Pratite nas

U potrazi za Istinom

TKO JE BIO AGRESOR NA HRVATSKU 1991-1995?

Objavljeno

na

OD KOGA SMO SE BRANILI I OBRANILI U DOMOVINSKOM RATU?

OD JNA I SRBIJE, KOJA JE BILA LOGISTIKA JNA U LJUDSTVU I MATERIJALU!

 DA OVAKO JASNO I GLASNO ISTUPAJU HRVATSKI POLITIČARI,  NE BI SRBIJA STALNO IZNOVA PROVOCIRALA I SOTONIZIRALA HRVATSKU

KADA JE POČELO IZBJEGAVANJE IMENOVANJA AGRESORA I OMALOVAŽAVANJE DOMOVINSKOG RATA?

Odmah  poslije smrti prvog hrvatskog predsjednika DR. Franje Tuđmana,  dolaskom na vlast 2000. godine tzv. šestorke  (dvije koalicije SDP-HSLS i HSS-HNS-IDS-LS), te formiranjem  Vlade na čelu sa Ivicom Račanom.

Izborom za predsjednika RH Stipe Mesića zaokružila se protuhrvatska vlast, na opće oduševljenje antihrvatskih medija, a na veliku žalost ono malo domoljubnih Hrvata.

Tada je nažalost na inicijativu Stipe Mesića počela famozna detuđmanizacija.

Stipe Mesić iz osvete što mu nije uspio državni udar 1994. godine na zgražanje domoljubnih Hrvata uvodi novinare u arhivu dr. Franje Tuđmana i počinje uništavati mladu hrvatsku državu.

Detuđmanizacija se provodi  sistematski, sa svrhom sotoniziranja Domovinskog rata i amnestiranjem Srbije za agresiju sa hrvatske strane, a posebna je priča amnestiranje  sa srpske  strane.

https://narod.hr/kultura/3-sijecnja-2000-izbori-11-dokaza-sdp-hns-stipe-mesic-unistavali-hrvatsku

1.DISKREDITIRANJE OLUJE

Koordiniranom akcijom Stipe Mesić naprasno umirovljuje 12 generala pobjedničke Hrvatske vojske i tako obezglavljuje i rastura hrvatsku vojsku. Uz pomoć medija i dakako Engleske i Francuske pojedinačni zločini pretvaraju se u zločinački pothvat, a da se u isto vrijeme minimiziraju i sakrivaju srpski zločini.

Stipe Mesić dijeli „šakom i kapom „ transkripte i dokumente iz arhive dr. Franje Tuđmana i tajno svjedoči u Hagu, naravno protiv vlastite zemlje, i to kao njen Predsjednik, koji bi po dužnosti trebao braniti interese svoje zemlje.

Apsurdno i nepojmljivo, ali eto moguće!

 2.BRISANJE DRŽAVNIH SIMBOLA I MJENJANJE DRŽAVNIH PRAZNIKA

Naravno odmah je bio na udaru 30. svibanj kao Dan državnosti, a onda i drugi praznici. tako da narod više i ne zna što slavi. Ukinuti su Oltar domovine na Medvedgradu, počasna hrvatska garda pred Saborom, preimenovan je Hrvatski  državni  sabor u Hrvatski sabor, ukinut je  dvodomni Sabor radi apsolutizacije vlasti i dr.

Međutim hrvatski narod se ne može više porobiti i ušutkati,  pa je Marko Perković Thompson počeo organizirati proslavu Oluje u Čavoglavama  5.kolovoza,  a samoorganizirano počelo je i obilježavanje dana Vukovara 18.studeni . kroz Kolonu sjećanja.

 3.BALKANSKI SAMIT U ZAGREBU

Stipe Mesić je uz pomoć francuskog predsjednika Jacque Chiraca organizirao samit Zapadnog Balkana da se obnovi neka nova Jugoslavije . Naravno i Englezi su tu neprestano u igri na strani Srbije.

Tim je samitom počelo zataškavanje srpske agresije i amnestiranje za počinjene zločine i razaranja. Tome je naročiti pridonio Haški sud, koji nije nikada optužio vrh JNA za zločine i agresiju na Hrvatsku.

 4.DEGRADACIJA BRANITELJA I DOMOVINSKOG RATA

Stipe Mesić sa Pantovčaka rukovodi uz pomoć medija sustavno blaćenje braniteljske populacije, optužuje ih se i proganja i dan danas, dok se u isto vrijeme ne priznaju i umanjuju hrvatske žrtve nakon 2. svjetskog rata i to počinjene nakon završetka ratnih operacija.

U tome se naročito ističe HNS i IDS, pa je čak i u hrvatskom Saboru Vesna Pusić izjavila da je Hrvatska bila agresor na BIH. I nije samo ona, već su je poduprli Mesić, Josipović, Nobilo i Milanović, koji joj je potpisao kandidaturu za Glavnog tajnika UN, preporučivši je sa njenom knjigom ‘Demokracije i diktature’ u kojoj Hrvatsku na čak nekoliko mjesta otvoreno optužuje za agresiju na BiH!

Isti ti HNS -ovci i IDS-ovci su i danas u strukturama vlasti, pa nije ni čudno da se izbjegava i samo spominjanje Domovinskog rata.

Moram naglasiti da IDS neprestano podriva opstojnost i teritorijalni integritet Hrvatske, svojim provokacijama za autonomijom.

Jedna od metoda je i sustavno prešućivanje i omalovažavanje žrtava iz Domovinskog rata. Sustavno se provodilo, prema silovanim ženama,  Dok se Mesić otvoreno rugao i nadvikivao s majkama poginulih junaka Domovinskog rata iz legendarne 4. brigade, za to vrijeme je Vesna Pusić provocirala u medijima žene silovane u Domovinskom ratu, danas okupljene u Udrugu Sunčica, pozivajući ih da se pridruže homoseksualnoj paradi u Zagrebu.

5.ZAŠTITA PARTIZANSKIH I UDBINIH ZLOČINACA

Stipe Mesić i drugi političari počinju otvorenu medijsku hajku da se ‘antifašisti ne smiju progoniti’. Kao primjer navodim samo dva slučaja: Stjepana Hršaka koji je ubio 21 svećenika u Macelju i Josipa Boljkovca optuženog za zločine nad razoružanim zarobljenicima i civilima u Karlovcu.

Premda je u to vrijeme još dosta partizanskih megazločinaca bilo živo umreženo postkomunističko, nelustrirano sudstvo s političarima na vlasti koji se redom dolazili iz redova bivše Komunističke partije (i u HDZ-u i u SDP-u) sprječava pravedne procese i osude zločina. Ili ništa ne čini po tom pitanju.

Nikad razjašnjene  smrti hrvatskih boraca za slobodu likvidiranih od Udbe u inozemstvu i Hrvatskoj namjerno se guraju pod tepih, kao smrti Mira Barešića, Ante Paradžika, Blaža Kraljevića i brojnih drugih domoljuba.

Unatoč Rezoluciji Vijeća EU 1481/2006  o osudi komunizma i komunističkih zločina, prema Crnoj knjizi komunizma po kojoj je ubijeno preko milijun ljudi, ukinuta je  Komisija i Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata.

Bivši predsjednik Upravnog vijeća ukinutog Ureda za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata, prof. dr. sc. Andrija Hebrang je rekao;

„Tijekom osnivanja Ureda bili smo cijelo vrijeme u kontaktu s Vijećem Europe koje je izrijekom reklo da zločine ne smije istraživati tijelo državne uprave, jer u tom slučaju EU neće niti financijski pomoći niti surađivati, jer to mora biti neovisno tijelo nepovezano s politikom i aktualnom vlasti. Zato je Ured i bio osnovan kao neovisno tijelo i samostalna pravna osoba, a sada je sve to uvučeno u Ministarstvo branitelja i sada europske institucije ne žele s njima surađivati niti im davati financijska sredstva. Ukidanje Ureda je imalo za cilj da se istraživanje komunističkih zločina potpuno zaustavi. Ured je počeo osnivati županijske organizacije, jer ako hoćete istražiti 960 grobišta koliko ih ima u Hrvatskoj u sljedećih deset godina, morate riješiti njih stotinjak godišnje i mi smo krenuli raditi tim tempom. Ministarstvo s jednim timom to ne može napraviti, a mi smo mogli, jer smo počeli osnivati županijske urede koji su trebali početi s otkopavanjem grobišta na svojim područjima, najmanje desetak grobišta mjesečno. Ministarstvo je proteklih mjeseci otkopalo samo jedno grobište i to ono na Jakljanu, no i ono je otkopano samo da se kaže kako se nešto radi. Time se jasno pokazuje da je cilj novog zakona i ukidanja Ureda bio zaustavljanja istraga i zataškavanje komunističkih zločina „

http://www.narodni-list.hr/posts/1353001

6. ULOGA MEDIJA I MEDIJSKA MANIPULACIJA

Medijska hajka je bila nevjerojatna, uperena prema glavnim nositeljima obrane i vlasti u vrijeme Domovinskog rata. To je bilo toliko degutantno i besramno, prema ljudima i prema javnosti. Na meti su bili doslovno skoro svi koji su imalo domoljubno, hrvatski promišljali od predsjednika Tuđmana, ministra Šuška, načelnika Stožera Bobetka i drugih najvažnijih imena oslobodilačkog rata. Zatvore pune redom isključivo zapovjednici Hrvatske vojske koji su branili Hrvatsku u najtežim vremenima: Brodarac, Glavaš, Norac, Merčep i dr., a Gotovina i Markač su osuđeni u Haagu na dugogodišnje kazne. Tako se stjecao  javni dojam da su samo Hrvati radili zločine.

Razvikan  je i zlorabljen slučaje Zec, za ubojstvo 12.godišnje djevojčice, a nigdje spomena da su agresori ubili 400 djece u Domovinskom ratu.

Danas je razvidno  da je većina te medijske hajke bila vođena nevidljivom rukom, koju mnogi politički analitičari danas pripisuju ostacima KOS-a, jedne od najjačih i najkorumpiranijih kontra-obavještajnih službi u Europi. I ne samo KOS, već i umrežene strukture u vlasti, koje su tu i ostale, umjesto da su lustracijom odstranjene iz javnog i političkog života.

Nebrojeno je dokaza o lažima koje su godinama, još za vrijeme rata dok je Hrvatska bila ubijana, paljena i mučena, plasirane hrvatskom narodu. Prodaja Knina Srbiji, prodaja Vukovara, Vukovar je zamijenjen za Knin, Hrvati stavili bombe na Mirogoj, pred židovsku općinu, Hrvati ubijali djecu u Vukovaru (BBC) i dr. Najveća laž je bila navodni dogovor Tuđman-Milošević o podjeli Jugoslavije, napose Bosne i Hercegovine. Tvrdilo se da je podjela dogovorena na dan  25.ožujka 1991. u mjestu Karađorđevo, Srbija. Rat je odnio desetine tisuća života i strahovitih razaranja i samo to je više nego dovoljan argument za besmislicu te teze

7. MNOGOBROJNE NEVLADINE UDRUGE KOJE SE FINANCIRAJU IZ PRORAČUNA, A RADE PROTIV HRVATSKE.

Što znači  da mi građani RH financiramo kroz punjenje proračuna, putem poreza, doprinosa i raznih drugih zakonima propisanih davanja, udruge koje rade protiv Hrvatske. Kojeg li apsurda, to je stvarno van svakog razumnog objašnjenja.

Jedna od takvih udruga je i Dokumenta, kojoj je na čelu Vesna Teršelić, za koju se ne znaju osnovni podaci, a nije ni hrvatska državljanka. Za takvu osobu je bivši predsjednik Ivo Josipović rekao zamislite da je „ savjest Hrvatske „

Vesna Pusić je obilato financirala tzv. nevladine udruge, a među njima i svoga brata u toj protuhrvatskoj djelatnosti.

Među njima se najviše ističe Dokumenta i Vesna Teršelić, koja se podlo skriva iza hinjene brige za sve žrtve rata i totalitarnih režima.
Njezin selektivni, velikosrpskom agresoru sklon pristup žrtvi je sramota za cijelu žrtvoslovnu zajednicu.

Vesna Teršelić troši godišnje 7 milijuna kuna za razaranje Hrvatske.
To je godišnje 7 milijuna razloga za oduzeti joj hrvatsko državljanstvo.

Suradnici Vesne Teršelić su Hrvati, optuženi za veleizdaju od Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, Ivo Josipović, Stjepan Mesić, Vesna Pusić i Milorad Pupovac. Ona je proglašena nepoželjnom osobom.

Sam bivši predsjednik Ivo Josipović dovukao je od nekuda Vesnu Teršelić i napisao statut i pravilnik za Documentu.

https://kamenjar.com/vesna-terselic-se-osramotila-u-vukovaru/

8 RASPRODAJA HRVATSKE, ENORMNO ZADUŽIVANJE I OSIROMAŠIVANJE STANOVNIKA

Od 15,5 tona zlata  koje smo dobili razdruživanjem od Jugoslavije, po mizernim je cijenama 13,1 tonu prodao HNB u vrijeme SDP-ove Vlade Ivice Račana samo par mjeseci nakon što smo ih dobili,  “Dana 22. kolovoza 2001. godine donijeta je odluka o prodaji zlata…” a ostatak od 2,4 tone prodala je HDZ-ova Vlada u vrijeme Ive Sanadera, doduše po dvostruko višoj cijeni. Obzirom na današnju cijenu zlata obje su nas pogrešne procjene o prodaji državnog zlata koštale oko tri milijarde kuna. Naravno za to nitko nije odgovarao, kao ni za bilo koju štetu nanesenu Republici Hrvatskoj.

Goleme svote novca uložene su u stvaranje i plasiranje raznih konstrukcija o operaciji Oluja koje su trebale stvoriti lažnu sliku o Hrvatskoj, Tuđmanu i Domovinskom ratu. U tom informacijskom ratu sudjelovali su ne samo srpska strana i strani centri moći nego i razni domaći političari, medijski djelatnici i aktivisti. Sav trud koji su u to uložili tijekom gotovo dva desetljeća pao im je u vodu oslobađajućom presudom našim generalima. Nevjerojatno je i nepojmljivo da su hrvatski političari imali stajališta istovjetna KOS-u, muslimanskim tajnim službama iz doba rata, haaškog tužiteljstva. Pogotovo zato što su sve te teze lažne.

Nažalost još su uvijek aktivne, što dokazuje progon branitelja HVO u BIH.

90-tih godina Hrvatska je zbrinula oko 800 tisuća izbjeglica i prognanika, financirala obranu zemlje, a da nije poprodavala ni banke ,ni javna poduzeća ,a ni INU, i zadužila se samo 5 milijardi dolara.   Dok je nasuprot tomu nakon smrti Dr .Tuđmana ,nova vlast Ivice Račana i starih Yugo struktura sa Stjepanom Mesićem počela sa dokapitalizacijom  i rasprodajom banaka i INE, a javni dug se povećao za 8 puta!

Hrvatska se 2000. počela toliko prekomjerno zaduživati da je dug od 9 milijardi dolara (od kojih je 5 milijardi bilo naslijeđeno iz Jugoslavije) u samo 4 godine povećan na čak 24 milijarde dolara! Proces zaduživanja je pokrenut, prekomjerno  zaduživanje i trošenje opteretilo je hrvatskog čovjeka i privredu, a Hrvatska je počela tonuti u beznađe i dugove.

Zakonom o ovrhama , stvorena je masa od 330 000 blokiranih, deložiranih i osiromašenih hrvatskih građana, što je uz nedostatak posla, zbog urušavanja gospodarstva, dovelo do masovnog iseljavanja.

Za čudo ne iseljavaju se nasljednici komunističkih i Yugo  struktura, već djeca hrvatskih branitelja i uništeni seljaci.

I dalje se nastavlja ista politika omalovažavanja, nespominjanja Domovinskog rata, na kojem su temelji samostalne Republike Hrvatske.

Vlada Andreja Plenkovića, da sa sebe skine odgovornost osniva 2.ožujka 2017

Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, poznatije kao Vijeće za suočavanje sa prošlošću.

Rezultat rada toga vijeća uz više izdvojenih mišljenja, je naravno daljnja sotonizacija Hrvatske prošlosti i amnestija jugoslavenske prošlosti uz ostanak crvene zvijezde kao simbola koji se neće kažnjavati.

Nadalje brojni četnički spomenici u Hrvatskoj  nisu otklonjeni, a spomen ploče i spomenici hrvatskih branitelja se sklanjaju ili na njima ne piše protiv koga su se borili, niti tko je bio taj neimenovani i nedefinirani agresor.

Naravno Vlada ne smije protiv Srba ,jer bi skinula srpsku krunu sa glave Milorada Pupovca, koji im sa rukama manjiskih saborskih zastupnika u Saboru održava većinu.

Sve Vlade od 2000 godine na dalje, ništa ne čine za obraniti interese Hrvatske.

Diplomatska predstavništva Hrvatske širom svijeta, ne predstavljaju Hrvatsku i ne čine ništa da bi je obranili od neutemeljenih objeda, dapače čine, ali u kontra smjeru, na štetu RH.

9. DAVANJE PRAVA MANJINAMA, KAKVA NEMAJU U NITI  JEDNOJ EUROPSKOJ ZEMLJI

Treba odmah naglasiti!  Zastupnici nacionalnih manjina su posebna priča i dodatno pokazuju kako se i izigrava i poništava volje birača i odstupa od utvrđenog ustavnog načela općeg i jednakog biračkog prava iz članka 72. Ustava RH. Taj Zakon jedinstven  je u svijetu, po tome što  u Hrvatskoj manjine odlučuju o vlasti umjesto većine.

Koliko nam je nakaradan izborni zakon, odnosno kako Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor izigrava i poništava volju birača , zorno se vidi na primjeru izbora zastupnika nacionalnih manjina

https://kamenjar.com/pero-kovacevic-vecina-drzava-nema-predstavnike-nacionalnih-manjina-u-parlamentima/

Evo primjera kako je to riješeno u nekim Europskim zemljama;

  • Italija u svom Ustavu (članak 67.Ustava ) naglašava „Svaki zastupnik u parlamentu predstavlja Naciju“. Stoga ne postoje mjesta rezervirana za predstavnike nacionalnih (lingvističkih, u Italiji) manjina ni u jednom domu talijanskog parlamenta.
  • U Rumunjskoj imaju pravo na jednog zastupnika svaka prema odredbama izbornog zakona. Građani nacionalnih manjina imaju pravo biti zastupljeni od jedne organizacije.” Dakle, rumunjski ustav i izborni zakon omogućavaju legalno formiranim organizacijama građana koji pripadaju nacionalnim manjinama, u slučaju kada ne uspiju osvojiti ni jedno zastupničko mjesto na izborima za donji dom ili senat, “pravo” na jedan zastupnički mandat ako su diljem zemlje osvojili broj glasova koji čini bar pet posto prosječnog broja glasova važećih diljem zemlje za izbor jednog zastupnika. Mandati dodijeljeni, u skladu s izbornim zakonom.
  • Njemačkim Ustavom (Grundgesetz, GG) nije definirana specifična norma o zaštiti nacionalnih i etničkih manjina. Prema zastupničkom konceptu Bundesrata ne postoji izborni postupak biranja zastupnika nacionalnih manjina u parlament.

 

 

SA DRUGE STRANE, SRBIJA SE IZVANREDNO ORGANIZIRALA SA CILJEM DA SA SEBE SKINE TERET AGRESORA, POČINJENIH ZLOČINA I RAZARANJA

Samo na primjeru srpske izložbe o Jasenovcu u zgradi UN 25. siječnja 2018 godine, vidljivo je kako hrvatska diplomacija ne čini ama baš ništa!

Srbija ima veoma dobro organiziranu diplomaciju povezanu sa srpskom dijasporom, još iz vremena Jugoslavije, koja koordinirano sa srpskom vladom provodi zaštitu srpskih nacionalnih interesa, za razliku od Hrvatske, koja po tom pitanju radi veću štetu nego korist.

Srbija ima  popise koliko ima Srba raseljenih po svijetu i to po državama i kontinentima, i veoma su dobro organizirani i povezani.

http://forum.srpskinacionalisti.com/viewtopic.php?t=6361Naseljeni

Dakle za tu se izložbu znalo puno ranije , jer je slična izložba održana  i u siječnju 2017,godine, ali organizatori nisu uspjeli dobiti prostor u zgradi UN, zbog čega su bili ljuti,  pa su se ove godine izuzetno potrudili i lobiranjem uspjeli. Izložba je najavljena još 22.lipnja 2016 godine, kada su inicijativu Emira Kusturice  pozdravili iz srpske dijaspore i obećali mu svu pomoć.

Svi ovi datumi upućuju na to da je bilo dovoljno vremena za pripremu hrvatske diplomacije da učinkovito odgovore na sve objede i krivotvorine koje  Srbi dijele po svijetu. Koristeći Memorandum SANU 1.2, sada već 3,   bori se za svoje interese. Srpska diplomacija i srpski lobiji širom svijeta imaju široku mrežu sljedbenika ,a gdje smo mi ?

Gdje je hrvatska diplomacija? Gdje su hrvatski lobiji?

Tko bi trebao braniti i promicati hrvatske interese širom svijeta?

Pa, naravno, hrvatska diplomacija, diplomatska i konzularna predstavništva širom svijeta potpomognuta od  hrvatske dijaspore. Što su naši veleposlanici  u Sjedinjenim Državama i Ujedinjenim narodima radili u dvije godine kako bi spriječili da ova sramotna izložba bude postavljena ? NIŠTA

Hrvatskoj  dijaspori smanjen je broj zastupnika u Saboru sa 12 na 3 u mandatu Vlade Jadranke Kosor 16. lipnja 2010.godine i smanjeno broj mjesta gdje mogu glasati, sve sa ciljem da ih se maksimalno onemogući.

Nekoliko bledunjavih pisama Ministarstva vanjskih poslova i protest zbog Bl.Kardinala Alojzija Stepinca.

Na objede Ministra spoljnih poslova Srbije Ivice Dačića ( malog Slobe ) hrvatske vlasti ne žele uzvratiti, jer smo mi Hrvati kulturan narod , ali može se veoma kulturno doslovno „ začepiti usta „ sa argumentima kojih imamo sasvim dovoljno na raspolaganju, da suzbijemo srpske laži i manipulacije.

Na primjer na ,izjava  Ivice Dačića

https://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/svijet/clanak/id/544209/dacic-zurno-uzvratio-plenkovicu-oglasio-se-iz-indije-tocno-je-da-nismo-jednaki-srbija-nije-bila-na-strani-hitlera-ni-provodila-holokaust

“Točno je da nismo jednaki, mi nismo bili na strani Hitlera, nismo provodili holokaust nad Židovima i Hrvatima, nismo tjerali Hrvate da nose obilježja kao što su Srbi i Židovi morali nositi tijekom Drugog svjetskog rata – Židovi žute, a Srbi plave trake”, uzvratio je Dačić Plenkoviću.

Dodatna razlika je u tome što “Srbija ne negira zločine, nego ih kažnjava”, smatra šef srbijanske diplomacije.

Sasvim argumentirano se moglo odgovoriti:

Jeste, jeste ministre Dačiću i bolje i više od Hrvatske, jer ste prvi proglasili da je Srbija „judenfrei“

I objaviti fotografiju kralja Aleksandra Karađorđevića u Mercedesu sa Hitlerom osobno!

Ali bezidejna i bledunjava hrvatska vlast i diplomacija umjesto da ga matira, oni uzmiču! Jadno!

Nedićeva Srbija popularan naziv za profašističku srpsku državu koja je nastala 1941. i nestala je sa svjetske pozornice 1944. pred slomom Hitlerova 3. Reicha.  Unutarnja politika  Nedićeve Srbije bila je pod utjecajem nacističke ideologije i Ljotićeve profašističke stranke ZBOR.

Odmah nakon proglašenja Vlade nacionalnog spasa, unutar Srbije počinju djelovati njemački rasni zakoni. Osnivaju  se i prvi logori Banjica, i  Sajmište i započinje progon i interniranje Židova i Roma. Nedićeva Srbija je organizirala sve ekonomske snage u podržavanju vojnog napora Sila osovine, kao i u zadovoljavanju okupatoru kroz brzo uspostavljanje rasnih zakona,  kroz uništavanje nepodobnih kao Židova i Roma u koncentracijskim logorima   Banjica  i Sajmište u kojima je nastradalo oko 150,000 ljudi

Šef civilne administracije Srbije Dr. Harald Turner u kolovozu 1942. izjavio je da je Beograd bio prvi grad u Europi koja je postala Judenfrei, te da je Srbija prva  zemlja koja je  riješila židovsko pitanje.

A kako Srbija kažnjava zločince najbolje se vidi kroz rehabilitaciju četničkog vojvode Draže Mihajlovića 14,svibnja 2015 godine, kada su poništavanju presude bili nazočni kralj Aleksandar Karađorđević i neizostavni Vojislav Šešelj.

A zamislite si samo da Hrvatska rehabilitira  dr. Antu Pavelića?

Pa to bi bila vriska po cijelom svijetu, ha, ha, ha

Milorad Pupovac dignuo bi i mrtve na noge, samo ne istinu o dr. Šreteru!

Znači može se, uvijek se može reći : mali Slobo itekako je Srbija „bila na strani Hitlera, itekako su Židovi i Romi nosili žute trake“, itekako ste bili prvi koji ste proglasili judenfrei!

MOŽE SE I TREBALO BI ISTINOM PROTIV LAŽI, DOMOLJUBLJEM ILI RODOLJUBLJEM  I NIKAKO DRUGAČIJE !

A SVEGA TOGA NEMA U HRVATSKOJ POLITIČKOJ „ ELITI“

Obrana nacionalnih interesa nije prioritet, bitno je samo  sačuvati  vlast, privilegije, i fotelje do slijedećih izbora i onda prividom demokracije obećati sve što očekuje ovom jadnom, prevarenom, i izmučenom narodu.

I prevariti ga opet nakon izbora neprincipjelnim i nelegitimnim koaliranjem.

Napomena: Na slici je spomenik 12 redarstvenika u Borovu selu, koje su pobili i masakrirali  četnici i JNA  Vidi li se iz teksta na spomeniku tko ih je to masakrirao? Neee, nigdje to ne piše! Zar ti mladi ljudi koji su život dali za slobodnu Hrvatsku nisu zaslužili da se na spomeniku napiše od čije su ruke stradali?

Lili Benčik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

U potrazi za Istinom

Papazjanije ‘teškog duševnog bolesnika’

Objavljeno

na

Objavio

FAH

Postoji jedan lik, zove se, hm, malo je teže reći kako se zove, ali možemo reći da se služi čitavim nizom imena i prezimena: Drago Pilsel, Vjeran Grković, Zvonimir Carlos itd. To je lik koji u dva ujutro ‘mlati djecu’ po hotelskim hodnicima, pri čemu izjavljuje: “Oko 1.50 sati izašao sam četvrti put na hodnik. Nisam bio suvisao u to doba. Hodao sam u pidžami, pod djelovanjem tableta” Izvor: https://www.vecernji.hr/vijesti/drago-pilsel-udario-djecaka-jer-mu-u-hotelu-nije-dao-spavati-351948

Onda imamo činjenicu da je taj tip s više imena i prezimena nego Chico iz romana o Zagoru bio predmetom glavne rasprave na suđenju za Oluju u Haagu. Gotovinin odvjetnik Luka Mišetić tad je, tijekom protuispitivanja svjedoka tužiteljstva Žarka Puhovskog (a koji je skupa s Pilselom, Bancem Čičkom i sličnima djelovao u HHO-u na način da su umjetno proizvodili i umnažali broj srpskih žrtava Oluje za što im je George Soros plaćao skupno pola milijuna dolara godišnje) otkrio da se Drago Pilsel krije iza pseudonima “Vjeran Grković” koji je u Feralu radio jedan intervju s Petrom Mrkaljom (Još jednim sorosevcem iz HHO-a). Za one koji o tome žele znati više, nek pročitaju transkript protuispitivanja od 16. veljače 2009. godine od stranice 16092 pa dalje http://www.icty.org/x/cases/gotovina/trans/en/090216ED.htm

Kako je taj dan vrijeme isticalo, te se dnevno zasjedanje suda približilo svom kraju, Mišetić je nastavio sutradan, kad smo otkrili još veću pikanteriju. Naime, policija iz PU Zadarske zatekla je Dragu Pilsela, Jadranka Mrkalja (sin spomenutog Petra Mrkalja) i još nekoliko osoba tijekom počinjenja kaznenog djela prikrivanja ubojstva u selu Komić u Lici. Kad su policajci legitimirali Pilsela, on se predstavio kao Zvonimir Carlos, a kasnije je o tom događaju pod pseudonimom “Vjeran Grković” u Feralu o tom slučaju postavljao pitanja Petru Mrkalju, a pozivajući se na, zamislite – Dragu Pilsela. Za sve koji se žele o tome detaljnije informirati, stavljam poveznicu na transkript od 17. veljače 2009. to vam počinje na stranici 16105. a na istom transkriptu, na stranicama 16137. – 16138. imate dokaz da je Soros plaćao 500. 000 dolara godišnje HHO-u za proizvodnju lažnih i optužujućih vijesti protiv predsjednika Tuđmana, HV-a, operacije Oluja i Republike Hrvatske. http://www.icty.org/x/cases/gotovina/trans/en/090217IT.htm

Dakle, kad smo utvrdili tko je to Drago Zvonimir Vjeran Pilsel Carlos Grković, sad se možemo pozabaviti njegovim najnovijim pamfletom u kojem on klasično nevjerojatnim lažima pokušava obraniti veleizdajnika Budimira Lončara. Taj pamflet možete vidjeti na ovoj poveznici: http://www.autograf.hr/ovo-je-istina-budimir-loncar-je-omogucio-hrvatsku-neovisnost/

S obzirom da s teškim duševnim bolesnicima (a kako je Drago Vjeran Zvonimir u gore postavljenom članku iz Večernjeg lista opisao sam sebe ) teško smisleno polemizirati, jednako kao i s njihovim duševno osakaćenim tekstovima koji vrve najnevjerojatnijim lažima, uzet ću svega dva primjera iz ovog pamfletića kako bih vam pokazao kako, kad takvi kao Pilsel ili Buda Lončar lažu, to ne može izdržati ni test elementarne kronološke korektnosti, a kamoli da bi ovakav lažljivi pamflet mogao držati vodu kao bar donekle istinit.

Prvo, kaže Pilsel ovako: “Inače, Budimir Lončar se mnogo puta sastao s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, a formalni su susreti održani: 10. 11. 1990., 12. 9. 1991., 10. 8. 1992., 10. 11. 1996. te 10. 9. 1997., kada je Tuđman prihvatio Lončarov savjet da ne ide na vojno oslobađanje Vukovara i istočne Slavonije te uvjeravanje da ima jamstva UN-a da će poduprijeti mirnu reintegraciju.”

Činjenica: Proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja započeo je 15. siječnja 1996. godine kad je Vijeće sigurnosti UN-a donijelo Rezoluciju 1037 i ustanovilo UNTAES, a završio je dvije godine poslije, 15. siječnja 1998. Izvor: https://hrvatski-vojnik.hr/mirna-reintegracija-hrvatskog-podunavlja/ Dakle, taj proces je počeo 21 mjesec prije tog navodnog razgovora, do završetka tog procesa došlo je 4 mjeseca nakon sastanka, a Buda da je upozorio Tuđmana da ne napada vojno?? Sama činjenica da ovo nikad nitko nije spominjao jer se ne može spomenuti ono što se nije dogodilo, a spominje se tak sad, govori samo za sebe. I onda, kažu Zvonimir, Drago, Vjeran i Buda, “ako ne vjerujete meni, pitajte Tuđmana, Tuđman je svjedok”. Umjesto da su toliko drski i pozivaju se na mrtvog svjedoka, zašto se ne pozovu na živog svjedoka Stjepana Mesića, koji je, kao što je poznato, rušeći Ustavni poredak i najveću veleizdaju u povijesti hrvatskog naroda otvorio Tuđmanov arhiv britanskim novinarima i obavještajcima (Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=tOebNGA_z1M) te haškom tužiteljstvu, Feralu, Nacionalu, Globusu i sarajevskim Danima, čudno je kako oni u toj hrpi nigdje ne mogu pronaći taj transkript tog navodnog razgovora Tuđmana i Lončara, a zna se da je Tuđman snimao svaki razgovor. Dakle, svakom razumnom tu je jasno da je riječ o potpunoj izmišljotini.

Kao drugo, Pilsel kaže ovako: Zahvaljujući lobiranju Budimira Lončara u tijelima UN-a (ostat će vezan uz Pokreta nesvrstanih zemalja sve do 1996.), doći će do usvajanje Deklaracije o nezavisnosti RH (21. lipnja 1991., primijenjena s odgodom od tri mjeseca)

Činjenica: Notorna je, općepoznata, tvrda, teška i neoboriva činjenica da je Sabor Republike Hrvatske Deklaraciju o nezavisnosti donio 25. lipnja 1991. Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=6edOi0N_-H0

Pa ako je Sabor donio Deklaraciju 25, lipnja 1991. kako je to onda moguće da su “tijela UN-a usvojila Deklaraciju o nezavisnosti RH 21. lipnja 1991.”? To on hoće reći da su “tijela UN-a” donijela Deklaraciju 4 dana prije Hrvatskog Sabora, valjda s u toliko voljeli Hrvatsku (pogotovo “nesvrstani) a mrzili jugoslaviju da nisu mogli čekati Hrvatski Sabor nego su samoinicijativno proglasili Hrvatsku nezavisnom? Postoji li u ovom djelu svemira toliki idiot da je toliko udaren u mozak da može prihvatiti ovakvu tešku laž kao istinu? Očito da postoji bar jedan, osim Drage-Vjerana-Zvonimira, a predstavio se kao Zdenko Barišić u komentaru odmah ispod teksta. A sad prava istina.

Činjenica je da je srbijansko vodstvo odustalo od ideje očuvanja jugoslavije i pretvaranja iste u unitarnu državu pod vodstvom Srba 24. siječnja 1991. godine kad su Milan Kučan i Slobodan Milošević potpisali srpsko-slovenski sporazum) (Izvor: https://kamenjar.com/o-sporazumu-milosevic-kucan-od-24-sijecnja-1991-2-dio/ Btw, u ovom članku koji je napisan prije više od 4 godine vidjet ćete da linkovi na youtube ne rade. Ti linkovi su bili tamo, ali ovi koji su skinuti s HTV-a ukinuti su intervencijom notornog KOS-ovca Gorana Radmana koji je bio glavni ravnatelj HTV-a i koji se, brišući sve te video-materijale pozivao na copyright HTV-a. A vi i tada i danas imate čitavu hrpu materijala s HTV-a koja nije brisana zbog copyrighta (autorskog prava) ali u njima ne možete vidjeti notornu činjenicu poput one da rat na području ex-yu nisu počeli ni Hrvati ni Srbi ni Muslimani nego jugoslaveni, da ga nisu počeli ni Tuđman ni Milošević ni Izetbegović nego Ante Marković, Budimir Lončar i Veljko Kadijević. Naime, nije samo Hrvatska 25. lipnja 1991. donijela Deklaraciju o neovisnosti. Isti dan isto je učinila i Slovenija te su se Hrvatska i Slovenija odmah i međusobno priznale. Tog istog dana Ante Marković, predsjednik savezne vlade, donosi dvije odluke: 1. Odluka o neposrednom obezbeđivanju izvršenja saveznih propisa o prelaženju državne granice na teritoriji Republike Slovenije 2. Odluka o zabrani uspostavljanja takozvanih graničnih prelaza unutar teritorije SFRJ.

Da bi shvatili što ove odluke znače, moramo se vratiti na 24. siječanj i potpisivanje srpsko-slovenskog sporazuma po kojem “Srbija nema ništa protiv da Slovenija izađe iz jugoslavije a zauzvrat Slovenija nema ništa protiv prava svih Srba da žive u jednoj državi”, onda treba reći i da je kontekst tog događaja direktno povezan s onim što će se dogoditi samo dan kasnije. Naime, tzv. JNA prijetila je izvođenjem vojnog udara. Tuđman odlučuje otići u Beograd. U tom trenutku pušta se famozni film KOS-a sa Špegeljom po kojem tzv. JNA traži izliku za oružanu intervenciju u Hrvatskoj. Tuđman v uče ključni potez i usred Beograda napada Kadijevića za kojeg zna da je labilan, i da, kao što to točno reče Branko Mamula “nije čovjek odluke nego čovjek provedbe”. Uostalom, sve te stvari možete vidjeti u serijalu “Rat prije rata”. Ista je stvar bila u ožujku 1991. Tad je tzv. JNA čekala samo odluku Predsjedništva SFRJ, ali je stvar propala neočekivanim glasom Bogića Bogičevića protiv intervencije. A Kadijević nikako nije sam htio donijeti tu odluku, htio je da mu neka viša instanca donese odluku i da je on onda samo provede. I to se dogodilo 25. lipnja kad Ante Marković kao predsjednik savezne vlade donosi one dvije ranije u tekstu spomenute odluke i tzv. JNA po tim odlukama napada Sloveniju. https://kamenjar.com/26-sijecnja-1991-afera-spegelj-promidzbena-filmska-podvala-srpskog-vodstva/

Kao bivši vojnik koji je vojničku dužnost obnašao preko 15 godina znam nešto o vojsci. Vojska je obično veliki i složeni mehanizam, pogotovo kad govorimo o vojsci kakva je bila bivša JNA, velika vojska, naoružana do zuba, masivna, ali ne baš mobilna kao manje vojske članice NATO-a (na primjer današnja Hrvatska vojska). Takav masivan mehanizam teško se pokreće, a kad se jednom pokrene još teže se zaustavlja. Iate film “Siege” koji je i nedavno bio na televiziji u kojem Bruce Willis u ulozi pukovnika američke vojske objašnjava nekom civilu i kaže: “Vojska ne reže žiletom nego sabljom”. Kad je jednom Ante Marković pokrenuo tu vojsku, ona se nije zaustavila sve dok nije razorila Vukovar, Pakrac, Gospić, Mostar, Sarajevo itd.

Još jednom treba upozoriti i podvući: Odluku o angažmanu JNA nije donijelo ni predsjedništvoi SFRJ koje je po ustavu bivše države bilo jedino tijelo koje je to imalo pravo, a ni famozni Slobodan Milošević, nego Ante Marković koji je tim činom prekršio savezni Ustav, a sve zato jer su on, Budimir Lončar i Veljko Kadijević i tad, nakon proglašenja nezavisnosti Hrvatske i Slovenije i dalje vjerovali u utopijsku ideju o očuvanju jugolslavije, partije i armije. Pritom im je na ruku išao i sramni američki državni tajnik James Baker koji je neposredno prije toga, u društvu upravo Budimira Lončara i na njegovo veliko zadovoljstvo usred Beograda izjavio kako SAD neće priznati Hrvatsku i Sloveniju. Šteta je što je i taj video fantomski nestao s you tubea, jer taj izraz lica Budimira Lončara u tom videu, nakon što Baker to izjavljuje, govori više od tisuću riječi (http://www.forum.hr/showpost.php?p=41564358&postcount=9561). No, svi ti video materijali, svi mogući dokumenti, kao i recimo kompletna web-stranica generala Praljka brišu se valjda jer je tima koji brišu “stalo do istine”, kao što je svakom tko uništava dokaze stalo do istine. Ali, kad unište dokaze onda mogu širiti ovakve laži kao što to ovdje čini Pilsel.

Dakle, nakon ovoga, tzv. JNA je nekih desetak dana ratovala sa Slovencima a onda je uslijedilo primirje i pregovori na Brijunima. Tad je počela internacionalizacija jugoslavenske krize, ali bez UN-a, samo EZ je poslao svog predstavnika, Lorda Petera Carringtona a u svemu je osim njega sudjelovala i famozna “europska trojka” u sastavu Gianni De Michelis, Jacques Poos i Hans Van Den Broek. Konačno je 7. srpnja usvojen “Brijunski sporazum” po kojem se vojska mora vratiti u vojarne a Hrvatska i Slovenija se moraju pridržavati tromjesečnog moratorija na odluke o nezavisnosti. Hrvatska se svoje obveze držala u potpunosti i tek 8. listopada 1991. proglasila raskid svih državno-pravnih sveza sa SFRJ, a JNA se nije držala istog jer je, kao što je poznato krajm kolovoza počela opći napad na Vukovar, a prije i poslije toga i n a druga mjesta u Hrvatskoj. Zapravo je britanski Lord Peter Carrington tu kupio tri mjeseca JNA da može srušiti Hrvatsku, a nakon toga još tri mjeseca, jer je, kao što je poznato, Hrvatska od strane EZ-a priznata tek 15. siječnja 1992. godine.

UN u igru ulazi tek 25. rujna 1991. kad uvodi embargo na uvoz oružja najviše zahvaljujući upravo Jamesu Bakeru i Budimiru Lončaru. O tome sam napisao jučer pa tko želi može se informirati ovdje https://kamenjar.com/zbog-embarga-je-pao-vukovar-zbog-toga-smo-imali-puno-zrtava-jer-se-nismo-imali-cime-braniti/

Sve ostalo su priče za malu djecu i teške naivce koje više ne puši čak ni Novi list!

Predrag Nebihi

Napomena: Mišljenja i stavovi izneseni u tekstovima osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta uredništva portala.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

U potrazi za Istinom

Davor Dijanović: Velikosrpski mitomani ne posustaju

Objavljeno

na

Objavio

U isto doba dok se istraživačima logora Jasenovac u Hrvatskoj želi onemogućiti rad i začepiti usta otrcanim i neutemeljenim optužbama za ‘revizionizam’, ‘fašizam’, ‘negacionizam’ i ‘ustašoidno buncanje’ (nismo sigurni možemo li uskoro očekivati i nekoga novog Kangrgu da za ‘revizioniste’ predloži ‘željeznu štangu’ ili nekoga novog Babića da im presudi sa ‘zemljicom čarnom’ i ‘travom zelenom’), velikosrpska beogradska čaršija ponovno agresivno vitla jasenovačkim bičem.

Sredstvo za discipliniranje ‘neposlušnih Hrvata’

Poznato je da je u vrijeme Jugoslavije jasenovački bič predstavljao najsnažnije sredstvo discipliniranja ‘neposlušnih Hrvata’. Monstruoznim i podlim, upravo velikosrpskim preuveličavanjem broja žrtava jasenovačkoga logora htjelo se Hrvate prikazati kao genocidan narod koji ne zaslužuje vlastitu državu. Jasenovac je, prema riječima jugoslavenskoga generala Jefte Šašića, predstavljao ‘kohezivno tkivo Jugoslavije’. U legitimiranju jasenovačkoga mita sa suludim milijunskim brojkama žrtava u tom je razdoblju velikosrpskim krugovima svestrano asistirala bulumenta tzv. hrvatskih komunista.

Isti oni historiografski krugovi koji su u vrijeme Jugoslavije legitimirali suludu milijunsku brojku žrtava, nakon hrvatskoga osamostaljenja snizili su ju desetak puta, a poimenični popis žrtava objavljen je na stranici institucije JUSP Jasenovac. Gotovo svakoga tjedna, doduše, otkrije se neka lažna žrtva na tom popisu (u otkrivanju prednjače upravo autori Hrvatskog tjednika), no to ‘znanstvenike’ iz spomenute institucije mnogo ne zamara: ako se otkrije deset lažnih žrtava (primjerice, dvostruka imena ili jasenovačke žrtve koje su umrle prirodnom smrću 20 godina nakon rata) oni pronađu i dopišu deset novih ‘žrtava’. Takav znanstveni terorizam moguć je vjerojatno jedino u Hrvatskoj; u svakoj bi drugoj državi krivotvoritelji ostali bez posla i bili izvrgnuti javnoj etičkoj osudi. No u državi Hrvatskoj, u kojoj je stvorena akademsko, društveno-političko i medijsko ozračje da treba skratiti za glavu one koji se zalažu za punu povijesnu istinu, moguće je baš sve.

Posebno se udara na bl. Alojzija Stepinca

A još su fantazmagoričniji scenariji mogući u Republici Srbiji. Ondje se, naime, čini sve da se i dalje legitimira i perpetuira brojka od najmanje 800.000 jasenovačkih žrtava i da se ta slika što snažnije pošalje u svijet. Srpski redatelj Emir Kusturica najavljuje snimanje filma o Jasenovcu, a drugi redatelj, književnik i ratni ‘komandant’ tzv. Belih orlova, jasenovački hiper-mitoman Dragoslav Bokan najavljuje izradu mrežne stranice kako bi se svijet upoznao sa „svirepim zločinima ustaških đelata“. Koliko je Bokan ozbiljan u svojim namjerama, svjedoči i njegovo ‘otkriće’ da je Ante Pavelić u vrijeme emigracije u Italiji ‘studirao’ turski genocid nad Armencima kao model-predložak kako riješiti srpsko pitanje u Hrvatskoj. Nema toga što ne će izmisliti patološki um velikosrpskoga luđaka ne bi li potkrijepio svoje mitomanske narative.

U okviru velikosrpske jasenovačke mitomanije posebno se udara na bl. Alojzija Stepinca. U razgovoru za ‘Večernji list’ židovska povjesničarka dr. sc. Ester Gitman, autorica knjige Kad hrabrost prevlada, svojedobno je za Stepinca izjavila kako je on za nju ‘model, uzor humanosti i ljubavi prema čovjeku bez obzira na to kojoj vjeri ili rasi pripada. Njegove su misli i ideje bile pozitivne i uvjerena sam da će i nakon moje knjige mnogi spoznati koliko je Stepinac dobroga učinio za židovski i hrvatski narod’. A spašavao je Stepinac i Srbe, što mnogo ne zanima velikosrpske mitomane koji ga žele prikazati kao jednoga od arhitekata genocida u NDH.

Hiperrealističnim opisima želi se izazvati užas kod čitateljstva

Prije nekoliko dana beogradske Večernje novosti u okviru protustepinčevske kampanje (Srbi se, usput govoreći, hvale kako su lobiranjem u Vatikanu zaustavili Stepinčevu kanonizaciju!) objavili su pamflet kojim se pokušava dokazati kako je Stepinac znao za ustaške zločine u Jasenovcu (pa ih je onda valjda, to je skrivena poruka teksta, i podupirao). Tekst kao i svi slični u Srbiji igra na emocije te slikovitim i hiperrealističnim opisima želi izazvati užas kod čitateljstva.

U tekstu tako čitamo (tekst radi literarne uvjerljivosti donosimo u originalu): ‘Ustaške okrutnosti ne sastoje se samo u ubistvima. Starci, žene i deca redovno su prvo strašno zlostavljani, pa tek onda ubijani. Ovi nevini Srbi prikivani su na panjeve, plamen vatre je lizao njihova gola prsa, njihova je koža zguljivana, otvorene rane peskom i solju posipane, oči kopane, uši, nosevi i jezici odsecani. Deca su bacana u vatru, kipuću vodu i krečane… I još mnogo užasnih zločina je učinjeno o kojima kulturno čovečanstvo uopšte ne može da ima predstavu.’

Ovakvi hiperrealni literarni opisi u kontekstu govora o Stepincu mogu izazvati jedino gađenje prema njegovoj osobi. Cilj ovakvih tekstova nije povijesna istina i izražavanje dužnoga pijeteta prema žrtvama nego se radi o propagandi kojoj je cilj proizvodnja mržnje i odgoj novih srpskih naraštaja za neke nove ratove motivirane umobolnim velikosrpskim planovima i programima koji se u svakoj prilici oslanjanju na kult ‘ugroženoga Srbina’.

Velikosrbi su, za razliku od hrvatskih dudeka, jako dobro svjesni da im intra muros politika i propaganda koja bi bila ograničena na Srbiju i ‘region’ nije od velike koristi. Zato se svim silama trude da svoje mitomanske narative plasiraju u inozemstvo: prevođenjem velikosrpskih pamfleta ili financiranjem stranih autora koji će podupirati njihove teze. A ako je taj strani autor još Židov, gdje ćeš boljega posla! Židovsku patnju velikosrpski jasenovački mitomani vide kao dobro sredstvo da svojoj mitomaniji daju aureolu kvaziobjektivnosti.

Greif: Najmanje 800.000 ubijenih Srba u Jasenovcu – poruka koja se šalje u inozemstvo

U jasenovačkoj propagandi velikosrpski su krugovi tako stvorili simbiozu s Efraimom Zuroffom (koji, kao i Srbi, negira genocid u Srebrenici), a ovih dana, čitamo u srpskim medijima, simbioza se nastavlja i s prof. dr. sc. Gideonom Greifom, izraelskim povjesničarom koji se ranije uglavnom bavio logorom Auschwitz, a u posljednje vrijeme sve više logorom Jasenovac. Greif je pred koji dan u Srbiji predstavio knjigu ‘Jasenovac, Auschwitz Balkana’, a ranije smo ga upoznali kao organizatora izložbe pod nazivom ‘Jasenovac pravo na nezaborav’ (koja je početkom prošle godine održana u zgradi UN-a) i kao velikoga protivnika Stepinčeve kanonizacije.

U izjavama za srpske medije Greif je nedavno izjavio kako je četiri godine radio na spomenutoj knjizi i da je u Jasenovcu na najokrutniji način ubijeno ‘minimum 800.000 Srba i oko 40.000 Židova’. Nakon izjave o 800.000 ubijenih Srba u Jasenovcu (veći broj od 90.000-100.000 ukupnih žrtava u Hrvatskoj ne spominje ni prof. dr. sc. Ivo Goldstein) prestaje ozbiljna rasprava i započinje mitomanija.

Za Greifa je tako Jasenovac bio ‘imperij smrti’ u kojemu je ‘postojalo 57 različitih načina ubijanja žrtava’. ‘Siguran sam da ih u Auschwitzu nije bilo toliko. To je svjetski rekord. Nema takvog nečeg u povijesti čovječanstva’ – istaknuo je Greif za srpske medije i dodao da ne smije biti sumnje o broju žrtava i podsjetio da je istraživanje zajedničke hrvatsko-srpske komisije pokazalo da je bilo 1, 4 milijuna žrtava. Dakle 800.000 je minimum, a stvarni broj žrtava u Jasenovcu mogao bi biti 1,4 milijuna! To bi praktički značilo da su u NDH pobijeni gotovo svi Srbi. No, tko zna, možda jednom doznamo i da je pobijeno 10 milijuna Srba? Mitomanija, naime, nema granica. Kao ni velikosrpsko ludilo.

Greif je najavio i snimanje filma u suradnji s Kusturicom pa je jasno koliko će taj film biti objektivan i utemeljen u činjenicama. Za Greifa ustaše su gori i od nacista pa je tako, govoreći o razlikama između Jasenovca i Auschwitza, naveo kako su nacional-socijalisti voljeli da im žrtve ne budu pred očima, voljeli su čistu smrt, dok su ustaše uživali osjetiti patnju svojih žrtava. Neovisno o tomu što se, kako vidimo, radi o najordinarnijoj propagandi (Greifa su očito u pisanju knjige i ‘istraživanjima’ literaturom kapacitirali isključivo velikosrpski mitomani i patološki lažovi) Greifova je knjiga objavljena na engleskom jeziku, a i film će vjerojatno biti namijenjen stranome gledateljstvu. Postavlja se u tom kontekstu pitanje hoće li Hrvatska reagirati na navedene pamflete koji na međunarodnoj razini imaju cilj sotonizacije hrvatskoga naroda. Budući da dosadašnji odnos prema ovoj problematici, gdje ne samo da se na strane jezike ne prevode hrvatski autori koji delegitimiraju velikosrpske jasenovačke mitove nego im se želi i otežati rad u Hrvatskoj, i gdje se na strane jezike ne prevode svjedočenja logoraša koja mijenjanju dosadašnje slike i percepcije, jasno je što možemo očekivati od dičnih institucija Republike Hrvatske – kuriozitetne samoukidajuće države.

Davor Dijanović
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari