Pratite nas

BiH

Tko je u predreferendumskoj utrci bio jača, a tko slabija strana?

Objavljeno

na

Tko je u predreferendumskoj utrci bio jača, a tko slabija strana? Na čijoj su strani predsjednik, premijer, većina saborskih zastupnika, gotovo svi važniji mediji, najutjecajnije strane ambasade? Perverzija dominantne medijske prezentacije referenduma jest da se uporno prodaje priča kako se s jedne strane nalazi slaba simpatična manjina ljudi koji samo traže pravo da se vole, žive, budu sretni i ravnopravni ostalima, a s druge mračni moćnici, bespravni graditelji i kradljivci pjesama i logoa, koji drugima priječe bračnu sreću, i to samo kao prvi korak prema budućem ukidanju svih manjinskih i ljudskih prava, otvaranju logora i uvođenju teokracije talibanskog tipa u kojoj će sirotog Butkovića u Korizmi tjerati na 40-dnevni post o jeftinom kruhu i nebrendiranoj vodi, a Severinu zatočiti u konclogor ako samo jednom izostane sa svibanjskih pobožnosti. Istina je sasvim suprotna.

Kampanju “protiv” snažno gura mainstream – ključne figure političke, ekonomske, medijske i kulturne moći su na toj strani. Ministri su snimili propagandne spotove, valjda u vjeri da će neodlučni kad čuju Jovanovićevo zalaganje “protiv”, odmah zaokružiti ono što im je idol sugerirao. Vladin jutarnji bilten upregnuo je do kraja svoje isljedničke, klevetničke i demagoške potencijale, ističući kako su oni “uvijek na strani malog čovjeka”, iako su najbrutalniji telal neoliberalnog kapitalizma. Oni ne podupiru “protiv” jer su na strani slabijih, već jer su na strani jačih. Oni su uvijek, nepogrešivo na poziciji koju podržava američka i britanska ambasada.

Mediji iz Kutle/Pavić/Sanader/Ježić/Mudrinić inkubatora veliki su zagovornici teze kako je čvršća zaštita definicije braka kao zajednice žene i muškarca fašizam i povratak u kameno doba. Priheftao im se i veliki dio “kulturnog”, medijskog i estradnog establišmenta. Tobožnji pankeri na liniji vlasti i provladinih medija, korisnici gradskih stanova i povlaštenih parkirališnih mjesta, cijela kompradorska elita, posrednici stranih medija koji više od desetljeća kreteniziraju narod, pjevaljke i zvijezde sapunica, profesionalni borci za tuđa prava i kao šlag na kraju – ministar Jovanović, pozivaju nas ovih dana da glasujemo protiv, jer smo inače teški diskriminatori. Inflacija korištenja etikete “fašist”, koju i protivaši obilno rabe, kod nas odavno služi eliminiranju neistomišljenika iz rasprave bez potrebe da se iznose argumenti, jer s “fašistima” nema potrebe raspravljati. Na nedjeljnom referendumu demokratski se odlučuje o političkom pitanju, a ne o pitanju ljubavi i sreće. Inicijativa koja smatra da treba zadržati postojeću definiciju braka, štoviše zaštititi je od samovolje trenutne vlade koja bi za radikalno redefiniranje drevne institucije trebala imati veći legitimitet od četverogodišnjeg mandata dobivenog na drugim temama, uspjela je prikupiti golemi broj potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma oko toga da se postojeća zakonska definicija braka unese u Ustav, tj. onemogući da je se ubuduće olako mijenja.

Problem s većinom javnih zagovornika “protiv” je što ne govore o meritumu. Dakle ne argumentiraju tezu kako je tradicionalna institucija braka prevladana pa je se može proširiti i redefinirati, već optužuju neistomišljenike da su fašisti, kromanjonci, zatucani.

Uz najčešće isticanu, neistinitu tvrdnju da je brak temeljno ljudsko pravo, u kampanji se često koristio i orijentalistički, u osnovi rasistički argument: ne želimo biti u društvu istočnoeuropskih, siromašnih, zatucanih zemalja koje su ustavno definirale brak kao zajednicu žene i muškarca. Na stranu to što je još uvijek tek manjina “zapadnih” zemalja ozakonila gej-brakove, sve što dolazi sa Zapada ne mora nužno uvijek biti i dobro, o čemu najbolje svjedoče ideologije s početka prošlog stoljeća. Argument “progresa” igra na naivno, modernističko uvjerenje kako čovječanstvo neprekidno napreduje po jedinstvenoj crti, koju nužno treba slijediti. Ali ako usporedimo današnje stanje u Zapadnoj Europi s onim od prije par desetljeća, bismo li rekli da su izmjene zakona koji se tiču radnih i socijalnih prava napredak ili nazadak? Neistomišljenike se diskvalificiralo i kao “necivilizirane”. no budući da utemeljitelj filozofije povijesti Giambattista Vico tvrdi kako civilizacija počinje pojavom religije, pokapanja mrtvih i sklapanja braka između muškarca i žene, može li se razmrdavanje braka promatrati i kao anticivilizacijski čin? Otkud ta nagla, očajnička potreba za nečim što su donedavno isti ti krugovi ismijavali kao prevladanu zajednicu, kao puki “papir”? Kako to da im je brak danas jedini okvir za pravu ljubav? U kojem trenutku se od borbe za vlastito dostojanstvo i pravo na različitost prešlo na borbu za istost, tj. do jučer prezreni malograđanski ideal braka, djece, kućice s travnjakom? Uz pogrešnu premisu da se radi o kršenju ljudskih prava, a ne o tome treba li ili ne redefinirati jednu od temeljnih društvenih institucija, birače se plaši pitanjem – tko je sljedeći na redu?

Manjine, samohrani roditelji, ćelavi, itd., dovodeći tezu do apsurda. No pitanje bi se moglo i obrnuti pa reći: tko je sljedeći na odstrelu vladajuće oligarhije među onima koji se usude suprotstaviti uvezenoj liberalno-kapitalističkoj matrici dokidanja svih oblika tradicionalne zajednice i solidarnosti? Dokle će ići nametanje ideologije vladajuće klike većini, uz izliku tobožnje zaštite manjine? Može li se, jednako tako lupetati kako će nas, ako ovaj referendum ne prođe, ubrzo dovesti do toga da ćemo se sljedeći put morati braniti pravo na disanje zraka bez plaćanja naknade, ili pravo da se izjasnimo kao muškarac ili žena, a da nas se ne stigmatizira kao neandertalce ili naciste? Antiklerikalizam i površni antitradicionalizam milja iz kojeg je potekla većina naše “elite” prirodno se sljubio s recentnim zapadnim tendencijama, gdje se tolerira revolucioniranje svega, samo im ne diraj u kapital. Ostaje pitanje tko je tu iskoristio koga: jesu li profesionalni gej-aktivisti, za koje je nejasno tko ih je ovlastio da nastupaju u ime svih homoseksualaca, uvukli vladajuću kliku, ili je ona iskoristila njih za bitku koju će u nedjelju izgledno izgubiti. Nažalost, i nakon referenduma nastavit će se ideološki rat, u kojem će se, ionako oskudna društvena energija još dugo nepotrebno iscrpljivati.

Nino Raspudić | vecernji.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

KAD ČOVJEK ČOVJEKU POSTANE VUK

Objavljeno

na

Objavio

Domaći ljudi pretežito su po kućama. Izlazi samo onaj koji mora. Pojavio se veliki broj krađa, tuča. Nitko ne zna odakle su ovi ljudi došli. Mislim da nitko i ne zna niti njihove identitete. Državne službe koje su u Sarajevu samo  su ih autobusima dovezli ovdje. Mi smo na rubu živaca. Ne znamo kako ćemo dalje, kaže Mulalić.

Kad se putnik namjernik odluči putovati od Karlovca prema Bosni i Hercegovini pred očima će mu biti prelijepi prirodni ambijent koji plijeni zelenim šumama, zove opojnim ptičijim cvrkutima i mami neodoljivošću živopisnih biljki koje rastu tik uz samu cestu. Nećete primijetiti da upravo ta cesta, kada se uputite od graničnog prijela Maljevca prema Hrvatskoj, zapravo mnogima predstavlja nikad dosanjani san.

Mnogobrojni su migranti iz afričkoga svijeta u svom pohodu u Europu zaustavljeni baš na tom području. Naime, brojni su nakon dolaska u BiH poželjeli ostvariti cilj i domoći se u naprednih  europskih zemalja, ali, kako kažu, čvrsta hrvatska policija stala im je na put.

Proteklo je otprilike mjesec dana od kako je u Velikoj Kladuši ubijen 24-godišnjak iz Maroka. Slučaj još uvijek nije do kraja rasvijetljen., a  u ovo ljetno vrijeme kada je sve oko ljudi izrazito vruće tema migrantskog života sve više  zaokuplja sveopću svjetsku javnost. Različiti su stavovi i političke odluke o situaciji ovih ljudi.

Reporter  Kamenjar.com-a se uputio  provjeriti stanje u Velikoj Kladuši. Na samom ulazu u grad susrećemo brojne ljude tamnije puti i nije teško primijetiti da se radi o migrantima. Na tečnom engleskom jeziku pitamo ih: odakle su? Jusuf kaže kako je iz Egipta i da želi u Austriju, gdje ima rođake, ali oni ne znaju da on dolazi:

– Ovdje sam s bratom koji ima 26 godina. Meni su 22. Govorim engleski i ja sam osoba koja komunicira s većinom ljudi u našem kampu. Želja nam je svima otići u Europsku uniju. Mi ne želimo ostati u Bosni ili Hrvatskoj. Želimo samo proći kroz Hrvatsku i nastaviti svoj put. U našim zemljama je nemoguće živjeti, a ima nas iz Pakistana, Afganistana, Maroka, Egipta, Irana,  itd…, kaže Jusuf i pokazuje nam fotografiju oca, koji je ubijen.

Medju Kladušane se uvukao strah

Pitamo ga gdje možemo naći najviše njegovih prijatelja iz kampa. Kaže u centru grada su u parku kod džamije. Nastavljamo voziti prema centru i vidimo u parku veliki broj ljudi. Među njima je i Ramizha. Kaže da ima 31 godinu i petero djece. Svi su s njom u kampu. Muž joj je poginuo u Afganistanu a ona i njenih pet sinova traže sreću na Zapadu. Kaže da su sinovi vrijedni i da će se snaći.

Svi koje smo susreli govore o velikim životnim nedaćama u zemljama iz kojih su došli, gdje vlada glad i siromaštvo. U kampu, kojega smo posjetili, osjeća se nomadski način života, ali primijetili smo i mlađe ljude koji posjeduje moderne mobitele, pa nas je zanimalo od čega ovi ljudi žive.

Admil Mulalić je ugledni političar u ovoj lokalnoj zajednici. Predsjednik je regionalne političke  stranke DNZ BiH a živi u Kladuši. On kaže da od kada su došli migranti problemi su se pojavili u svakom trenutku i osjeća se strah domaćeg stanovništva:

– Domaći ljudi pretežito su po kućama. Izlazi samo onaj koji mora. Pojavio se veliki broj krađa, tuča. Nitko ne zna odakle su ovi ljudi došli. Mislim da nitko i ne zna niti njihove identitete. Državne službe koje su u Sarajevu samo  su ih autobusima dovezli ovdje. Mi smo na rubu živaca. Ne znamo kako ćemo dalje, kaže Admil i govori o jednom interesantnom primjeru:

– Naime, jedan kladuški poduzetnik koji posjeduje ćevabdžinicu svakodevno je hranio jednog migranta. I to je trajalo sve dok ga nije zatekao kako ga krade. Otjerao ga je. Prijavljen je Policiji da je tukao migranta pa policajcima ništa nije bilo jasno. Pitali su ga zašto ih tuče radi kad im pomaže, a on je rekao: – Ja ih hranim, ali ne tučem. Naravno, bila je laž da je emigrant pretučen. Oni su spremni na sve, pa život s njima nije nimalo ugodan, kaže Admil.

Šemsa Keserović, 70-godišnja  umirovljenica iz Kladuše kaže kako bira vrijeme kad će izaći iz kuće. Pretežito su to trenuci kad je netko drugi doma, jer kuću ne smije ostaviti samu. Nekoliko je puta opljačkana.

Kladušani žive u velikom strahu i od bolesti, jer migranti žive u kampu. Voda im je dovedena, ali uvjeti ne postoje.

– Ljetno je vrijeme. Velike su vrućine. Oni nemaju frižidere na otvorenom. Hrana im se kvari. Epidemije su vrlo moguće. Život nam nije lak, vidno uzbuđena govri nam gospođa Šemsa.

Hrvatska Policija  radi svoj posao

Migrante u Velikoj Kladuši osobno je posjetio i zastupnik HRAST-a u Hrvatskom saboru Hrvoje Zekanović i upoznao se sa sveopćom slikom. Potresen je onim što je vidio, ali i ističe:

–  Republika Hrvatska nije krajnja destinacija ovih ljudi. Svi oni imaju loše mišljenje i samtraju ju rasističkom, čak i našu Policiju smatraju rasističkom. Kažu da im nije odredište Hrvatska, nego Italija, Njemačka, Francuska i Velika Britanija. Kažu kako u hrvatskim šumama sada postoje stotine emigranata, koji traže način kako doći do Europske unije. Očito je da im to lako ne ide i da hrvatska Policija radi dobro svoj posao, kazao nam je Zekanović.

Napustili smo izbjeglički kamp i krenuli putem prema granici BiH s Hrvatskom. Gužvi na granici nije bilo. Razmišljali smo o ljudskim sudbinama i okrutnim  okolnostima u kojima čovjek čovjeku postaje vuk.

TEKST I FOTOGRAFIJE: Anto Pranjkić

Zekanović s migrantima u V. Kladuši: Hrvatska policija očito radi dobar posao

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Borjana Krišto: Jučer smo učinili veliku stvar za hrvatski narod u BiH

Objavljeno

na

Objavio

bariša čolak Borjana Krišto
FENA

“Bošnjačka politička elita vrši pravno nasilje nad Ustavom BiH, ustavno-pravnim poretkom i gotovo svim institucijama”, kazala je za Dnevnik.ba Borjana Krišto, dopredsjedateljica Zastupničkog doma PS BiH i članica Predsjedništva HNS-a BiH.

Podsjetimo, federalni Dom naroda jučer nije glasao o Prijedlogu Zakona o izbornim jedincama jer je sjednicu sabotirao Klub Bošnjaka na čije je inzistiranje i sazvana. Predlagači zakona su bošnjačke stranke(SDA, SBB, SDP, DF i Naša stranka). Lidija Bradara (HDZ BiH), predsjedateljica Doma naroda Parlamenta FBiH i Drago Puzigaća (SNSD) dopredsjedatelj Zakon su ocijenili kao destruktivan i štetan po vitalne interese jer se nalazi na listi pitanja za vitalne interese. Time je zapravo propao entitetski udar bošnjačkih stranaka na BiH i njene institucije.

Krišto smatra kako su se Lidija Bradara (HDZ BiH) predsjedateljica i Drago Puzigaća (SNSD) dopredsjedatelj Doma naroda Parlamenta FBiH koristili ustavnim mogućnostima i Poslovnikom o radu federalnog Doma naroda.

“Iskoristili su ustavne mogućnosti i sredstava kada je u pitanju zaštita interesa. Nema tu ništa sporno i problematično”, kazala je Krišto.

Tvrdi i kako su jučer u federalnom Domu naroda spriječili entitetski udar bošnjačkih stranaka na BiH i pravno nasilje nad Hrvatima u BiH.

“Mislim da smo jučer učinili veliku stvar za hrvatski narod u BiH s obzirom na političke i protupravne namjere bošnjačkih stranaka. Zato je ovolika panika i histerija. Spriječeno je pravno nasilje nad Ustavom FBiH, Ustavom BiH i Hrvatima u BiH”, istaknula je Krišto.

Krišto je napomenula i kako je dopredsjedatelj federalnog Doma naroda, Drago Puzigaća (SNSD) iskoristio mogućnosti koje mu pružaju Poslovnik o radu Federalnog Doma naroda i Ustav.

“Prijetnje, sila, nasilje i ucjene – to bi ukratko bili potezi bošnjačke političke elite zadnjih mjeseci nakon presude Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić”, zaključila je Krišto, prenosi HMS.

Bošnjačka politička elita nije u stanju prihvatiti da su Hrvati u BiH konstitutivan narod, rekao je za Bariša Čolak, dopredsjedatelj Državnog Doma naroda i voditelj Odjela za ustavno-pravna pitanja Glavnog vijeća HNS BiH.

“Zanimljivo je da oni koji su tražili sjednicu naposljetku nisu došli. Bradara i Puzigaća su iskoristili ustavne mogućnost, a to što bošnjačke stranke nisu u stanju prihvatiti politički poraz, to je nešto sasvim drugo”, rekao je Čolak.

Voditelj Odjela za ustavno-pravna pitanja Glavnog vijeća HNS-a BiH smatra kako i dalje ostaje problem Izbornog zakona BiH i da je Parlamentarna skupština BiH mjesto gdje se ovaj problem može riješiti u skladu s presudom Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić.

“Mogu se izjasniti o izjavi presjedateljice i jednog dopredsjedatelja po posebnom postupku, ali zato također treba natpolovična većina u svakom od Klubova konstitutivnih naroda, ali ni to neće proći”, rekao je Čolak.

Osvrnuo se i na izjave bošnjačke medijske i političke javnosti koja je Klub Hrvata optužila za opstrukciju i teze da su Milorad Dodik i Dragan Čović stvorili kaos.

“To je klasična zamjena teza. Otrcane izjave i fraze. Riječ o nespremnosti da se prihvati činjenično stanje i ustavno-pravna realnost. Koristiti Ustav BiH i Ustav FBiH nije pogrešno, naprotiv, ali sada se to interpretira kako kome paše”, smatra Čolak.

Napomenuo je i kako bi se problemi u BiH lakše i brže riješavali kada bi lideri većih stranaka bili u dobrim odnosima kakvim su Milorad Dodik, predsjednik RS-a i SNSD-a i Dragan Čović, hrvatski član Predsjedništva BiH i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora.

“Zar ima nešto u loše dobrim odnosima Čovića i Dodika? Kamo sreće da su dobri odnosi svih lidera. Lakše bismo brojne probleme riješili”, izjavio je Čolak.

Istaknuo je i kako bošnjačka politička elita godinama od FBiH stvara unitarni dominantno bošnjački enitet te da se sada to više i ne krije.

“Pa pogledajte samo izjave. Bošnjački političari mahom govore o nekakvim ‘većinama’ i ‘manjinama’. Pa ti termini ne odgovaraju ustavnoj i životnoj realnosti u BiH. Nisu u stanju prihvatiti da su i Hrvati konstitutivan narod u BiH”, rekao je Čolak.

Čolak, također, smatra kako bošnjački političari ne žele prihvatiti odluku Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić i da je sav problem u tome.

“Odluka im ne odgovara, ne žele prihvatiti legitiman izbor predstavnika konstitutivnih naroda jer će im to onemogućiti dominaciju. Žele imati većinski paket dionica u FBiH – aposlutna kontrola nad svima, a posebice u federalnom Domu naroda”, izjavio je Čolak.

Podsjetimo, federalni Dom naroda jučer nije glasao o Prijedlogu Zakona o izbornim jedincama jer je sjednicu sabotirao Klub Bošnjaka na čije je inzistiranje i sazvana.

Predlagači zakona su bošnjačke stranke(SDA, SBB, SDP, DF, Naša stranka). Lidija Bradara (HDZ BiH), predsjedateljica Doma naroda Parlamenta FBiH i Drago Puzigaća (SNSD) dopredsjedatelj Zakon su ocijenili kao destruktivan i štetan po vitalne interese jer se nalazi na listi pitanja za vitalne interese.

U tom slučaju prema Ustavu i Poslovniku za usvajanje Zakona bilo je potrebno osigurati glasove većine izaslanike Doma naroda koja bi uključivala i većinu u svakom od nacionalnih klubova. Kako Bošnjaci nemaju većinu u hrvatskom klubu odbili su doći na sjednicu koju su sami inicirali./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari