Connect with us

Povijesnice

Tko je osim Nijemaca ‘tukao’ golobradu dalmatinsku mladež u bitci na Sutjesci?

Published

on

Evo kako to patetično piše Ladislav Tomičić u svojoj kolumni ‘Ladovina’ a vezano uz bitku na Sutjesci (‘Novi list’, 15. lipnja og.):

„Heroja i heroina Sutjeske u Hrvatskoj se gotovo nitko ne želi sjećati. Počast im odaju još samo rijetki živi suborci i nešto mlađeg svijeta kojemu se u ovih dvadeset godina nije dalo isprati mozak. Problem je, dakle, velikim dijelom u gore navedenoj činjenici, što su hrvatski partizani i partizanke ginuli zajedno sa srpskim i bosansko-hercegovačkim drugovima i drugaricama. Modernoj Hrvatskoj takva povijest je neprihvatljiva.“

savo kovačevićA sad evo i veoma ‘prihvatljive’ povijesne istine-bez pranja mozga, koju Ladislav Tomičić namjerno ignorira, krivotvori odnosno izvrće:

„Potukli su Dalmatinci na Neretvi u borbi na život ili smrt, istinske narodne neprijatelje, fašističke kompanjone, talijane i četnike, da bi na Sutjesci bili masovno pobijeni, ne samo od Nijemaca, nego i od svojih jugo-‘partizanskih’ suboraca…koji su ponosno nosili četničke šubare s kokardom na glavi (vidi se jasno i na slici priloženoj uz Tomičićevu kolumnu)!

Naivni, zavedeni i izmanipulirani dalmatinski partizani, mahom golobradi momci, na Sutjesci su ginuli i sprijeda i straga (kako bi sačuvali dragocjenu stražnjicu ‘voljenih’ im drugova Tite i Moše Pijade, nap. a.). Straga ih je, iza bukve ‘skidao’ crnogorski narodni heroj Sava Kovačević-svjedočio je ‘legendarni’ Sinjanin(-čovik i po), Vice Buljan.

Sava Kovačević je, moguće, godinu dana ranije, preživio Kupreško malo polj’ce, što pozoba Crnogorce, pa je zato i u partizanima-Hrvatima gledao isključivo ustaše i domobrane.

Na Kupresu se branila tadašnja Hrvatska država, a napadači su bili četničke, tobož’ proleterske jedinice iz Srbije i Crne Gore. Branitelji su se u čudu krstili i lijevom i desnom, odkuda među Miloradima i Jovanima Koče Popovića, i imena Stipe(preinačenog u Stevo, nap. a.), Ante i Mate, koji su im iz Dalmacije došli u pomoć.

Bili su uvjereni da su ih vodiči grješkom doveli na krivu stranu“ (iz knjige, Jure i Boban, Marka Markovića).

Rezultati bitke na Sutjesci(svibanj/lipanj 1943.g.)…

Brigade s najvećim gubicima

Ukupno brojno stanje i broj poginulih
1. proleterska od 1541-409 poginulih
2. proleterska od 1025-360 poginulih
4. proleterska od 1471-456 poginulih
5. crnogorska od 1000 (otprilike)-396 poginulih
1. dalmatinska od 1000 (otprilike)-564 poginulih
2. dalmatinska od 1200 -764 poginulih
3. dalmatinska od 1000 (otprilike)-531 poginulih
7. banijska od 600-365 poginulih

Po teritorijalnoj pripadnosti

Hrvatska-3580
BiH-1776
Crna Gora-646
Srbija-284
Makedonija-3
Slovenija-3

Kao što se vidi daleko je najviše Dalmatinaca poginulo u bici na Sutjesci …..brigade su bile skoro uništene; više partizana je poginulo iz Žrnovnice (kod Splita), malog mjesta, nego iz cijele Srbije!?

Nije to nikakvo čudo jer partizana, drugova i drugarica, u Srbiji nije ni bilo tamo je postojao jedan drugi, ‘paralelni antifašistički pokret'(po Vuku Draškoviću, nap. a.), Ravnogorsko-četnički, na čelu kojega je bio ‘prvi ilegalac porobljene Jevrope’, kraljevski oficir srpske oslobodilačke vojske u otadžbini, Dragoljub-Draža Mihailović!

Tek pred sam kraj rata, 12.rujna 1944.g. malodobni kralj Petar II. se iz Londona obratio poznatom depešom, ali, narodima Jugoslavije u kojem je pozvao sve snage lojalne srbijanskoj kruni i one koje to nisu da se priključe NOVJ-u i NOR-u pod vodstvom druga Tite….iz rojalista u komuniste!

Tekst u kojem Petar II. izvještava ‘svoje’ narode o skorašnjem preokretu nalazi se u slijedećem proglasu, skraćeno:

„Dragi moji Srbi, Hrvati i Slovenci, u ovim sudbonosnim i za Jugoslaviju velikim danima, kada pobedonosne armije Sovjetskog Saveza stoje na našoj granici s jedne strane, a američke i britanske s druge strane, kada je dan naše slobode u punom svanuću, pozivam sve Srbe, Hrvate i Slovence, da se ujedinite i pristupite Narodno-oslobodilačkoj vojsci pod maršalom Titom…..itd.“

Tek tada su ‘gospoda’ četnici obrijali svoje brade a sa šajkača ili šubara uklonili kraljevsku kokardu i naćulili komunističku zvijezdu petokraku; i preko noći postadoše ‘drugovima-Titinim partizanima’!

Eto to je ta povijesna istina, to je to neprihvatljivo bratstvo i jedinstvo Tomičićevih drugova i drugarica.

A strašne tragedije zavedene dalmatinske mladosti uzalud žrtvovane na Sutjesci, uistinu, teško se je i sjećati!

„Na Sutjesci je, između ostalih, ubijen i veliki hrvatski pjesnik Ivan Goran Kovačić“, piše tako Ladislav Tomičić u svojoj ‘Ladovini’ ali ne kaže od čije ruke kako ne bi, valjda, povrijedio ‘gospodu’ četnike, srbijanske, istočno-hercegovačke ili crnogorske, koji ga zaklaše i u neznanu Jamu baciše …negdje kod Foče!

A tko je to Crnogorcima, kako Tomičić veli, isprao mozak pa su nam se za bratsku pomoć  itekako debelo revanširali, crnogorski ‘pošteno’, 1991.g.: potomci narodnog heroja Save Kovačevića zabiše nož u leđa potomcima zaboravljenih heroja sa Sutjeske!

Veleizdajnik Stipan Mesić im i to oprostio, jer, kaže on stilom pljunutog vicmahera: ‘s Crnom Gorom nikad nismo ratovali’!

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari