Pratite nas

Politički rentgen

Tko pod drugim jamu kopa sam u nju pada!

Objavljeno

na

Arhiva

Dalija Orešković jedna od perjanica novog Relkovićevog Mosta, samo ovaj put s nazivom Stranka s imenom i prezimenom, više je puta na upit novinara što je to što ju kvalificira kao osobu koja se želi baviti visokom politikom odgovorila da je to njeno transparentno djelovanje dok je obnašala dužnost predsjednice Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa.

U tom kontekstu izjavila je da je njen najveći uspjeh bio kada je nakon presude u slučaju „Konzultantica“ prisilila tadašnjeg potpredsjednika Hrvatske vlade Tomislava Karamarka na ostavku što je rezultiralo padom cijele vlade i prijevremenim parlamentarnim izborima.

Danas je kristalno jasno na temelju njezinih izjava da Dalija Orešković položaj bivše predsjednice Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa koristi za svoj politički uzlet i postavlja se opravdano pitanje nije li ona zapravo u klasičnom sukobu interesa? Nije li ona svoju političku popularnost smišljeno gradila upravo na slučaju „Konzultantica“ kako bi se pokazala velikom borkinjom protiv korupcije i svakog oblika sukoba interesa? Nije li ona uvodeći u slučaj „konzultantica“ klasičan verbalni delikt sakriven iza floskule o „povrjedi načela obnašanja dužnosti“ zapravo politički pogodovala Mostu koji je Tomislava Karamarka prijavio za sukob interesa u slučaju INA-MOL i nije li time pogodovala svim ljutim oponentima HDZ-a s ciljem da se sruši Vlada Tihomira Oreškovića? U tom kontekstu danas i Most zbori isto kao Dalija Orešković i hvali se da je njihov najveći politički uspjeh rušenje Tomislava Karamarka i tadašnje HDZ-ove vlade pod vodstvom Tihomira Oreškovića tako da postaje bjelodano da je Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa pod palicom Dalije Orešković bilo ponajviše instrument u rukama rušilačke politike, a ponajmanje neovisno tijelo u borbi protiv sukoba interesa.

Tomislav Karamarko u slučaju „Konzultantica“ optužen je za potencijalni sukob interesa zbog toga što je u jednom ozbiljnom razgovoru s Mostom kao koalicijskim partnerom predložio da se arbitražni postupci u slučaju INA-MOL dogovorno prekinu, da se spor Republike Hrvatske s Mađarskom pokuša riješiti mirnim i kompromisnim putem, a sve zbog toga što je imao opravdane sumnje da ćemo te arbitraže izgubiti čime bi nastao ogroman gubitak za Državni proračun RH mjeren u milijardama kuna. Božo Petrov optužio ga je u tom kontekstu za mogući sukob interesa i pogodovanje Mađarskoj tvrdeći da ćemo arbitražne sporove sigurno dobiti po njegovim pouzdanim obavještajnim informacijama.

Danas kada je jasno da je Hrvatska izgubila spomenute arbitražne sporove isto tako je jasno da Tomislav Karamarko nije bio u sukobu interesa, već naprotiv. Bio je u pravu štiteći nacionalne interese i spašavajući Državni proračun Republike Hrvatske. Hoće li Most, Božo Petrov i Nikola Grmoja ikada odgovarati za silnu političku i materijalnu štetu koja je nanesena Republici Hrvatskoj u slučaju kojega su vjerojatno pokrenuli na mig kojekakvih interesnih grupacija?

U slučaju „Konzultantice“ koju Dalija Orešković apostrofira kao svoj najveći politički uspjeh dominiralo je niz klasičnih uličnih tračeva uperenih protiv Ane Karamako čija je tvrtka „Drimia“ u to vrijeme bila angažirana kao marketinški savjetnik tvrtke MOL. Potpuno se zaboravlja da Ana Karamarko u to vrijeme nije bila supruga Tomislava Karamarka, da Tomislav Karamarko u to vrijeme nije bio visoki državni dužnosnik i da u tom kontekstu nije mogao biti u potencijalnom sukobu interesa. Namjerno se prešućuje da je tvrtka „Drimia“ raskinula ugovor s MOL-om prije nego što je Tomislav Karamarko stupio na dužnost potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i samo je čarobnica Dalija Orešković mogla retroaktivno, uvođenjem verbalnog delikta, uspješno dekapitirati Tomislava Karamarka iz politike. Naravno, to bi bilo nemoguće bez snažne političke podrške političkih i parapolitičkih struktura duboke države koje tajnom rukom upravljaju represivnim i pravosudnim aparatom.

Čim se Tomislav Karamarko pojavi u javnosti bilo s objavom na svom FB profilu, bilo da popije kavu s Brunom Esih, aktivira se tajna ruka kao što je bilo u slučaju privođenja Ane Karamarko u aferi s kojom ona blage sveze nema. Naslovnice vrište, reciklira se „Konzultantica“, napada se Karamarka, njegovu obitelj, njegovog pokojnog oca i naravno, uvijek se napada HDZ čiji je Karamarko lojalan ali neaktivan član. Čini se da je na djelu preventivna lobotomija? Na samu pomisao da bi se Karamarko mogao politički angažirati, pomoći svojoj stranci ili bilo kojoj drugoj demokršćanskoj opciji spremne su lomače za spaljivanje vještica i on postaje novo-stari neprijatelj br. 1 u Republici Hrvatskoj. Postaje omražen, dodatno stigmatiziran, koruptivan, a da protiv njega nije nikada podignuta optužnica za bilo kakvo kazneno djelo!? Osobno me čudi da Karamarko već odavno nije pravdu potražio na europskim sudovima kako bi konačno zaštitio svoje dostojanstvo i dostojanstvo svoje obitelji.

Danas je bjelodano da Dalija Orešković svoju velebnu političku karijeru gradi zapravo na propalom slučaju „Konzultantica“ o čemu je svoj pravorijek dao Ustavni sud Republike Hrvatske. Ogroman dio javnosti nije upoznat s tim pravnim činjenicama i postavlja se pitanje zašto je to od javnosti skriveno. Donosimo vam kopiju dijela originalnog rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: U-lll-673/2018 Zagreb, 2. srpnja 2019.
Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Miroslav Šeparović, predsjednik, te suci Andrej Abramović, Ingrid Antičević Marinović, Mato Arlović, Snježana Bagić, Branko Brkić, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić, Goran Selanec i Miroslav Šumanović, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo Tomislav Karamarko iz Zagreba, kojeg zastupaju Vesna Alaburić, odvjetnica u Zagrebu i Ivo Farčić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Farčić & Šarušić iz Zagreba, na sjednici održanoj 2. srpnja 2019. donio je:

O D L U K U

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukidaju se: – presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-227/17-3 od 30. studenoga 2017., – presuda Upravnog suda u Zagrebu broj: Usl-2360/16-9 od 26. rujna 2016.
III. Predmet se vraća Upravnom sudu u Zagrebu na ponovni postupak.

Dalija Orešković svoju političku karijeru gradi na izgubljenom slučaju „Konzultantica“, a nije nimalo čudno da je taj slučaj izgubila, jer se u tom slučaju radilo o klasičnom verbalnom deliktu koji nema sveze ni s načelima obnašanja dužnosti kao ni sa potencijalnim sukobom interesa. Ukoliko ćemo poštivati odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske onda je kristalno jasno da presuda Dalije Orešković u slučaju „Konzultantica“ formalno-pravno nije pravomoćna, što znači da ona ne postoji. Analogno tome više ne postoji ni jedan opravdani politički razlog zbog kojega je Karamarko bio prisiljen na ostavku. Njegovu ostavku ishodila je ulica po diktatu nepoznatih gremija, a Dalija Orešković im je bila udarni malj kojim je provedeno rušenje HDZ-ovih konzervativnih politika. Ovo nije bila urota protiv Tomislava Karamarka, ovo je urota protiv HDZ-a koja i danas odjekuje i čudi me da HDZ nije učinio dovoljno na rehabilitaciji svoga člana kome su apsolutno čiste ruke.

Udar na Andreja Plenkovića u režiji istog povjerenstva s novom čelnicom Natašom Novaković, nakon prijave istih onih Mostovaca koji su prijavili i Karamarka završio je tako da je Upravni sud poništio odluku povjerenstva pozivajući se na presedan Ustavnog suda Republike Hrvatske pod br. U-lll-673/2018 od 02.srpnja 2019. god. Pogađate, pod ovim uruđbenim brojem krije se ustavna odluka u slučaju tužbe Tomislava Karamarka koju je Ustavni sud prihvatio.

Na isti način, presedanskim pozivom na odluku Ustavnog suda oslobođen je i Davor Bernardić optužbi za sukob interesa. O čemu se tu onda radi? Nije li Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa podružnica za politički reket i instrument za političke obračune kada je u stanju donositi odluke koje im padaju na Upravnom i Ustavnom sudu? Nije li onda žurno potrebno mijenjati odredbe Povjerenstva koje se tako široko tumače da je zbog verbalnog delikta moguće osuditi svakoga po bilo čijoj političkoj naruđbi?

Stara poslovica kaže! „Tko pod drugim jamu kopa sam u nju pada!“ Hoćemo li nakon ovih izbora u toj jami vidjeti Daliju Orešković i Most ovisi o zdravoj pameti hrvatskih birača?

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Politički rentgen

Tko je odgovoran što danas manjine odlučuju o većini?

Objavljeno

na

Hoćemo li nakon ovih izbora postati tolerantnije društvo?

Međusobno povjerenje i tolerancija u politici ključno je pitanje za svakog političkog pragmatika ovog trenutka , a Andrej Plenković je do sada više puta dokazao da on to jest u svakom pogledu. Bez političke pragmatike, širine, spremnosti na kompromise i s „crnim vragom“ bolje je ne baviti se politikom, jer sve drugo je čisti idealizam ili tvrdoglava isključivost.

Treba li Andrej Plenković nužno vjerovati osmorici manjinaca koji su po difoltu uvijek lojalni vladajućoj većinu bez obzira tko to bio, ili osmorici koji su već dokazano srušili HDZ-ovu Vladu i koji su tijekom protekle 4 godine činili sve da još jednom učine isto. Treba li vjerovati osmorici lojalnih manjinaca ili Miroslavu Škori koji ni nakon burne predizborne kampanje ne odustaje od svojih apriorističkih zahtjeva proglašavajući izbornog pobjednika Andreja Plenkovića nesposobnim, čime zapravo podcjenjuje i onu ogromnu većinu naroda koja je dala svoj glas HDZ-u?

U tom kontekstu nameće se pitanje po čemu su 24-tvorica „konzervativaca“ izvan HDZ-a veći Hrvati od 66-orice Hrvata sa HDZ-ovih lista i čime oni to garantiraju procvat nekog idealističkog i čistog domoljublja, bolje ili sigurnije Hrvatske ? Po čemu je Škoro bolji Hrvat od Plenkovića čiji odlazak ultimativno traži? Ima li čišće ruke, politički „back ground“, diplomatsko iskustvo, svjetonazorski habitus ili bilo što drugo što bi ga činilo sposobnijim ili boljim premijerom da mu se može bianco vjerovati? Ili je možda na djelu nastavak rušilačke politike kakvom je srušena Kolinda Grabar Kitarović, što nam je dovelo Zorana Milanovića na Pantovčak?

Domovinski pokret na čelu s „maestrom“ dirigentom Miroslavom Škorom, cijelu svoju predizbornu kampanju je izgleda pogrešno koncipirao na sotoniziranju HDZ-a i Andreja Plenkovića jasno komunicirajući da im je Plenković prva politička meta i neprijatelj broj jedan. Njihova „domoljubna“ logika bila je jednostavna. Rušenjem mrskog im premijera srušit će HDZ i na najlakši način ostvariti svoj politički rast penetracijom u HDZ-ovo biračko tijelo prikazujući se većim Hrvatima od bilo kojega hadezeovca na kugli zemaljskoj.

Miroslav Škoro je svoju kampanju temeljio na dva stupa. Prvi je brutalno omalovažavanje Andreja Plenkovića i ponižavanje cijelog HDZ-a, a drugi je njegova pjevačka popularnost gdje je ciljano išao na najdublje emocije svojih obožavatelja. Na kraju se i jedno i drugo pokazalo promašenim i kontraproduktivnim, jer rezultati izbora pokazuju trijumfalnu pobjedu HDZ-a, dok je Škoro od svojih 130 000 fanova na FB profilu dobio jedva 10% preferencijskih glasova.

Škoro je očekivao rekordnu berbu preferencijskih glasova i ukupno osvojenih mandata, a na kraju se to svelo na prosječnu priču i banalni vic iz „večernje škole“ što mu je definitivno otupilo oštricu ucjenjivačkih pozicija kojima je htio iz politike ukloniti Andreja Plenkovića. Rezultati parlamentarnih izbora koji su jedina pravovaljana anketa pokazali su da Domovinski pokret nije postao presudan faktor za sastavljanje vladajuće većine.

Premda svi ozbiljni analitičari ocjenjuju da je Domovinski pokret osvajanjem 16 mandata ostvario povijesni rezultat desnice u Hrvatskoj, u izbornom stožeru Domovinskog pokreta nakon objave izbornih rezultata vladala je prava konsternacija kao da su bili na karminama. To neopravdano razočarenje proizašlo je iz činjenice da se nisu ostvarile dvije ključne želje Domovinskog pokreta.

Prva je spoznaja da neće biti presudan faktor u sastavljanju parlamentarne većine, a druga im je želja pala u vodu kada su shvatili da nema ništa od velike koalicije kojom su plašili hrvatski narod, jer je HDZ svojom velikom izbornom pobjedom potpuno anulirao tu agendu koja je trebala biti Škorin ključni dokaz da su HDZ i SDP isti.

Kada jedna stranka ili pokret osvoji 16 mandata na parlamentarnim izborima nakon jedva 6 mjeseci postojanja doista je neobično da iz njihovog stožera umjesto slavlja vidimo totalno razočarenje. Što bi doajen hrvatskog pravaštva Anto Đapić dao da je 2003. godine umjesto 8 osvojio 16 mandata na parlamentarnim izborima?

Pa on bi bio kralj i iste sekunde još u izbornoj noći bi HDZ-u ponudio partnerstvo čime bi dokinuo svaku mogućnost pretjeranog utjecaja Milorada Pupovca na hrvatske politike i više nitko ne bi mogao pričati o jačanju političkog srpstva u Hrvatskoj. Postavlja se pitanje zbog čega se Miroslav Škoro nije sjetio ponuditi partnerstvo HDZ-u čime bi HDZ i DP u startu imali većinu od 82 manda, a toj većini bi se bez ikakve sumnje priklonilo još barem 4 zastupnika manjinaca čime bi se stvorila najstabilnija vlada u Republici Hrvatskoj do sada.

Ukoliko bi HDZ odbio koaliciju s DP-om, tada bi mogli otvoreno razgovarati o Plenkovićevoj vjerodostojnosti. Osobno sam apsolutno uvjeren da bi ogromna većina Škorinih i HDZ-ovih glasača snažno podržali koaliciju HDZ-a i DP-a!

Najava Andreja Plenkovića da će do 76 ruku doći u suradnji s predstavnicima nacionalnih manjina uz još neke pojedince, jer postizborna matematika ne nudi ništa drugo, otvorila je novi front napada na HDZ. Ponovo su HDZ-ovci i njihovi glasači prodane duše te izgleda da taj politikantski kontrapunkt pravovjernih domoljuba neće nikada prestati. A čini se, da su upravo oni glavni krivci što se i ovaj put vladajuća većina morala osloniti na predstavnike nacionalnih manjina, jer su Most i DP bezbroj puta komunicirali da neće s Plenkovićevim HDZ-om.

Današnjim izborom nacionalnih manjina kao lojalnih partnera s kojima je uspješno surađivao i u prethodnom mandatu Plenković je poništio mantru o bilo kakvoj velikoj koaliciji sa SDP-om koja je sugerirana iz Škorinog agitpropovskog šora. Svojom velikom pobjedom HDZ je gotovo uništio tu lažnu socijaldemokraciju u Hrvatskoj i konačno je došlo vrijeme da SDP osim Tita i antifašizma potraži neke nove, istinske socijaldemokratske temelje što će za njih biti mukotrpan hod po trnju u godinama što ih čekaju. HDZ se u proteklom mandatu pokazao kao istinski socijalno osjetljiva stranka kakva SDP nikada nije bila bez obzira što im je socijaldemokracija u naslovu.

Svi pokušaji izjednačavanja HDZ-a sa SDP-om pali su u vodu kao najobičnija propagandistička floskula, jer HDZ i unatoč tome što su im Most i DP zalupili vrata nije ni pomislio na bilo kakvu veliku koaliciju već se oslonio na tradicionalnu lojalnost predstavnika nacionalnih manjina. Danas, kada nema ni primisli o bilo kakvoj velikoj koaliciji, predstavnici nacionalnih manjina postali su kamen smutnje za pravovjerne domoljube, a kada ne bi bilo Milorada Pupovca kao glavne mete tih prijepora bez ikakve sumnje bio bi izmišljen neki novi neprijatelj broj jedan, jer desnica očito ne može rasti bez pravih ili izmišljenih političkih neprijatelja? U tom kontekstu Miloradu Pupovcu koji je pročitana knjiga daje se neobjektivno prevelika politička moć , osobito nakon što je velikosrpska politika doživjela povijesni slom u Domovinskom ratu.

Dok god manjine u Hrvatskoj budu ustavna kategorija, dok god budu imali najveća prava zagarantirana Ustavom Republike Hrvatske događat će se slične anomalije. Promjena Ustava može se dogoditi jedino dvotrećinskom većinom u Hrvatskom saboru, a ovi izbori su pokazali da je konzervativna Hrvatska zajednički osvojila više od 90 mandata što je vrlo blizu toj većini. Ta statistička činjenica ostat će zabilježena kao pirova pobjeda i mrtvo slovo na papiru, jer si je Domovinski pokret svojim ucjenjivačkim politikama onemogućio ulazak u vladajuću većinu, odbacujući zajedništvo sa HDZ-om na političkom spektru od centra prema desno, od čega je otvoreno strepila kompletna lijeva politička scena.

Postavlja se opravdano pitanje zašto se to dogodilo? Slučajno zbog političke potkapacitiranosti ili je to zajedništvo spriječeno pod dirigentskom palicom gremija duboke države s elementima međunarodnog utjecaja na izborne procese u Republici Hrvatskoj? Sprječavanje rasta konzervativnih snaga u Republici Hrvatskoj vidljivo je na svakom koraku u posljednjih 5 godina, a ishodište svega je dekapitacija Tomislava Karamarka i Kolinde Grabar Kitarović. Treba li svekoliku javnost podsjetiti da je Škoro demonstrativno napustio HDZ tek kada ga je preuzeo Tomislav Karamarko, a nedavno je aktivno sudjelovao u dekapitaciji Kolinde Grabar Kitarović?

Sav trud oko stvaranja zajedništva na desnom političkom spektru na čemu su marljivo radili brojni pošteni i dobronamjerni ljudi, s ciljem da se na desnici stvori snažan koalicijski partner HDZ-u , mogao bi rezultirati još većim rasulom na tom političkom spektru ako ne bude razuma.

Hrvatski suverenisti, koji su bili nukleus stvaranja zajedništva na desnom političkom spektru u ovoj izbornoj priči najlošije su prošli dobivši mrvice sa stola Domovinskog pokreta. Ostaje tajna zbog čega Most i Domovinski pokret nisu išli zajedno u ovu izbornu utrku čime bi bez ikakve sumnje ostvarili daleko veći sinergijski učinak?

Andrej Plenković je u svom zadnjem istupu pokazao da razumije predizbornu retoriku ma koliko ona gruba bila i da je spreman na postizborne kompromise sa svima onima kojima je sigurnost i stabilnost Hrvatske na prvom mjestu. Razumno je očekivati, da će većina domoljuba na desnom političkom spektru u dogledno vrijeme biti spremni na stvaranje zajedništva u različitosti, na podršku većini s punom sviješću da su na ovim izborima postigli povijesni rezultat koji bi trebao biti zalog za strpljivo građenje promjena kojima legitimno programski teže. Mijenjati Hrvatsku može se jedino iz pozicija vladajuće većine u novom ozračju tolerancije u hrvatskom društvu.

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politički rentgen

Kazimir Mikašek-Kazo: Trijumfalna pobjeda konzervativne Hrvatske!

Objavljeno

na

HDZ - Hrvatska demokratska zajednica/FB

Ono što sam predvidio u naslovu „Postoji li u Hrvatskoj političke mudrosti za stabilnu vladajuću većinu?“, dogodilo se pred našim očima, a tvrdio sam sljedeće;

„Na ovim izborima će se pokazati da će natpolovičnu većinu glasova dobiti demokršćanska, konzervativna, narodnjačka ili kolokvijalno kazano desna politička opcija koja u relevantnim statistikama ima bazen od oko 86% potencijalnih glasača“.

HDZ, Domovinski pokret i Most, stranke koje bez ikakve sumnje možemo smjestiti od centra prema desno, koje možemo nazvati kršćansko demokratskim, narodnjačkim, konzervativnim, a nikako ultradesnim, zajednički su osvojile 90 mandata u čemu HDZ trijumfalno predvodi sa osvojena 66 mandata, daleko više nego je u ovom predizbornom spin ratovanju bilo tko mogao predvidjeti. Na vidjelo su isplivale  agencije za ispitivanje javnog mnijenja i naši „vrli politički komentatori i analitičari“ koji su uz pomoć većinskog lijevog mainstreama baš bezobrazno gurali Republiku Hrvatsku u veliku koaliciju izjednačavajući HDZ sa SDP-om s ciljem da oslabe HDZ i daju vjetar u leđa Škorinom pokretu. Cilj im je bio oslabiti HDZ približiti ga SDP-u i primorati ih na ulazak u veliku koaliciju koja bi po njihovoj fantaziji trebala biti brana prodirućem fašizmu u Republiku Hrvatsku. Naravno, ti fašisti su navodno okupljeni oko Miroslava Škore, ima ih navodno i u HDZ-u! Projicirana velika koalicija je treba uništiti taj rastući konzervativni pokret i potpuno spriječiti moguću koaliciju HDZ-a i Domovinskog pokreta. Proizveden je brutalni rat između HDZ-a i DP-a, a izvorište tog rata bilo je u pretežito lijevom mainstreamu koji kontrolira duboka država. Proizveden je sofisticirani urotnički plan s ciljem da „antifašisti“ spase Republiku Hrvatsku od rastućeg crnog fašizma!

Pri tome su apologete te urote potpuno zanemarili racionalno analizirati svoje miljenike u SDP-u na čelu s rođenim luzerom  Davorom Bernardićem i jednostavno nisu htjeli primijetiti da je Andrej Plenković u svim elementima političkog znanja, elokvencije, govorništva i pristojnosti doslovno pregazio Davora Bernardića na predizbornom sučeljavanju, ali i na svim njihovim sučeljavanjima koji su se dogodili u Hrvatskom saboru u proteklom vremenu. Hoće li se bilo tko od tih velikih analitičkih umova makar zacrvenjeti nakon rezultata ovih izbora ili će Puhovski Macan i ostali pravednici i nadalje ekskluzivno dobivati ogromnu priliku utjecati na javno mnijenje zaglupljujući Hrvatski narod. Bilo je doista tužno gledati lijeve analitičare koji su nakon dva sučeljavanja praktički izjednačavali Plenkovića s Bernardićem, a bilo je i onih koji su se drznuli tvrditi da je Bero bio bolji i simpatičniji.

Ta dva sučeljavanja kao najgledaniji televizijski događaji  godine otvorili su hrvatskom narodu oči što se pretočilo u rezultate parlamentarnih izbora. Plenkovićev HDZ je potpuno zasluženo trijumfalno pobijedio Bernardićevu Restart koaliciju s 25 mandata razlike čime je san lijevog mainstreama o velikoj koaliciji srušen kemijskim olovkama razboritih birača koji se nisu dali izmanipulirati! Ti brutalni i neutemeljeni napadi na Plenković kojega se bez ikakve zadrške nazivalo najvećim lopovom, pljačkašem i koruptivnim monstrumom na čelu HDZ-a, kao bumerang su do kraja slomili hrvatsku kvazi socijaldemokraciju prokazavši ih kao  Titove propagandističke pionire koji su proizvodnjom ustaštva i fašizma cijelom svijetu poručivali da Hrvatsku treba spašavati iz crnog mraka ultradesnih dekadencija. Na kraju kada je Plenković uljudno zapitao Bernardića gdje su ti fašisti i tko su oni imenom i prezimenom Bernardić je ostao bez teksta pa mu čak ni šalabahteri nisu pomogli. Kao jedini Berin adut ostao mu je ogoljen Tito i antifašisti koji se bore sa svojim avetima prošlosti kako bi opravdali postojanje svog antifašizma u hrvatskom društvu u kojemu fašizam i ustaštvo apsolutno ne postoje ni u tragovima.

Konzervativna Hrvatska je trijumfalno pobijedila one koji su nas dijelili na MI i ONI, one koji su nam obećavali pakao, one koji braniteljske ploče bacaju na smeće, one koji slave čiste povijesne falsifikate i mitove, one koji miču hrvatske svetinje s Pantovčaka. Konzervativna Hrvatska je osvojila 90 mandat, a antifašistička ljevica tek 53 mandata ukupno!!! Konzervativna Hrvatska je porazila i one koji se zovu Možemo, Pametno s Imenom i prezimenom koji su nam već u izbornoj noći obećali još žešću borbu protiv crnila i mraka u Hrvatskoj ne poštujući ni minimum legaliteta i volje hrvatskog naroda koji je ogromnom većinom izabrao konzervativnu Hrvatsku sa svim onim tradicionalnim vrijednostima i baštinama kojima bi se trebao ponositi svaki domoljub. Ti koji misle da su toliko antifašistički potentni, koji se na čelu s Radom Borić kite partizanskom petokrakom, kojima je glavni adut smrt nerođene djece, već u ovoj izbornoj noći su zapravo postali sljedbenicima svojih poraženih seniora i učitelja što će se vrlo brzo pokazati na lokalnim izborima. Ma kakve šanse uopće ima ostrašćeni Tomašević ako mu s druge strane stane Vili Beroš koji je i na ovim izborima dobio najviše preferencijskih glasova? Tomaševiću ne može pomoći ni dragi Bog, a kamoli Mile Kekin, Sandra Benčić ili Urša Raukar!

Konzervativna Hrvatska, liberalni demokršćani, kršćanski demokrati i praktični vjernici svoje veliko povjerenje su dali HDZ-u, Domovinskom pokretu i Mostu i s pravom očekuju postizborno zajedništvo svoje pobjedničke strane. Dominantno najviše glasova je dobio HDZ, jer je narod u Andreju Plenkoviću prepoznao pragmatičnog liberalnog demokršćanina kojega odlikuju osobine koje bi svaki kršćanin trebao imati. To su vrline koje mogu opraštati, koje mogu pružiti ruku i svojim neistomišljenicima, a osobito one vrline koje u najvećim ugrozama traže bezuvjetno zajedništvo i lojalnost radi sigurnosti Hrvatske. Nacija je izabrala sigurnost nasuprot eksperimentima, izabrala je pristojnost nasuprot totalne nepristojnosti, izabrala je kompetencije nasuprot vidljivim nesposobnostima. Vox populi od pobjednika traži zajedništvo na političkom spektru od centra prema desno, a kada se malo ohlade predizborne usijane glave pokazat će se da ne postoji ni jedan ozbiljan razlog koji bi to zajedništvo spriječio. Na desnom političkom spektru ni približno ne postoje nepremostive razlike kakve postoje između SDP-a i HDZ-a. To zajedništvo, ta pomirba patriota koja je moguća i potrebna u ovim teškim trenutcima za Republiku Hrvatsku, bit će zalog za bolju budućnost i putokaz za potvrdu takvog zajedništva na nadolazećim lokalnim izborima.

Socijaldemokracija u Republici Hrvatskoj konačno na ovom porazu dobiva ogromnu priliku za istinski „restart“ i katarzu unutar sebe kako bi se zauvijek oslobodila utega Titoizma i neojugoslavenskog antifašizma koji nakon brutalnog poraza u Domovinskom ratu još uvijek politikantski živi u njihovim mentalno komunističkim glavama, kao jedino oružje u njihovoj borbi protiv HDZ-a i konzervativnih snaga u Hrvatskoj.

Na kraju, treba čestitati hrvatskom narodu koji je u ovim vrućim zdravstvenim i ekonomskim okolnostima znao izabrati one koji su za budućnost Hrvatske najbolje rješenje.

Kazimir Mikašek-Kazo 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari