Connect with us

BiH

Tko je u predreferendumskoj utrci bio jača, a tko slabija strana?

Published

on

Tko je u predreferendumskoj utrci bio jača, a tko slabija strana? Na čijoj su strani predsjednik, premijer, većina saborskih zastupnika, gotovo svi važniji mediji, najutjecajnije strane ambasade? Perverzija dominantne medijske prezentacije referenduma jest da se uporno prodaje priča kako se s jedne strane nalazi slaba simpatična manjina ljudi koji samo traže pravo da se vole, žive, budu sretni i ravnopravni ostalima, a s druge mračni moćnici, bespravni graditelji i kradljivci pjesama i logoa, koji drugima priječe bračnu sreću, i to samo kao prvi korak prema budućem ukidanju svih manjinskih i ljudskih prava, otvaranju logora i uvođenju teokracije talibanskog tipa u kojoj će sirotog Butkovića u Korizmi tjerati na 40-dnevni post o jeftinom kruhu i nebrendiranoj vodi, a Severinu zatočiti u konclogor ako samo jednom izostane sa svibanjskih pobožnosti. Istina je sasvim suprotna.

Kampanju “protiv” snažno gura mainstream – ključne figure političke, ekonomske, medijske i kulturne moći su na toj strani. Ministri su snimili propagandne spotove, valjda u vjeri da će neodlučni kad čuju Jovanovićevo zalaganje “protiv”, odmah zaokružiti ono što im je idol sugerirao. Vladin jutarnji bilten upregnuo je do kraja svoje isljedničke, klevetničke i demagoške potencijale, ističući kako su oni “uvijek na strani malog čovjeka”, iako su najbrutalniji telal neoliberalnog kapitalizma. Oni ne podupiru “protiv” jer su na strani slabijih, već jer su na strani jačih. Oni su uvijek, nepogrešivo na poziciji koju podržava američka i britanska ambasada.

Mediji iz Kutle/Pavić/Sanader/Ježić/Mudrinić inkubatora veliki su zagovornici teze kako je čvršća zaštita definicije braka kao zajednice žene i muškarca fašizam i povratak u kameno doba. Priheftao im se i veliki dio “kulturnog”, medijskog i estradnog establišmenta. Tobožnji pankeri na liniji vlasti i provladinih medija, korisnici gradskih stanova i povlaštenih parkirališnih mjesta, cijela kompradorska elita, posrednici stranih medija koji više od desetljeća kreteniziraju narod, pjevaljke i zvijezde sapunica, profesionalni borci za tuđa prava i kao šlag na kraju – ministar Jovanović, pozivaju nas ovih dana da glasujemo protiv, jer smo inače teški diskriminatori. Inflacija korištenja etikete “fašist”, koju i protivaši obilno rabe, kod nas odavno služi eliminiranju neistomišljenika iz rasprave bez potrebe da se iznose argumenti, jer s “fašistima” nema potrebe raspravljati. Na nedjeljnom referendumu demokratski se odlučuje o političkom pitanju, a ne o pitanju ljubavi i sreće. Inicijativa koja smatra da treba zadržati postojeću definiciju braka, štoviše zaštititi je od samovolje trenutne vlade koja bi za radikalno redefiniranje drevne institucije trebala imati veći legitimitet od četverogodišnjeg mandata dobivenog na drugim temama, uspjela je prikupiti golemi broj potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma oko toga da se postojeća zakonska definicija braka unese u Ustav, tj. onemogući da je se ubuduće olako mijenja.

Problem s većinom javnih zagovornika “protiv” je što ne govore o meritumu. Dakle ne argumentiraju tezu kako je tradicionalna institucija braka prevladana pa je se može proširiti i redefinirati, već optužuju neistomišljenike da su fašisti, kromanjonci, zatucani.

Uz najčešće isticanu, neistinitu tvrdnju da je brak temeljno ljudsko pravo, u kampanji se često koristio i orijentalistički, u osnovi rasistički argument: ne želimo biti u društvu istočnoeuropskih, siromašnih, zatucanih zemalja koje su ustavno definirale brak kao zajednicu žene i muškarca. Na stranu to što je još uvijek tek manjina “zapadnih” zemalja ozakonila gej-brakove, sve što dolazi sa Zapada ne mora nužno uvijek biti i dobro, o čemu najbolje svjedoče ideologije s početka prošlog stoljeća. Argument “progresa” igra na naivno, modernističko uvjerenje kako čovječanstvo neprekidno napreduje po jedinstvenoj crti, koju nužno treba slijediti. Ali ako usporedimo današnje stanje u Zapadnoj Europi s onim od prije par desetljeća, bismo li rekli da su izmjene zakona koji se tiču radnih i socijalnih prava napredak ili nazadak? Neistomišljenike se diskvalificiralo i kao “necivilizirane”. no budući da utemeljitelj filozofije povijesti Giambattista Vico tvrdi kako civilizacija počinje pojavom religije, pokapanja mrtvih i sklapanja braka između muškarca i žene, može li se razmrdavanje braka promatrati i kao anticivilizacijski čin? Otkud ta nagla, očajnička potreba za nečim što su donedavno isti ti krugovi ismijavali kao prevladanu zajednicu, kao puki “papir”? Kako to da im je brak danas jedini okvir za pravu ljubav? U kojem trenutku se od borbe za vlastito dostojanstvo i pravo na različitost prešlo na borbu za istost, tj. do jučer prezreni malograđanski ideal braka, djece, kućice s travnjakom? Uz pogrešnu premisu da se radi o kršenju ljudskih prava, a ne o tome treba li ili ne redefinirati jednu od temeljnih društvenih institucija, birače se plaši pitanjem – tko je sljedeći na redu?

Manjine, samohrani roditelji, ćelavi, itd., dovodeći tezu do apsurda. No pitanje bi se moglo i obrnuti pa reći: tko je sljedeći na odstrelu vladajuće oligarhije među onima koji se usude suprotstaviti uvezenoj liberalno-kapitalističkoj matrici dokidanja svih oblika tradicionalne zajednice i solidarnosti? Dokle će ići nametanje ideologije vladajuće klike većini, uz izliku tobožnje zaštite manjine? Može li se, jednako tako lupetati kako će nas, ako ovaj referendum ne prođe, ubrzo dovesti do toga da ćemo se sljedeći put morati braniti pravo na disanje zraka bez plaćanja naknade, ili pravo da se izjasnimo kao muškarac ili žena, a da nas se ne stigmatizira kao neandertalce ili naciste? Antiklerikalizam i površni antitradicionalizam milja iz kojeg je potekla većina naše “elite” prirodno se sljubio s recentnim zapadnim tendencijama, gdje se tolerira revolucioniranje svega, samo im ne diraj u kapital. Ostaje pitanje tko je tu iskoristio koga: jesu li profesionalni gej-aktivisti, za koje je nejasno tko ih je ovlastio da nastupaju u ime svih homoseksualaca, uvukli vladajuću kliku, ili je ona iskoristila njih za bitku koju će u nedjelju izgledno izgubiti. Nažalost, i nakon referenduma nastavit će se ideološki rat, u kojem će se, ionako oskudna društvena energija još dugo nepotrebno iscrpljivati.

Nino Raspudić | vecernji.hr

facebook komentari

Advertisement
Comments

BiH

Stjepan Šterc: BiH bi uskoro mogla ostati bez pola milijuna stanovnika

Published

on

By

Bosna i Hercegovina bi, ukoliko se nastave ovakvi trendovi iseljavanja, uskoro mogla ostati bez pola milijuna stanovnika, kao i brojne zemlje iz regije, upozorava demograf Stjepan Šterc iz Zagreba.

On je takva predviđanja napravio prvenstveno za Hrvatsku, a zatim i za zemlje iz regije, nakon što su objavljeni zabrinjavajući podaci da se u Hrvatskoj prošle godine rodilo najmanje djece u posljednjih 100 godina, javlja Anadolija.

Za to vrijeme stručnjaci tvrde da natalitet nije jedini faktor koji određuje ovakvo stanje, kriveći pasivnost političara u borbi protiv iseljavanja stanovništva s ovih prostora i upozoravajući na opasnu paradigmu razvijenih europskih zemalja koje gospodarski razvoj temelje na jeftinoj radnoj snazi koja dolazi iz manje razvijenih zemalja.

Stjepan Šterc, koji je demograf na Sveučilištu u Zagrebu, kaže kako su sva ranija predviđanja i analize išle u prilog ovim podacima koje je objavio Državni zavod za statistiku. “Za Hrvatsku je 2017. godina bila apsolutno, po svim demografskim pokazateljima, najgora otkad uopće i postoji Hrvatska. Ono što je ozbiljnije jeste da se ti procesi nastavljaju i u budućnosti i njihov intenzitet zapravo u ovako negativnom obliku može ugroziti sve sustave u državi“, poručuje Šterc.

Problem iseljavanja

Hrvatska nije posebnost u ovom užem i širem području, jer vrlo sličnu situaciju s prirodnim padom, a i s negativnom vanjskom i gradskom bilancom imaju i Bosna i Hercegovina i Srbija. Šterc uočava kako Srbija u apsolutnom iznosu ima veće negativne brojeve, dok u relativnom iznosu, u odnosu na ukupan broj stanovnika, tu zasigurno prednjači Hrvatska.

“Potpuno je jasno da razvijena Europa ima veliku potražnju za radnom snagom i da će ona radnu snagu primarno dohvaćati s jugoistoka i juga Europe, i to visokoobrazovanu, mladu radnu snagu, a pritom je manje važno što domaćem gospodarstvu neće ostati takav potencijal za inovativne djelatnosti. Interes europskog gospodarstva je velik i poprilično sebičan, a na kraju, nije ih briga što te zemlje iseljavanja troše iz svog proračuna za obrazovni sustav i obrazuju ljude koji praktički iseljavaju“, kaže Stjepan Šterc. Smatra kako je problem iseljavanja ozbiljan za cijelu regiju, jer povlačenje na godišnjoj razini može premašiti 100, možda čak i 200 tisuća ljudi, a slični procesi se događaju u Rumuniji, Poljskoj, Portugalu itd.

“Ukoliko te zemlje, Hrvatska posebno, ne poduzmu ključne strateške mjere i ne shvate da je to ključna problematika razvojne budućnosti, negativni procesi će se intenzivirati i apsolutni broj stanovnika će se smanjiti bitno. Ali ono što je još važnije, s obzirom na strukturu stanovništva, bit će ugroženi osnovni sustavi: mirovinski, zdravstveni, obrazovni i sustav radne snage u svim zemljama“, kaže Šterc.

On upozorava kako je iz svega lako zaključiti da će zemlje regije, ako se ovakav trend nastavi, vrlo brzo ostati bez velikog broja stanovnika. “Ako napravimo jednostavnu matematičku ekstrapolaciju, ono što se može dogoditi je da Hrvatska u sljedećih deset godina izgubi preko devedeset tisuća stanovnika, vjerojatno će i Bosna i Hercegovina, s obzirom na ove trendove, izgubiti preko 500 tisuća, a Srbija preko milijun ili milijun i 200 tisuća stanovnika“, procjenjuje Šterc i dodaje: “To su vrlo ozbiljni procesi na koje, nažalost, nema nikakve ozbiljnije reakcije.

Iznenađuje muk hrvatske politike s obzirom da godišnje osamnaest tisuća ljudi više umire nego što se rađa, što nam godišnje odlazi grad veći nego Poreč.“

Demografska revitalizacija

Šterc poručuje svim vladama u okruženju da je demografska problematika temelj gospodarskog i ukupnog razvitka, te da onome tko ne shvati da je to ključna razvojna priča, budućnost neće biti izvjesna.

U političkom djelovanju treba shvatiti da je to strateško pitanje i da je bitno preusmjeriti sredstva sa manje važnih segmenata na demografsku revitalizaciju, poručuje. “Europska paradigma dohvaćanja jeftine radne snage kroz emigraciju, na koju se u kasnijoj fazi puno više troši kroz socijalne programe iz državnih proračuna nego što bi to bila sredstva potrebna kroz klasičnu populacijsku revitalizaciju, ta paradigma će se morati promijeniti i sve će zemlje morati krenuti dohvaćati radnu snagu kroz klasičnu populacijsku politiku“, upozorava Šterc.

Stjepan Šterc: Marin Strmota je moj heroj

 

facebook komentari

Continue Reading

BiH

Nije postignut dogovor o reformi Izbornog zakona BiH

Published

on

By

Na pregovorima koji su danas održani u Sarajevu između predstavnika parlamentarnih stranaka iz FBiH i međunarodne zajednice o reformi Izbornog zakona BiH nije postignut dogovor.

Nakon sastanka novinarima je rečeno da nisu usvojeni nikakvi zaključci. Najavljeno je da će pregovori biti nastavljeni uz podršku Europske unije i SAD, javlja Fena.

Sastanku su nazočili specijalni predstavnik Europske unije u BiH Lars-Gunnar Wigemark, uime SDA Šefik Džaferović, HDZ-a Borjana Krišto, SBB-a Damir Arnaut, DF-a Damir Bećirović, te SDP-a Damir Mašić.

Šefik Džaferović iz SDA rekao je novinarima nakon sastanka da je razgovarano o izborima za Dom naroda Parlamenta FBiH, Predsjedništvo BiH, Grad Mostar i o provođenju odluka Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH, ali da nije pronađeno rješenje.

– Pregovori će biti nastavljeni uz podršku Europske unije i SAD-a – rekao je Džaferović i dodao da nisu usvojeni nikakvi konkretni zaključci. Borjana Krišto iz HDZ-a navela je da je dogovoreno da razgovori o Izbornom zakonu budu intenzivirani u smislu dostavljanja prijedloga i traženja zajedničkih rješenja.

Damir Bećirović iz DF-a izjavio je da je najviše razgovora bilo o izborima za Grad Mostar i Dom naroda Parlamenta FBiH, te da su izneseni prijedlozi koje ća na narednim sastancima pokušati usaglasiti. Damir Mašić iz SDP-a istaknuo je da su stajališta prilično različita i da je pitanje koliko se može uraditi budući da vrijeme ističe, posebno ako se rješenja budu tražila kako odgovara samo “određenoj političkoj stranci”. 

– Mi nećemo sudjelovati u stvaranju privida i farse dok se u pozadini pokušavaju uraditi neke druge stvari – kazao je Mašić. Damir Arnaut iz SBB-a naglasio je da na ovim sastancima nitko ne treba iznositi liste želja već da treba raditi na iznalaženju kompromisnog rješenja. Datum održavanja narednog sastanka bit će određen naknadno, piše vecernji.ba.

facebook komentari

Continue Reading