Pratite nas

Reagiranja

Tko pokolj nad Hrvatima u Lipi pripisuje ustašama?

Objavljeno

na

Po tko zna koji puta povijest ovog prostora se falsificira. Naime, Antifašistički vjesnik je ovaj vikend stravičan zločin u selu Lipa, općina Matulji, koje su napravile njemačke, talijanske i četničke postrojbe pripisao oružanim snagama NDH: “Dne 30. 4. u 4 sata poslije podne upali su u selo Lipu švapski banditi sa svojim slugama fašistima i ustašama.”, piše u prvoj rečenici boldanog i istaknutog dijela teksta koji je napisao Antifašistički vjesnik, a prenijela Slobodna Dalmacija.

 Naslov teksta u Slobodnoj Dalmaciji je više nego sugestivan pripisujući zločin domaćim izdajnicima, pa na drugom mjestu fašistima:
Najogavniji ratni zločin: na današnji dan domaći izdajnici i fašisti  u selu Lipa ubili su 72 hrvatske djece, ženama su vadili oči i silovali ih, samo se dvoje od 280 stanovnika spasilo…

A znamo da naslov je često taj koji se pročita ili zapamti najviše od cijelog teksta.

I nastavak teksta u SD prenosi rečenicu iz Antifašističkog vjesnika o sudjelovanju ustaša u ovom zločinu.

Kasniji dio teksta, koji nažalost mnogi ni ne pročitaju, govori točno zapravo što se doista zbilo u Lipi: „”Prema sudskom postupku kasnije zarobljenog fašista iz postrojbe u Rupi, Ubmerta Scalle, masakr u Lipi izvršilo je 150 vojnika – 80 njemačkih, 40 fašista, te trideset četnika.”

Ustaša nigdje, osim u glavama onih koji ih vide svugdje, pa i tamo gdje ih nema i nikada ih nije ni bilo.

Treba li sve pripisati samo novinarskoj površnosti?

Da sve nije puka slučajnost potvrđuje i inicident od prije 2 godine kada je na komemoraciji u Lipi Erik Fabijanić iz SDP-a, tadašnji predsjednik Županijske skupštine Primorsko-goranske županije, po istom obrascu uz ovaj zločin također spomenuo ustaše: “Ne možemo prešućivati činjenicu da u Hrvatskoj ima puno ljudi na javnim funkcijama koji pred televizijskim kamerama, iz oportunizma osuđuju sve totalitarne režime. Nakon toga, međutim, odlaze na ustaške derneke. Dakle, derneke istih onih ustaša koji su bili saveznici nacista koji su počinili pokolj u Lipi. Da, Lipa pamti, a mi pamtimo Lipu“, poručio je Fabijanić uz poklič – Smrt fašizmu, sloboda narodu.

Ali, pažljivo pročitajte ovaj kontekst koji je drugačiji od gornjeg teksta iz Antifašističkog vjesnika: ustaše su bili saveznici Nijemaca koji jesu počinili zločin u Lipi! Fabijanić ispravno zaključuje da su nacisti počinili ovaj gnjusan zločin (ne spominjući talijanske fašiste i srpske četnike op.), ali eto ustaše su bili njihovi saveznici, spomenuto u Fabijanićevom govoru onako usput, premda ih nije bilo ni blizu Lipe!

A nisu li i nedićevci, ljotićevci i četnici bili saveznici Nijemaca, pa nisu spomenuti u govoru, a niti naslovima teksta o zločinu u Lipi? Ili obližnji slovenski belogardejci koji su bili svega par kilometara sjevernije od Lipe?

Osim toga, gle nevolje, u zločinu u Lipi je sudjelovala i skupina četnika Srba, ali ni SDP-ovac Fabijanić, a ni naslovnica Slobodne, se ne dosjeti spomenuti ih.

Slučajno? Vjerujmo da možda jest.

Ali vrijedi istaknuti ono što je najvažnije: tko su žrtve stravičnog zločina. Žrtve stravičnog zločina su isključivo Hrvati, a od toga čak 72-e djece!

Time, po broju ubijene djece, Lipa nadilazi gotovo sva poznata stratišta i mjesta zločina i u II. svjetskom ratu, a i u Domovinskom ratu. Od Kragujevca do Ahmića.

Ali za malu hrvatsku Lipu jedva da je tko čuo.

A još se i krije pravi identitet ubojica.

Premda je ružno brojati krvna zrnca, kako to da u događaju u kojem su jedine žrtve Hrvati, te čak 72-e ubijene hrvatske djece, i to na tako strašan i brutalan način, glavnu ulogu zločinca dobivaju – ustaše?

Koji, htjeli ili ne, su bili Hrvati.

Zašto se ne piše o četnicima koji okrvaviše ruke u ovom malo poznatom velikom pokolju, o kojem se zna čak u Ujedinjenim narodima, ali ne i u Hrvatskoj izvan malo šire okolice Matulja.

Da je u Lipi počinjen najstrašnjiji zločin nad Hrvatima svjedoči zorno slijedeći podatak: Lipa, je naime, jedno od svega tri sela koja su bila potpuno spaljena i uništena u Drugom svjetskom ratu.

Uz Lipu isto se dogodilo s francuskim selom Oradur sur Glane i češkim selom Lidice. Sva tri se vode u OUN kao potpuno stradala sela. Prema sudskom postupku nad kasnije zarobljenim talijanskim fašistom, Umbertom Scallom, masakr u Lipi 30. travnja 1944.g. izvršilo je 150 vojnika: 80 njemačkih, 40 talijanskih fašista i 30 srpskih četnika. Tijekom dva sata mučeno je, ubijeno i spaljeno 280 Hrvata, od kojih čak 72 djece. Najmlađa žrtva Bosiljka Iskra, imala tek šest mjeseci, a najstarija žrtva bio je Anton Juričić, ubijen u 83. godini.

Znači, činjenica jest da su ustaše bili saveznici njemačkih nacista, ali nisu sudjelovali u u masakru stanovnika u selu Lipa.

Činjenica jest da su u Lipi ubijeni Hrvati i njihova djeca, a da ubojice jesu nacisti i njihovi kvislinzi, ali iz redova Nijemaca, Talijana i Srba.

Čemu onda falsificiranje povijesti?

Čemu takve fake news, koje već pomalo postaju i očekivani stereotipi?

Nako igrokaza iz Srbije o Jasenovcu, falsifikatorske izložbe o Jasenovcu u UN-u, galame oko komemoracije u Bleiburgu, prozivanja Hrvatske za fašizam i iz Srbije i kući iz Hrvatske (pa i Sabora), otkuda sada novo „krojenje“ povijesti po mjeri onih koji jedva dočekaju neke nove i nepoznate ustaške zločine?

Što se dogodilo u Lipi – istina o zločinu nad Hrvatima

Naime, nakon kapitulacije Italije  vrhovno zapovjedništvo njemačke vojske odlučuje razbiti snage pokreta otpora u Istri i Primorju i zauzeti izgubljeni teritorij. Ofenziva nazvana „Wolkenbruch“ (Provala oblaka) započela je 2. listopada 1943. g. Njemačke snage postigle su potpuni vojni uspjeh i ponovo okupirale sva prethodno izgubljena područja. Ipak, nisu uspjeli onemogućiti stvaranje novih jedinica pokreta otpora.

Zbog toga se njemačke vojne snage, pomognute talijanskim fašistima, odlučuju za represiju nad civilnim stanovništvom te primjenjuju strategiju odmazde i uništenja pojedinačnim strijeljanjima i spaljivanjima kuća.

U ožujku 1944.g. opkolili su i opljačkali selo Zvoneća, uhapsili i odveli 50 muškaraca, a dvojicu strijeljali. Četiri dana kasnije upali su u sela Vele i Male Mune stanovništvo okupili u crkvenom dvorištu tražeći informacije o pokretu otpora. Prilikom napuštanja sela, odveli su sa sobom petoricu ljudi.

Dana, 25. travnja 1944. g. napadnuta je njemačka kolona kod mjesta Rupe. Zbog toga su nacisti 27. travnja 1944.g. ušli u mjesto Žejane te strijeljali petoricu stanovnika, a kasnije i u selo Veli Brgud kojom prilikom su odveli 21 osobu.
Budući da ni to nije bilo dovoljno za ostvarenje njihova cilja, upali su u selo Lipu i izvršili masakr nad stanovništvom koje su zatekli ne štedeći pritom nikoga.

U Lipi su zločin 30. travnja 1944. godine organizirali pripadnici SS Polizai regimente Bozen, potpognuti talijanskim fašistima i srpskim četnicima, no nikada nije utvrđeno o kojem se dijelu regimente radilo. Bozen je njemački naziv za grad Bolzano. Grad Bolzano je do 1918. godine bio u sastavu Austro Ugarske monarhije, pa do 1943. godine u Kraljevini Italiji. Od 1943. do 1945. g. Bolzano spada u Operativnu zonu Alpenland pod njemačkom upravom.

Već u listopadu 1943.g. osnovana je u Italiji SS-Policijska regimenta Südtirol pod zapovjedništvom Oberst der Schutzpolizeia Aloisa Menschika – u čijem se sastavu nalazila i SS regimenta Bozen. Operativni raspored SS regimente Bozen: 1. bataljun – Udine, 2. bataljun – Gorica, 3. bataljun – Trst, 4. bataljun – Rijeka, 5. bataljun – Pula. U dijelovima regimente smještene u Trstu, Rijeci i Puli sudjelovao je znatan broj pripadnika domicilnog talijanskog stanovništva, a ponegdje čak i Slovenaca.

To znači da su pripadnici ove postrojbe govorili i talijanski i njemački jezik, te da su bili, a poslije 1945. godine i ostali, talijanski državljani i shodno tome nisu nakon rata nikada izručeni radi počinjenih ratnih zločina.

U Hrvatskoj se o ovom događaju, osim u nekim dijelovima Kvarnera i Istre, nažalost gotovo ništa ne zna. O njemu se ne uči u školi, njega se ne spominje u povijesnim knjigama, on se ne navodi kao primjer klasične odmazde nad nevinima u Drugome svjetskom ratu.

A žrtve su – Hrvati.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Krešimir Macan doček Vatrenih nazvao “Državnim udarom – koji nije uspio”

Objavljeno

na

Objavio

S obzirom da znamo da je Krešimir Macan službeni premijerov PR, pitamo se govori li Macan u ime Vlade i premijera ili u svoje osobno ime!? Jer nazvati nastup Marka Perkovića Thompsona ‘mekim ustaškim državnim udarom’ je ‘pucanj u nogu’!?

Ima li netko tko radi kao posebni savjetnik premijera pravo na osobni stav i može li nekoga nazivati marginalnom skupinom koja je pokušala izazvati ‘meki ustaški državni udar’!?

Kako su igrači uvjetovali nastup MPT te ga i pozvali da se vozi s njima u autobusu, Krešimir Macan tom izjavom direktno je optužio Vatrene da su pokušali izvršiti ‘državni udar’.

Hoće li se Vlada i premijer oglasiti i distancirati od njihovog zaposlenika zaduženog za krizno komuniciranje!?

Podsjetimo, Tonci Percan je na twitteru napisao: ”Drzavni udar” @DalicZlatko i ekstremne desnice. Znaci Francuze je docekao predsjednik. @HNS_CFF nije dozvolio ni @KolindaGK ni @VladaRH ni @AndrejPlenkovic da budi na dočeku ali su zato ugurali Thompsona i ustaštvo. Meni ovo mirise na meki ustaški državni udar.

Krešimir Macan mu je potvrdio sa: ” Koji nije uspio”., a kasnije je to i ponovio!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Brigadir Ilija Vincetić: Uzmicati se više nema kamo!

Objavljeno

na

Objavio

Ako je ovo što živim, radim, osjećam, govorim, pišem, što sam bio i radio 1991. – 1995. fašizam, klerofašizam… onda jesam. No to se neće promijeniti. Nakon 1991.godine, pa do smrti, bio sam, jesam, i biti ću, Za Dom Spreman!! I živjeti i umrijeti! Ima li nešto lošeg u tome?

Iskreno, ne zanima me! Ja jednostavno između “svoj Dom životom braniti”… i … “svoj dom kukavički izdati”, ne vidim alternativu. Oni koji vide ili imaju drugo rješenje ili opciju, neka Dom moj… zaobilaze!!

Jer uzmicati se više nema kamo. Još korak natrag, i iza nas su Križni putovi, bezimene jame, zatvorena rudarska okna, “grabe pokraj puta”. Ja uzmicati više… nemam kamo! Oni koji mogu… Političari se Thompsona boje. S razlogom. Iskreni jugoslaveni su neizlječivi nekrofili i kao takvi će umrijeti. Mrzeći sve i svakoga.

Mentalni jugoslaveni su nostalgični. Ne luče mladost i ono što ona sa sobom nosi od propalog, nakaznog, potpuno ideologiziranog sustava koji je uništavao i pojedince i narod, dok na kraju nije uništio sam sebe. No, oni to ne vide. “Sigurnost” radnog mjesta, (kakve-takve plaćice), iluzija “potemkinovih sela”, klimoglav, savijena kralježnica… kao stav, puzanje kao oblik kretanja, urezani su duboko u njih. I fale im. Osjećanu fantomsku bol. No, najgori su “slučajni Hrvati”. Oni kojima se Hrvatstvo… dogodilo… Bez njihove želje. Zasluge. Oni nas mrze. Iskreno. Duboko. Iskonski. Poput nesretnika koji mrzi, osuđuje, krivi… sretne ljude oko sebe.

Ne zbog toga što su sretni, što se raduju… nego zbog toga što sretni MOGU BITI!! A on/ona?!! Nije lako ne “osjećati se dobro u svojoj koži”!! Još manje manje je lako gledati druge koji su u svojoj… sretni”!! Ali, nesretnici, postoji rješenje. LIJEČITE SE!! MIJENJAJTE SEBE!! Nas ionako ne možete!!

Ilija Vincetić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori