Pratite nas

Komentar

TKO JE IZIGRAO BUŠIĆANSKI PROGRAM NACIONALNOG IZMIRENJA

Objavljeno

na

Tko ga je izigrao i tko ga je urušio? Gdje je to Trg Ante Pavelića u Zagrebu ili bilo gdje i Hrvatskoj, ili najmanja slijepa ulica ili najzabiti puteljak pod njegovim imenom? Gdje su proslave Desetog travnja ili Pavelićeva rođendana u Hrvatskoj? Gdje su ustaški sinovi u poziciji vlasti?

Je li pomirba tako ugođena, da se naše očeve a sada i djedove, njih 18 divizija Hrvata koji su se prijavili braniti svoju državu, proglasi fašistima i zločincima, a partizane pod vodstvom Josipa Broza Tita herojima, pa da se tako pomire sinovi parizana i ustaša?

[ad id=”93788″]

Hrvatska politička emigacija, čiji je najprominentniji predstavnik post-proljetnog vremena, Bruno Bušić raširio ideju nacionalnog izmirenja, dočekala je proglašenje hrvatske samostalnosti jedinstvena s razrađenim i prihvaćenim programom izmirenja sinova partizana i sinova ustaša, baš doslovno tako, kako je Predsjednica naglasila u svom obraćanju Hrvatima.

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Nije bilo niti jedne skupine u hrvatskoj emigaciji, uključujući i propadnike HOP-a, organizacije proistekle iz ostataka razbježanih civila i vojske NDH, koja nije prihvatila ideju nacionalnog izmirenja, koja s njom nije stigla do hrvatskog osamostaljenja.

Naglašavam iseljeničke državotvorne hrvatske organizacije jer su sve do osamostaljenja, to bile i jedine organizacije koje su postojale, s obzirom da u Domovini organizirani državotvorni rad nije bio moguć.

Povrh toga, nitko nikada pa ni oni koji su bili ustaše ili preživjeli nosioci ustaške vlasti nikad nisu govorili o obnovi ustaškog režima, nego samo o obnovi hrvatske državne samostalnosti.

Štoviše, one rijetke koji su u političkom neznanju znali spomenuti da teže novom ustaškom režimu u Hrvatskoj nakon osamostaljenja, sami su prekoravali i objašnjavali da ustaštvo predstavlja stvar povijesti, samo ne one proistekle iz jugoslavenske propagande, nego hrvatske, zasnovane na povijesnim činjenicama.
S tim smo došli u Hrvatsku, a pomirba kako ju je tumačio Predsjednik Tuđman nikla je iz torbe Brune Bušića koji ju je razradio dok je radio u Tuđmanovu uredu Instituta za historiju radničkog pokreta.

REŽIM I DRŽAVA

Predsjednica, međutim, govori o režimu a ne o državi i dok god se to jasno ne odvoji i ne razdijele pojmovi režima i države, sve ovo ostaje do daljnjega mutna voda u kojoj razni ronioci sakrivaju svoje namjere.

Hrvatski je narod svojoj samostalnosti težio svake godine od dana kad je pao pod tuđu dominaciju. Hrvati su htjeli samostalnu državu i 1741. i 1791. i 1841. i 1891. i 1941. i 1991., podjednako, s istim žarom i ostvarili su ju kad su mogli, kako su mogli i s kim su mogli, i dočekali ju s veseljem i 1941. i 1991.
To da je ona bila krnja a ova da nije, bilo bi bolje da se nije spominjalo, ne zato što ona nije mogla niti veća, nego zato što ova ne može biti manja.

Na žalost, nitko u Hrvatskoj niti danas ne želi razdvojiti pojmove režima i države, jer to onda dovodi na dnevni red pitanje tko je stvarao hrvatsku državu a tko ju je rušio i obnavljao Jugoslaviju, tamnicu hrvatskog naroda, koju su i komunisti sve do njena raspada 1941. jednako tako gledali, jedanko kao i HSS i UHRO i svi od krajnje ljevice do krajnje desnice.

Ntiko ne želi razdvajati pojmove režima i države, jer iz toga proizlazi da su komunisti trebali rušiti ustaški režim a ne hrvatsku državu, a rušili su državu, oni hrvatsku 2 puta, a mi jugoslavensku 2 puta, pa ipak smo se htjeli izmiriti.

Neka procjena o tome tko je počinio koliko zločina bude stavljena u zadatak povjesničarima, da na osnovu istinskih podataka utvrde istinu, a ne na osnovu jugoslavenske velikosrpske propagande. Neka ne bude ostavljeno političarima, uključujući i Predsjednicu, da odlučuju tko je bio koliki zločinac, jer režim je samo uska elitna grupa na vrhu vlasti a Hrvati koji su se dobrvoljno javili braniti hrvatsku državu, nisu bili niti malo drugačiji od braniteja koji su prijavili braniti hrvatsku državu 1991. Branili su je od istih snaga od kojih su je branili u Domovinskom ratu, od četnika Momčila Đujića onda a od četnika Vijislava Šešelja sada, od partizana Đoke Jovanića onda i od partizana Veljka Kadijevića sada.

Kao što rekoh, neka sve zlo što se ima pripisati ustaškom režimu, bude pripisano ustaškom režimu na osnovu istinom utvrđenih podataka, imajući na umu da je režim relativno uski krug ljudi i da stotine tisuća Hrvata koji su se odazvali braniti svoju državu nisu bili ni fašisti ni zločinci. Dapače, većina nije ni znala tko su fašisti a tko su komunisti i koje su im razlike. Ako su oni koji su četnike iz Bosne pretjerali preko Drine s teritorija hrvatske, države zločinci i fašisti, tko će zaustaviti da i branitelji u Domovinskom ratu, koji su potjerali četnike najprije iz Zapadne Slavonije a onda iz ostalog dijela Hrvatske, ne budu također prozvani zločincima i fašistima?

Predsjednica je jako dobro odmjerila svoj govor i nigdje nije spomenula da su ustaše i partizani bili zločinci, kako se spominje u naslovu ovog teksta, nego je osudila “ustaški režim” i “zločinački jugoslavenski komunistički režim”.

NACIONALO IZMIRENJE

Tko ga je izigrao i tko ga je urušio? Gdje je to Trg Ante Pavelića u Zagrebu ili bilo gdje u Hrvatskoj, ili najmanja slijepa ulica ili najzabiti puteljak pod njegovim imenom? Gdje su proslave Desetog travnja ili Pavelićeva rođendana u Hrvatskoj?

A sada se spomenite Trga Maršala Tita i još hrpe njegovih ulica i objekata. Spomenite se proslave u Srbu kuda su odlazili hrvatski predsjednici i svega što je taj ustanak donio Hrvatskoj. Spomenite se i Brezovice kuda i Predsjednica odlazi slaviti ustanak. Tko je izigrao pomirbu? Kako će se miriti sinovi ustaša i partizana kad se ne samo roditelje ustaških sinova imenuje zločincima nego i njih, kad ih sam predsjednik države identificira kao ustašku guju, a premijer Milanović, ne samo narod nego i stranku danas na vlasti, u kojoj nikad nije bio niti jedan ustaša a bila je cijela legija partizana, imenuje fašističkom i ustaškom.

Pod kojim se to uvjetima provodi pomirba u Hrvatskoj? Je li to tako uređeno da se naše očeve a sada i djedove, njih 18 divizija Hrvata koji su se prijavili braniti svoju državu, proglasi fašistima i zločincima a partizane pod vodstvom Josipa Broza Tita herojima, pa da se tako pomire sinovi parizana i ustaša?

Je li to pomirba da najnotorniji živi prestavnik zločinačkog jugoslavenskog komunističkog režima Josip Manolić, koji je priskrbio da taj režim postane zločinački, kao počasni gost dolazi na inauguraciju Predsjednice? Je li to pomirba da udbini ubojice i organizatori ubojstava, izvršitelji zločina jugoslavenbskog komunističkog režima, njih na stotine, danas uživaju zaštitu hrvatske države i iz džepova ustaških sinova bivaju nagrađeni za svoje zločine. Zar je potrebno boljeg dokaza uvjetima pomirbe od podatka da najljepši trg u Hrvatskoj nosi ime nositelja režima koji Predsjednica naziva zločinačkim? Je li netko na skupu tražio da trg dobije ime Ante Pavelića?

Ako je to postavljeno kao kriteriji pod kojima se trebala obaviti pomirba, onda je onaj tko je te kriterije postavio, svaku pomirbu sabotirao i danas trlja ruke od zadovoljstva jer pod ovim uvjetima nema pomirbe.

Dinko Dedić

[ad id=”93788″]

Obraćanje predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović o ideološkim podjelama u društvu

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Željko Glasnović: Bez istine i pravde nemoguća je katarza i pomirba!

Objavljeno

na

Objavio

Nazivi hrvatskih ulica još slave ubojice Hrvata. A cijela Hrvatska zemlja je veliko skriveno grobište hrvatskih žrtava.

Dijelim ovu objavu koja samo djelomično prikazuje stratišta Hrvata u okolici Zagreba. A ostala naša stratišta, od Austrijske do Bugarske granice?

“POLITIČKA PROMIRBA NA KOSTIMA MUČKI UBIJENIH ZAGREPČANA PARA BOŽJA NEBESA PRAVEDNOSTI!

A što su do sada uradili, sve veliki katolici: Predsjednica RH, predsjednik Vlade i Sabora RH, te zagrebački Gradonačelnik, koji u svom dugom mandatu nije imao vremena ni promijeniti ime ulice Titovog kapetana Vlade Ranogajca, koji je je potpisao na stotine i stotine smrtnih presuda, bez sudskoga procesa, te kasnije za nagradu postao ugledni predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza?

Zašto oni da sada nisu barem postavili spomen obilježja na sva poznata zagrebačka stratišta, nego se kite tuđim perjem, a LUK NI JELI, NI LUK MIRISALI?

1. Bukovečka šuma – broj žrtava nepoznat – Obavljane masovne likvidacije;
2. Brestovec – 1945 (poraće) – Ranjenici iz bolnice Brestovec i uhićeni domobrani odvede su u šumu gdje su likvidirani. Broj žrtava je nešto preko 50;
3. Čučerje (selo Trstenik) – srpanj 1945 – likvidirano 7 domobrana koji su najprije sebi iskopali grobove. Grobište je u zaseoku Fabijanec kod Trstenika;

4. Galovići – 1945 – likvidirano 13 njemačkih vojnika koji su zakopani u dva grobišta – ubili ih partizani;
5. Gornji Mikulići – likvidiran nepoznat broj njemačkih vojnika koji su
6. Dotrščina (šuma) – svibanj 1945 – broj žrtava 7 000 i više – postoji više grobišta; – poubijali ih partizani

7. Gornje Vrapče – 1945 – broj žrtava 2 000 – 2 500. Likvidirani zarobljenici iz logora Senjak i bačeni u špilju zvanu Dragulinec na Horvatnici. Žrtve su uglavnom bili Zagrebčani te bolesnici iz psihijatrijske bolnice u Vrapču. – patizani i vlast FNRJ;
8. Gornje Vrapče (Kolarska Gora) – 1945 – izvršene masovne likvidacije na više od 70 osoba;
9. Gornje Vrapče (u blizini Kolarske Gore) – 1945 – ubijeno oko 180 osoba i bačeno i zatrpano na šest lokacija;

10. Gornje Vrapče (špilja ispod kote Brežan) – 1945 – ubijeno i pokopano oko 30 žrtava;
11. Gračanska cesta – travanj i svibanj 1945 – Nepoznat veliki broj civila doveden i ubijen. Prilikom dizanja zemlje na mjestu zvanom Tri humka, iskopan je jedan od posmrtnih ostataka te bačen u Savu. Ostali su u masovnoj grobnici na tom mjestu;

12. Lokacije:
I. Gračani (Stremec;
II. Ribnjak;
III. Matkov Brijeg;
IV. Golača;
V. Đurkov voćnjak;
VI. Lonjšćina;

VII. Šiftarov vrt;
VIII. Šiftarov vinograd;
IX. Bešđićev vrt; Trnčićevo dvorište;
X. Trnčićev brijeg;
XI. Sljeme-Stare Sjenokoše;
XII. Okrugljak;
XIII. Banićevo dvorište;

XIV. Zlodijev brijeg;
XV. Peščenka;
XVI. Zdenčec (prva lokacija);
XVII. Zdenčec (druga lokacija);
XVIII. Zdenčec (treća lokacija);
XIX. Bjelčenica;

XX. Obernjak – Brestovac;
XXI. Krivćev brijeg (prva lokacija);
XXII. Krivćev brijeg (druga likacija);
XXIII. Jelačićev brijeg (prva lokacija);
XXIV. Jelačićev brijeg (druga lokacija)

19.V.1945 – u svim ovim lokacijama ubijeno je i pokopano, što vojnika što civila do 2000;
13. Horvati – 1945 – u hrastovoj šumi, a cesti Zagreb Karlovac u krugu 500 m razbacano je preko 50 grobišta
14. Jarek – 8.V.1945 – žrtve su streljane, pretpostavlja se da su bili pripadnici domobranstva i ne zna se točan broj;
15. Jelenovac – svibanj 1945 – 12 osoba je streljano i zakopani su u potoku kod Čulumovićeve šume;

16. Kupinečki kraljevec (Hasan Breg) – uhapšeno 15 osoba, likvidirani i bačeni u jamu;
17. Lipnica (šuma Radovanec) – 1945 – uhvaćeno 10 njemačkih vojnika i streljano;
18. Ljubijska ulica – svibanj 1945 – likvidirano preko sto hrvatskih i njemačkih voj nika i civila. Bačeni u jamu;
19. Kanal (logor) – 1945 – u taj su logor sabirali zarobljene hrvatske vojnike, koje su noću ispražnjavali likvidiranjem. Broj osoba nepoznat;

20. Prečko (logor) – 1945 – likvidirani zarobljeni hrvatski vojnici;
21. Maksimirska šuma – svibanj i lipanj 1945 – broj žrtava nepoznat. Dovažani đaci i studenti iz zatvora u Petrinjskoj ulici i streljani u Maksimirskoj šumi – partizani i vlasti FNRJ;
22. Perivoj Maksimir – svibanj 1945 – Nepoznat broj hrvatskih zarobljenih vojnika mučen i streljan. Zakopani u ombrambene jarke u blizini zgrade Poljoprivrednog fakulteta;
23. Maksimir (ulica Gospočak) – svibanj 1945 – Prko 30-ak vojnika i civila vezanih žicom, bačene u jarak i rafalima pobijeni;

24. Markovo polje – 24/25. siječnja 1947 – dvije civilne osobe likvidirane i pokopane pokraj groblja;
25. Markuševac – svibanj 1945 – strijeljan veći broj osoba većinom civila;
26. Ulica Miholićev Put – 10. svibnja 1945 – streljano 108 hrvatskih vojnika;
27. Mirogoj (kraj krematorija) – 1945 – streljano mnoštvo osoba i zakopano podno krematorija;

28. Mlinovi – Nepoznat broj osoba zakopan nakon likvidacije;
29. Miroševac (kod potoka Trnava) – 1945 – streljano oko 40 osoba čiji su ostaci nađeni na istočnoj obali potoka;
30. Pedagoška akademija u Savskoj ulici – dovedeno oko 300 zarobljenika iz zatvora i streljano. Zakopani su u jamu u dvorištu Akademije. Jama je zatrpana i na njoj zasijano raslinje;
31. Šuma iznad Prečkog – svibanj 1945 – likvidirano 750 domobrana;
32. Pod Sljemenom – svibanj 1945 – sve su zatvorenike zatvora Nova Ves odveli i streljali i zakopali u jame….”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Fenomen ”kome kad se svi iseljavaju”

Objavljeno

na

Objavio

KJKP Vodovod i kanalizacija doo Sarajevo

Zanimljiv fenomen posljednjih godina prati gotovo sve vijesti lokalnog karaktera. Bez obzira na sadržaj vijesti, njenu pozitivnu ili negativnu konotaciju, vijest na društvenim mrežama biva popraćena zgražavanjem kako se „svi iseljavaju“!

Bilo da se radi o novom pločniku, tvornici, aparatu u ambulanti, ponudi nekog poduzeća, nečijem dostignuću ili neuspjehu, ispod se može naći zajedljiv komentar tipa „kome kad se svi iseljavaju“, piše Tvrtko Milović.

Fenomen sam uočio na nekoliko zaista pozitivnih vijesti koje ne traže nikakav komentar, eventualno neki oblik podrške. Na vijest o novoj prometnici slijedi komentar – „kome kad se nitko njome neće voziti“. Na vijest o novoj tvornici – „kome kad su svi u Njemačkoj“. Na vijest o novom aparatu u ambulanti – „tko će radit kad su i liječnici i pacijenti vani“ itd.

Količina zajedljivosti i neoriginalnog cinizma doslovno zatrpava sve lokalne vijesti, dok su one s „državne“ razine u pravilu lišene te vrste komentara.

Da bih (sebi) objasnio ovaj ružan fenomen, prošao sam kroz profile onih najupornijih kritičara. Oni u pravilu negativno komentiraju svaku lokalnu vijest, nad svime se zgražaju i sve osuđuju. Njihovi komentari su ogorčenost na sve, bez ikakvog ulaska u sadržaj vijesti. Tako će vijest o uspješnom poljoprivredniku komentirati opaskama kako je samo pitanje dana kada će i on iseliti iz BiH ili slično. Zanimljivo, dežurni hejteri svega u pravilu kritike upućuju na lokalnu vlast (!?) i u pravilu ne žive u BiH!

Odavno je jasno da većina građana nema pojma za što koja razina vlasti služi pa za sve probleme u državi i društvo jednostavno optužuju načelnika svoje općine. Ipak, nejasno je otkud energija (i vrijeme) ljudima koji su već napustili BiH da toliko ustrajno potiču i druge da isele. Ili, ako već ne isele, da se barem osjećaju loše što nisu odselili!?

Drugo, zašto se uopće bave pitanjima zemlje u kojoj ništa ne valja? Odluka o iseljenju iz domovine nije samo puko preseljenje s točke A na točku B. To je odluka i o napuštanju zajednice kojoj su pripadali i priključenje sasvim drugoj zajednici. Naravno, emotive veze ostaju, pa i interes za životom bivše zajednice. Ali otkud onda potreba da se toliko pljuje po svemu što je „ostalo“?

Moje je mišljenje da se oni koji još imaju potrebu pljuvati po svemu u BiH (i ružnom i lijepom) ustvari nisu integrirali u društvo u koje su došli. Oni su tamo samo radnici koji su mentalno ostali u BiH. Oni ne idu na okupljanja lokalnog stanovništva niti događaje lokalne zajednice. Njima ništa ne znači novi pločnik, nova tvornica, nova sprava u Domu zdravlja. Oni nisu dio uspjeha te lokalne zajednice. Oni će naći vremena komentirati (negativno) novi put u svom selu u Bosni, dok ih otvaranje nove autoceste tamo gdje žive – nimalo ne zanima. Svoje facebook komentare će ostavljati na zavičajnom facebook Pageu, dok njemačke web stranice i društvene mreže i ne otvaraju. Dijelom što ne znaju jezik, a dijelom što znaju da njihovo mišljenje tamo nikog ne zanima.

Ovaj fenomen posebno groteskno izgleda kada neki „naš“ iseljenik optužuje svoju bivšu općinu u BiH zbog nezaposlenosti a kada je odlazio vani, sigurno nije posao tražio u općini.

Fenomen podle dijasporske zajedljivosti moguće da ima veze i sa neostvarenim ambicijima vani, a možda i generalnom osjećaju otuđenosti u stranom društvu. Odatle tolika prisutnost dijaspore na društvenim mrežama u komentarima lokalnih tema. One „državne“ jednostavno ne razumiju pa se njima i ne bave. Ali popravku kanalizacije itekako razumiju. To im je lako i komentirati. Jer, tko će srati kad su sve seronje iselile u Njemačku!? Komentirao je Tvrtko Milović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari