Pratite nas

Magazin

Tko je šef stožera Predsjednice: Sa 17 godina otišao u dragovoljce, a HDZ-u se priključio 2011. kada su mnogi iz njega bježali

Objavljeno

na

Privatni album

Kada je Ivan Anušić potpisao člansku iskaznicu HDZ-a, tadašnji nezavisni načelnik Antunovca kod Osijeka izazvao je bijes svojih mještana. Poručili su mu: “Nikada više nećemo glasovati za tebe!”. Ipak, dvije godine kasnije, izborio je i treći mandat na čelu te općine, s potporom od 66 posto birača.

U načelničku fotelju zasjeo je, inače, kao pravaš, razišao se kasnije s HSP-om pa politički put nastavio kao nezavisni. No, njegov je ulazak u HDZ u siječnju 2011. doista bio svojevrsno iznenađenje. Tekao mu je tada već drugi, i to uspješni načelnički mandat, a HDZ je, nakon povlačenja, pa zatim i uhićenja Ive Sanadera, bio na prilično “niskim granama”. Osječki je ogranak, usto, tada već kronično “izmrcvaren” vlastitim, poprilično bespoštednim sukobima. Prepoznao je, reći će Anušić danas, trenutak. Doživljava potom strelovit uspon, a koji se nastavlja i nakon rušenja Tomislava Karamarka i izbora Andreja Plenkovića za šefa stranke. Postaje i saborskim zastupnikom, čelnikom saborskog Odbora za ratne veterane, preuzima i osječko-baranjski odbor stranke, a u relativno kratkom roku postao je najprepoznatljivije lice HDZ-a u Osijeku još od doba Branimira Glavaša, dakle od 2005. godine. Kruna karijere u stranci svakako je izbor za šefa stožera Kolinde Grabar – Kitarović u utrci za drugi predsjednički mandat, piše VečernjiList

Zvuči idilično, no sam Anušić istaknut će kako mu “politički i životni put nikada nije bio jednostavan, niti lagan”.

– Početku moje karijere prethodilo je desetak godina rada, komunikacije i života u nepolitičkom okruženju u mjestu i s ljudima koji su me 2005. izabrali za načelnika. Živio sam s njima, školovao se tamo, zajedno smo ratovali, družili se. Moj ih je životni put pogurao da glasuju za mene. U sva tri mandata, kao načelnik Općine Antunovac, radio sam svakodnevno najbolje što sam umio, a rezultati su danas vidljivi i opipljivi. Sve je to bilo preduvjet da me 2017. žitelji Osječko-baranjske županije podrže na izborima za župana, i da me potom predsjednica Kolinda Grabar Kitarović pozove u svoj tim za predstojeću predsjedničku kampanju. Ništa se ne događa preko noći – započinje Ivan Anušić.

Rođen je 1973. u Osijeku, a odrastao u sedam kilometara udaljenom Antunovcu, gdje ga je zatekao i Domovinski rat. Napustio je Građevinsku školu u trećem razredu i stavio pušku na rame, još u travnju 1991. Bilo mu je tada 17 godina. Sva su tri sina iz obitelji Anušić, tako, završila na bojištu, kao i njihov otac Ante. Starijem bratu Anti bilo je 25, a Tihomiru 28 godina.

Kada se Ivan Anušić prvi put pokušao pridružiti ZNG-u, poslali su ga kući.

– Vratio sam se i rekao kako ću otići bilo gdje, i na jug zemlje, pa se prijaviti u vojsku. Stariji me brat shvatio ozbiljno i kazao kako je onda bolje da me oni uzmu, jer će me barem imati na vidiku. No, kada se rat zahuktao, bilo je nemoguće bilo koga držati na oku. Strašan je bio otpor kod kuće, majka je plakala, otac je tražio da vratim oružje i uniformu koju sam zadužio. No, ja sam tako odlučio, bio sam spreman napustiti kuću i otići u rat – prisjeća se.

– Na Antunovac je najveća agresija u Domovinskom ratu izvršena iz susjedne Tenje. Tada su već padale prve granate, odjekivali rafali, i jednostavno nisam mogao to promatrati skrštenih ruku, iako nisam imao nikakvu zakonsku obvezu jer sam bio maloljetnik. Odlučio sam uzeti pušku i braniti svoje selo, a nakon toga i cijelu Hrvatsku, što je vidljivo kroz moj ratni put – nadovezuje se.

Pogibija brata

Foto: Privatni album

U Domovinskom ratu pretrpjeli su veliki gubitak. Brat mu Ante poginuo je kod Paulin Dvora 16. prosinca 1991. Ostala je iza njega trudna supruga, a u travnju 1992. rodio im se sin koji je naslijedio i očevo ime.

Nakon pada Antunovca, Ivan Anušić oslobađao je zaleđe Dubrovnika, u strogo tajnoj akciji koju je vodio Janko Bobetko. Bila je to iznimno zahtjevna akcija jer su se borbe vodile na brdima. Imao je tada 18 godina i pohvaljen je za hrabrost. Kao dragovoljac provodi mjesec dana i u Mostaru, uslijedila je akcija Maslenica, a nakon nje završava u Specijalnoj policiji MUP-a. Sudjeluje i u akciji Bljesak. Iako još nije želio skinuti uniformu, umirovljen je 2003. godine.

Završio je u međuvremenu srednju školu, a krajem 90-ih i diplomirao na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Po struci je viši sportski trener sportske rekreacije.

Nakon progonstva, vraća se iz Osijeka u rodni Antunovac. Profesionalno se bavio borilačkim sportovima, vodio je svoj kick-boxing klub u kojem je vježbalo 40-ak djece i 20-ak članova seniorske ekipe.

– Sport mi je bio ispušni ventil kojim sam održavao i samodisciplinu. Nije bilo jednostavno izaći iz rata i vratiti se u civilstvo, trebalo se prilagoditi – navodi. No, ubrzo je zasjeo na čelo Općine Antunovac, 2005. godine, i okrenuo se politici.

Bio je tada u redovima HSP-a, kojem se pridružio još 1993., ali zbog službe u vojsci i kasnije policiji, nije bio politički aktivan. Pravaši su ga 2009. zamolili da napusti stranku, zbog neslaganja u stavovima, i on je to učinio. Kontakti s Tomislavom Ivićem bili su “okidač” za njegov ulazak u HDZ početkom 2011.. Bez političkog zaleđa, objašnjavao je, “teško je rješavati i probleme općine”. Uvjet je, međutim, bio da taj potez blagoslove svi njegovi vijećnici. “Tajming” je bio jako čudan, doba je to Facebook prosvjeda, razbijana su vrata stranačkih ureda, paljene su zastave.

– HDZ je upravo tada bio spreman za novi smjer i nove ljude, koji će stranku vratiti tamo gdje joj je i mjesto, a što se i dogodilo na lokalnim izborima 2017. – osvrće se on danas na to razdoblje.

Suočio se, pak, i s podmetanjima u svojoj stranci. Očekuje li “niske udarce” iz vlastitih redova i u nadolazećoj predsjedničkoj kampanji?

– Politika je, nažalost, postala disciplina u kojoj se pokušava ne isticati vlastite kvalitete, nego tuđe nedostatke. Mogu i razumjeti isticanje nedostataka, ali podmetanje i ocrnjivanje izmišljotinama je zaista loše. Nadam se da se to neće dogoditi u predsjedničkoj kampanji, ali ako se i dogodi, branit ću svoj stav i integritet, kako politički, tako i svaki drugi. Nažalost, to je tako, što si na višoj političkoj razini, sve su veći napadi. Pogađa me, ali pokušavam biti korektan i neka je na dušu onima koji čine suprotno – poručuje.

Ivan Anušić u stranačkim je kuloarima slovio za “čovjeka” Milijana Brkića, a govorilo se kako je vođenje osječko-baranjskog HDZ-a preuzeo baš uz njegovu podršku.

– Milijan Brkić i ja smo prvenstveno suborci, borili smo se na istim ratištima. Upoznao sam ga osobno kada je stranku preuzeo Tomislav Karamarko. Cijenim ga kao čovjeka, ratnika, domoljuba i političara. No, niti sam ja bilo kakav joker bilo kome iz rukava, niti sam čovjek nečijih skrivenih namjera, jednostavno radim svoj posao najbolje što znam. Poštujem sve svoje prijatelje, poštujem autoritet gospodina Brkića kao zamjenika predsjednika stranke, ali ničiji adut ili spavač nisam. Moji politički mentori i vlasnici ne postoje. Mogu poslušati starije i iskusnije od sebe, ali nikada nisam niti ću biti nekome “na daljinskome”, prije ću izaći iz politike – ističe Anušić.

Pobijedio Šišljagića

Na lokalnim je izborima 2017. nadjačao aktualnog župana Vladimira Šišljagića, disidenta iz HDSSB-a koji je, kao nezavisni, tada lovio treći mandat i ostanak na političkom životu. U predizbornu utrku Anušić je ušao kao načelnik općine u koju se “slijevaju” i novci iz europskih fondova i novi stanovnici, ali i s mrljom zbog sudjelovanja u tučnjavi s policajcima u jednom lokalu u Antunovcu iz lipnja 1999., na blagdan Svetog Antuna, kada je u selu i kirbaj. Osuđen je u listopadu 2005. na uvjetnu kaznu, zajedno s još trojicom. Koristili su tu presudu od početka kampanje politički mu protivnici – izvan, ali i unutar njegove stranke. On je, pak, isticao kako je od spornog događaja do tada prošlo punih 18 godina, što znači da je presuda izbrisana iz sudske evidencije i Anušić se zakonski smatra nekažnjavanim.

– Nisu se predstavili, a na koncu, bili su u civilu. Kada su im počele ispadati značke, već je bilo gotovo. Dvaput smo oslobođeni, a treći put osuđeni na uvjetne kazne. Bilo je prije 20 godina i brzo nakon povratka u razrušeni Antunovac. Iako su mi u vrijeme kampanje za župana izvukli presudu koja i zakonski više nije postojala, svi oni koji me poznaju, znaju u koje vrijeme i u kojem kontekstu se dogodila ta sporna tučnjava pa stoga i nije izazvala interes javnosti. I to vam je upravo primjer kako građane ove zemlje zanima sadržaj, a ne prljava kampanja. Moje višegodišnje iskustvo u izbornim kampanjama je pokazalo da treba gledati naprijed i nuditi pozitivne i konkretne stvari, to je jednostavno moj način rada – komentirao je on taj slučaj.

Na polovici je mandata osječko-baranjskog župana, a prepoznatljiv je po projektu besplatne prehrane za sve osnovnoškolce u županiji, kao i jedinstvenom u Hrvatskoj subvencioniraju kamate na stambene kredite mladima. Županija, naime, sufinancira jedan posto kamate, a bio je to poticaj da se i niz gradova i općina uključi s dodatnih jedan posto subvencije, pa će oni koji u tom kraju kupe stan ili nekretninu plaćati jedan posto kamate na kredit, ili čak i manje, ovisno o banci. Borba je to protiv iseljavanja.

– Najvažniji nam je projekt, po meni, Regionalni distribucijski centar za voće i povrće jer će generirati daljnje mikro projekte te podići kvalitetu i konkurentnost domaćih proizvođača. Slijedi gospodarski centar, vrijedan preko 300 milijuna kuna, koji će se graditi u blizini Osijeka, a okupit će potporne poduzetničke institucije i sajamski prostor. Istaknuo bih svakako i gradnju nove zgrade elitne Prve gimnazije u Osijeku – nabraja. Ova je županija i prva u zemlji po energetskoj obnovi javnih zgrada. Kroz projekt “Slavonija, Baranja i Srijem”, gradit će se, nadalje, novi Klinički bolnički centar Osijek.

U politiku iz inata

U politiku je zakoračio, znao je reći, iz inata, a više je puta pomislio i da od nje digne ruke. Ako ga se upita je li i dalje u politici iz inata, odgovorit će:

– Kada ste u ovom poslu, uvijek imate cilj i nedovršene projekte. Tako je trenutno razmišljam, imamo čitav niz planova za Slavoniju i Baranju i vjerujem kako još puno toga možemo učiniti. Naravno i da bi se povlačenje ili odustajanje tumačilo kao izgubljena bitka, a ja ne želim da se ijedan moj potez tumači kao slabost. Radit ću svoj posao, dokle god to bude o meni ovisilo, onako kako mislim da trebam i znam – kaže.

Pune ruke posla, nesumnjivo, imat će u sljedećim tjednima. Da joj vodi stožer, Anušića je izabrala sama aktualna predsjednica te ga potom predložila šefu stranke Andreju Plenkoviću. Službeno je na tu funkciju imenovan u srijedu navečer.

Za odnos premijera Plenkovića i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, Anušić će reći kako je korektan, bez sukoba i otvorenih pitanja. No, upravo se Anušić svojedobno našao “između dvije vatre”. Predsjednica je, naime, žestoko napala Vladu RH lani u lipnju upravo iz Osijeka, gdje je privremeno izmjestila ured kako bi se upoznala sa životom u Osječko-baranjskoj županiji. Kritizirala je, podsjetimo, demografske mjere. Zasjenila je tada i Dan županije. “Moja suradnja s predsjednicom i premijerom je izvrsna, takva će i ostati, a to preporučam svima”, komentirao je kasnije Anušić, piše VečernjiList.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Roman Leljak – Zbrinjavanje djece stradale tijekom Drugog svjetskog rata

Objavljeno

na

Objavio

Što je istina o zbrinjavanju ratom stradale djece tijekom Drugog svjetskog rata u Nezavisnoj državi Hrvatskoj?

Tko se o njima brinuo? Zašto su ostali bez doma i roditelja? Koliko ih je preminulo? Što je tomu uzrok?

O temi zbog koje vladaju mnogi prijepori, u “Mojoj Hrvatskoj” govorio je slovenski istraživač i publicist Roman Leljak.

Emisiju uređuje i vodi Nada Prkačin. (Laudato.tv)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Supruga Miroslava Škore otvoreno o svom podrijetlu i vjeri: Moj otac Emil imao je misu zadušnicu u srpskoj pravoslavnoj crkvi

Objavljeno

na

Objavio

foto: Hina

Kim Ann Škoro otvoreno je  progovorila o svom podrijetlu koje je u posljednjih nekoliko mjeseci bilo  “problematizirano” na nekim hrvatskim portalima. U velikoj ispovijesti u  Jutarnjem listu otkrila je da je  njezin otac Emil Luzaich rođen u SAD-u i da je njegova  majka bila Hrvatica, a njegov otac bio Srbin iz Hrvatske, pravoslavne vjeroispovijesti, prenosi teleskop.hr

Kada je njen otac preminuo 2009., pokopan je uz misu zadušnicu u crkvi Svetog Nikole, srpskoj pravoslavnoj crkvi u Monroevilleu, nedaleko od Pittsburgha.

Bio je istaknuti član dobrovoljne vatrogasne zajednice u mjestu Renkin, ugledni član zajednice, hrvatskog i ruskog kluba, član mjesnog vijeća, a po njegovoj želji, svi koji su željeli dati novčani doprinos na njegovom sprovodu, mogli su iznos uplatiti za lokalni DVD-a.

Kim Ann je istaknula da su  pitanja o vjeri i porijeklu obitelji nepristojna.

– To su pitanja zbog kojih se u meni budi američki duh. Postajem Amerikanka. U SAD-u nema pitanja o vjeri, o rodu, o nacionalnosti. Ta pitanja su nepristojna. Za mene je najvažnije je li netko pošten, je li netko čovjek, je li marljiv, radišan, plaća li svoje radnike, pomaže li drugima. Tako ja gledam na ljude. A ne je li netko ove ili one vjere, je li ove ili one narodnosti – rekla je Kimm Ann  dodajući da je ona praktična katolikinja.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari