Pratite nas

Vijesti

Tko o čemu, Srbija o Jasenovcu: Zašto se to sud u Haagu ne treba ticati i hoće li Hrvatska tražiti da joj se vrati Zemun?!

Objavljeno

na

Ako u Srbiji smatraju da Hrvatska treba odgovarati za zločine NDH i platiti ratnu štetu, onda bi Hrvatska trebala tražiti da joj se vrati Zemun.

Na sve optužbe o genocidu u Hrvatskoj 1991. godine Srbija uvijek ima isti odgovor: “A što ste vi radili u Jasenovcu?” To je logika Josifa Visarionoviča Staljina, koji je kad god bi mu Amerika spočitnula masovna pogubljenja i gulage u Sibiru, rekao “A što ste vi radili Indijancima?”. Jasenovac je, na žalost, davno izgubio svaki pijetet kao mjesto masovnog ubojstva: ne zbog nekih ustašoidnih sentimenata Hrvata, već zbog nakaradnog napuhivanja brojki od strane velikosrpskih ideologa, i ponajviše zbog toga što ga Srbija uvijek instrumentalizira i kako bi se opravdalo kako tretiranje Hrvata kao vječnih sumnjivaca koje pod nadzorom mora držati srpski žandar i direktor u SFRJ, i kako bi se opravdalo sve zločine devedesetih.

No nije mi ovdje namjera lamentirati o Jasenovcu i brojkama ubijenih: one su zastrašujuće u svakom slučaju. Srbi su se i u Haagu, na suđenju na genocid, pozvali na zločine NDH: Srbija je krenula Sudu objašnjavati “povijesni kontekst” i usredotočila se na zločine počinjene u NDH od 1941. do 1945., tvrdeći da je to važno za razumijevanje događaja koji su uslijedili od 1991. do 1995. godine. Srbijanska protutužba ima 500 stranica, a sadržava i povijesni presjek srpsko-hrvatskih odnosa, s naglaskom na događaje iz Drugoga svjetskog rata, odnosno iz NDH, koja je opisana na 200 stranica! Ne samo što je to smisleno koliko i kad biste se od optužbe za krađu branili time da je pradjed okradenog vašem dedi prodao šepavo magare i to dokumentirali na 200 stranica, nego  bi se onda za razumijevanje povijesnog konteksta morali vratiti na ubojstva zastupnika u beogradskoj skupštini, razbijanje glava po Zagrebu intelektualcima, ubojstvo Šufflaya i apel nobelovaca, prosinačke žrtve, “Do istrage vaše ili naše”, Vukovog “Srbi svi i svuda”.

Bivši ministar vanjskih poslova Jugoslavije, Vladislav Jovanović u autorskom tekstu u beogradskoj Politici je napisao kako Srbija treba iskoristi ‘svjetsku pozornicu’ Međunarodnog suda pravde da međunarodnu zajednicu upozna s genocidom koji je Nezavisna Država Hrvatska izvršila nad Srbima. On drži kako se “Hrvatska provukla uz pomoć politike bratstva i jedinstva i nije odgovarala ni pred jednim međunarodnim ili nacionalnim sudom, niti je poput Njemačke bila denacificirana (…) to će suštinski pomoći da današnja međunarodna zajednica stekne pravu predstavu o masovnoj tragediji Srba u NDH i da se objektivnije i nepristranije vide procesi u isprovociranom i nametnutom rasturanju SFRJ “.

Šeks se na to osvrnuo i rekao da je Hrvatska u ustavu definirana kao nasljednica ZAVNOH-a – na što se i “antifašisti” često pozivaju, ne objašnjavajući pritom zašto su pogubili Hebranga koji je tom ZAVNOH-u bio na čelu – no znači li to da bi Hrvatska bila odgovorna za zločine NDH kad toga u ustavu ne bi bilo? Znači li da bi Hrvatska trebala platiti ratnu odštetu Srbiji, jer Srbi često govore da Hrvatska nikad nije kažnjena za svoju “nacističku prošlost” niti je platila ratne reparacije, kad se u ustavu ne bi pozivala na ZAVNOH?

Ne. Iz jednostavnog razloga: Hrvatska je, u trenutku svog nastanka kao neovisne države, naslijedila granice, imovinu, i zakone od SR Hrvatske, ne od NDH. Ukoliko u Srbiji smatraju, a očito smatraju, da je Hrvatska pravna sljednica NDH, onda bi Hrvatska imala pravo tražiti i teritorij NDH, uključujući i veći dio Vojvodine i Zemun, te cijelu BIH (iako bi nam ista nedvojbeno bila na teret). Isto tako, ako Srbi smatraju da Hrvatska treba platiti ratne reparacije Srbiji, onda Srbija taj novac prvo mora vratiti Njemačkoj: naime, Srbija je već dobila ratne reparacije za sve Srbe poginule u NDH – i to za mnogo veći broj od stvarnog, naime dok službeni podaci kako Srbije tako i Hrvatske govore o oko 1.000.000 poginulih, brojke se razlikuju tek za tridesetak tisuća, dotle je Njemačkoj ispostavljen račun za 1.700.000 ljudi, što je u biti ukupni demografski gubitak (i to preuveličan), a koji je partija podvela pod broj mrtvih kako bi od Njemačke izvukla što više novca. Jednostavno, ne možete istu štetu naplatiti dva puta, od dva različita pravna subjekta.

Hrvatska se nije “izvukla” od plaćanja zbog politike bratstva i jedinstva, već zbog jednostavne činjenice da je vojska Adolfa Hitlera okupirala cijelu prijeratnu Jugoslaviju, zajedno s Hrvatskom. Hrvatski sabor i legalna hrvatska vlast, Vlatko Maček i HSS, nikad nisu potpisali nikakvu suradnju s trećim rajhom. NDH je uspostavljena kao marionetska država trećeg rajha, i kao takva ne može imati nikakve veze s današnjom niti bilo kojom prijašnjom Hrvatskom. Kod Srbije je čak i gora situacija, jer je Kraljevina Jugoslavija prvotno potpisala pristupanje trojnom paktu, pa je to povučeno tek po puču koji je organizirala britanska tajna služba.

Kad se spomenu logori logori na Banjici i Sajmištu, u kojima je poginuo otprilike jednak broj ljudi kao u Jasenovcu, Srbija međutim odgovara da su to bili “nacistički logori” (kao da je Jasenovac bio saveznički). Odgovor na to da su tamo isto tako spaljivani i Srbi i Židovi je uvijek jednak, “Srbija je bila okupirana”. A zar Hrvatska nije? Jesu li njemačke trupe, koje su u Zagrebu bile mnogo brojnije nego u Beogradu, bile neke druge trupe? Je li NDH uspostavila Hrvatska vojska, ustaše, ili Njemačka vojska, ista ona koja je uspostavila vlast u Beogradu, Ljotića i Nedića? Pa Pavelić i ustaše su u NDH došli tek nekoliko dana po njenoj uspostavi! Oni isto tako uvijek govore da je “Jasenovac bio hrvatski logor, a Banjicom i Sajmištem su upravljali Nijemci”. Drugim riječima: Srbija nije odgovorna za pogrom Židova, jer su Nedićevi žandari samo pokupili Židove po Beogradu i predali ih Nijemcima na vratima logora i nisu imali pojma što tamo rade s njima, kuhaju li sapun od njih ili što rade?

Uz ovakvu logiku srpske strane, Hrvatska bi jednostavno morala dobiti spor. Tim više što srpska strana negira i legitimnost presuda u slučajevima Gotovine i Markača, u kojima je presuđeno da nikakvog udruženog zločinačkog pothvata nije bilo, te traže da Hrvatska prestane slaviti Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja. Možda bismo se trebali odreći i slavljenja Božića i Uskrsa po katoličkom kalendaru, jer po nekima je i Vatikan genocidan i stoji iza ustaša?

Stvar je tim nakaradnija što Srbija s druge strane tvrdi da ne može biti odgovorna za zločine prije počinjene prije nego što je ona, odnosno SR Jugoslavija, osnovana kao država 27. travnja 1992. Većina zločina u Hrvatskoj počinjena je 1991. Naime, ne samo da između Srbije i prethodne SFRJ postoji jasan pravni kontinuitet, kojeg u slučaju NDH – Hrvatska nema – SRJ se proglasila jedinom pravnom sljednicom SFRJ kako bi joj pripala imovina – nego su JNA i četnici bili pod izravnom komandom predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, a ne predsjedništva SFRJ. Predsjedništvo SFRJ, naime, nikad nije dalo dozvolu za upotrebu vojske u konfliktu u Hrvatskoj – glasanje je u predsjedništvu bilo 4:4, četiri glasa “pod kontrolom” Slobe Miloševića – Vojvodina, Kosovo, Srbija i Crna Gora su bili za, ostale republike protiv. Hrvatska strana treba upravo inzistirati na dokazivanju izravne zapovjedne linije koja je vodila od pokolja na terenu do Slobodana Miloševića. SFRJ ne može biti odgovorna za pokolje prije uspostave SRJ, dakle, jer legalne institucije te države nisu pokrenule vojsku, ona se stavila na stranu Srbije i kao takva je bila agresorska i okupatorska u Hrvatskoj od prvog dana konflikta.

Na sve ove srpske pokušaje dokazivanja “genocidnog gena” u Hrvata Hrvatska politika, ali i mediji, bi trebali mnogo glasnije odgovoriti. Iako je stvar po prirodi zapravo sprdačina, s takvim se stvarima ne treba igrati i treba ih shvatiti najozbiljnije. Srbija, očito, nije niti započela pravu denacifikaciju.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Krvnici Karadžić i Mladić žderu prasetinu u Haagu

Objavljeno

na

Objavio

Prije dva dana bili smo svjedoci opskurne kazališne predstave koju je uz pomoć svojih odvjetnika Tribunalu u Den Haagu i publici priredio balkanski mesar, krvnik i zločinac optužen za genocid i etničko čišćenje, Ratko Mladić. 

Kako bi izbjegao čitanje presude, taj ljudski šljam kojega Srbi nazivaju „narodnim herojem“ (to mogu samo oni, nitko drugi) Ratko Mladić, poduzeo je sve: od kuknjave zbog lošeg zdravlja, do pokušaja prekida zasjedanja galamom i na kraju napuštanjem sudnice, u nadi da će izricanje biti odloženo. Međutim, za divno čudo, ovoga puta Sudsko vijeće nije nasjelo i krvniku je pročitana osuđujuća presuda i to najteža – doživotna robija. Mada i 10 takvih kazni ne bi bile dovoljne za krvnika tog kalibra, žene iz Srebrenice i preživjele žrtve njegovih pokolja zadovoljne su što su doživjele kakvu-takvu zadovoljštinu.

Kako pišu srbijanski mediji s ponosom veličajući glavne protagoniste genocida u B i H Radovana Karadžića i Ratka Mladića – jer genocid je u zadnjih 150 godina sastavnica srpske nacionalne ideologije i ponos nacije, ili točnije pretežitog dijela te nacije – dvojica krvnika provela su večer uoči izricanja presude Mladiću u gozbi, odnosno krkanju prasetine, a povodom slave Radovana Karadžića „Aranđelovdana“. (http://www.alo.rs/ratko-i-radovan-jeli-pecenje-pred-presudu/132406).

Kojemu se to bogu klanjaju i u što vjeruju monstrumi poput njih zna valjda samo Srpska pravoslavna crkva koja poslovično, već stoljećima prednjači u ideologiji genocida i osvajanja zemalja drugih naroda, što je protivno i Bogu i kršćanskoj vjeri.

I ne samo to. Srpska pravoslavna crkva tradicionalno posvećuje krvnike, koljače i zločince, pa je za očekivati da u dogledno vrijeme i ova dvojica monstruma postanu njezini „svetitelji“ (kao što su već postali fašist, antisemit i antikrist Nikolaj Velimirović Žički, njegov kolega također fašist i zločinac Joanikije Lipovac, četnički koljači Milorad Vukojičić Maca, Slobodan Šiljaki mnogi drugi). Četnički vođa i koljač Draža Mihailović već se s njima nalazi na ikonama Srpske pravoslavne crkve, a to je siguran put ka „posvećenju“. Dakle, to je kod njih tako. I tu pomoći nema.

Nakon što se nakrkao prasetine (s Radovanom) i nalokao brlje, krvnik Mladić se ujutro pojavio pred Sudskim vijećem žaleći se na visoki krvni tlak. U njegovu korist lagali su, naravno i odvjetnici koji ga brane, ali provjerom je utvrđeno da se nikako ne radi o kritičnom stanju i da je tlak zločinca Ratka Mladića normalan (unatoč krkanju prasetine).

Tako je taj ljudski smrad na kraju ipak osuđen, nažalost, bez spominjanja brojnih masovnih zločina što ih je počinio u Hrvatskoj. Kakva-takva zadovoljština za narod iz Srebrenice, ali daleko je to od pravde.

Srbija likuje što je još jednom kilavi i nemušti Haag zažmirio i nije pogledao istini u oči, te izbjegao dati joj zasluženo mjesto u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

Birokratima u Den Haagu najvažniji su, naravno, interesi velikih sila koje u vuku konce u Tribunalu.

Nama pak ostaju Dodik, Vučić, Dačić, Vulin, Šešelj i ostala srpska bagra sastavljena od nekoliko milijuna sljedbenika Ratka i Radovana, kojima su krvnici i izvršitelj genocida nacionalni junaci i ponos!?

Daj Bože da ne bude tako, ali svi su izgledi da će s njima ipak imati posla i naša djeca.

Zlatko Pinter

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

Haški sud proglasio Ratka Mladića krivim i osudio ga na DOŽIVOTNI zatvor!

Objavljeno

na

Objavio

Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu donio je nepravomoćnu presudu Ratku Mladiću i odredio mu doživotnu kaznu zatvora za Ratka Mladića.

Ratni zapovjednik vojske bosanskih Srba Ratko Mladić, osoba čije je ime postalo sinonimom za najteže ratne zločine počinjene na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata, konačno se danas suočio s pravdom na koju se čekalo više od dva desetljeća.

Haški sud proglasio ga je, između ostalim, krivim za genocid te osudio na doživotnu kaznu zatvora.

Raspravno vijeće Haškoga suda u utorak je proglasilo krivim zapovjednika vojske bosanskih Srba Ratka Mladića krivim za genocid u Srebrenici i zločine protiv čovječnosti u BiH te ga osudio na doživotnu kaznu zatvora

 

Mladić je proglašen krivim za deset od 11 točaka optužnice. Oslobođen je odgovornosti za prvu točku koja ga je teretila za genocid u šest općina istočne BiH jer je vijeće utvrdilo da zločini počinjeni u tim općinama ne predstavljaju genocid. Proglašen je krivim za genocid u Srebrenici, za progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije i nečovječna djela kao zločine protiv čovječnosti te za ubojstva, teror, nezakonite napade na civile i uzimanje pripadnika UN-a za taoce kao ratne zločine. Zločini su se događali na području BiH od 1992. do 1995.


Ratko Mladić je zbog ometanja postupka izbačen iz sudnice. Pogledajte trenutak izbacivanja Ratka Mladića iz sudnice:

 

General Rahim Ademi: Mladićev veliki vojni poraz kod Šibenika

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari