Pratite nas

Tko je Tomislav Stockinger, autor famoznog ‘plana Barbika’

Objavljeno

na

tomislav stockingerTomislav Stockinger: To je ipak uprava moje hrvatske države. Kakva je da je. Recimo, za vrijeme Jugoslavije ne bih radio

Ničega se ne stidim. Moje su namjere usmjerene k dobru i boljitku mog naroda, koji je meni važniji od života. I spreman sam sve napraviti. No samo nešto radikalno može ovaj narod i ovu zemlju izvesti iz ponora – kazao nam je jučer Tomislav Stockinger, autor famoznog “plana Barbika”, dokumenta koji iznosi plan za diskreditaciju predsjedničke kandidatkinje HDZ-a. Poslan je na adrese više političara, tempirano nakon ispadanja Hrvatske sa Svjetskog prvenstva.

Miran, točan i pouzdan

Na naše pitanje je li točna naša informacija da je zaposlen u Ministarstvu zdravlja, Stockinger je zastao pa potvrdio.

– Da, tamo radim – kazao je.

Šef udruge Regimenta – Centar za suočavanje Jugoslavena s prošlosti (očite aluzije na ime i rad udruge Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću) radi kao šef službe za suradnju s pravosudnim tijelima. Opisuju ga kao iznimno mirnog i krajnje profesionalnog radnika, koji svoje radne obveze izvršava točno, kvalitetno i redovito u roku pa se u njega može pouzdati. Pristojan je, nikad se ni s kim ne sukobljava ni oko najbanalnije sitnice, štoviše, osim nužne poslovne komunikacije s kolegama, ne pokazuje veću druželjubivost.

Na poslu se zna da je desno orijentiran, ali s tim nije bilo problema – nije ih bilo ni s lijevo orijentiranom kolegicom koja s njim sjedi u istoj prostoriji. Tek jedan detalj upućuje na to da ispod mirne površine u Tomislavu Stockingeru kuha mržnja i nesnošljivost. Prije izvjesnog vremena komentirao je na jednom portalu tekst o tadašnjem Gay Prideu, i to izrazito vulgarnom i ksenofobnom izjavom.

Premda državni službenici, kao u ostalom svi građani, privatno mogu imati bilo kakve svjetonazore, u ovom je slučaju kontradiktorno Stockingerovo opredjeljenje protiv “antihrvatske vlasti” dok istodobno radi za istu tu vlast, u jednom Ministarstvu.

– Svoj posao radim profesionalno i stručno. Svih 15 godina ocjenjivan sam apsolutno najvišim ocjenama u svom radu, a ovo je isključivo u slobodnom vremenu. Jedno nema veze s drugim. Volim taj posao jer pomažem koliko mogu u aspektu vezanom uz socijalu – objasnio je.

Na pitanje vidi li kontradikciju u tome da radi za tijelo državne uprave u državi koju želi radikalno promijeniti i kojoj je na vlasti SDP, kaže: – Izmjenjivale su se vlasti, radim stručan posao koji nema veze sa strankama. A to je ipak uprava moje hrvatske države. Kakva je da je. Recimo, za vrijeme Jugoslavije ne bih radio.

Udruga koje nema

A za vrijeme Jugoslavije iz Njemačke doselio se u Zagreb. Kako piše, rođen je 1967. u Tübingenu, u Njemačkoj, “od oca Nijemca i majke Hrvatice”. Odrastao je uz samohranu majku koja je, “uz ogromna odricanja, cijeli život posvetila odgoju, prvenstveno kao čovjeka, ali i kao pripadnika hrvatskoga naroda, svesrdno mu usadivši domoljublje, bez obzira na tadašnji antihrvatski geopolitički jugoslavenski (i još k tome komunistički) državni okvir”.

– Ovo je tek početak, nadam se da će naš poseban rat, jer se i protiv Hrvatske provodi isti, dobiti na zamahu – kaže Stockinger, koji se predstavlja kao predsjednik Regimente. No, te udruge nema u službenom registru.

– Nisam rekao da smo službeno upisani, ali možemo djelovati i bez toga. Pokušavali smo – kaže. Na naše pitanje je li onda nešto sporno u programu, odgovara: – Ne, nismo odbijeni, ali smo dobili informaciju da bi možda bilo problema s registracijom. Ne bih sad o tome. A radikalizam? Ne, nikako nasilje, njega se gnušam. Samo demokratskim načinima i političkim promjenama.

Stockinger je aktivan neko vrijeme – 2010. je bio potpredsjednik Stranke hrvatskog zajedništva, koja povezuje dijasporu i domovinu, a s kojom se razišao, a i kroz Krug za trg bori se da se promijeni ime Trgu maršala Tita.

Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Nino Raspudić: Kakva država takva i masonerija

Objavljeno

na

Objavio

Ta moćna, tajnovita, čvrsta organizacija, kako poučavaju brojni papinski dokumenti, veliki je neprijatelj kršćanstva, a svaki veliki neprijatelj je ako ništa drugo, respektabilan.

Pa dobro, zar se i po pitanju tzv. “slobodnog zidarstva” moramo brukati pred svijetom?

U zrelim demokratskim društvima to su polutajna udruženja, u kojima vlada zavjet šutnje i gdje jedan mason ne izdaje drugoga. Po onome što se zna, imaju ozbiljne provjere potencijalnih kandidata, puno ozbiljnije nego primjerice Hrvatska za glavnog državnog odvjetnik.

Vrlo su restriktivni, ne primaju žene, ovisnike o opijatima, sirotinju, one koji imaju problema sa zakonom, blebetala, neuravnotežene bilo koje vrste. Ta moćna, tajnovita, čvrsta organizacija, kako poučavaju brojni papinski dokumenti, veliki je neprijatelj kršćanstva, a svaki veliki neprijatelj je ako ništa drugo, respektabilan.

Kod nas wannabe masoni bez pravog certifikata prave interni časopis u kojem se naslikavaju kao za magazin sajma vjenčanica, a onda brat mason, urednik tog izdanja, preko noći s lijevog ode na pseudodesni portal u vlasništvu HNS-ovke, piše Nino Raspudić / Večernji list

Tu je ekipa iz lijevo-liberalnog medijskog miljea očito zaključila kako je odličan poslovni potez proizvodnja medijskog šunda za intelektualno potkapacitirane desničare, a usput nije loše pomalo reketariti Velikog meštra lože sumnjive akreditacije. Kod nas se i “slobodni zidari” ponašaju kao bespravni graditelji, osnuj ložu pa će se kad-tad “legalizirati”, tj. priznati.

Ucijenjeni meštar Gabrić potom obleti pet televizija u jednom danu poput Macana u jeku izborne kampanje i na svima priča o tajnom bratstvu o kojem se inače ne govori, osim na televiziji. Potom tjednik koji je oličenje dojavljivačkog novinarstva “otkriva” da je među upregačenom braćom i glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić.

Ovaj to na koncu priznaje, jer nema druge, pa leti s funkcije na koju, da je bilo ozbiljne provjere, nikada ne bi ni došao. Ispada kako je kompromitirajuće za državnog odvjetnika RH to što je mason, a ne obrnuto, tj. da bi za svakog masona koji drži do sebe bilo kompromitirajuće biti državni odvjetnik RH nakon svega što su radili i što nisu radili.

Njegov prethodnik, Mladen Bajić dokumentirano je (depeše američke ambasade u Zagrebu objavljene na Wikileaksu 2011.), s ravnateljem USKOK-a Dinkom Cvitanom podnosio raporte veleposlanstvu strane zemlje o istragama koje vodi i pokazivao povjerljive dokumente – i nikom ništa.

U SAD-u bi netko njegovog ranga da učini isti stvar završio na dugogodišnjoj robiji, u neka druga vremena i na električnoj stolici. U Hrvatskoj su se nakon svega, Bajić i Cvitan samo zarotirali, a Dražen Jelenić postao Cvitanov zamjenik. A sada znamo da je, kratko prije preuzimanja funkcije od Cvitana, Jelenić, valjda za svaki slučaj, stavio pregaču i prekrivene glave, s užetom oko vrata dao paralelnu prisegu u masonskoj loži.

Kakvi su im kriteriji prijema u to “ugledno društvo”, kad im član, štoviše i urednik časopisa Loža (što će im uopće časopis!) postane lik koji se potom odmetne i ucjenjuje braću masone objavljivanjem fotografija na desnom portalu kojeg posjeduju i uređuju ljevičari? O čemu je riječ? Čini se, prije svega, o provincijalnom snobizmu. Tko će im nakon ovoga dati “svjetlo”, čemu su se nadali iz Francuske? To je kao da očekuješ kako ćeš dobiti franšizu za McDonald’s zato što prodaješ bajati burek ispred tarabe na kojoj si žutim flomasterom napisao “Mekdonalds”. Jad i čemer.

Kad je u Italiji 1981. provaljena masonska loža P2, otkrivena je paralelna struktura moći koju su činili ljudi iz vrha politike, vojske, tajnih službi, industrije, medija, kompletna država unutar države, u tajnosti, bez ikakve mogućnosti kontrole od strane građana. Ovdje izgleda to nije slučaj.

Svojom internom svađom članovi samoprovaljene lože zabavljaju javnost poput kakvog prljavog estradnog razvoda. Još samo fali, a to bi mogao biti hrvatski unikum, reality show “Loža” u kojoj bi ih iz dana u dan snimalo kako se kostimiraju, vrše obrede, izgrađuju se prema Velikom Arhitektu Svih Svjetova, ili “Supermason show” u kojem bi pokazivali slobodnozidarske talente. Zašto ne i “Postani mason”, kviz s pitanjima o sva 33 stupnja, na kojem kandidat koji odgovori na sva dobiva milijun i titulu Velikog Meštra. Audicije za prijem u masonsku ložu bi se organizirale pred kamerama, majke bi prijavljivale sinove, djevojka dečka.

Razočaran sam što se naše feministice ne oglašavaju zbog falocentrične činjenice da masonerija prima samo muškarce. No danas treba utvrditi je li to muškarac spolno (mora li imati odgovarajuće kromosome i organe) ili rodno?

Ako podržavaju znanost i prosvijećenost za razliku od katoličke zatucanosti, zašto ne bi priznali da se osoba koje je možda rođena kao žena može jednog dana početi rodno osjećati kao muškarac pa se odmah prijaviti za “Večeru za 5 u Loži” ili “Našu malu ložu”? Jesu li tipovi koji su plaćali veliku upisninu i članarinu znali da klub još nije priznat? Kao neke visoke škole, poput one koja je dala stipendiju Bernardiću?

Hoće li se uskoro proces učlanjivanja u masonsku ložu i napredovanje do 33 stupnja moći brže i jeftinije obaviti u susjednoj BiH? Odeš u Posušje i sredi ti čovjek za pola sata papire za Velikog meštra? Ili položiš 33 stupanj u Doboju pa nostrificiraš titulu?

Sav jad našeg državnog odvjetništva sažet je u Jelenićevoj izjavi kako mu je “imponiralo da je netko prepoznao moju stručnost, moj rad i profesionalno zalaganje”. To mu valjda dođe kao stručni ispit ili nagrada za životno djelo da se u kecelji s pozlaćenim štapom u ruci muva po kičastom pseudostaroegipatskom interijeru koji izgleda poput mramorom i mesingom nakićenog kafića iz 80-ih prošlog stoljeća u gluhoj provinciji. Što bi rekla Greta Thunberg: Kako se usuđujete!?

Nino Raspudić / Večernji list

Fra Mario Knezović: Masoni zašto ste tajni ako ste transparentni?

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Hrvatska

Dogovor o šefu SOA-e nakon izbora u HDZ-u

Objavljeno

na

Objavio

Državna kadroviranja premijera i predsjednika Republike zasad idu glatko i bez iskrenja, piše u petak Večernji list, navodeći da se nakon izbora u HDZ-u očekuje dogovor o imenovanju šefa Sigurnosno obavještajne agencije (SOA).

Jednadžba s izborom načelnika Glavnog stožera OS RH je riješena, u suglasju oba predsjednika, i Vlade i države te saborskog Odbora za obranu o generalu Robertu Hranju, dok dogovor o ravnatelju SOA-e Danielu Markiću još ima poneku nepoznanicu, a ima još i vremena jer Markiću mandat istječe 5. svibnja ove godine, navodi dnevnik.

Njegov ponovni izbor zasad je logičan i očekivan, no vjerojatno se neće brzati, pogotovu zato što će valjati pričekati i rezultate unutarstranačkih izbora u HDZ-u, kao zadnji kamenčić u političkoj slagalici u vezi s Markićem.

Dogovori o državnom “kadroviranju” između premijera Andreja Plenkovića i novoizabranog predsjednika RH Zorana Milanovića zasad teku glatko, bez ikakvog “iskrenja”. Premijer i predsjednik su se u prvi mah morali usuglasiti o dvije važne državne funkcije jer 1. ožujka Hrvatska mora imati novog načelnika Glavnog stožera OSRH, a 5. svibnja novog ili reizabranog aktualnog ravnatelja SOA-e.

Odmah nakon izbora Milanović daje poruku da očekuje dogovor s Plenkovićem, da će prilikom izbora novog načelnika Glavnog stožera “imati nekih svojih ideja”, dok takvih ideja kada je riječ o izboru ravnatelja SOA-e neće imati. De facto je Plenkoviću poručio kako očekuje da će on, Milanović, imati primat u izboru načelnika Stožera, a Plenković u predlaganju i izboru ravnatelja SOA-e.

Oko izbora načelnika stožera, dakle, prvi dio dogovora jest ispunjen, jer je u pripetavanju između generala Drage Matanovića i viceadmirala Roberta Hranja izbor pao na Hranja, nakon što su Milanovićevi ljudi “otpisali” Matanovića.

Vlada je, potom i provela svoj dio deala i “gurnula” 58-godišnjeg Hranja na vojni vrh zemlje. Jučer je i saborski Odbor za obranu dao potporu imenovanju Roberta Hranja za načelnika Glavnog stožera HV-a, i to, doznajemo, jednoglasnu. Vlada prijedlog sada upućuje predsjedniku Zoranu Milanoviću, koji će potom i službeno imenovati načelnika Glavnog stožera, navodi dnevnik. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari