Pratite nas

Istaknuto

TKO NAM JE UKRAO HRVATSKU?

Objavljeno

na

Ne postoji ni jedan realan politički analitičar na Svijetu, pa tako ni u Hrvatskoj, koji u ozbiljno razmatranje ne će uzeti barem tri globalna politička događaja u zadnjih godinu dana, a to su: migracijska kriza epskih razmjera, „Brexit“ i izbor Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a. Svi ovi događaji koji su uzdrmali Svijet, doveli do gubitka identiteta EU-e i otvorili područje neizvjesnosti, neminovno se prelijevaju kao spojene posude i na nacionalne politike europskih država u čemu ni naša Domovina nije iznimka. Ne ulazeći u iscrpljujuće analize globalne svjetske politike, ne ulazeći u analize slaganja novih geostrateških karata, a još manje u nagađanja kakva će biti Trumpova politika kada konačno sjedne u Bijelu kuću, potrebno je osvijetliti sadašnjost hrvatskog političkog bitka i odgovoriti na pitanja što smo učinili do sada i šta nam je činiti nadalje kako ne bi bili puki objekt  u mogućoj eskalaciji neželjenih političkih događaja, piše Kazimir Mikašek Kazo/ Kamenjar.com

Praiskonska čežnja hrvatskog nacionalnog bića, kroz cijelu povijest, a poglavito ona koja se zrcali od Bleiburga, pa preko „hrvatskog proljeća“ do vukovarske Ovčare, „bilo hrvatskog naroda “ kojega je tako znakovito osjećao blaženi Alojzije Stepinac, ta silna sinergija hrvatskog naroda, energija branitelja i vizionarskog vodstva predsjednika Tuđmana vodili su nas nepogrješivo samo prema jednom cilju! Prema slobodnoj, neovisnoj, samostojnoj, ponosnoj domovini Hrvatskoj. Tuđman bez hrvatskog naroda ne bi bio Tuđman, niti bi hrvatski narod bez Tuđmana bio ponosna nacija.

Imamo li mi nakon 25 posljednjih godina onakvu Hrvatsku kakvu je sanjao predsjednik Tuđman kada je kriknuo: “Imamo Hrvatsku“!

S punom odgovornošću mogu slobodno ustvrditi: „nemamo Hrvatsku“, osim što smo administrativna, formalna činjenica! Ponovo smo na početku  „rata“ završiti stvaranje Hrvatske!

Kako bi bili svjesni i sposobni odgovoriti na uvodno spomenute globalne ugroze koje se kotrljaju i u „naše dvorište“ i efikasno se boriti protiv njih, potrebno je odgovoriti na pitanje: „Tko nam je ukrao Hrvatsku“? Kradljivci naše Domovine sami su se razotkrili i to su upravo oni politički čimbenici koji se nisu pojavili na niti jednoj svečanosti povodom 25. obljetnice priznanja Hrvatske. Oni ne priznaju priznanje Hrvatske, oni su od 1991. godine do dana današnjeg vodili neku drugu politiku, politiku detuđmanizacije, politiku regionalizacije i jugoslavenizacije, politiku rashrvaćivanja Hrvatske! Oni i danas u svojim skrivenim mentalno komunističkim jazbinama posprdno lamentiraju o „ustaškom derneku“ dok mi slavimo priznanje Hrvatske, oni i danas diljem Svijeta posredstvom svojih političkih aparatčika i raznih emisara upozoravaju na „ustašku guju u njedrima“, oni i danas etiketiraju našu Domovinu za „agresiju na BiH“ teško optužujući predsjednika Tuđmana za „dvostruku liniju zapovijedanja“, namjerno čineći nesagledivu štetu hrvatskoj šestorci  u Hagu  na čelu s generalom Praljkom.

Na globalne ugroze o kojima je danas riječ Hrvatska politika ne može značajno utjecati, ali na najveću veleizdajničku ugrozu koja dolazi iz našeg vlastitog dvorišta mora i može utjecati, jer bez toga, bit će nemoćna riješiti bilo koji nacionalni egzistencionalni problem.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović  u svom je državničkom govoru u Hrvatskom saboru, po meni i najboljem govoru do sada, kritizirala “lažni pacifizam i etički relativizam”. Poručila je kako je  hrvatski narod „više nikada neće živjeti u tvorevinama i asocijacijama u kojima ne bi bio suveren“. Poslala je jasne i nedvosmislene suverenističke poruke odakle dolazimo, kuda idemo i gdje pripadamo i to doista ohrabruje.

“Kao društvo i odgovorni politički dionici društva moramo težiti ostvarenju tri cilja – istini o prošlosti, kroz argumentiranu raspravu rješavati probleme svakodnevnice naše sadašnjosti i graditi konsenzus o razvojnim gospodarskim pitanjima hrvatske budućnosti“!

To je kazao  predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković povodom 25. obljetnice priznanja Hrvatske države. I to ohrabruje i otvara nam prostor nadati se u harmonično političko djelovanje Banskih dvora i Pantovčaka. Bez istine o prošlosti Hrvatska nikada ne će imati ni sadašnjost ni budućnost i Plenković je zasigurno, ne slučajno, posložio ove prioritete baš ovim redoslijedom.

Ali sa deklarativnih, prigodničarskih izjava potrebno je okrenuti se proaktivnim djelima i zgrabiti povijesnu šansu, osnažiti hrvatsku suverenističku politiku, ojačati nacionalnu državu i pozicionirati se na ovim prevažnim geostrateškim pozicijama kao država lider na paradigmi „antemurale christianitatis“. EU će vrlo brzo shvatiti da svoju snagu i opstanak može temeljiti jedino na jakim nacionalnim državama, shvatit će da će biti jaka onoliko koliko budu jake države članice na  njenim rubnim područjima.

To je hrvatska šansa, to je prilika završiti Tuđmanovo djelo, to je prilika za zajedništvo i pomirbu onih koji zajedništvo i pomirbu na tim temeljima žele. Snaženje hrvatske diplomacije, jačanje i rekonstrukcija svih aspekata nacionalne sigurnosti, jačanje obrambenih sposobnosti Hrvatske može se postići jedino tako da sa Pantovčaka i Banskih dvora čujemo jedan unisoni, suverenistički i domoljubni glas zajedništva. U tom zajedništvu ne smije biti marginaliziran ni jedan domoljubni glas, ni jedan političar pojedinac ni grupa domoljuba, s punom sviješću da su temelji ovakve suverenističke ideje postavljeni prije punih 5 godina.

Hrvatski narod je pametan, pošten i politički pismen i takvu politiku će bez ikakve sumnje podržati i nagraditi stvarajući ponovo sinergiju kakvu smo imali prije 25 godina. Konačno, to će biti poruka EU-i i Svijetu, „urbi et orbi“ da imaju posla sa ozbiljnom, pobjedničkom državom koja prvenstveno drži do svog ponosa, integriteta i nacionalnog identiteta! To će biti poruka da Hrvatska ima namjeru čvrsto u svojim rukama držati tu zlatnu dionicu svoga suvereniteta, bez obzira na sve ustupke u procesima euroatlantskih integracija.

Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

Tko je Božo Kožul – zapovjednik “Tigrova”?

Objavljeno

na

Objavio

Prva gardijska brigada Hrvatske vojske “Tigrovi” obilježila je 27. obljetnicu svog ustroja prigodnom svečanosti u vojarni “Croatia” na kojoj je istaknuto da su pripadnici “Tigrova” dali veliki doprinos u Domovinskom ratu te da je obaveza društva čuvati uspomenu na tu borbenu postrojbu u kojoj je tijekom rata poginulo 367 pripadnika, a njih šest još se vode kao nestali.

Na obilježavanju obljetnice prisustvovao je i posebni savjetnik ministra obrane Božo Kožul, zapovjednik „Tigrova“.

Stožerni brigadir Božo Kožul u “Tigrove” je stupio 5. kolovoza 1990., a general Janko Bobetko imenovao ga je pukovnikom u 21. godini. S 27 godina postao je zapovjednik 1. gardijske brigade, a 2001. godine je umirovljen.

Kožul je svojevremeno govorio kako branitelji u vrijeme naoružanja nisu imali gotovo ništa, tek ono što su naslijedili u Rakitju. “Nije bilo vremena zapovijedati, nešto planirati, sve je bilo stvar dogovora”, rekao je te istaknuo kako su ratovali neiskusni i neškolovani momci protiv oficira JNA.

“1991. godine je važna jer smo bili neslomljivi, dečki su imali veliki duh i domoljublje, vladalo je zajedništvo. Bez 1991. godine, ne bi bilo ni Oluje. Tada je odnos snaga bio 5:1 u korist neprijateljske vojske, dok je za vrijeme Oluje bilo obrnuto”, ocijenio je Kožul.

Božo Kožul umirovljeni je stožerni brigadir, rodom iz Širokog Brijega. Tijekom ratnih godina zapovijedao je 2. i 3. bojnom do samoga kraja, da bi 1995. preuzeo dužnost načelnika Odsjeka za operativno-nastavne poslove sve do 1997. godine, piše Narod.hr

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

5. studenog 1990. – Osnovana 1. gardijska brigada “Tigrovi”

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1990. godine formirana je Jedinica za posebne namjene MUP-a Republike Hrvatske u Rakitju, koja je kasnije prerasla u 1. gardijsku brigadu “Tigrove”.

Bila je formirana od dragovoljaca i dijelova Hrvatske policije. U prvoj fazi svoga djelovanja, kao Jedinica za posebne namjene MUP-a “Rakitje”, izvršavali su delikatne vojno-redarstvene zadaće.

Iza njih su ostale briljantno provedene akcije poput hvatanja Arkana i drugih terorista.

U suradnji sa drugim jedninicama za posebne namjene MUP-a RH proveli su povijesnu akciju na Plitvicama koja je u historiografiji zapamčena kao “Krvavi Uskrs”.

Daljnjim rastom snaga i postupnim formiranjem Hrvatske vojske uvjetovanim stupnjem agresije na Republiku Hrvatsku, “Tigrovi” postaju 1. A brigada ZNG-a, koju čini šest bataljuna (bojni).

Tada su se bojne nazivale prema bazama ili kodnim nazivima i to: 1. bojna-Vrapče (ćukovi), 2. bojna-Rakitje (kosovi), 3. bojna-Pionirac, po Pionirskom gradu (žune), 4. bojna -Kumrovec pa Petruševac (gavranovi), 5. bojna -Vinica kod Varaždina (oblaci) i 6. bojna – Tomislavac po planinarskom domu na Sljemenu (orlovi).

Tijekom ljeta 1991. godine, dio “Tigrova” držao je položaje u Novim Čakovcima, Vukovaru, Dalju, Erdutu, Iloku, Đeletovcima i Tenji.

Tijekom 1991. godine “Tigrovi” su sudjelovali i u borbama na novogradiškom i novljanskom ratištu, te su spriječili namjere banjalučkog da se spoji s bjelovarskim korpusom JNA. Štoviše u operaciji “Orkan ’91” brigada je imala zapaženu ulogu u oslobađanju okupiranog područja. Sredinom 1992. godine brigada je poslana u deblokadu opkoljenog Dubrovnika.

Sve zadatke uspješno su obavili i najjužniji dio Hrvatske je potpuno oslobođen do kraja godine. Godine 1993. dijelovi brigade sudjeluju u operaciji “Maselnica”, a 1994. godine brigada je uglavnom neaktivna te je taj period provela u treningu i opremanju.

Ipak ta godina ostat će upamćena kao ona u kojoj je život izgubio jedan od simbola “Tigrova” – heroj Domovinskog rata Damir Tomljanović Gavran. U operaciji “Bljesak”, “Tigrovi” su bljesnuli na njima poznatom terenu zapadne Slavonije, a kruna njihova djelovanja bila je operacija “Oluja”.

Važno je napomenuti činjenicu koja se se često zaboravlja, a to je da je brigada sudjelovala i u ratnim operacijama u BiH, od operacije “Ljeto ’95” do “Južni potez“. Tijekom Domovinskog rata ime i važnost “Tigrova” gradilo je oko 11 tisuća pripadnika.

U ratnim akcijama Domovinskog rata poginulo je 367 pripadnika Tigrova dok je 1711 ranjeno, a 201 pripadnik je prošao torture logora. Šestorica se još uvijek vode kao nestali, piše vojna povijest

 

Ministar Krstičević čestitao obljetnicu Tigrovima

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari