Connect with us

Herceg Bosna

Tko nam je kriv – Hercegovci

Objavljeno

on

Uvijek nekako idealiziraš svoj kraj. Valjda je to tako nekako u svom regijama. Tu žive dobri ljudi, pošteni, hrabri, srčani. potiskivaš u sebi sva ona neugodna iskustva sa susjedima, pa i ponekim prijateljem, rođakom, znaš da nije tako ali svejedno.

[ad id=”68099″]

U tebi se javlja obrambeni refleks pogotovo kad te napadaju sa strane. Onda se zbiješ u formaciju ježa, pa braniš braniš, satareš se od branjenja, opet li lelujaju sjajne sličice pred očima, ne, mi nismo takvi, mi smo bolji, to su sve klevete, mrze nas, di bi mi to, nepojmljivo, izmišljotine, mržnja, jal, klevete. Ima i toga naravno. Hercegovac je uvijek pod skenerom i svaki njegov korak se mjeri najvećim mikroskopom.

Ja čak ne pripadam toj mitskoj Hercegovini. Za moje mjesto nitko ne bi prije štajaznam 30 godine ne bi rekao da je Hercegovina. Znalo se gdje počinje Hercegovina. Od Studenih Vrila a to je jedno 15 kilometara niže. Tamo prije Posušja. Ali pošto su “umni” Jugoslaveni odlučili da Hercegovina bude od Zadra do Tuzle, hoćeš-nećeš i ti si postao Hercegovac. To je više ionako bila nacionalno-regionalno-političko-svjetonazorska oznaka nego regionalnim granicama omeđen teritorij. za njih je i Ivić Pašalić bio Hercegovac.

Dakle u olovnim vremenima sveopće harange na Hercegovce javlja se refleks samoobrane. Idealiziranja. Upada se u drugu krajnost. Pa se izbjegava prava istina. Istina da među ima govana. O kako ima. Da ima ljudi koji bi sve prodali za osobne interese. I hrvatstvo i hercegovačku čast. Glupih ljudi. Štetočina. Koji najviše štete nanonose hrvatstvu u kojeg se kunu i kraja iz kojeg potiču.

Nikad neću zaboraviti pretrpošle izbore za predsdjednika Republike. Miroslav Tuđman koji je stalno zagovarao prava Hrvata je dobio neki mizeran postotak među Hrvatima Bih, dakle i u Hercegovini. Drugi kandidat Milan Bandić, počasni građanin Sarajeva je dobio 70 i nešto % glasova. Nisam mogao vjerovati. Čovjek koji se permanentno liže sa sarajevskim jalijašima, koji bi nas popili u čaši vode, dobije skoro plebiscitarnu podršku u Hercegovini a čovjek koji se godinama javno zalaže za treći entitet i prava Hrvata dobije sitiniš od glasova. Kako smo mi glupi ko qurac pomislih. I odmah vidim rezon u glavi prosječnog Herecgovlije. Kume, on je naš, da ja štagod jamit od njega ako se može. Taj isti Bandić. hodajuća korupcija, čovjek bez svjetonazora koji istovremeno pohodi i crkve i biskupe i istim oduševljenjem biva dočekivan i kod biskupa i kod SAB-a opskurne skupine partizanskih koljača iz 2. svj rata koji su ruke natopili hrvatskom krvlju. On okači Titov bedž, nakelji se uz Mesića i još pred nekim regionalnim partizančinama skupljenim iz “regije” (Srbije, BiH, Slovenije) i onda sutra negira da je nosio Titov bedž-

Taj moralni kripl, koji uz 40 godina bavljenja politikom još nije naučio sastaviti prostoproširenu rečenicu nije čak ni svjestan da ne živi u kamenom dobu kamo po svom habitusu i načitanosti pripada i nitko toj korumpiranoj mašini nije rekao da je davno izumljen fotoaparat. Da mu Titov bedž sja na reveru uhvaćen u objektiv fotoćelije. Koliki moraš biti moron da negiraš nešto što je tako lako provjerljivo. Kako možeš uopće biti toliko glup. Mogu razumjeti svećenike i biskupe, pa i Isus se stalno družio sa grešnicima ali kad bi mi takav tip došao, prvo bi ga odveo u ispovjedaonicu i ne bi ga puštao sat vremena iz nje. I onda bi mu kad bi izišao iz nje rekao..”ne možeš služiti dvojici gospodara i tresnuo mu šamarčinu.

Zašto jedan dio Herecgovaca voli sirovine, bahate nepismene lopurde. Mrzitelji će reći, zato jer su i sami takvi. Ali ja znam da to nije istina. Znam te ljude inteligentne, duhovite, poštene koji sve ono što nisu ti Bandići. Rastao sam među njima i znam da nisu kao oni. Svi ti Mamići, svi ti Bandići sva ta ološ i bagaža koja nam je ogadila časno ime. Ali za ovo ostalo sami smo krivi.

Dio Hercegovaca podržava Mamića. Velike su “ustaše. Hrvatine. Puna su im usta Hrvatske. Ali staju iza nerealiziranog Jovankinog mecene, iza jednog jugonostalgičara koji kao ni Bandić nema ideologije, koga zanima samo vlast, novac. Sirova, bahata, nezajažljiva primitivčina koja se sugovornicima i sugovornicama obraća sa onim infatilnim “ljubavi moja” u pauzama psovki i proklinjanja na Božić. Jedna skoro dijabolična osobnost. Kakve veze imaju naš trud, znoja naših otaca, muka i krv s njim i njegovim primitivnim bahatlukom. Jel on naša slika, jel on naš odraz u zrcalu. To je nešto, neki osjećaj koji od strave i nevjerice ježi kožu.

Kako mogu dva primitivca bez ideologije biti uzor hrvatstva. i to onima koji se najviše kunu u hrvatstvo. Osobno mi je to neobjašnjiv misterij. I žalosti me to. I ljuti. Ali postoji. Postoje ljudi kojima su takve moralne nakaze uzori. Koji ih brane. Koji u njima vide hrvatstvo. Ima tu glupana i tupana, ima budaletina, ima inata, ima možda kod nekih i interesa ali sve to skupa žalosti. na što smo spali, u što nam se ime pretvorili. U dvije moralne nakaze, to je neopisiva katastrofa dvije moralne nakaze su paradigma mog naroda koji je stoljećima “ s krvi ručao i s krvi večerao, i sve krvave žvakao zalogaje u obrani časti i dostojanstva. Ubili su nam čast i dostojanstvo, gadovi.

Delminium Vulgaris/HRHB.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari