Pratite nas

U potrazi za Istinom

TKO JE BIO AGRESOR NA HRVATSKU 1991-1995?

Objavljeno

na

OD KOGA SMO SE BRANILI I OBRANILI U DOMOVINSKOM RATU?

OD JNA I SRBIJE, KOJA JE BILA LOGISTIKA JNA U LJUDSTVU I MATERIJALU!

 DA OVAKO JASNO I GLASNO ISTUPAJU HRVATSKI POLITIČARI,  NE BI SRBIJA STALNO IZNOVA PROVOCIRALA I SOTONIZIRALA HRVATSKU

KADA JE POČELO IZBJEGAVANJE IMENOVANJA AGRESORA I OMALOVAŽAVANJE DOMOVINSKOG RATA?

Odmah  poslije smrti prvog hrvatskog predsjednika DR. Franje Tuđmana,  dolaskom na vlast 2000. godine tzv. šestorke  (dvije koalicije SDP-HSLS i HSS-HNS-IDS-LS), te formiranjem  Vlade na čelu sa Ivicom Račanom.

Izborom za predsjednika RH Stipe Mesića zaokružila se protuhrvatska vlast, na opće oduševljenje antihrvatskih medija, a na veliku žalost ono malo domoljubnih Hrvata.

Tada je nažalost na inicijativu Stipe Mesića počela famozna detuđmanizacija.

Stipe Mesić iz osvete što mu nije uspio državni udar 1994. godine na zgražanje domoljubnih Hrvata uvodi novinare u arhivu dr. Franje Tuđmana i počinje uništavati mladu hrvatsku državu.

Detuđmanizacija se provodi  sistematski, sa svrhom sotoniziranja Domovinskog rata i amnestiranjem Srbije za agresiju sa hrvatske strane, a posebna je priča amnestiranje  sa srpske  strane.

https://narod.hr/kultura/3-sijecnja-2000-izbori-11-dokaza-sdp-hns-stipe-mesic-unistavali-hrvatsku

1.DISKREDITIRANJE OLUJE

Koordiniranom akcijom Stipe Mesić naprasno umirovljuje 12 generala pobjedničke Hrvatske vojske i tako obezglavljuje i rastura hrvatsku vojsku. Uz pomoć medija i dakako Engleske i Francuske pojedinačni zločini pretvaraju se u zločinački pothvat, a da se u isto vrijeme minimiziraju i sakrivaju srpski zločini.

Stipe Mesić dijeli „šakom i kapom „ transkripte i dokumente iz arhive dr. Franje Tuđmana i tajno svjedoči u Hagu, naravno protiv vlastite zemlje, i to kao njen Predsjednik, koji bi po dužnosti trebao braniti interese svoje zemlje.

Apsurdno i nepojmljivo, ali eto moguće!

 2.BRISANJE DRŽAVNIH SIMBOLA I MJENJANJE DRŽAVNIH PRAZNIKA

Naravno odmah je bio na udaru 30. svibanj kao Dan državnosti, a onda i drugi praznici. tako da narod više i ne zna što slavi. Ukinuti su Oltar domovine na Medvedgradu, počasna hrvatska garda pred Saborom, preimenovan je Hrvatski  državni  sabor u Hrvatski sabor, ukinut je  dvodomni Sabor radi apsolutizacije vlasti i dr.

Međutim hrvatski narod se ne može više porobiti i ušutkati,  pa je Marko Perković Thompson počeo organizirati proslavu Oluje u Čavoglavama  5.kolovoza,  a samoorganizirano počelo je i obilježavanje dana Vukovara 18.studeni . kroz Kolonu sjećanja.

 3.BALKANSKI SAMIT U ZAGREBU

Stipe Mesić je uz pomoć francuskog predsjednika Jacque Chiraca organizirao samit Zapadnog Balkana da se obnovi neka nova Jugoslavije . Naravno i Englezi su tu neprestano u igri na strani Srbije.

Tim je samitom počelo zataškavanje srpske agresije i amnestiranje za počinjene zločine i razaranja. Tome je naročiti pridonio Haški sud, koji nije nikada optužio vrh JNA za zločine i agresiju na Hrvatsku.

 4.DEGRADACIJA BRANITELJA I DOMOVINSKOG RATA

Stipe Mesić sa Pantovčaka rukovodi uz pomoć medija sustavno blaćenje braniteljske populacije, optužuje ih se i proganja i dan danas, dok se u isto vrijeme ne priznaju i umanjuju hrvatske žrtve nakon 2. svjetskog rata i to počinjene nakon završetka ratnih operacija.

U tome se naročito ističe HNS i IDS, pa je čak i u hrvatskom Saboru Vesna Pusić izjavila da je Hrvatska bila agresor na BIH. I nije samo ona, već su je poduprli Mesić, Josipović, Nobilo i Milanović, koji joj je potpisao kandidaturu za Glavnog tajnika UN, preporučivši je sa njenom knjigom ‘Demokracije i diktature’ u kojoj Hrvatsku na čak nekoliko mjesta otvoreno optužuje za agresiju na BiH!

Isti ti HNS -ovci i IDS-ovci su i danas u strukturama vlasti, pa nije ni čudno da se izbjegava i samo spominjanje Domovinskog rata.

Moram naglasiti da IDS neprestano podriva opstojnost i teritorijalni integritet Hrvatske, svojim provokacijama za autonomijom.

Jedna od metoda je i sustavno prešućivanje i omalovažavanje žrtava iz Domovinskog rata. Sustavno se provodilo, prema silovanim ženama,  Dok se Mesić otvoreno rugao i nadvikivao s majkama poginulih junaka Domovinskog rata iz legendarne 4. brigade, za to vrijeme je Vesna Pusić provocirala u medijima žene silovane u Domovinskom ratu, danas okupljene u Udrugu Sunčica, pozivajući ih da se pridruže homoseksualnoj paradi u Zagrebu.

5.ZAŠTITA PARTIZANSKIH I UDBINIH ZLOČINACA

Stipe Mesić i drugi političari počinju otvorenu medijsku hajku da se ‘antifašisti ne smiju progoniti’. Kao primjer navodim samo dva slučaja: Stjepana Hršaka koji je ubio 21 svećenika u Macelju i Josipa Boljkovca optuženog za zločine nad razoružanim zarobljenicima i civilima u Karlovcu.

Premda je u to vrijeme još dosta partizanskih megazločinaca bilo živo umreženo postkomunističko, nelustrirano sudstvo s političarima na vlasti koji se redom dolazili iz redova bivše Komunističke partije (i u HDZ-u i u SDP-u) sprječava pravedne procese i osude zločina. Ili ništa ne čini po tom pitanju.

Nikad razjašnjene  smrti hrvatskih boraca za slobodu likvidiranih od Udbe u inozemstvu i Hrvatskoj namjerno se guraju pod tepih, kao smrti Mira Barešića, Ante Paradžika, Blaža Kraljevića i brojnih drugih domoljuba.

Unatoč Rezoluciji Vijeća EU 1481/2006  o osudi komunizma i komunističkih zločina, prema Crnoj knjizi komunizma po kojoj je ubijeno preko milijun ljudi, ukinuta je  Komisija i Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata.

Bivši predsjednik Upravnog vijeća ukinutog Ureda za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata, prof. dr. sc. Andrija Hebrang je rekao;

„Tijekom osnivanja Ureda bili smo cijelo vrijeme u kontaktu s Vijećem Europe koje je izrijekom reklo da zločine ne smije istraživati tijelo državne uprave, jer u tom slučaju EU neće niti financijski pomoći niti surađivati, jer to mora biti neovisno tijelo nepovezano s politikom i aktualnom vlasti. Zato je Ured i bio osnovan kao neovisno tijelo i samostalna pravna osoba, a sada je sve to uvučeno u Ministarstvo branitelja i sada europske institucije ne žele s njima surađivati niti im davati financijska sredstva. Ukidanje Ureda je imalo za cilj da se istraživanje komunističkih zločina potpuno zaustavi. Ured je počeo osnivati županijske organizacije, jer ako hoćete istražiti 960 grobišta koliko ih ima u Hrvatskoj u sljedećih deset godina, morate riješiti njih stotinjak godišnje i mi smo krenuli raditi tim tempom. Ministarstvo s jednim timom to ne može napraviti, a mi smo mogli, jer smo počeli osnivati županijske urede koji su trebali početi s otkopavanjem grobišta na svojim područjima, najmanje desetak grobišta mjesečno. Ministarstvo je proteklih mjeseci otkopalo samo jedno grobište i to ono na Jakljanu, no i ono je otkopano samo da se kaže kako se nešto radi. Time se jasno pokazuje da je cilj novog zakona i ukidanja Ureda bio zaustavljanja istraga i zataškavanje komunističkih zločina „

http://www.narodni-list.hr/posts/1353001

6. ULOGA MEDIJA I MEDIJSKA MANIPULACIJA

Medijska hajka je bila nevjerojatna, uperena prema glavnim nositeljima obrane i vlasti u vrijeme Domovinskog rata. To je bilo toliko degutantno i besramno, prema ljudima i prema javnosti. Na meti su bili doslovno skoro svi koji su imalo domoljubno, hrvatski promišljali od predsjednika Tuđmana, ministra Šuška, načelnika Stožera Bobetka i drugih najvažnijih imena oslobodilačkog rata. Zatvore pune redom isključivo zapovjednici Hrvatske vojske koji su branili Hrvatsku u najtežim vremenima: Brodarac, Glavaš, Norac, Merčep i dr., a Gotovina i Markač su osuđeni u Haagu na dugogodišnje kazne. Tako se stjecao  javni dojam da su samo Hrvati radili zločine.

Razvikan  je i zlorabljen slučaje Zec, za ubojstvo 12.godišnje djevojčice, a nigdje spomena da su agresori ubili 400 djece u Domovinskom ratu.

Danas je razvidno  da je većina te medijske hajke bila vođena nevidljivom rukom, koju mnogi politički analitičari danas pripisuju ostacima KOS-a, jedne od najjačih i najkorumpiranijih kontra-obavještajnih službi u Europi. I ne samo KOS, već i umrežene strukture u vlasti, koje su tu i ostale, umjesto da su lustracijom odstranjene iz javnog i političkog života.

Nebrojeno je dokaza o lažima koje su godinama, još za vrijeme rata dok je Hrvatska bila ubijana, paljena i mučena, plasirane hrvatskom narodu. Prodaja Knina Srbiji, prodaja Vukovara, Vukovar je zamijenjen za Knin, Hrvati stavili bombe na Mirogoj, pred židovsku općinu, Hrvati ubijali djecu u Vukovaru (BBC) i dr. Najveća laž je bila navodni dogovor Tuđman-Milošević o podjeli Jugoslavije, napose Bosne i Hercegovine. Tvrdilo se da je podjela dogovorena na dan  25.ožujka 1991. u mjestu Karađorđevo, Srbija. Rat je odnio desetine tisuća života i strahovitih razaranja i samo to je više nego dovoljan argument za besmislicu te teze

7. MNOGOBROJNE NEVLADINE UDRUGE KOJE SE FINANCIRAJU IZ PRORAČUNA, A RADE PROTIV HRVATSKE.

Što znači  da mi građani RH financiramo kroz punjenje proračuna, putem poreza, doprinosa i raznih drugih zakonima propisanih davanja, udruge koje rade protiv Hrvatske. Kojeg li apsurda, to je stvarno van svakog razumnog objašnjenja.

Jedna od takvih udruga je i Dokumenta, kojoj je na čelu Vesna Teršelić, za koju se ne znaju osnovni podaci, a nije ni hrvatska državljanka. Za takvu osobu je bivši predsjednik Ivo Josipović rekao zamislite da je „ savjest Hrvatske „

Vesna Pusić je obilato financirala tzv. nevladine udruge, a među njima i svoga brata u toj protuhrvatskoj djelatnosti.

Među njima se najviše ističe Dokumenta i Vesna Teršelić, koja se podlo skriva iza hinjene brige za sve žrtve rata i totalitarnih režima.
Njezin selektivni, velikosrpskom agresoru sklon pristup žrtvi je sramota za cijelu žrtvoslovnu zajednicu.

Vesna Teršelić troši godišnje 7 milijuna kuna za razaranje Hrvatske.
To je godišnje 7 milijuna razloga za oduzeti joj hrvatsko državljanstvo.

Suradnici Vesne Teršelić su Hrvati, optuženi za veleizdaju od Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, Ivo Josipović, Stjepan Mesić, Vesna Pusić i Milorad Pupovac. Ona je proglašena nepoželjnom osobom.

Sam bivši predsjednik Ivo Josipović dovukao je od nekuda Vesnu Teršelić i napisao statut i pravilnik za Documentu.

https://kamenjar.com/vesna-terselic-se-osramotila-u-vukovaru/

8 RASPRODAJA HRVATSKE, ENORMNO ZADUŽIVANJE I OSIROMAŠIVANJE STANOVNIKA

Od 15,5 tona zlata  koje smo dobili razdruživanjem od Jugoslavije, po mizernim je cijenama 13,1 tonu prodao HNB u vrijeme SDP-ove Vlade Ivice Račana samo par mjeseci nakon što smo ih dobili,  “Dana 22. kolovoza 2001. godine donijeta je odluka o prodaji zlata…” a ostatak od 2,4 tone prodala je HDZ-ova Vlada u vrijeme Ive Sanadera, doduše po dvostruko višoj cijeni. Obzirom na današnju cijenu zlata obje su nas pogrešne procjene o prodaji državnog zlata koštale oko tri milijarde kuna. Naravno za to nitko nije odgovarao, kao ni za bilo koju štetu nanesenu Republici Hrvatskoj.

Goleme svote novca uložene su u stvaranje i plasiranje raznih konstrukcija o operaciji Oluja koje su trebale stvoriti lažnu sliku o Hrvatskoj, Tuđmanu i Domovinskom ratu. U tom informacijskom ratu sudjelovali su ne samo srpska strana i strani centri moći nego i razni domaći političari, medijski djelatnici i aktivisti. Sav trud koji su u to uložili tijekom gotovo dva desetljeća pao im je u vodu oslobađajućom presudom našim generalima. Nevjerojatno je i nepojmljivo da su hrvatski političari imali stajališta istovjetna KOS-u, muslimanskim tajnim službama iz doba rata, haaškog tužiteljstva. Pogotovo zato što su sve te teze lažne.

Nažalost još su uvijek aktivne, što dokazuje progon branitelja HVO u BIH.

90-tih godina Hrvatska je zbrinula oko 800 tisuća izbjeglica i prognanika, financirala obranu zemlje, a da nije poprodavala ni banke ,ni javna poduzeća ,a ni INU, i zadužila se samo 5 milijardi dolara.   Dok je nasuprot tomu nakon smrti Dr .Tuđmana ,nova vlast Ivice Račana i starih Yugo struktura sa Stjepanom Mesićem počela sa dokapitalizacijom  i rasprodajom banaka i INE, a javni dug se povećao za 8 puta!

Hrvatska se 2000. počela toliko prekomjerno zaduživati da je dug od 9 milijardi dolara (od kojih je 5 milijardi bilo naslijeđeno iz Jugoslavije) u samo 4 godine povećan na čak 24 milijarde dolara! Proces zaduživanja je pokrenut, prekomjerno  zaduživanje i trošenje opteretilo je hrvatskog čovjeka i privredu, a Hrvatska je počela tonuti u beznađe i dugove.

Zakonom o ovrhama , stvorena je masa od 330 000 blokiranih, deložiranih i osiromašenih hrvatskih građana, što je uz nedostatak posla, zbog urušavanja gospodarstva, dovelo do masovnog iseljavanja.

Za čudo ne iseljavaju se nasljednici komunističkih i Yugo  struktura, već djeca hrvatskih branitelja i uništeni seljaci.

I dalje se nastavlja ista politika omalovažavanja, nespominjanja Domovinskog rata, na kojem su temelji samostalne Republike Hrvatske.

Vlada Andreja Plenkovića, da sa sebe skine odgovornost osniva 2.ožujka 2017

Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, poznatije kao Vijeće za suočavanje sa prošlošću.

Rezultat rada toga vijeća uz više izdvojenih mišljenja, je naravno daljnja sotonizacija Hrvatske prošlosti i amnestija jugoslavenske prošlosti uz ostanak crvene zvijezde kao simbola koji se neće kažnjavati.

Nadalje brojni četnički spomenici u Hrvatskoj  nisu otklonjeni, a spomen ploče i spomenici hrvatskih branitelja se sklanjaju ili na njima ne piše protiv koga su se borili, niti tko je bio taj neimenovani i nedefinirani agresor.

Naravno Vlada ne smije protiv Srba ,jer bi skinula srpsku krunu sa glave Milorada Pupovca, koji im sa rukama manjiskih saborskih zastupnika u Saboru održava većinu.

Sve Vlade od 2000 godine na dalje, ništa ne čine za obraniti interese Hrvatske.

Diplomatska predstavništva Hrvatske širom svijeta, ne predstavljaju Hrvatsku i ne čine ništa da bi je obranili od neutemeljenih objeda, dapače čine, ali u kontra smjeru, na štetu RH.

9. DAVANJE PRAVA MANJINAMA, KAKVA NEMAJU U NITI  JEDNOJ EUROPSKOJ ZEMLJI

Treba odmah naglasiti!  Zastupnici nacionalnih manjina su posebna priča i dodatno pokazuju kako se i izigrava i poništava volje birača i odstupa od utvrđenog ustavnog načela općeg i jednakog biračkog prava iz članka 72. Ustava RH. Taj Zakon jedinstven  je u svijetu, po tome što  u Hrvatskoj manjine odlučuju o vlasti umjesto većine.

Koliko nam je nakaradan izborni zakon, odnosno kako Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor izigrava i poništava volju birača , zorno se vidi na primjeru izbora zastupnika nacionalnih manjina

https://kamenjar.com/pero-kovacevic-vecina-drzava-nema-predstavnike-nacionalnih-manjina-u-parlamentima/

Evo primjera kako je to riješeno u nekim Europskim zemljama;

  • Italija u svom Ustavu (članak 67.Ustava ) naglašava „Svaki zastupnik u parlamentu predstavlja Naciju“. Stoga ne postoje mjesta rezervirana za predstavnike nacionalnih (lingvističkih, u Italiji) manjina ni u jednom domu talijanskog parlamenta.
  • U Rumunjskoj imaju pravo na jednog zastupnika svaka prema odredbama izbornog zakona. Građani nacionalnih manjina imaju pravo biti zastupljeni od jedne organizacije.” Dakle, rumunjski ustav i izborni zakon omogućavaju legalno formiranim organizacijama građana koji pripadaju nacionalnim manjinama, u slučaju kada ne uspiju osvojiti ni jedno zastupničko mjesto na izborima za donji dom ili senat, “pravo” na jedan zastupnički mandat ako su diljem zemlje osvojili broj glasova koji čini bar pet posto prosječnog broja glasova važećih diljem zemlje za izbor jednog zastupnika. Mandati dodijeljeni, u skladu s izbornim zakonom.
  • Njemačkim Ustavom (Grundgesetz, GG) nije definirana specifična norma o zaštiti nacionalnih i etničkih manjina. Prema zastupničkom konceptu Bundesrata ne postoji izborni postupak biranja zastupnika nacionalnih manjina u parlament.

 

 

SA DRUGE STRANE, SRBIJA SE IZVANREDNO ORGANIZIRALA SA CILJEM DA SA SEBE SKINE TERET AGRESORA, POČINJENIH ZLOČINA I RAZARANJA

Samo na primjeru srpske izložbe o Jasenovcu u zgradi UN 25. siječnja 2018 godine, vidljivo je kako hrvatska diplomacija ne čini ama baš ništa!

Srbija ima veoma dobro organiziranu diplomaciju povezanu sa srpskom dijasporom, još iz vremena Jugoslavije, koja koordinirano sa srpskom vladom provodi zaštitu srpskih nacionalnih interesa, za razliku od Hrvatske, koja po tom pitanju radi veću štetu nego korist.

Srbija ima  popise koliko ima Srba raseljenih po svijetu i to po državama i kontinentima, i veoma su dobro organizirani i povezani.

http://forum.srpskinacionalisti.com/viewtopic.php?t=6361Naseljeni

Dakle za tu se izložbu znalo puno ranije , jer je slična izložba održana  i u siječnju 2017,godine, ali organizatori nisu uspjeli dobiti prostor u zgradi UN, zbog čega su bili ljuti,  pa su se ove godine izuzetno potrudili i lobiranjem uspjeli. Izložba je najavljena još 22.lipnja 2016 godine, kada su inicijativu Emira Kusturice  pozdravili iz srpske dijaspore i obećali mu svu pomoć.

Svi ovi datumi upućuju na to da je bilo dovoljno vremena za pripremu hrvatske diplomacije da učinkovito odgovore na sve objede i krivotvorine koje  Srbi dijele po svijetu. Koristeći Memorandum SANU 1.2, sada već 3,   bori se za svoje interese. Srpska diplomacija i srpski lobiji širom svijeta imaju široku mrežu sljedbenika ,a gdje smo mi ?

Gdje je hrvatska diplomacija? Gdje su hrvatski lobiji?

Tko bi trebao braniti i promicati hrvatske interese širom svijeta?

Pa, naravno, hrvatska diplomacija, diplomatska i konzularna predstavništva širom svijeta potpomognuta od  hrvatske dijaspore. Što su naši veleposlanici  u Sjedinjenim Državama i Ujedinjenim narodima radili u dvije godine kako bi spriječili da ova sramotna izložba bude postavljena ? NIŠTA

Hrvatskoj  dijaspori smanjen je broj zastupnika u Saboru sa 12 na 3 u mandatu Vlade Jadranke Kosor 16. lipnja 2010.godine i smanjeno broj mjesta gdje mogu glasati, sve sa ciljem da ih se maksimalno onemogući.

Nekoliko bledunjavih pisama Ministarstva vanjskih poslova i protest zbog Bl.Kardinala Alojzija Stepinca.

Na objede Ministra spoljnih poslova Srbije Ivice Dačića ( malog Slobe ) hrvatske vlasti ne žele uzvratiti, jer smo mi Hrvati kulturan narod , ali može se veoma kulturno doslovno „ začepiti usta „ sa argumentima kojih imamo sasvim dovoljno na raspolaganju, da suzbijemo srpske laži i manipulacije.

Na primjer na ,izjava  Ivice Dačića

https://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/svijet/clanak/id/544209/dacic-zurno-uzvratio-plenkovicu-oglasio-se-iz-indije-tocno-je-da-nismo-jednaki-srbija-nije-bila-na-strani-hitlera-ni-provodila-holokaust

“Točno je da nismo jednaki, mi nismo bili na strani Hitlera, nismo provodili holokaust nad Židovima i Hrvatima, nismo tjerali Hrvate da nose obilježja kao što su Srbi i Židovi morali nositi tijekom Drugog svjetskog rata – Židovi žute, a Srbi plave trake”, uzvratio je Dačić Plenkoviću.

Dodatna razlika je u tome što “Srbija ne negira zločine, nego ih kažnjava”, smatra šef srbijanske diplomacije.

Sasvim argumentirano se moglo odgovoriti:

Jeste, jeste ministre Dačiću i bolje i više od Hrvatske, jer ste prvi proglasili da je Srbija „judenfrei“

I objaviti fotografiju kralja Aleksandra Karađorđevića u Mercedesu sa Hitlerom osobno!

Ali bezidejna i bledunjava hrvatska vlast i diplomacija umjesto da ga matira, oni uzmiču! Jadno!

Nedićeva Srbija popularan naziv za profašističku srpsku državu koja je nastala 1941. i nestala je sa svjetske pozornice 1944. pred slomom Hitlerova 3. Reicha.  Unutarnja politika  Nedićeve Srbije bila je pod utjecajem nacističke ideologije i Ljotićeve profašističke stranke ZBOR.

Odmah nakon proglašenja Vlade nacionalnog spasa, unutar Srbije počinju djelovati njemački rasni zakoni. Osnivaju  se i prvi logori Banjica, i  Sajmište i započinje progon i interniranje Židova i Roma. Nedićeva Srbija je organizirala sve ekonomske snage u podržavanju vojnog napora Sila osovine, kao i u zadovoljavanju okupatoru kroz brzo uspostavljanje rasnih zakona,  kroz uništavanje nepodobnih kao Židova i Roma u koncentracijskim logorima   Banjica  i Sajmište u kojima je nastradalo oko 150,000 ljudi

Šef civilne administracije Srbije Dr. Harald Turner u kolovozu 1942. izjavio je da je Beograd bio prvi grad u Europi koja je postala Judenfrei, te da je Srbija prva  zemlja koja je  riješila židovsko pitanje.

A kako Srbija kažnjava zločince najbolje se vidi kroz rehabilitaciju četničkog vojvode Draže Mihajlovića 14,svibnja 2015 godine, kada su poništavanju presude bili nazočni kralj Aleksandar Karađorđević i neizostavni Vojislav Šešelj.

A zamislite si samo da Hrvatska rehabilitira  dr. Antu Pavelića?

Pa to bi bila vriska po cijelom svijetu, ha, ha, ha

Milorad Pupovac dignuo bi i mrtve na noge, samo ne istinu o dr. Šreteru!

Znači može se, uvijek se može reći : mali Slobo itekako je Srbija „bila na strani Hitlera, itekako su Židovi i Romi nosili žute trake“, itekako ste bili prvi koji ste proglasili judenfrei!

MOŽE SE I TREBALO BI ISTINOM PROTIV LAŽI, DOMOLJUBLJEM ILI RODOLJUBLJEM  I NIKAKO DRUGAČIJE !

A SVEGA TOGA NEMA U HRVATSKOJ POLITIČKOJ „ ELITI“

Obrana nacionalnih interesa nije prioritet, bitno je samo  sačuvati  vlast, privilegije, i fotelje do slijedećih izbora i onda prividom demokracije obećati sve što očekuje ovom jadnom, prevarenom, i izmučenom narodu.

I prevariti ga opet nakon izbora neprincipjelnim i nelegitimnim koaliranjem.

Napomena: Na slici je spomenik 12 redarstvenika u Borovu selu, koje su pobili i masakrirali  četnici i JNA  Vidi li se iz teksta na spomeniku tko ih je to masakrirao? Neee, nigdje to ne piše! Zar ti mladi ljudi koji su život dali za slobodnu Hrvatsku nisu zaslužili da se na spomeniku napiše od čije su ruke stradali?

Lili Benčik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

10 činjenica o zločinu nad strijeljanim Hrvatima na Bikošima

Objavljeno

na

Objavio

Nakon 25 godina od strijeljanja Hrvata na Bikošima nadomak Travnika jučer su DNK analizom identificirani posmrtni ostatci 18 od ukupno 39 žrtava. Pronađeni su dijelovi kostiju, ali još uvijek nijedno kompletno tijelo.  Osim što još uvijek nema kompletnih posmrtnih ostataka svih žrtava zločina na Bikošima, pred Sudom BiH nema presuda, odnosno, nema ni optužnice. Haaški tribunal utvrdio je kako su “mudžahedini izmišljotina srednjobosanskog HVO-a” i kako generali tzv. Armije BiH koju su bili optuženi za zločin na Bikošima, nisu imali kontrolu nad mudžahedinima.  Bikoši su još jedna u nizu masovnih grobnica koje je bošnjačka Armija BiH ostavila iza svog „osloboditeljskog pohoda u Središnjoj Bosni“.

U prosekturi travničkog groblja “Prahulje” jučer su putem DNK-a analize identificirani posmrtni ostatci 18 Hrvata strijeljanih 8. lipnja 1993. godine u mjestu Bikoši nadomak Travnika.  Sve je to prošlo mirno i tiho – bez osobite pažnje u sarajevskim medijima osim nekoliko objava agencijske vijesti  kako je riječ o “žrtvama proteklog rata”.

Ovo je pregled 10 ključnih činjenica o zločinu nad Hrvatima na Bikošima:

1. Identifikacija se obavila u prosekturi travničkog groblja Prahulje 

– Prahulje su lokalitet iznad glavne prometnice u Lašvanskoj dolini. Udaljene su svega tri minute vožnje. Do proljeća 1993. godine Prahulje su bile još jedno, ni po čemu posebno, brdo u Bosni. Nakon proljeća 1993. godine Prahulje postaju najveće groblje u Lašvanskoj dolini. Tijekom opsade Središnje Bosne, Prahulje je kontroliralo Zborno područje HVO-a Vitez pa su tamo, uglavnom noću, sahranjivani u borbama poginuli pripadnici HVO-a i hrvatski civili čija su tijela razmjenjivana između HVO-a i tzv. Armije BiH. Nakon 1995. godine Prahulje postaju i građansko groblje u koje se pokapaju Hrvati-katolici s prostora Travnika.

2. Identifikacija posmrtnih ostataka 18 Hrvata strijeljanih na Bikošima 

Identifikaciju putem DNK-a analize obavili su po naredbi Županijskog tužiteljstva Županije Središnja Bosna predstavnici Instituta za nestale osobe BiH. Dakle, identificirani su tek pojedini dijelovi tijela poput prstiju jedne ruke, potkoljenice, nadlaktice i dijelova lubanje. Ukratko – ni nakon 25 godina nema kompletnih tijela strijeljanih Hrvata na Bikošima jer od lipnja 1993. godine bošnjačko-muslimanski vojni, politički i policijski vrh skriva skelete. Masovna grobnica na mjestu Bikoši u selu Maljine premještena je očito bezbroj puta. 25 godina je trebalo institucijama BiH da nađu nekoliko hrvatskih kostiju po bosanskim brdima. “Brzina i angažman” policijskih i pravosudnih institucija koje bi se trebale baviti i hrvatskim žrtvama rata jednaka je “brzini i volji” da se podignu kaznene prijave, optužnice protiv nalogodavaca i počinitelja.

3. Ne postoje fotografije strijeljanih Hrvata na Bikošima 

Hrvati strijeljani na Bikošima bili su podrijetlom iz hrvatskih sela oko Travnika. Maljine, Pode, Postinje, Orašac. Njihove i kuće njihovih obitelji su nakon 8. lipnja 1993. godine opljačkane i zapaljene. Obitelji žrtva u pohodu tzv. Armije BiH i mudžahedina nisu uspjele spasiti ni privatne obiteljske uspomene, a tako očito ni foto-albume. Hrvati se u ta sela nisu vratili. U medijskom Sarajevu sigurno postoje oni koji to smatraju “zločinačkom politikom ekstremista iz HVO-a”, jer, tko se ne bi vratio ponovno živjeti u okruženje gdje su tragovi mudžahedinskog terora vidljivi i dan danas?

4. Obitelji žrtva strijeljanja na Bikošima su bile zarobljene u logoru tzv. Armije BiH i mudžahedina u Mehuriću

Nakon što su pripadnici tzv. Armije BiH krenuli u “oslobađanje” hrvatskih sela Maljine, Pode i Postinje od “ekstremnog dijela HVO-a”, u tom, gotovo pa nadljudskom činu spašavanja odlučili su zarobljene pripadnike HVO-a i hrvatske civile osloboditi odvođenjem u logoru pod upravom mudžahedina u susjednom bošnjačko-muslimanskom selu Mehurić. O tome kako je sigurno bilo lijepo u logoru u Mehuriću, hrvatski logoraši su govorili kako su tamo odvedeni prisilno, dok su “osloboditelji” govorili da su išli dobrovoljno. Pa tko uz povike “Allahu Ekber i Tekbir” nakon što vidi da mu kuća gori ne bi otišao na dobrovoljno izgladnjivanje i premlaćivanje koje vrše državljani Pakistana u Središnjoj Bosni?

5. Na Bikošima je bio ratni zločin 

Iako se strijeljanje Hrvata na Bikošima tih ratnih devedesetih u dokumentaciji tzv. Armije BiH prezentiranoj pred Haaškim tribunalom predstavljalo kao “smrti u borbenim dejstvima”, činjenice govore bitno drugačije. Nije jasno ni 25 godina kasnije kako je Ana Pranješ, djevojka od 19 godina s oznakom Crvenog križa na nadlaktici, stradala u “borbenim dejstvima” kada je s drugom skupinom od 39 Hrvata oteta i odvedena na Bikošima. Možda su “borbena dejstva” bila to što nije dala Arapinu da joj strgne s vrata lanac na kojem je bio medaljon Blažene Djevice Marije?

U “borbenim dejstvima” stradali i mahom mladići, od 16 do 25 godina iz obitelji Barać, Volić, Tavić, Balta i drugih.
Nije jasno ni zašto se 25 godina kasnije ne mogu pronaći kompletna tijela strijeljanih na Bikošima ako su zaista, kako je to tumačio Džemal Merdan, dozapovjednik 3. korpusa tzv. Armije BiH u Haagu, “stradalo u borbenim dejstvima”. Bikoši, Maljine, Pode i Postinje govore i svjedoče “borbena dejstva” “osloboditeljske vojske koja nije ubijala civile i palila kuće”. Svaka kuća u tom dijelu Travnika je 1993. godine spaljena, a ranije opljačkana. Dobro, nije baš svaka. Netaknute su ostale one u kojima su se uselili pripadnici tzv. Armije BiH iz zemalja islasmkog svijeta.

6. U redovima tzv. Armije BiH borili su se i mudžahedini

Kada analiziramo zločin na Bikošima, dođemo i do činjenice da su njemu sudjelovali mudžahedini. Šokantno saznanje koje se i 25 godina poslije hrvatsko-bošnjačkog sukoba u FBiH i svih terorističkih aktivnosti tzv. Armije BiH, u dijelu bh. javnosti – negira. Obično bošnjačka politička elita voli tvrditi kako nisu bili pod kontrolom tzv. Armije BiH i vrhovnog zapovjednika, Alije Izetbegovića. Sigurno je da su Pakistanci, Iračani i drugi mogli znati tko su očevi i braća otetih Hrvata i strijeljanih na Bikošima. Uloga komšija u otmici i zločini i danas neriješena. Bio je to jedan “udruženi patriotski čin”.

7. 25 godina poslije nađeni tek dijelovi tijela 

Tijekom 1996. godine republike u BiH kandidirale su masovne grobnice u kojima su njihovi narodi žrtve. Hrvatska Republika Herceg-Bosna kandidirala je masovnu grobnicu na Bikošima. Istrage i ekshumacije su sabotirane mjesecima, a na koncu i prekinute. Bošnjačka je strana ponavljala kako su “stradali u borbenim dejstvima”, a Amor Mašović tvrdi kako nije sigurno tražiti posmrtne ostatke jer su mudžahedini u selima. Tu se suočavamo s dvije “bolne” činjenice: mudžahedini su zaista bili u Središnjoj Bosni, a Amor Mašović je danas šef kolegija Instituta za nestale u BiH. Riječ je o fenomenu “patriotizam u kontinuitetu”.

8. Tko je, gdje i kako “stradao”? 

U službenim zapisnicima obitelji žrtava su jučer na Prahuljama dobile dokument u kojem je navedeno da su članovi njihovih obitelji “stradali”. Što bi bilo “stradanje”, jasno je samo onima koji su to jučer objašnjavali riječima kako je u pitanju “igra riječi”. Riječima se igrati ne smije u slučaju Srebrenice, Sarajeva, Ahmića. A kada su u pitanju Bikoši, ne samo da se igralo riječima, nego i kostima očito. Naposljetku, ispravljeno je u “strijeljani”. Mala je to zadovoljština koju se institucije BiH pružile oštećenima s velikom vjerojatnošću da će ostati i jedina.

9. Haag i Bikoši – problem satnice 

Haaški tribunal u zimu 2017. donio je presudu u predmetu Prlić i ostali prema kojoj je HVO u Središnjoj Bosni izmislio mudžahedine kako bi iselio Hrvate iz tog dijela BiH u Hercegovinu. Inače su Hrvati u Središnjoj Bosni maštanju i fantazijama sklon narod, pa i ne čude ovakve kvalifikacije jednog “uglednog”, “međunarodnog” suda. Nekoliko godina prije presude o HVO-ovim izmišljotinama Haag je sudio Rasimu Deliću i Enveru Hadžihasanoviću. Deliću su stavljali na teret zločin na Bikošima.

Ovdje smo suočeni s još jednom bolnom činjenicom – pa Armija BiH je činila zločine. Ipak, ne dovoljno teške zločine da bi ih Haaški tribunal presudio. Haag je odlučio da Delić kao zapovjednik Glavnog stožera tzv. Armije BiH nije kriv za Bikoše jer je tog dana, 8.6.1993. zapovjednikom postao tek navečer, a zločin bio u jutarnjim satima. Problem Haaškog tribunala i satnica se nastavio i kroz presudu Enveru Hadžihasanoviću.
U dijelu optužnice protiv zapovjednika 3. korpusa tzv. Armije BiH Haag je tvrdio kako je zločin na Bikošima bio u poslijepodnevnim satima.

Dakle, nije problem strijeljanih 39 Hrvata nego vrijeme u koje se to dogodilo. Ako se uopće dogodilo jer je HVO u Središnjoj Bosni, “izmislio mudžahedine”.

10: Hrvati i institucije BiH 

Tužiteljstvo BiH s radom je počelo 2004. godine. Rekordnih 14 godina još uvijek nema optužnice za zločin na Bikošima, pa tako ni presude. Institut za nestale osobe BiH djeluje od 2005. godine. Nakon 13 godina pronašli su nekoliko kostiju od 18 žrtava. Kao da tragaju za posmrtnim ostatcima i sastavljaju optužnice po principima: zločina nije bilo, stradali su u “borbenim dejstvima”, ako je i bilo, to je sporadični incident, ako tražite posmrtne ostatke, poturit ćemo ovčje kosti. Nekoliko su puta već to i učinili.

Dnevnik.ba 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

U potrazi za Istinom

‘Bosnom hodi Sefer paša, Bosnu čisti od ustaša’

Objavljeno

na

Objavio

Danas je 17. rujna što znači da je prošlo točno 25 godina od nastanka dokumenta na prvoj slici – zapovjedi glavnog štaba koju potpisuje “zamjenik komandanta” Stjepan Šiber.

Inače, Šiber, po nacionalnosti Hrvat, kao i Srbin Jovan Divjak, bivši je jugo-oficir koji je tobože odlučio “braniti Bosnu” a Muslimanima je dobro došao, kao i Divjak, dakle kao smokvin list koji bi trebao prekriti činjenicu da je tzv. ABiH bila jednonacionalna vojska. Prema tome, angažman ove dvojice je čisto peglanje svoje slike prema vani.

Odmah u točki 1. zapovjeda se “obustava borbenih dejstava” (dakle opet jugo-oficirska retorika)

U točki 2. govori se o slučajeva kad “Armija BiH ima pravo dejstvovati”, pa u zadnjoj rečenici kaže “…ukoliko dođe do ugrožavanja stanovništva na teritoriji koju kontroliraju jedinice Armije BiH od strane srpskih agresorskih paravojnih formacija ili udruženih snaga ovih formacija i postrojbi HVO.”

Postoji izreka “s kim si takav si”.

Pa je Šiber, očito provodeći previše vremena sa Sunitima i sam postao Sunit, pa bestidno izvrće, i to upravo dok njegova Armija BiH “u sadejstvu” sa srpskim agresorskim paravojnim formacijama napada HVO na području Mostara.

A to dokazuje i druga slika, to je isječak iz knjige Esada Šejtanića “Hercegovci na ognjenim vratima Bosne”. Inače, Esad Šejtanić je bio nekakav oficir ABiH u Mostaru, nekakav nižerangirani “komandant” kao što piše u tekstu, ove njegove citate u Haagu rabio je i general Praljak, jer tu se jasno vidi o čemu je zapravo riječ:

Odmah u prvom odjeljku piše kako su “linije prema Srbima bile borbeno neaktivne” pa je “cvjetao šverc”.

Odnosno, za razliku od onog sporazuma s Tuđmanom kojeg je Izetbegović potpisao 14. rujna, a isti taj dan njegovi rade pokolj u Uzdolu (koji se u hrvatskim medijima prikriva možda i zato jer ga je predvodio bivši pripadnik HOS-a Enver Buza) a sutradan Arif Pašalić izdaje zapovjed za napad na Hrvate uz pomoć srpskog topništva, ovaj put, nakon potpisanog sporazuma sa Srbima, Alijini jurišnici poštuju prekid vatre, crta bojišnice prema Srbima se umiruje, a počinje “cvjetati šverc”. Pametnom dosta.

Desno u drugom odjeljku po sredini jasno se piše o “direktnoj artiljerijskoj podršci” srpske strane kao i o “isporuci kritičnih MS” (MS su materijalna sredstva, uglavnom se pod tim podrazumjeva prije svega streljivo a zatim i druga oprema za vojne namjene).
Skroz desno dolje u zadnjem odlomku čovjek sam svjedoči kako je bio na liniji dodira sa Srbima gdje je dogovarana srpska topnička potpora, a Muslimane je u tom dogovaranju sa Srbima predvodio Safet Oručević, a to je pak isti onaj koji danas izigrava nekakvog humanitarca i borca za ljudska prava pa ima nekakvu udrugu koja se zove “Centar za mir” i svake godine dodjeljuje nekakve nagrade “zaslužnima” za njihovu stvar i kad navedem činjenicu da je prošle godine tu nagradu dobio Stjepan Mesić a ove godine Carmel Agius, time sam sve rekao.

Također, na današnji dan prije točno 25 godina Hrvatska vojska se nakon enormnog pritiska međunarodne zajednice povukla iz medačkog džepa.

I time sam završio s iznošenjem kronologije događaja koja je dovela do “pisma šestorice” kojom se traži ostavka Predsjednika Tuđmana, a koje je u “Erazmus Gildi” lansirano 20. rujna 1993. godine, i bilo uvod u pokušaj državnog udara koji je, hvala dragom Bogu, bio neuspješan, jer da je uspio, danas ne bi bilo ni Hrvatske ni Hrvata u BiH.

I zato ja tvrdim da ta današnja “desnica” kojoj je idejni vođa Ivo Banac koji je bio kolovođa te svinjarije i to po narudžbi Josipa Manolića nije nikakva desnica nego obična nakupina detuđmanizatorske pro-AVNOJ gamadi, kojoj bi u svakoj normalnoj državi bilo suđeno za veleizdaju, jer kad ti koristiš međunarodni pritisak koji je nastao zato jer si od srpskih terorista u čistoj operaciji zauzeo tri sela u svojoj državi, dok ti u isto vrijeme muslimanski teroristi hrvatskoj djeci pucaju u zatiljak iz neposredne blizine, ti to koristiš da bi rušio demokratski izabranu vlast i provodio puč, to ne može biti ništa drugo nego teška veleizdaja.

I ako je general Praljak vagao hoće li popiti onaj otrov ili neće (za slabije informirane, da general nije popio onaj otrov on bi danas bio na slobodi) ovakve stvari mogle su biti jezičac na vazi. Jer, što će ti život kad se ne možeš nastaviti boriti za istinu, kad nemaš s kim?

Dana 19. ožujka 1998. godine Predsjednik Tuđman je posve učvrstio svoje uvjerenje o tome što se izvodi na haškom sudu i gdje to smjera, a to je završilo točno tamo gdje je on i pretpostavljao da će završiti ako se to ne pokuša spriječiti svim mogućim sredstvima. I zato je utemeljio skupinu pod nazivom “OA Haag”, koja je trebala opertivno pratiti sve događaje na haškom sudu i štiti hrvatske interese onako kako su Srbi pred istim sudom štitili svoje a Muslimani svoje interese. I dobro nam je krenulo, Ivo Josipović i Ivan Šimonović dobili su za nas proces za sub-poenu kojom se tražila kompletna dokumentacija Ministarstva obrane RH u sklopu predmeta Blaškić, čime smo dobili dobru podlogu za zaštitu svojih interesa. Međutim, 2000. godine vlast se mijenja, na Pantovčak stižu Stjepan Mesić i Tomislav Karamarko, Mesić dila dokumente dok Karamarko pod krinkom “reforme obavještajnog sustava” “razvaljuje OA Haag”.

I to je dijagnoza hrvatskog društva i dan danas, a terapija i lijek za to su samo jedno, a to je da se restaurira OA Haag kojem na čelu ima biti osobno Markica Rebić (i nemojte me više pilati da vam nikad nisam dao niti jedno ime) i da provedu lustraciju detuđmanizacije svim sredstvima ognjem i mačem, i da se više nikad ne dogodi da nekakvi mesići-manolići, banci-karamarci dođu u situaciju određivati stanje stvari u hrvatskoj državi!

Predrag Nebihi

Srbi su topništvom pomagali Bošnjacima protiv Hrvata u napadu na Mostar!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari