Pratite nas

Kolumne

TKO O ČEMU, NENAD STAZIĆ O ISTINI

Objavljeno

na

Zastupnik u Hrvatskom saboru N. S. inače ima smisla za vic i satiru. Tako dugo dok se drži humora uglavnom je zabavan, ali kad prijeđe s humora na ozbiljnosti redovito se dogodi da iskaže jedno veliko, prostrano i po definiciji isprazno ništa. Danas se zbio jedan takav slučaj. U praksi trećerazrednog politikantstva navedeni je zatražio povredu poslovnika, jer je zastupnica R. V., prema njegovim riječima: „štitila osobne, a ne opće interese“ što po dužnosti zastupnika ne smije činiti. No, što je u cijeloj stvari istina? Piše izv.prof.dr Kristijan Krkač

[ad id=”93788″]

(1) Istina je da je revizija EK obustavila dodjelu poticaja RH za poljoprivredu u visini 500.000.000 HRK zbog „niza nepravilnosti u dodjeli novca za ruralni razvoj u mandatu bivšeg ministra poljoprivrede T. J.“ (Otvoreno, 19. 05. 2016. 00:00-00.38). (Ad.1) Sumnja na nepravilnosti su činjenica. Indicije su činjenica. To da se to zbilo u vrijeme ministra T. J. također je činjenica.

(2) Istina je da je saborski zastupnik N. S. izjavio „da su roditelji zastupnice R. V. poljoprivredni proizvođači“ i da „Ona ovdje napada bivšeg ministra Jakovinu zbog toga da bi zaštitila svoj osobni interes i interes svojih roditelja.“ (Večernji list, http://www.vecernji.hr/hrvatska/zeljko-reiner-izbacio-nenada-stazica-iz-sabornice-1085871). (Ad.2) To da su roditelji zastupnice R. V. poljoprivredni proizvođači izjavila je u navedenoj emisiji osobno sama zastupnica. No, to da se ona ovdje zalaže „za osobne interese“ nije, jer zastupnik N. S. tu tvrdnju nije potkrijepio nikakvim dokaznim materijalom. To da su zastupničini roditelji stočari dokaz je toga da se ona zalaže za njihov, a ne opći interes otprilike koliko je i to da su čiji roditelji bili djelatnici represivnog aparata u totalitarnom sustavu dokaz toga da je sam taj čovjek protudemokrat u demokratskom režimu. Dakle, dokazna i logička pogreška.

stazoje(3) Istina je da je zastupnik N. S. izjavio „mi ćemo ovdje skupiti dobrovoljne priloge da pomognemo njezinim roditeljima zbog toga što nisu, mimo kriterija, dobili novac“ (nav. mj.). (Ad.3) Zastupnik N. S. implicitno je tvrdio da roditelji zastupnice R. V. nisu zadovoljili mjerila natječaja, no i za to nije ponudio nikakav dokazni materijal, a niti je jasno temeljem koje svoje službe ni to uopće mogao. à propos, nije jasno temeljem čega bi diplomirani profesor filozofije i komparativne književnosti (koji nikad nije radio u struci), radijski spiker i autor nekoliko kazališnih tekstova imao ikakve kompetencije za takvu prosudbu.

(4) Istina je da se zastupnik N. S. oglušio na opomene predsjednika sabora Ž. R. i da je na koncu izbačen sa sjednice i iz sabornice. Posljednje riječi su mu bile: „Predsjednik me izbacio iz sabornice, ništa drugo se ne može od HDZ -a  ni očekivati. Oni tako reagiraju na istine.“ (nav. mj.). (Ad 4) Istina je da je predsjednik sabora Ž. R. naveo čudan razlog izbacivanja, tj. da N. S. „teroriziram cijeli parlament“. Vjerojatno je želio reći „maltretira“, a ne „terorizira“, ali čak i da je to rekao, nije jasno što bi to značilo? Bilo bi bolje da ga je optužio za npr. „nedostatak vizije i stila“. To bi barem zvučalo kao ozbiljna estetska napomena à la „Zvjezdani ratovi“.

Kako god bilo, ovo je šaljiv primjer toga kako osrednji do povremeno solidni satiričar, kad se ostavi neozbiljnosti i pokuša reći štogod ozbiljno, završi izbačen s mjesta na kojem se zatekao zahvaljujući nizu nesretnih događaja. Smiješan poučak o tome da se satiričar treba držati satire, a ozbiljnost prepustiti ozbiljnima. Dvorska luda zaista kralju može reći što nitko drugi ne smije, ali neće zbog toga biti okrunjena nakon kraljeve smrti. Cijela je situacija prije svega tragikomična, jer je jedan osrednji saborski satiričar izbačen iz sabora ne zbog uvrede ili klevete, nego zbog pokušaja da kaže nešto ozbiljno.

izv.prof.dr Kristijan Krkač

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Veliki proces zbog dva stola na tržnici

Objavljeno

na

Objavio

Bučno najavljivan i praćen proces protiv Milana Bandića, zagrebačkoga gradonačelnika, zbog toga što je dozvolio udruzi “U ime obitelji” prikupljanje potpisa za referendum na stolovima gradske tržnice, djeluje zaista bizarno.

Što je tu kriminalno? Bit će nemoguće dokazati kako je Bandić od tog posla imao neku materijalnu korist ili da je Grad Zagreb nešto izgubio, pa će optužnica najvjerojatnije biti odbačena. I mladi zastupnik optužbe djelovao je zbunjeno i nesuvislo jer se našao u nezgodnoj situaciji okrivljivanja bez krivnje. Kome je, prema tome, ovaj proces bio potreban?

Milan Banidć nije svetac, to već svatko zna.Osim što je politički prefarban svim mogućim duginim bojama, pa će ponosno staviti bedž s Titovim likom na rever da bi uklonio naziv trga s njegovim imenom, a sve za potrebe političkog trenutka, dugogodišnji čelnik glavnoga grada raspolaže enormnim bogatstvima, a sve to zahvaljujući svojem nesebičnom političkom radu za građane.

Uspio je čak podići i dvorac u Poganoj Vlaki. Našao se čak jednom prilikom u pritvoru zbog daleko ozbiljnije optužbe za korupciju i zloupotrebu položaja, ali to je već stavljeno ad acta, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Zato se ovaj proces zbog štandova ili banaka za potpise može razumjeti kao manevar tužiteljstva da, kad već nisu ulovili Bandića zbog nečeg velikog, barem nečim opravdaju svoju kampanju protiv njega, ili pak kao namjerno prikrivanje onoga što je teže i delikatnije.

Slično je svojedobno Ivo Sanader u suradnji s Državnim odvjetništvom, dok je bio na vlasti, aferom “Indexi” htio uvjeriti javnost i Bruxelles u vlastitu čistoću.

I nije samo Bandić u pitanju. O nesposobnosti ili (lošim) namjerama pravosudnih tijela (odvjetništava i sudova) svjedoči čitav niz drugih pokrenutih ili nepokrenutih slučajeva protiv visokih državnih dužnosnika (Sanader, Vidošević, Kalmeta, Jakovčić…) koji su, umjesto da štite državu, državu organizirali kao pljačkašku instituciju. Svi se ti slučajevi vuku godinama. Ili su optužnice loše sastavljene, ili sudovi zakone pretvaraju u sofističku filozofiju, pa i ako se donese neka presuda, u pomoć priskoči Ustavni sud.

U ovom Bandićevu procesu moguća je još jedna pretpostavka. Ovaj bi proces lako mogao biti i proces protiv Željke Markić i njezine udruge. Ako im se ne može (a možda i može) suditi, može ih se zastrašiti, uzdrmati, obeshrabriti, kompromitirati. Njihove referendumske inicijative ozbiljno drmaju jedan sustav koji je po mjeri vladajuće kaste. Vidimo kakvi se sve napori ulažu kako bi se pronašla kakva pogrješka u prikupljenim potpisima.

A ako je netko trebao sjesti na optuženičku klupu u vezi s referendumom, onda to nije trebao biti Bandić, koji je pomogao akciju jedne civilne udruge, nego onaj riječki gradonačelnik, koji je neustavno zabranio njezino prikupljanje potpisa u svojem gradu.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Benjamin Tolić: Penavin proboj

Objavljeno

na

Objavio

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava uputio je prije desetak dana hrvatskoj javnosti poziv na miran prosvjed zbog neprocesuiranja počinitelja ratnih zločina za srpsko-crnogorske oružane agresije na Hrvatsku. Prosvjed će se, rekao je, održati 13. listopada 2018. na Trgu Republike u Vukovaru.

Vijest je grunula iznenada. I još uvijek orlja poput potmule grmljavine koja izdaleka navješćuje oluju.

Što je u toj vijesti uzbudilo javnost? Ponajprije činjenica da je Penava HDZ-ov gradonačelnik. A kada je koja HDZ-ova niža vlast osudila postupanje ili nepostupanje HDZ-ove više vlasti? Događaj se osim toga doima kao prkos Plenkoviću. Penava je svoju tiskovnu konferenciju održao unatoč tomu što mu se nad glavom klatio još posve svjež primjer ličko-senjskoga župana i HDZ-ova veterana Darka Milinovića. Toga je HDZ-ova dužnosnika Plenkovićeva paradigmatična „inkluzivnost“ (uključivost) presudom svoga „visokoga časnog suda“ bez imalo oklijevanja isključila iz HDZ-a. „Visoki“ se „časni sud“ pri tomu držao malo previsoko: nije dopustio Milinoviću da izloži svoju obranu. Tim okolnostima treba dodati i neobično oštru obrazložbu Penavina poziva na prosvjed:

“Želim da prosvjed bude miran, apolitičan, bez stranačkih obilježja, a za afirmaciju temeljnih ljudskih prava. Mišljenja sam da su neki stavovi iznad politike, a neke vrijednosti iznad stranačke stege. Stoga je nakon gotovo 10.000 dana šutnje vrijeme da zajedno postavimo jasne rokove institucijama poput Ministarstva pravosuđa, Glavnog državnog odvjetnika, sigurnosno-obavještajnih služba i MUP-a da procesuiraju odgovorne za zločine na svim razinama ili da svoje mjesto ustupe onima koji su to kadri učiniti. Osobno ne želim, niti hoću graditi niti biti sukrivac za tako bolesno društvo, a svojom šutnjom, šutnjom gradonačelnika Vukovara, staviti svoj potpis za takvu prljavu i zloćudnu rabotu. Dosta mi je osjećaja gorčine, nepravde i izdaje i nedostojnosti prema tim ljudima svaki put kad im dođem na grob zapaliti svijeću i stoga je vrijeme da kažem dosta i dignem glas protiv društva koje ne štiti najslabije, koje ne poštuje i zaboravlja svoje heroje.“

Državna se vlast zgranula. Nije ju toliko prenerazio poziv koliko ju je osupnula lutherovska strast koja izbija iz svake riječi vukovarskog gradonačelnika. HDZ-ovi su obnašatelji državne vlasti upali u neobičan klanac zatvoren s obiju strana. Nisu mogli ni naprijed ni natrag. U prvom bi slučaju morali javno odbiti kazneni progon počinitelja ratnih zločina; u drugom slučaju izgubili bi Milorada Pupovca i – vlast, a dobili Ivana Penavu i – oporbu. Stoga su se malko pogubili, pa su s najviših mjesta padale neobične opaske o Penavinu pozivu.

Najviše su se, kako je i red, proslavili predsjednik Hrvatskoga [državnog] sabora Gordan Jandroković i predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković. Stoga, iako je prostor članka ograničen, moram zabilježiti samo dva bisera. Jandroković je more iuganorum (po juganskom običaju) zaključio da iza te vukovarske prosvjedne „frtutme“ stoje ni manje ni više nego – „samoproglašeni suverenisti“, a Plenković nas je, oponašajući Kralja Sunce, obasjao hiperdemokratskom izjavom: Ne će meni nitko određivati s kime ću stvarati zastupničku većinu.

Naravno, ružičasti su mediji, Večernji list i HTV, odmah razumjeli kojim smjerom treba krenuti da se te dvije mudrosti temeljito razrade. Tako su se tamo čihala i još će se čihati „demokratska“ pitanja: Tko stoji iza prosvjeda? Koje udruge branitelja iz Domovinskog rata? Tko je taj vukovarski gradonačelnik? Što hoće taj čovjek? Zašto baš 13. listopada?

A nitko ne će ući u bit Penavina vapaja.

Ipak, malko su nas prosvijetlili. Ivana Puljić Šego, ona novinarka što je prijetila da će se iseliti na Mjesec ako Donald Trump bude izabran za američkoga predsjednika, poučila nas je, na Jandrokovićevu tragu, da suverenisti nemaju (?!) monopol na domoljublje, a Branimir Glavaš, na Plenkovićevu tragu, da se braniteljske udruge iz Domovinskoga rata ne smiju ponašati poput SUBNOR-a (?!).

Priopćili su nam i ponešto što nikomu od nas ne treba. Na primjer, da je Ivan Penava podrijetlom iz posuškoga Batina. I ponešto što svima nama treba. Na primjer, da nadnevak prosvjeda 13. listopada čuva uspomenu na onaj nesretni dan kada je godine 1991. propao pokušaj proboja hrvatskih oružanih snaga u opkoljeni Vukovar.

Što na to reći? Samo: Puno sreće Ivanu Penavi! Dao Bog da protivne sile ne osujete njegov prilično zakašnjeli, ali svakako plemeniti pokušaj proboja u srce i dušu hrvatskoga naroda.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari