Connect with us

BiH

Tko je bio prije? Hrvati ili muslimani?

Objavljeno

on

Bosna i Hercegovina je jedno globalno gradilište zidova i granica, provalija i ponora. Po cijeloj zemlji čuju se politički strojevi koji ruše mostove i grade zidove, ruše uključivosti i grade isključivosti, ruše toleranciju i grade mržnju, ruše šarolikost i grade jednobojnost, ruše suživot i grade odvojenost, ruše multikonfesionalizam i multinacionalizam i grade hegemonizam, ruše stare beha nacije i grade nove. Naprosto ruše staru sliku Bosne i Hercegovine sa svim njenim mozaičnim kockicama, i grade neku novu Bosnu i Hercegovinu koju nitko,  zbog crnila koje na njoj dominira, ne želi  ni gledati, a još manje  diviti joj se i imati je takvu.

[ad id=”68099″]

Bosna i Hercegovina je zemlja rušitelja iz koje su otišli, ili protjerani, svi graditelji svakog predznaka moderne svjetske političke arhitekture. Bosna i Hercegovina je i zemlja giga lažljivaca koji lažu o svakom pojedincu koji nije njihove vjere i nove nacije. Lažljivaca, a lažljivci su i ubojice jer i lažu kako bi imali razloga za mržnju i ubijanje, koji lažu čak i o svjetskom književnom velikanu, nobelovcu svjetski i bosanskohercegovačkih prostora, Ivi Andriću. I nije prvi put da ti lažovi, ti rušitelji beha šarenila, ti suvremeni beha isilovci, izmišljaju takve laži o hrvatskom nobelovcu za književnost Ivi Andriću. Isilovski udaraju po njemu i njegovim djelima, u prvom redu za to što nije ni njihove sadašnje vjere, ni stare, a ni  nove nacije. Izmišljaju ti beha isilovci takve laži da se i papir srami toga što pišu o tom hrvatskom velikanu, samo zato što je o  turskom okupatoru pisao istinu, kao i istinu stradanja okupirane beha, svoje,„raje“ koja je golu egzistenciju plaćala dankom u krvi, i prislinim islamiziranjem.

Ruše ga, i ako je on neurušiv zbog velikih književnih djela koja je ostavio i Bosni i Hercegovini i svijetu u cjelini, kao što isilovci ruše spomenike i djela svjetskih velikana po Siriji i Iraku, čime su se ti beha isilovci izjednačili s isilovcima Bliskog istoka. No, tim kulturocidom koji se paralelno s onim na Bliskom istoku provodi i u Bosni i Hercegovini, beha isliovci i Bosnu i Hercegovinu izjednačuju s islamskom državom, genocidnom tvorevinom koju cijeli svijet sudi i osuđuje, samo ne i oni koji zlodjela kulturocida čine i po Bosni i Hercegovini. Beha isilovci ubijaju Ivu Andrića, i izgone ga iz Bosne i Hercegovine, ne samo zbog toga što je bio Hrvat i katolik. Naravno i zbog toga jer su zbog hrvatstva i katolićanstva protjerali u građansko konfesionalnom beha sukobu više od pola milijuna tog naroda. Ubijaju ga za to što je Andrić bio veliki prijatelj bosanskih fratara najvjernijih čuvara Bosne i Hercegovine. Progone ga zato što je pisanom ostavštinom nikad dokučiv njima, i što oni niti su imali niti će ikada imati takvog književnog velikana, i takvog pisca o Bosni i za Bosnu i Hercegovinu.

A da u laži nemaju granica, granica je za njih jedino Bosna i Hercegovina bez Andrića i svih onih čiji je on bio, govori i nova isilovska agresija na roditelje Ive Andrića. Naime u jednom isilovskom portalu, kojeg po svemu sudeći uređuje Mustafa ef. Cerić, jedan od pedeset vodećih muslimana u svijetu, a isti portal financira Saudijska Arabija, Kuvajt, Ujedinjeni Arapski Emirati, i još neke islamske zemlje, piše između ostalih izmišljotina i laži: „Ivi Andriću je otac bio musliman a majka katolkinja“. Pa ako je takva ljudska mizerija u Bosni i Hercegovini, a jest, ona po brutalnosti ponižavanja nadmašuje sve one isilovske zločine što ih svijet gleda i sluša.

Ne zadovoljavaju se bošnjački isilovci ubijanjem samog Ive, nego pokušavaju ispod svake razine, ispod svake pojedinačne i nacionalne kulture, ocrniti i osramotiti i Ivinu majku. Zaista isilovski posao rušenja i ponižavanja svega što nije muslimansko i islamsko. Takva poniženja Hrvati katolici su proživljavali u vrijeme turske  okupacije, u vrijeme koje je Ivo najbolje opisao, i budućnosti Bosne i Hercegovine darovao i ostavio. Stoga je posao suvremenih beha isilovaca pokušaj vraćanja turskog genocidnog vremena, istog onog kada su Turci spavali prvu noć sa udatom katolkinjom, a njen muž time bio ponižen isto onako kako danas isilovci ponižavaju kršćane i kršćanke u isilovskoj državi. Tursko vrijeme okupacije Bosne, a koje zagovaraju bošnjačke političke i vjerske vođe, je zapravo preteča današnjih isilovaca. Ovakvim isilovskim agresijama, izmišljenih laži i poniženja Ive i njegove majke, u 40-oj obljetnici Andrićeve smrti, još jedan je korak Bosne i Hercegovine u vrijeme Osmanlija, i njihovih zločina nad katolkinjama onog vremena.

http://vikici.net/wp-content/uploads/2015/01/Stecak-735x400.jpg

Sve je muslimansko, pa i stećci!

Vraćanje tog genocidnog osmanskog vremena odvija se i kroz sve šire prisustvo Turske u beha suvremenosti. Turski povratak u Bosnu i Hercegovinu nije mačom i sabljom, ali jest putem laži kakva je ova o Ivi Andriću. Povratak Turske u Bosnu i Hercegovinu vrši se i kroz „humanitarnu“ pomoć Sarajevu  urušenim autobusima koji prokišnjavaju, i u kojima putnici moraju držati kišobrane otvorenim kada se u njima voze po kiši. Dovoljno jasno kako se Turska vraća u Bosnu i Hercegovinu, i kako se Bosna i Hercegovina izdaje Turcima. I opet Bosna šaptom pade. U taj proces izdaje Bosne i Hercegovine, koji se ubrzano širi, napose poslije Daytona i šerifovanja tim dunjalukom švedskog diplomate Carla Bildta, te napose poslije britanskog salvet diplomata Ashdowna, osnivaju se i različite „kulturne“ asocijacije povezivanja, Zajednica općina turskog svijeta. Ne slučajno u tu zajednicu prvi je ušao Travnik, kao centar Središnje Bosne, najstradalniji prostor hrvatskog naroda, kroz cijelu njegovu višetisućljetnu povijest u Bosni i Hercegovini. Travnik nije prvi u toj Bakirovo-Erdoǧanovoj zajednici turskog svijeta što je centar hrvatskog otoka u Bosni i Hercegovini, i kojeg nije splavio ni muslimansko-mudžahedinski veleval u muslimansko-hrvatskom sukobu, već i zbog povijesne istine koju je pisao Ivo Andrić i o tom gradu, i zbivanjima u njemu i oko njega. Kada je Travnik ušao u Zajednicu općina turskog svijeta, za njim ulaze Zenica, Doboj, Visoko, te ona mjesta u kojima se danas slobodno vijore zastave isilovske države.

Zidovi su to koji se grade u Bosni i Hercegovini, ali koji dijele i tu zemlju od Europe, i Europu od Bosne i Hercegovine. Za beha isilovce, kojima i jedan književni nobelovac nije kulturna veličina, samo za to što je pisao, kao najveći sin Bosne i Hercegovine, a time i njezin veliki branitelj, stradalničku istinu svoje zemlje, istinu njezina okupatora i janjičara koje je agresor proizvodio.  Ti zidovi koji dijele  Bosnu i Hercegovinu od Europe su i mostovi koji je vežu s turskim agresorom, Turskom i islamskim svijetom, ali, na žalost i s isilovskom državom. Stoga je vrlo opasna rušilačka bošnjačka gradnja zidova između Bosne i Hercegovine i Europe, i mostova između Turske i Bosne i Hercegovine.

Materijal kojim Bošnjaci grade te građevine su, „Ivo Andrić je sin muslimana i majke katolkinje“, „Nikola Tesla je musliman“, „svi bosanskohercegovački kraljevi prije osmanlijskog osvajanja Bosne i Hercegovine su bili muslimani, Hrvati su pokatoličeni muslimani“… Bošnjačko priznanje istine da je Turska bila najkrvaviji i najbrutalniji okupator Bosne i Herecgovine, da je počinila i genocid, i kulturocid, i konfesiocid u okupiranoj zemlji, što je najbolje pisao i opisao Ivo Andrić, kao i priznanje muslimanskog zločina, u beha građansko-konfesionalnom sukobu za teritorij, nad Hrvatima najjači je temelj buduće beha zajednice, u njenziim nacionalnim i vjerskim razlikama. Priznavanjem tih istina otkrili bi i masovne grobnice poubijanih Hrvata u Maljinama, Bugojnu, kao i ubojice hrvatskih povratnika u Srednjoj Bosni. Bez istine nema Bosne i Hercegovine.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari