Pratite nas

Komentar

TKO JE IZIGRAO BUŠIĆANSKI PROGRAM NACIONALNOG IZMIRENJA

Objavljeno

na

Tko ga je izigrao i tko ga je urušio? Gdje je to Trg Ante Pavelića u Zagrebu ili bilo gdje i Hrvatskoj, ili najmanja slijepa ulica ili najzabiti puteljak pod njegovim imenom? Gdje su proslave Desetog travnja ili Pavelićeva rođendana u Hrvatskoj? Gdje su ustaški sinovi u poziciji vlasti?

Je li pomirba tako ugođena, da se naše očeve a sada i djedove, njih 18 divizija Hrvata koji su se prijavili braniti svoju državu, proglasi fašistima i zločincima, a partizane pod vodstvom Josipa Broza Tita herojima, pa da se tako pomire sinovi parizana i ustaša?

[ad id=”93788″]

Hrvatska politička emigacija, čiji je najprominentniji predstavnik post-proljetnog vremena, Bruno Bušić raširio ideju nacionalnog izmirenja, dočekala je proglašenje hrvatske samostalnosti jedinstvena s razrađenim i prihvaćenim programom izmirenja sinova partizana i sinova ustaša, baš doslovno tako, kako je Predsjednica naglasila u svom obraćanju Hrvatima.

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Nije bilo niti jedne skupine u hrvatskoj emigaciji, uključujući i propadnike HOP-a, organizacije proistekle iz ostataka razbježanih civila i vojske NDH, koja nije prihvatila ideju nacionalnog izmirenja, koja s njom nije stigla do hrvatskog osamostaljenja.

Naglašavam iseljeničke državotvorne hrvatske organizacije jer su sve do osamostaljenja, to bile i jedine organizacije koje su postojale, s obzirom da u Domovini organizirani državotvorni rad nije bio moguć.

Povrh toga, nitko nikada pa ni oni koji su bili ustaše ili preživjeli nosioci ustaške vlasti nikad nisu govorili o obnovi ustaškog režima, nego samo o obnovi hrvatske državne samostalnosti.

Štoviše, one rijetke koji su u političkom neznanju znali spomenuti da teže novom ustaškom režimu u Hrvatskoj nakon osamostaljenja, sami su prekoravali i objašnjavali da ustaštvo predstavlja stvar povijesti, samo ne one proistekle iz jugoslavenske propagande, nego hrvatske, zasnovane na povijesnim činjenicama.
S tim smo došli u Hrvatsku, a pomirba kako ju je tumačio Predsjednik Tuđman nikla je iz torbe Brune Bušića koji ju je razradio dok je radio u Tuđmanovu uredu Instituta za historiju radničkog pokreta.

REŽIM I DRŽAVA

Predsjednica, međutim, govori o režimu a ne o državi i dok god se to jasno ne odvoji i ne razdijele pojmovi režima i države, sve ovo ostaje do daljnjega mutna voda u kojoj razni ronioci sakrivaju svoje namjere.

Hrvatski je narod svojoj samostalnosti težio svake godine od dana kad je pao pod tuđu dominaciju. Hrvati su htjeli samostalnu državu i 1741. i 1791. i 1841. i 1891. i 1941. i 1991., podjednako, s istim žarom i ostvarili su ju kad su mogli, kako su mogli i s kim su mogli, i dočekali ju s veseljem i 1941. i 1991.
To da je ona bila krnja a ova da nije, bilo bi bolje da se nije spominjalo, ne zato što ona nije mogla niti veća, nego zato što ova ne može biti manja.

Na žalost, nitko u Hrvatskoj niti danas ne želi razdvojiti pojmove režima i države, jer to onda dovodi na dnevni red pitanje tko je stvarao hrvatsku državu a tko ju je rušio i obnavljao Jugoslaviju, tamnicu hrvatskog naroda, koju su i komunisti sve do njena raspada 1941. jednako tako gledali, jedanko kao i HSS i UHRO i svi od krajnje ljevice do krajnje desnice.

Ntiko ne želi razdvajati pojmove režima i države, jer iz toga proizlazi da su komunisti trebali rušiti ustaški režim a ne hrvatsku državu, a rušili su državu, oni hrvatsku 2 puta, a mi jugoslavensku 2 puta, pa ipak smo se htjeli izmiriti.

Neka procjena o tome tko je počinio koliko zločina bude stavljena u zadatak povjesničarima, da na osnovu istinskih podataka utvrde istinu, a ne na osnovu jugoslavenske velikosrpske propagande. Neka ne bude ostavljeno političarima, uključujući i Predsjednicu, da odlučuju tko je bio koliki zločinac, jer režim je samo uska elitna grupa na vrhu vlasti a Hrvati koji su se dobrvoljno javili braniti hrvatsku državu, nisu bili niti malo drugačiji od braniteja koji su prijavili braniti hrvatsku državu 1991. Branili su je od istih snaga od kojih su je branili u Domovinskom ratu, od četnika Momčila Đujića onda a od četnika Vijislava Šešelja sada, od partizana Đoke Jovanića onda i od partizana Veljka Kadijevića sada.

Kao što rekoh, neka sve zlo što se ima pripisati ustaškom režimu, bude pripisano ustaškom režimu na osnovu istinom utvrđenih podataka, imajući na umu da je režim relativno uski krug ljudi i da stotine tisuća Hrvata koji su se odazvali braniti svoju državu nisu bili ni fašisti ni zločinci. Dapače, većina nije ni znala tko su fašisti a tko su komunisti i koje su im razlike. Ako su oni koji su četnike iz Bosne pretjerali preko Drine s teritorija hrvatske, države zločinci i fašisti, tko će zaustaviti da i branitelji u Domovinskom ratu, koji su potjerali četnike najprije iz Zapadne Slavonije a onda iz ostalog dijela Hrvatske, ne budu također prozvani zločincima i fašistima?

Predsjednica je jako dobro odmjerila svoj govor i nigdje nije spomenula da su ustaše i partizani bili zločinci, kako se spominje u naslovu ovog teksta, nego je osudila “ustaški režim” i “zločinački jugoslavenski komunistički režim”.

NACIONALO IZMIRENJE

Tko ga je izigrao i tko ga je urušio? Gdje je to Trg Ante Pavelića u Zagrebu ili bilo gdje u Hrvatskoj, ili najmanja slijepa ulica ili najzabiti puteljak pod njegovim imenom? Gdje su proslave Desetog travnja ili Pavelićeva rođendana u Hrvatskoj?

A sada se spomenite Trga Maršala Tita i još hrpe njegovih ulica i objekata. Spomenite se proslave u Srbu kuda su odlazili hrvatski predsjednici i svega što je taj ustanak donio Hrvatskoj. Spomenite se i Brezovice kuda i Predsjednica odlazi slaviti ustanak. Tko je izigrao pomirbu? Kako će se miriti sinovi ustaša i partizana kad se ne samo roditelje ustaških sinova imenuje zločincima nego i njih, kad ih sam predsjednik države identificira kao ustašku guju, a premijer Milanović, ne samo narod nego i stranku danas na vlasti, u kojoj nikad nije bio niti jedan ustaša a bila je cijela legija partizana, imenuje fašističkom i ustaškom.

Pod kojim se to uvjetima provodi pomirba u Hrvatskoj? Je li to tako uređeno da se naše očeve a sada i djedove, njih 18 divizija Hrvata koji su se prijavili braniti svoju državu, proglasi fašistima i zločincima a partizane pod vodstvom Josipa Broza Tita herojima, pa da se tako pomire sinovi parizana i ustaša?

Je li to pomirba da najnotorniji živi prestavnik zločinačkog jugoslavenskog komunističkog režima Josip Manolić, koji je priskrbio da taj režim postane zločinački, kao počasni gost dolazi na inauguraciju Predsjednice? Je li to pomirba da udbini ubojice i organizatori ubojstava, izvršitelji zločina jugoslavenbskog komunističkog režima, njih na stotine, danas uživaju zaštitu hrvatske države i iz džepova ustaških sinova bivaju nagrađeni za svoje zločine. Zar je potrebno boljeg dokaza uvjetima pomirbe od podatka da najljepši trg u Hrvatskoj nosi ime nositelja režima koji Predsjednica naziva zločinačkim? Je li netko na skupu tražio da trg dobije ime Ante Pavelića?

Ako je to postavljeno kao kriteriji pod kojima se trebala obaviti pomirba, onda je onaj tko je te kriterije postavio, svaku pomirbu sabotirao i danas trlja ruke od zadovoljstva jer pod ovim uvjetima nema pomirbe.

Dinko Dedić

[ad id=”93788″]

Obraćanje predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović o ideološkim podjelama u društvu

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kuljiš se obrušio na Škoru: Nisam odavno u hrvatskoj politici vidio toliki nesrazmjer programa i osobe

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednički izbori potkraj godine mogli bi biti najzanimljiviji do sada. Posebno se na političkoj sceni zahuktalo nakon objave kandidature pjevača Miroslava Škore. Nekoliko dana prije isto je učinio Zoran Milanović. Još se čeka odluka aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Ove teme komentirao je politički komentator, novinar Denis Kuljiš.

– Mene dosta začudilo da je Škoro išao s tom platformom gdje je on zapravo prepisao kompletno ustavna rješenja 5. republike. Znači one ovlasti koje je dobio Charles de Gaulle kad je francuska vojska doslovce izvršila državni udar zbog situacije u Alžiru, 1958. godine.

– Ja ne vidim da je kod nas situacija takva da bi prvi mehanizirani gardijski zdrug došao tu na političku pozornicu i nametnuo taj tip predsjedničkih ovlasti koji zapravo dokida Republiku. 5. francuska republika nije demokratska republika u smislu parlamentarne demokracije. Tamo predsjednik imenuje premijera, parlament ima samo zakonodavnu moć, nema izvršnu.

– To je više nego predsjednički sustav. To je tip ovlasti koje nije imao Tuđman.

– Osnovno u tim ovlastima je da on supotpisuje zakone. To je imao drug Tito. On je supotpisivao svaki zakon koji je donosila savezna skupština. I imao je pravo izdavati svoje ukaze. Dobro to Škoro nije rekao, ali zapravo ove referendumske ovlasti su isto što i ukazi. Znači ako dovoljno skineš cenzus za održavanje referenduma onda možeš kupiti na bilo kojem pitanju 10 000 ljudi koji će potpisati bilo kakvu referendumsku inicicjativu, onda to daš na referendum na koji izađe 17 posto ljudi i onda ako je 50 posto ZA ti imaš zakonodavnu incijativu. Znači to je isto kao da izdaješ ukaze. To je sve skupa jedan monstruozni koncept stvaranja personalne vlasti u demokratskoj parlamentarnoj državi.

– To je zapravo i Josipovićev koncept i program koji je sad produbljen i radikaliziran.

– Mislim da u Hrvatskoj ne može pobijediti personalna diktatura, demokratsko parlamentrano uređenje. Mi smo imali predsjednički sustav koji je imao jedan oblik autoritarne vlasti sa svim ovlastima u rukama predsjednika Tuđmana, ali on je napravio tu državu, on je napravio te zakone. On je to sve sam složio kako je njemu pasalo. A onda poslije više nije bilo potrebe. Nije bilo rata, nije se pravila država od nule.

– Ja razumijem da je Tuđman to imao u ratu. Razumijem da je Charles de Gaulle to dobio isto u Alžirskom ratu, ali ne razumijem zašto bi pjevač iz Slavonije dobio takve ovlasti u miru. I to u Europi gdje dominira demokratski ustroj. Takav oblik personalizacije vlasti imate samo u Srbiji, Crnoj Gori, Republici Srpskoj. Ali kad gledate te likove koji imaju tamo tu vlast oni su izraz lokalne politike. I to su ljudi od 2 metra koji nemaju poziciju. Škoro se ne uklapa u taj opis.

– Ja nemam ništa protiv da on bude predsjednik, ali imam protiv da bude diktator.

– Koliko ja vidim predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nije izašla s objavom kandidature. Ja ne vidim da ona izlazi. Valjda će izaći ali nigdje nisam vidio da je rekla da hoće. Očito je neki problem. Kad ona izađe onda ćemo moći pričati o izbornoj utakmici. Zasad imamo tri kandidata.

– Ne radi se o tome što želi HDZ i što želi Plenković. Pitanje je što ona želi.

– Ja nisam vidio ni jednu izjavu ili gestu koja bi upućivala na to da je ona u kampanji i da se sprema izaći na izbore.
– Mislim da ona ima jako dobru mogućnost nastupa na izborima i pobjede na njima, ako se drži dalje od politike. Da promovira ovaj svoj nastup simpatične žene, obitelj, opće vrijednosti, znači da se kloni politike.

– Milanović je u jednoj vrlo snažnoj poziciji jer cijelo lijevo građansko tijelo nema za koga glasati. On je populist.

– Kolakušić će bazirati kampanju na reviziji zakonodavstva i ovršnim zakonima. To je strahovito moćna platforma koja će mu donijeti znatan broj glasova.

– Ako Kolinda Grabar-Kitarović ide ona bi se trebala držati svog vlastitog biračkog tijela. Gospođe, razne žene. To je njezina primarna obiteljska publika. A Škorina su desničari. Njih nema puno. 15 posto svugdje u Europi, ne vidim da bi u Hrvatskoj bilo drugačije.

– Škoro je desničar s mekanim glasnom. Ne vidim kod njega velik politički potencijal i ne znam što su se svi odjednom za njega zapalili. Nisam davno u hrvatskoj politici vidio toliki nesrazmjer programa i osobe, tj. političke ideje koju iznosi iljudi koje mobilizira i onoga što on objektivno jest. Ja mislim da on nije nikakav ektremist, mislim da se s njim možeš sve dogovoriti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio dvije važne odluke

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio dvije važne odluke – Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske te Ustavnu odluku o suverenosti i samostalosti Republike Hrvatske.

Prije početka same sjednice Ivica Račan (SKH-SDP) predložio je amandman Vladimiru Šeksu, tada predsjedniku Ustavne komisije, a u kojemu je tražio da se Hrvatska proglasi suverenom i samostalnom državom te da se pokrene postupak razdruživanja, ali i da se istovremeno pokrene postupak udruživanja u novi savez jugoslavenskih republika.

Vladimir Šeks amandman je odbio uz obrazloženje da nakon 70 godina Hrvatska definitivno izlazi iz Jugoslavije i da narod ne namjerava sada ponovno ulaziti u novu.

Nakon toga, zastupnici SDP-a demonstrativno napuštaju Sabor, a i onaj dio koji je ostao glasovao je većinski protiv nezavisnosti Republike Hrvatske.

Kada su odluke napokon usvojene, tadašnji predsjednik Sabora Žarko Domljan uskliknuo je: “Rođena je država Hrvatska! Neka joj je dug i sretan život!”

Iz govora predsjednika Tuđmana:

“Mi ne možemo više podržavati život u zajedničkoj državi, u kojoj postoji neprekidna, pritajena i javna agresija, patološka mržnja i zloća prema svemu izvornome hrvatskom. U državnoj zajednici, u kojoj smo suočeni s uzastopnim prijetnjama upotrebe sile, kako one zajedničke, tako i ilegalne u obliku buntovništva i terorizma. Proglašujući samostalnost Hrvatske, mi činimo isto ono što i svi narodi svijeta na putu postizanja svoje neovisnosti i to iz istih, prirodnih i vrhonaravnih razloga.”

“S neskrivenim zadovoljstvom i ponosom obznanjujemo svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, objavljujemo cijelom svijetu suverenu volju hrvatskog naroda i svih građana Republike da se današnjim danom Republika Hrvatska proglašuje samostalnom i suverenom državom, te pozivamo sve vlade i parlamente svih država da prihvate i priznaju čin slobodne odluke hrvatskoga naroda, čin slobode kojim još jedan narod hoće postati punopravnim članom međunarodne zajednice slobodnog svijeta.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari