Pratite nas

Komentar

TKO JE IZIGRAO BUŠIĆANSKI PROGRAM NACIONALNOG IZMIRENJA

Objavljeno

na

Tko ga je izigrao i tko ga je urušio? Gdje je to Trg Ante Pavelića u Zagrebu ili bilo gdje i Hrvatskoj, ili najmanja slijepa ulica ili najzabiti puteljak pod njegovim imenom? Gdje su proslave Desetog travnja ili Pavelićeva rođendana u Hrvatskoj? Gdje su ustaški sinovi u poziciji vlasti?

Je li pomirba tako ugođena, da se naše očeve a sada i djedove, njih 18 divizija Hrvata koji su se prijavili braniti svoju državu, proglasi fašistima i zločincima, a partizane pod vodstvom Josipa Broza Tita herojima, pa da se tako pomire sinovi parizana i ustaša?

[ad id=”93788″]

Hrvatska politička emigacija, čiji je najprominentniji predstavnik post-proljetnog vremena, Bruno Bušić raširio ideju nacionalnog izmirenja, dočekala je proglašenje hrvatske samostalnosti jedinstvena s razrađenim i prihvaćenim programom izmirenja sinova partizana i sinova ustaša, baš doslovno tako, kako je Predsjednica naglasila u svom obraćanju Hrvatima.

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Nije bilo niti jedne skupine u hrvatskoj emigaciji, uključujući i propadnike HOP-a, organizacije proistekle iz ostataka razbježanih civila i vojske NDH, koja nije prihvatila ideju nacionalnog izmirenja, koja s njom nije stigla do hrvatskog osamostaljenja.

Naglašavam iseljeničke državotvorne hrvatske organizacije jer su sve do osamostaljenja, to bile i jedine organizacije koje su postojale, s obzirom da u Domovini organizirani državotvorni rad nije bio moguć.

Povrh toga, nitko nikada pa ni oni koji su bili ustaše ili preživjeli nosioci ustaške vlasti nikad nisu govorili o obnovi ustaškog režima, nego samo o obnovi hrvatske državne samostalnosti.

Štoviše, one rijetke koji su u političkom neznanju znali spomenuti da teže novom ustaškom režimu u Hrvatskoj nakon osamostaljenja, sami su prekoravali i objašnjavali da ustaštvo predstavlja stvar povijesti, samo ne one proistekle iz jugoslavenske propagande, nego hrvatske, zasnovane na povijesnim činjenicama.
S tim smo došli u Hrvatsku, a pomirba kako ju je tumačio Predsjednik Tuđman nikla je iz torbe Brune Bušića koji ju je razradio dok je radio u Tuđmanovu uredu Instituta za historiju radničkog pokreta.

REŽIM I DRŽAVA

Predsjednica, međutim, govori o režimu a ne o državi i dok god se to jasno ne odvoji i ne razdijele pojmovi režima i države, sve ovo ostaje do daljnjega mutna voda u kojoj razni ronioci sakrivaju svoje namjere.

Hrvatski je narod svojoj samostalnosti težio svake godine od dana kad je pao pod tuđu dominaciju. Hrvati su htjeli samostalnu državu i 1741. i 1791. i 1841. i 1891. i 1941. i 1991., podjednako, s istim žarom i ostvarili su ju kad su mogli, kako su mogli i s kim su mogli, i dočekali ju s veseljem i 1941. i 1991.
To da je ona bila krnja a ova da nije, bilo bi bolje da se nije spominjalo, ne zato što ona nije mogla niti veća, nego zato što ova ne može biti manja.

Na žalost, nitko u Hrvatskoj niti danas ne želi razdvojiti pojmove režima i države, jer to onda dovodi na dnevni red pitanje tko je stvarao hrvatsku državu a tko ju je rušio i obnavljao Jugoslaviju, tamnicu hrvatskog naroda, koju su i komunisti sve do njena raspada 1941. jednako tako gledali, jedanko kao i HSS i UHRO i svi od krajnje ljevice do krajnje desnice.

Ntiko ne želi razdvajati pojmove režima i države, jer iz toga proizlazi da su komunisti trebali rušiti ustaški režim a ne hrvatsku državu, a rušili su državu, oni hrvatsku 2 puta, a mi jugoslavensku 2 puta, pa ipak smo se htjeli izmiriti.

Neka procjena o tome tko je počinio koliko zločina bude stavljena u zadatak povjesničarima, da na osnovu istinskih podataka utvrde istinu, a ne na osnovu jugoslavenske velikosrpske propagande. Neka ne bude ostavljeno političarima, uključujući i Predsjednicu, da odlučuju tko je bio koliki zločinac, jer režim je samo uska elitna grupa na vrhu vlasti a Hrvati koji su se dobrvoljno javili braniti hrvatsku državu, nisu bili niti malo drugačiji od braniteja koji su prijavili braniti hrvatsku državu 1991. Branili su je od istih snaga od kojih su je branili u Domovinskom ratu, od četnika Momčila Đujića onda a od četnika Vijislava Šešelja sada, od partizana Đoke Jovanića onda i od partizana Veljka Kadijevića sada.

Kao što rekoh, neka sve zlo što se ima pripisati ustaškom režimu, bude pripisano ustaškom režimu na osnovu istinom utvrđenih podataka, imajući na umu da je režim relativno uski krug ljudi i da stotine tisuća Hrvata koji su se odazvali braniti svoju državu nisu bili ni fašisti ni zločinci. Dapače, većina nije ni znala tko su fašisti a tko su komunisti i koje su im razlike. Ako su oni koji su četnike iz Bosne pretjerali preko Drine s teritorija hrvatske, države zločinci i fašisti, tko će zaustaviti da i branitelji u Domovinskom ratu, koji su potjerali četnike najprije iz Zapadne Slavonije a onda iz ostalog dijela Hrvatske, ne budu također prozvani zločincima i fašistima?

Predsjednica je jako dobro odmjerila svoj govor i nigdje nije spomenula da su ustaše i partizani bili zločinci, kako se spominje u naslovu ovog teksta, nego je osudila “ustaški režim” i “zločinački jugoslavenski komunistički režim”.

NACIONALO IZMIRENJE

Tko ga je izigrao i tko ga je urušio? Gdje je to Trg Ante Pavelića u Zagrebu ili bilo gdje u Hrvatskoj, ili najmanja slijepa ulica ili najzabiti puteljak pod njegovim imenom? Gdje su proslave Desetog travnja ili Pavelićeva rođendana u Hrvatskoj?

A sada se spomenite Trga Maršala Tita i još hrpe njegovih ulica i objekata. Spomenite se proslave u Srbu kuda su odlazili hrvatski predsjednici i svega što je taj ustanak donio Hrvatskoj. Spomenite se i Brezovice kuda i Predsjednica odlazi slaviti ustanak. Tko je izigrao pomirbu? Kako će se miriti sinovi ustaša i partizana kad se ne samo roditelje ustaških sinova imenuje zločincima nego i njih, kad ih sam predsjednik države identificira kao ustašku guju, a premijer Milanović, ne samo narod nego i stranku danas na vlasti, u kojoj nikad nije bio niti jedan ustaša a bila je cijela legija partizana, imenuje fašističkom i ustaškom.

Pod kojim se to uvjetima provodi pomirba u Hrvatskoj? Je li to tako uređeno da se naše očeve a sada i djedove, njih 18 divizija Hrvata koji su se prijavili braniti svoju državu, proglasi fašistima i zločincima a partizane pod vodstvom Josipa Broza Tita herojima, pa da se tako pomire sinovi parizana i ustaša?

Je li to pomirba da najnotorniji živi prestavnik zločinačkog jugoslavenskog komunističkog režima Josip Manolić, koji je priskrbio da taj režim postane zločinački, kao počasni gost dolazi na inauguraciju Predsjednice? Je li to pomirba da udbini ubojice i organizatori ubojstava, izvršitelji zločina jugoslavenbskog komunističkog režima, njih na stotine, danas uživaju zaštitu hrvatske države i iz džepova ustaških sinova bivaju nagrađeni za svoje zločine. Zar je potrebno boljeg dokaza uvjetima pomirbe od podatka da najljepši trg u Hrvatskoj nosi ime nositelja režima koji Predsjednica naziva zločinačkim? Je li netko na skupu tražio da trg dobije ime Ante Pavelića?

Ako je to postavljeno kao kriteriji pod kojima se trebala obaviti pomirba, onda je onaj tko je te kriterije postavio, svaku pomirbu sabotirao i danas trlja ruke od zadovoljstva jer pod ovim uvjetima nema pomirbe.

Dinko Dedić

[ad id=”93788″]

Obraćanje predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović o ideološkim podjelama u društvu

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Tolušić: Skoro godinu dana su me svi gazili i pljuvali, pa čak i likovi radiofil i lopov Beljak i Davor Cotrugli Bernardić

Objavljeno

na

Objavio

Bivši ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić na svom se Facebooku oglasio oko imovinske kartice:

“10 mjeseci. Toliko je trajalo pljuvanje i sramoćenje oko moje imovinske kartice i moje kuće. I jučer je Povjerenstvo, nakon 10 mjeseci utvrdilo da sam kuću upisao u krivu rubriku, umjesto rubrike “kuća”, trebao sam upisati nekretninu u rubriku “kuća s okućnicom”.

Površinu kuće UOPĆE NISAM NITI TREBAO NAVODITI, ali eto, ja sam se pravio pametan, pa sam brže bolje, valjda isti dan kad sam se uselio (prije tehničkog, uporabne i ostalih sitnica), upisao površinu kuće i upisao krivo.

Kaže Povjerenstvo, kuća vam je netto stambene površine 187 m2 a vi ste upisali 165 m2. A niste trebali upisati ništa od toga, pa ni slavni roštilj (ili ljetnu kuhinju kako bi rekli mi Slavonci), nego samo površinu vašeg dvorišta. A ono je nešto preko 1500 m2. I u pravu su.

Pogriješio sam, nije sporno. I trebali su me kazniti zbog toga. Kao i Krstičevića, Bošnjakovića i sve ostale ministre i dužnosnike koji su zadnjih 10 godina nepravilno ispunili karticu i prošli “lišo”.

Vidimo i danas u novinama da svaki dan netko nešto promijeni. Ali za te druge vrijede i druga pravila. A generalno, kod nas nije mjerilo rad, nego percepcija. Neke europske fore valjda, ne kužim. Mlad sam još, naučit ću.

Šta je još utvrdilo Povjerenstvo? Da sam platio svaki račun i svaku kunu za izgradnju svoje kuće. Da sam kuću gradio novcem od kredita i prodaje nekretnina. Nevjerojatno, a? I plaćeno je sve svima. I majstoru koji mi je gradio roh bau kuću, i majstoru koji mi je radio centralno, i onome koji mi je radio vodu i kanalizaciju, i onome koji mi je radio krov, pločice, stolariju, ogradu i sve ostalo. I projektantu i nadzoru i Bogu i vragu. I gle čuda, Povjerenstvo je utvrdilo da nije bilo nikakvog pogodovanja nikome, da je sve u skladu sa zakonima i da je sve kako treba.

A nije da si nisu dali truda pri provjeri. Skoro godinu dana su me svi gazili i pljuvali oko toga, pa čak i likovi kao što je radiofil i dokazani lopov Beljak i Davor Cotrugli Bernardić. To mi je bilo najsimpatičnije od svega. Da me takve poštenjačine pljuju. Ali to su čari hrvatske politike. Nažalost.

U svakom slučaju, drago mi je da postoje institucije u RH koje dobro i pošteno rade svoj posao. Povjerenstvo je jedna od njih. I jedina kojoj sam se trebao pravdati. Volio bih da imaju više love i da su brži pa da to blaćenje kraće traje ali šta je tu je. Ne voli ih baš Vlada i ministarstvo financija.

Kazna je zaslužena, kao i posljedice. Žao mi je ako sam koga iznevjerio ili povrijedio, to mi sigurno nije bila namjera. Uživajte u vikendu. Pozz”, objavio je Tolušić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Europski parlament kao Centralni komitet u SFRJ

Objavljeno

na

Objavio

Svojim se domoljubljem SDP još jednom proslavio.

Ako je, dok je kao SKH bio na vlasti, oružje Teritorijalne obrane uzela JNA, ako je u Saboru, nudeći svoj prijedlog o udruživanju s drugim jugorepublikama, glasao protiv samostalnosti Hrvatske, ako je SDP-ov Josipović zbog još žive “ustaške zmije” i ratnih stradanja u BiH teško u izraelskom Knessetu i sarajevskom Parlamentu optuživao Hrvatsku, ako je Milanović smanjio broj saborskih zastupnika dijaspore u “slučajnoj državi” Hrvatskoj, onda nije čudno što se SDP-ovi zastupnici u Europskom parlamentu drže, blago rečeno, nepatriotski.

Vijest kaže da je Karlo Ressler, HDZ-ovac u EP-u, kritizirao SDP-ovce jer se nisu javljali za riječ u raspravi u kojoj su zastupnici iz drugih zemalja, uglavnom iz redova krajnje ljevice i zelenih, ali i iz kluba socijalista i demokrata kojemu pripada SDP, optuživali Hrvatsku, pozivajući se na krivotvorena izvješća nevladinih organizacija o policijskoj brutalnosti i protjerivanju migranata.

I da ponovim što sam nekoliko puta napisao – dio ljevice u Hrvatskoj nikad nije prebolio gubitak SFRJ pa mu je EU zamjena u toj trajnoj boli, a EP im je kao nekadašnji beogradski partijski Centralni komitet.

Milan Ivkošić / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari