Pratite nas

Komentar

TKO JE IZIGRAO BUŠIĆANSKI PROGRAM NACIONALNOG IZMIRENJA

Objavljeno

na

Tko ga je izigrao i tko ga je urušio? Gdje je to Trg Ante Pavelića u Zagrebu ili bilo gdje i Hrvatskoj, ili najmanja slijepa ulica ili najzabiti puteljak pod njegovim imenom? Gdje su proslave Desetog travnja ili Pavelićeva rođendana u Hrvatskoj? Gdje su ustaški sinovi u poziciji vlasti?

Je li pomirba tako ugođena, da se naše očeve a sada i djedove, njih 18 divizija Hrvata koji su se prijavili braniti svoju državu, proglasi fašistima i zločincima, a partizane pod vodstvom Josipa Broza Tita herojima, pa da se tako pomire sinovi parizana i ustaša?

[ad id=”93788″]

Hrvatska politička emigacija, čiji je najprominentniji predstavnik post-proljetnog vremena, Bruno Bušić raširio ideju nacionalnog izmirenja, dočekala je proglašenje hrvatske samostalnosti jedinstvena s razrađenim i prihvaćenim programom izmirenja sinova partizana i sinova ustaša, baš doslovno tako, kako je Predsjednica naglasila u svom obraćanju Hrvatima.

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Nije bilo niti jedne skupine u hrvatskoj emigaciji, uključujući i propadnike HOP-a, organizacije proistekle iz ostataka razbježanih civila i vojske NDH, koja nije prihvatila ideju nacionalnog izmirenja, koja s njom nije stigla do hrvatskog osamostaljenja.

Naglašavam iseljeničke državotvorne hrvatske organizacije jer su sve do osamostaljenja, to bile i jedine organizacije koje su postojale, s obzirom da u Domovini organizirani državotvorni rad nije bio moguć.

Povrh toga, nitko nikada pa ni oni koji su bili ustaše ili preživjeli nosioci ustaške vlasti nikad nisu govorili o obnovi ustaškog režima, nego samo o obnovi hrvatske državne samostalnosti.

Štoviše, one rijetke koji su u političkom neznanju znali spomenuti da teže novom ustaškom režimu u Hrvatskoj nakon osamostaljenja, sami su prekoravali i objašnjavali da ustaštvo predstavlja stvar povijesti, samo ne one proistekle iz jugoslavenske propagande, nego hrvatske, zasnovane na povijesnim činjenicama.
S tim smo došli u Hrvatsku, a pomirba kako ju je tumačio Predsjednik Tuđman nikla je iz torbe Brune Bušića koji ju je razradio dok je radio u Tuđmanovu uredu Instituta za historiju radničkog pokreta.

REŽIM I DRŽAVA

Predsjednica, međutim, govori o režimu a ne o državi i dok god se to jasno ne odvoji i ne razdijele pojmovi režima i države, sve ovo ostaje do daljnjega mutna voda u kojoj razni ronioci sakrivaju svoje namjere.

Hrvatski je narod svojoj samostalnosti težio svake godine od dana kad je pao pod tuđu dominaciju. Hrvati su htjeli samostalnu državu i 1741. i 1791. i 1841. i 1891. i 1941. i 1991., podjednako, s istim žarom i ostvarili su ju kad su mogli, kako su mogli i s kim su mogli, i dočekali ju s veseljem i 1941. i 1991.
To da je ona bila krnja a ova da nije, bilo bi bolje da se nije spominjalo, ne zato što ona nije mogla niti veća, nego zato što ova ne može biti manja.

Na žalost, nitko u Hrvatskoj niti danas ne želi razdvojiti pojmove režima i države, jer to onda dovodi na dnevni red pitanje tko je stvarao hrvatsku državu a tko ju je rušio i obnavljao Jugoslaviju, tamnicu hrvatskog naroda, koju su i komunisti sve do njena raspada 1941. jednako tako gledali, jedanko kao i HSS i UHRO i svi od krajnje ljevice do krajnje desnice.

Ntiko ne želi razdvajati pojmove režima i države, jer iz toga proizlazi da su komunisti trebali rušiti ustaški režim a ne hrvatsku državu, a rušili su državu, oni hrvatsku 2 puta, a mi jugoslavensku 2 puta, pa ipak smo se htjeli izmiriti.

Neka procjena o tome tko je počinio koliko zločina bude stavljena u zadatak povjesničarima, da na osnovu istinskih podataka utvrde istinu, a ne na osnovu jugoslavenske velikosrpske propagande. Neka ne bude ostavljeno političarima, uključujući i Predsjednicu, da odlučuju tko je bio koliki zločinac, jer režim je samo uska elitna grupa na vrhu vlasti a Hrvati koji su se dobrvoljno javili braniti hrvatsku državu, nisu bili niti malo drugačiji od braniteja koji su prijavili braniti hrvatsku državu 1991. Branili su je od istih snaga od kojih su je branili u Domovinskom ratu, od četnika Momčila Đujića onda a od četnika Vijislava Šešelja sada, od partizana Đoke Jovanića onda i od partizana Veljka Kadijevića sada.

Kao što rekoh, neka sve zlo što se ima pripisati ustaškom režimu, bude pripisano ustaškom režimu na osnovu istinom utvrđenih podataka, imajući na umu da je režim relativno uski krug ljudi i da stotine tisuća Hrvata koji su se odazvali braniti svoju državu nisu bili ni fašisti ni zločinci. Dapače, većina nije ni znala tko su fašisti a tko su komunisti i koje su im razlike. Ako su oni koji su četnike iz Bosne pretjerali preko Drine s teritorija hrvatske, države zločinci i fašisti, tko će zaustaviti da i branitelji u Domovinskom ratu, koji su potjerali četnike najprije iz Zapadne Slavonije a onda iz ostalog dijela Hrvatske, ne budu također prozvani zločincima i fašistima?

Predsjednica je jako dobro odmjerila svoj govor i nigdje nije spomenula da su ustaše i partizani bili zločinci, kako se spominje u naslovu ovog teksta, nego je osudila “ustaški režim” i “zločinački jugoslavenski komunistički režim”.

NACIONALO IZMIRENJE

Tko ga je izigrao i tko ga je urušio? Gdje je to Trg Ante Pavelića u Zagrebu ili bilo gdje u Hrvatskoj, ili najmanja slijepa ulica ili najzabiti puteljak pod njegovim imenom? Gdje su proslave Desetog travnja ili Pavelićeva rođendana u Hrvatskoj?

A sada se spomenite Trga Maršala Tita i još hrpe njegovih ulica i objekata. Spomenite se proslave u Srbu kuda su odlazili hrvatski predsjednici i svega što je taj ustanak donio Hrvatskoj. Spomenite se i Brezovice kuda i Predsjednica odlazi slaviti ustanak. Tko je izigrao pomirbu? Kako će se miriti sinovi ustaša i partizana kad se ne samo roditelje ustaških sinova imenuje zločincima nego i njih, kad ih sam predsjednik države identificira kao ustašku guju, a premijer Milanović, ne samo narod nego i stranku danas na vlasti, u kojoj nikad nije bio niti jedan ustaša a bila je cijela legija partizana, imenuje fašističkom i ustaškom.

Pod kojim se to uvjetima provodi pomirba u Hrvatskoj? Je li to tako uređeno da se naše očeve a sada i djedove, njih 18 divizija Hrvata koji su se prijavili braniti svoju državu, proglasi fašistima i zločincima a partizane pod vodstvom Josipa Broza Tita herojima, pa da se tako pomire sinovi parizana i ustaša?

Je li to pomirba da najnotorniji živi prestavnik zločinačkog jugoslavenskog komunističkog režima Josip Manolić, koji je priskrbio da taj režim postane zločinački, kao počasni gost dolazi na inauguraciju Predsjednice? Je li to pomirba da udbini ubojice i organizatori ubojstava, izvršitelji zločina jugoslavenbskog komunističkog režima, njih na stotine, danas uživaju zaštitu hrvatske države i iz džepova ustaških sinova bivaju nagrađeni za svoje zločine. Zar je potrebno boljeg dokaza uvjetima pomirbe od podatka da najljepši trg u Hrvatskoj nosi ime nositelja režima koji Predsjednica naziva zločinačkim? Je li netko na skupu tražio da trg dobije ime Ante Pavelića?

Ako je to postavljeno kao kriteriji pod kojima se trebala obaviti pomirba, onda je onaj tko je te kriterije postavio, svaku pomirbu sabotirao i danas trlja ruke od zadovoljstva jer pod ovim uvjetima nema pomirbe.

Dinko Dedić

[ad id=”93788″]

Obraćanje predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović o ideološkim podjelama u društvu

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Pandemija nedemokratskih tendencija u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Ovo je povijesna prilika da Bosna i Hercegovina dokaže svoju funkcionalnost kao država, te da konačno prihvati demokratsko višerazinsko upravljanje kao vlastitu sudbinu bez centralističkih i autokratskih tendencija.

Cijeli tok moderne političke povijesti kreće se između slobode i sigurnosti. Nedvojbeno smo zakoračili u razdoblje u kojem je sigurnost postala dominatna odrednica i prema njoj se ravanaju cijeli politički sustavi i državni aparati. Neporecivo je da se određeni dio sloboda jednostavno mora suspendirati ukoliko se želi postići sigurnost građana i održivost cijeloga društva.

Međutim, teško se oteti dojmu da mnogi politički akteri zloupotrebljavaju traumatičnu situaciju u kojoj smo se zadesili kako bi mimo demokratskih procedura obnašali vlast. Izvanrednost situacije nalaže da se dio tromoga i sporoga demokratsko-birokratiziranoga postupka odlučivanja prenese na mnogo efikasnije modele direktnoga odlučivanja od strane izvršnih vlasti.

U takvoj situaciji pojavljuju se ad hoc izvršna tijela (krizni stožeri) koji akumuliraju različite dimenzije izvršnih ovlasti u jedinstveno tijelo nadležno za upravljanje krizom, ali bez jasnoga modaliteta odnosa prema zakonodavnoj vlasti. I tu dolazimo do problema.

Potpuno ignoriranje zakonodavne grane vlasti ili neuvažavanje njezinih postupaka odlučivanja otvara ogromnu sivu zonu političkoga djelovanja. Na skoro intuitivnoj razini već je moguće procijeniti koji politički subjekti koriste tu sivu zonu radi povećavanja vlastitih ovlasti ili nesputanoga djelovanja radi ostvarivana partikularnih ciljeva.

Ukoliko akteri negacijom ili preuzimanjem zakonodavnih ovlasti od zakonodavne vlasti imaju takve tendencije onda smo pored zdravstvene ušli u razdoblje političke epidemije autokratskih tendencija. Problem je što nakon izvanrednoga stanja? Ukoliko autokratski zahvati izmjene politički sustav toliko da on nakon suzbijanja epidemije ostane djelimično određen autokratskim elementima onda je šteta ozbiljna.

Bosna i Hercegovina, kao i zemlje u okruženju, nemaju značajnu tradiciju demokratske vladavine, stoga je svako zadiranje u ionako krhko stanje demokratskih institucija i više nego zabrinjavajuće.

U multinacionalnoj državi gdje se interesi nacionalnih zajednica mogu zaštiti jedino parlamentarnim pokretanjem mehanizama zaštite kolektivnih interesa, uz odsustvo minimuma političkoga povjerenja, te uz nepostojanje legitimiteta pojedinih razina vlasti (ponajprije Vlade Federacije BiH) ignoriranje demokratskih parlamentarnih institucija je isuviše opasno i riskantno.

U situaciji gdje parlamenti mnogih država zasjedaju i djeluju u izvanrednim okolnostima ne postoji opravdanje da jedine stvarne predstavničke institucije ne obnašaju svoju funkciju i to u trenutku kad je njihova legitimnost najpotrebnija. Pozivanja na uputstva ili zabrane okupljanja pojedinih kriznih stožera na kantonalnoj razini nisu uvjerljiva.

Iskreno se nadam da nas pandemija nedemokratskih tendencija neće obuhvatiti jer mnogo snažnije države, čak i Europska unija, takvu situaciju će teško prebroditi, što tek onda očekivati za Bosnu i Hercegovinu.

Ovo je povijesna prilika da Bosna i Hercegovina dokaže svoju funkcionalnost kao država, te da konačno prihvati demokratsko višerazinsko upravljanje kao vlastitu sudbinu bez centralističkih i autokratskih tendencija.

Prof. dr. Dražen Barbarić/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Zašto je ‘Otvoreno’ postalo zatvoreno?

Objavljeno

na

Objavio

Kada se nešto oglašava ili zove “Otvoreno”, ne bi smjelo biti zatvoreno. Sinoćna emisija HTV-a Otvoreno, po izboru gostiju primjer je nepotrebnog zatvaranja. Tri od četiri najvažnija člana nacionalnog kriznog stožera imali su prigodu valjda dodatno informirati naciju pored toga što nas svakoga dana na puno načina upravo ti ljudi informiraju o svemu najvažnijem, a baš bi Otvoreno trebalo biti mjesto i način propitkivanja njihovog rada. To bi i njima koristilo, jer bi iz neovisne pozicije osvrt na njihov rad, taj rad učinio vrjednijim u javnoj percepciji.

Otvoreno bi stoga trebala biti prilika da se između ostalog stručno propitaju informacije koje oni daju i u konačnici, njihovo djelovanje. Sam Zagreb u kojem se nalazi sjedište HRT-a i studio emisije ima tisuće vrhunskih liječnika svih specijalnosti, stoga je pomalo mučno i razmišljati o tome, kako je i zašto moguće da pored ovih ljudi i ministra Božinovića nema baš nikoga tko bi o modelima borbe protiv epidemije i samoj epidemiji mogao nešto dodatno ili drugačije, da ne kažem svježije reći.

HTV s ovim načinom informiranja ljudi samo nastavlja banalizaciju informacijskog procesa, kojoj svjedočimo godinama. Sjetite se samo situacija kada primjerice prof. Ivan Đikić objavi neki rad i nešto “otkrije” kako se isključivo njega zove da bude javni recenzent vrijednosti svoga uspjeha, umjesto da se i zbog njega i javnosti pozove relevantnog kolegu, koji bi predstavio njegov uspjeh. Tako potencijalne vrijednosti i zanimljivosti postaju banalna propaganda i sve dobije oznaku dvojbenosti.

Poziv članovima stožera, bez obzira što ti ljudi imaju dodatno reći ubio je emisiju i dodatno potaknuo sumnje, pogotovo nakon proboja informacije o sastanku Plenkovića s urednicima najutjecajnijih medija. Takav sastanak je bilo razumno i nužno sazvati, ali nikako ga se nije smjelo skrivati od javnosti, jer u tom slučaju baš sve poprima suprotno značenje i obilježje. To je isto kao da čovjek, dolazeći doma noću, ima svoj ključ ulaznih vrata, a šulja se preko stražnjeg prozora riskirajući dojam lopova.Tako i ova emisija.

Koliko se god trudili učiniti dobre stvari, koliko se god ubijali radeći, ti ljudi iz kriznog stožera upravo zbog toga što o njihovom radu ne govore njihove kolege, ispadaju dvojbeni i izazivaju nedoumice ni krivi ni dužni. Taj model komuniciranja je težak autogol. Sumnje svojim ponašanjem i idiotskim poltronstvom sije HTV, koja se tako totalno srozava i urušava prilično pristojnu komunikacijsku razinu kriznog komuniciranja države.

Umjesto da pitaju članove kriznog stožera ili s neovisnim gostima rasprave najvažnija pitanja aktualnog stanja, HTV dovodi u poziciju nositelje borbe protiv epidemije da sami o sebi govore, što nikada nije dobro.

Pitanje je kako to da u godinama u kojima se sve iz prošlosti izvrće ruglu i uništava društvenom kampanjom u ime nekakvih vrijednosti 21. stoljeća, primjenjujemo model obrane ljudi od virusa, koji su Dubrovčani primjenjivali u Srednjem vijeku boreći se protiv kuge – karantenu. Zanimljivo je da upravo zagovornici borbe protiv katolibanskog srednjovjekovnog primitivizma, danas inzistiraju na primjeni tih metoda obrane? Bilo bi čisto higijenski to vrijedno čuti.

Marko Ljubić/Facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari