi proglasili da je Srbija „judenfrei“

I objaviti fotografiju kralja Aleksandra Karađorđevića u Mercedesu sa Hitlerom osobno!

Ali bezidejna i bledunjava hrvatska vlast i diplomacija umjesto da ga matira, oni uzmiču! Jadno!

Nedićeva Srbija popularan naziv za profašističku srpsku državu koja je nastala 1941. i nestala je sa svjetske pozornice 1944. pred slomom Hitlerova 3. Reicha.  Unutarnja politika  Nedićeve Srbije bila je pod utjecajem nacističke ideologije i Ljotićeve profašističke stranke ZBOR.

Odmah nakon proglašenja Vlade nacionalnog spasa, unutar Srbije počinju djelovati njemački rasni zakoni. Osnivaju  se i prvi logori Banjica, i  Sajmište i započinje progon i interniranje Židova i Roma. Nedićeva Srbija je organizirala sve ekonomske snage u podržavanju vojnog napora Sila osovine, kao i u zadovoljavanju okupatoru kroz brzo uspostavljanje rasnih zakona,  kroz uništavanje nepodobnih kao Židova i Roma u koncentracijskim logorima   Banjica  i Sajmište u kojima je nastradalo oko 150,000 ljudi

Šef civilne administracije Srbije Dr. Harald Turner u kolovozu 1942. izjavio je da je Beograd bio prvi grad u Europi koja je postala Judenfrei, te da je Srbija prva  zemlja koja je  riješila židovsko pitanje.

A kako Srbija kažnjava zločince najbolje se vidi kroz rehabilitaciju četničkog vojvode Draže Mihajlovića 14,svibnja 2015 godine, kada su poništavanju presude bili nazočni kralj Aleksandar Karađorđević i neizostavni Vojislav Šešelj.

A zamislite si samo da Hrvatska rehabilitira  dr. Antu Pavelića?

Pa to bi bila vriska po cijelom svijetu, ha, ha, ha

Milorad Pupovac dignuo bi i mrtve na noge, samo ne istinu o dr. Šreteru!

Znači može se, uvijek se može reći : mali Slobo itekako je Srbija „bila na strani Hitlera, itekako su Židovi i Romi nosili žute trake“, itekako ste bili prvi koji ste proglasili judenfrei!

MOŽE SE I TREBALO BI ISTINOM PROTIV LAŽI, DOMOLJUBLJEM ILI RODOLJUBLJEM  I NIKAKO DRUGAČIJE !

A SVEGA TOGA NEMA U HRVATSKOJ POLITIČKOJ „ ELITI“

Obrana nacionalnih interesa nije prioritet, bitno je samo  sačuvati  vlast, privilegije, i fotelje do slijedećih izbora i onda prividom demokracije obećati sve što očekuje ovom jadnom, prevarenom, i izmučenom narodu.

I prevariti ga opet nakon izbora neprincipjelnim i nelegitimnim koaliranjem.

Napomena: Na slici je spomenik 12 redarstvenika u Borovu selu, koje su pobili i masakrirali  četnici i JNA  Vidi li se iz teksta na spomeniku tko ih je to masakrirao? Neee, nigdje to ne piše! Zar ti mladi ljudi koji su život dali za slobodnu Hrvatsku nisu zaslužili da se na spomeniku napiše od čije su ruke stradali?

Lili Benčik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

U potrazi za Istinom

Srbi Hrvatima zamjeraju čak i to što su ih spašavali od istrebljenja!

Objavljeno

na

Objavio

Zaharija se, kad je saznao da nova velika vojska polazi na njega, poplaši, ostavi Srbiju bez boja i pobegne u Hrvatsku, a Bugari pozovu, pod zakletvom, srpske župane, da dođu i da prime Časlava za vladara. Kad im srpski župani, verujući zakletvi, dođu, oni ih verolomno i na prevaru pohvataju i odvedu u Bugarsku, a Srbiju užasno opustoše, opljačkaju i rasele. Narod se razbegne na sve strane, osobito u Hrvatsku.“ (Vidi: (http://www.audioifotoarhiv.com/Da_li_ste_procitali/Stanoje%20Stanojevic%20-%20Svi%20srpski%20vladari.pdf; str. 6.)

Silan su svet Bugari tom prilikom pobili, a što je ostalo živo i što je moglo izmaći bugarskom maču i konju, razbeglo se na sve strane, osobito u Hrvatsku. Srbija je bila sva opustošena i opljačkana, i u njoj zavlada grobna tišina.

Srpske izbeglice bile su u Hrvatskoj bez sumnje dobro primljene, te bugarska vojska, preko pogažene Srbije, napadne na Hrvatsku; ali, Hrvati je satru.

(…) Stanje u kome je on zatekao svoju otadžbinu bilo je strašno. Zemlja je bila opustošena i gotovo bez stanovnika. Za sedam godina bugarske vlasti nestalo je bilo i ono malo života što je još bilo ostalo posle bekstva Zaharija. Za to vreme izvođeno je sistematsko pustošenje i istrebljenje u zemlji. Uništeno je bilo sve, i Časlav je, tako se pričalo, kad je došao u Srbiju, jedva našao pedeset ljudi, i to bez žena i dece, koji su živeli od lova.“ (Isto, str. 7.; istaknuo: Z.P.)

Kad je Časlav počeo da organizuje u zemlji vlast, povrvele su u Srbiju izbeglice sa svih strana, iz Hrvatske, Bugarske, Vizantije i iz drugih zemalja. Ubrzo je Srbija dobila opet svoje stanovništvo, i u njoj je počeo živ i intenzivan rad na obnavljanju.“ (Isto, str. 8.; istaknuo: Z.P.)

Za vreme velikih promena, koje je izazvao dolazak Mađara, Tomislav je zauzeo i pridružio svojoj državi t. zv. Panonsku Hrvatsku, sve do Drave. To ga je dovelo u sukob sa novim neprijateljem, sa kojim će posle za vekove biti vezana sudbina hrvatskog naroda.

Posle pokorenja Srbije, bugarski car Simeon poslao je jednu vojsku protiv Hrvata, zbog toga što se tamo bilo sklonilo mnogo naroda iz Srbije; ali, Hrvati su tu bugarsku vojsku razbili. Zbog te uspešne akcije protiv Bugarske, dobio je Tomislav od Vizantije, koja je u to doba svuda tražila sebi saveznike protiv Bugara, na upravu dalmatinske gradove. (Isto, str. 37.; istaknuo: Z.P.)

Navodi su prilično jasni, tako da neki poseban komentar i nije potreban.

Citati su ovo iz knjige Svi Srpski vladari (prvi put objavljena u Beogradu 1927., ćirilica) što ju je napisao jedan od najvećih srpskih povjesničara kojega je Srbija ikad imala, Stanoje Stanojević, član Srpske kraljevske akademije (preteče SANU), prvi srpski enciklopedist, dugogodišnji redovni profesor Beogradskog univerziteta, autor značajnih djela iz povijesti, sudionik Balkanskih ratova i Prvoga svjetskog rata, član srpske delegacije na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine.

Stanoje Stanojević sasvim pouzdano nije bio croatofil, a (koliko je meni poznato) ni „srbomrzac“.

Naprotiv, ne rijetko je čak podlijegao i mitskom pogledu na povijest vlastitog naroda i povodio se za velikosrpskom matricom poput većine srpskih historiografa. Ipak, za pretpostaviti je da je raspolagao i nekim povjesnim izvorima dok je pisao knjigu iz koje potječu navedeni citati, te da ove epizode iz kojih je posve bjelodano kako su naši preci spašavali Srbe od istrebljenja i potukli Bugare zbog njih nije izmislio iz ljubavi prema nama Hrvatima i kralju Tomislavu. Njegova knjiga prepuna je opisa koji potvrđuju kako su se srpski vladari i narod po potrebi sklanjali u Hrvatsku kad god su bili izloženi pogibelji, prije svega od Bugara. A nije naveo ni jedan jedini obrnut primjer: da su Srbi naše vladare ili narod uzimali u zaštitu. Iz toga zaključujem kako se takvo što i nije događalo, jer ne postoji ni jedan razložan motiv zbog kojega bi srpski povjesničar takvo što prešutio.

Stanojević baš i nije previše omiljen kod srpskih „tvrdolinijaša“. Oni imaju selektivnu memoriju i selektivni pristup prema povijesti i iz nje „biraju“ samo ono što im treba. Budući da ga se ne može prešutjeti, najčešće zaobilaze pojedina njegova djela, pogotovu kad je riječ o eksplicitnim opisima prilika na Balkanu i u jugoistočnoj Europi koji im ne idu u prilog – kao u ovom slučaju.

Tako se Stanoje Stanojević najčešće nalazi u krugu još dvojice vrlo značajnih srpskih povjesničara (sa stanovišta tamošnjih nacionalista također „kontroverznih“), Sime Ćirkovića i Vladimira Ćorovića, koji se najčešće smatraju „ne-Srbima“, „anti-Srbima“, „izrodima“ ili „autošovinistima“, iako bi srpska nacionalna povjesnica bez njih bila poprilično okljaštrena, budući da su sva trojica napisala značajna djela (Sima Ćirković: Srednjevekovna srpska država, Zagreb, 1959.; Istorija srpskog naroda – u 6 knjiga; Srbi među europskim narodima, englesko izdanje 2004.; hrvatsko izdanje Zagreb, 2008. itd.; Vladimir Ćorović: Istorija Srba, Beograd 1989.;  Istorija srpskog naroda – tiskano izdanje Banja Luka 1997., internet izdanje Beograd 2001. itd.; Stanoje Stanojević: Istorija srpskog naroda – prvi put objavljena u Beogradu 1908.; Narodna enciklopedija Srba, Hrvata i Slovenaca u 4 knjige itd.)

Koliko god Ćorović i Stanojević bili skloni velikosrpskom diskursu i jednostranim prikazima mnogih procesa i događaja, u svojim radovima su ipak napravili brojne „pogreške“ koje im „nacionalno svjesni“ zemljaci i velikosrpski historici nikako ne mogu oprostiti.

Onaj tko ne veliča „svetorodnu lozu Nemanjića“, ne cijeni u dovoljnoj mjeri „srpsko junaštvo“, zanemaruje „činjenicu“ da su „Srbi jeli zlatnim kašikama dok su Germani i Franci živeli u zemunicama i hranili se sirovim mesom“, pa još usput navodi kako su najistaknutiji pripadnici „svetorodne loze Nemanjića“ bez pardona skidali glave jedni drugima radi vlasti (otac sinu, sin ocu, brat bratu), osljepljivali i slali u roblje vlastitu djecu (kako bi udovoljili svojim gospodarima – Bugarima ili Bizantincima), kako su se vladari iz te „slavne“ dinastije ženili djevojčicama od 5 godina i s njima imali spolne odnose (poput toliko slavljenog kralja Milutina), pa još povrh svega toga prikaže u pravom svjetlu Rastka Nemanjića (svetog Savu) koji je bio bludnik i razvratnik (do odlaska na Svetu Goru u Grčku, a po povratku s ocem i braćom ubijao i progonio Bogumila) o čemu govore i njegova „žitija“…, e, taj nema što tražiti u povjesnici „nebeskog naroda“ čije su uzdanice Nikolaj Velimirović, Dačić, Vučić, Vulin i Šešelj!

Za razliku Stanojevića i Ćorovića, Sima Ćirković nikad nije podilazio velikosrpskoj struji. Jedan je od rijetkih (ako ne i jedini) srpski povjesničar XX stoljeća kojega i kolege na Zapadu smatraju stručnim, objektivnim i kompetentnim. On je uspio napraviti odmak od nacionalnog romantizma i mita i bavio se poviješću kao znanošću.

Još jedan razlog više da ga srpski nacionalisti odbace.

Među brojnim „grijesima“ ovog povjesničara je i to što je uspio dokazati kako Vlasi nisu nikakva „socijalna  kategorija“ i „grana srpskog stabla“ nego poseban narod (koji je uostalom opstao do danas).

Budući da su Srbi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini svoj identitet u zadnjih 150 godina vezivali za ovu etničku skupinu, takve teorije im nikako ne idu u prilog – pa kad se već ne mogu promijeniti činjenice, treba „ubiti“ glasnika.

No, to su teme koje zaslužuju poseban osvrt.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

U potrazi za Istinom

Srpski ratni zločinci idoli su najgorih svjetskih masovnih ubojica

Objavljeno

na

Objavio

Patološki masovni ubojica, rasist Anders Behring Breivik, koji je u srpnju 2011. godine u Norveškoj ubio ukupno 77 osoba, u svome je manifestu od ukupno 1.500 stranica izrazio posebno divljenje prema Radovanu Karadžiću, Srđi Trifkoviću, srpskim paravojnim formacijama i njihovim zapovjednicima i Vladimiru Putinu, a ultranacionalista Trifkovića na nekoliko mjesta i citira.

(Vidi: https://www.dagbladet.no/nyheter/de-var-breiviks-helter/63567058)

Za razliku od Putina koji je nastojao distancirati se od takve vrste „reklame“ o čemu je 25. srpnja 2011. godine opširno pisao i The New York Times (u tekstu Russia Youth Group and Putin Distance Themselves From Killer’s Compliments; vidi: https://www.nytimes.com/2011/07/26/world/europe/26russia.html?_r=1&adxnnl=1&hpw=&adxnnlx=1311615134-jF0mBc5a4czMpVmfesu4YQ), u Srbiji, koliko je poznato to nije učinio nitko (osim što se oglasio S. Trifković s tvrdnjom kako „nikad nije bio u kontaktu s Breivikom“ – što nema nikakve veze s temom, jer Breivik je citirao njegove teze i bio poklonik ideologije koju zastupa, a zato mu nije trebao nikakav izravan kontakt).

A i kako bi kad oni koje Breivik spominje uživaju status „nacionalnih junaka“ po kojima se imenuju ulice, trgovi, škole…i kojima se svake godine (11. srpnja) plakatima izlijepljenim na javnim mjestima diljem „republike srpske“ i Srbije zahvaljuje za Srebrenicu.

Neki mediji prenijeli su i informaciju po kojoj se Breivik 2001. godine u Liberiji susreo s jednim od najpoznatijih srbijanskih kriminalaca i ratnih zločinaca Miloradom Ulemekom Legijom (osuđen na 40 godina robije zbog organiziranja ubojstva premijera Srbije Zorana Đinđića, likvidacije Ivana Stambolića i pokušaja ubojstva Vuka Draškovića). (Vidi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/breivik-na-mene-su-utjecali-srpski-nacionalisti-a-ne-nacisti-u-liberiji-se-susreo-s-legijom/1517778/)

Očito je norveški monstrum imao poseban sentiment i respect prema srpskim „junacima“ i u njima nalazio inspiraciju za svoje zločine (o čemu piše i Radio Slobodna Evropa u tekstu „Kako su srpski nacionalisti inspirisali masovnog ubicu Brejvika“; vidi: https://www.slobodnaevropa.org/a/kako_su_srpski_nacionalisti_inspirisali_masovnog_ubicu_brejvika/24553346.html)

Svojedobno je povodom spomenutih zapisa norveškog masovnog zločinca, poznati srbijanski intelektualac židovskog podrijetla, Filip David (kojega tamošnji ultranacionalisti progone već više od 30 godina, stavljajući ga svaki čas na neki od popisa za „odstrel“) rekao:

To u svakom slučaju govori o prirodi srpskog nacionalizma 90-ih i tome na kakve je ljude mogao da utiče. I mi, koji smo se protivili toj vrsti nacionalizma, stalno smo tvrdili da je to nešto što će Srbiju na neki način osramotiti i vidimo da se do danas ti repovi vuku, da u Srbiji još uvek nije raščišćeno sa prirodom tog nacionalizma. Naprotiv, sad u predizbornim danima ponovo se čuje retorika s početka 90-ih, ta retorika je upravo uticala i izvan Srbije na ljude kao što je Brejvik. A ne treba zaboraviti da smo mi imali ovde od Arkana, preko Bokana ljude koji su vrlo slični po uverenjima Brejviku. (Vidi: isto; istaknuo: Z.P.)

Pametnima dosta – a onim drugima i ne vrijedi objašnjavati.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari

No Recent Comments Found