Pratite nas

Reagiranja

Tko pokolj nad Hrvatima u Lipi pripisuje ustašama?

Objavljeno

na

Po tko zna koji puta povijest ovog prostora se falsificira. Naime, Antifašistički vjesnik je ovaj vikend stravičan zločin u selu Lipa, općina Matulji, koje su napravile njemačke, talijanske i četničke postrojbe pripisao oružanim snagama NDH: “Dne 30. 4. u 4 sata poslije podne upali su u selo Lipu švapski banditi sa svojim slugama fašistima i ustašama.”, piše u prvoj rečenici boldanog i istaknutog dijela teksta koji je napisao Antifašistički vjesnik, a prenijela Slobodna Dalmacija.

 Naslov teksta u Slobodnoj Dalmaciji je više nego sugestivan pripisujući zločin domaćim izdajnicima, pa na drugom mjestu fašistima:
Najogavniji ratni zločin: na današnji dan domaći izdajnici i fašisti  u selu Lipa ubili su 72 hrvatske djece, ženama su vadili oči i silovali ih, samo se dvoje od 280 stanovnika spasilo…

A znamo da naslov je često taj koji se pročita ili zapamti najviše od cijelog teksta.

I nastavak teksta u SD prenosi rečenicu iz Antifašističkog vjesnika o sudjelovanju ustaša u ovom zločinu.

Kasniji dio teksta, koji nažalost mnogi ni ne pročitaju, govori točno zapravo što se doista zbilo u Lipi: „”Prema sudskom postupku kasnije zarobljenog fašista iz postrojbe u Rupi, Ubmerta Scalle, masakr u Lipi izvršilo je 150 vojnika – 80 njemačkih, 40 fašista, te trideset četnika.”

Ustaša nigdje, osim u glavama onih koji ih vide svugdje, pa i tamo gdje ih nema i nikada ih nije ni bilo.

Treba li sve pripisati samo novinarskoj površnosti?

Da sve nije puka slučajnost potvrđuje i inicident od prije 2 godine kada je na komemoraciji u Lipi Erik Fabijanić iz SDP-a, tadašnji predsjednik Županijske skupštine Primorsko-goranske županije, po istom obrascu uz ovaj zločin također spomenuo ustaše: “Ne možemo prešućivati činjenicu da u Hrvatskoj ima puno ljudi na javnim funkcijama koji pred televizijskim kamerama, iz oportunizma osuđuju sve totalitarne režime. Nakon toga, međutim, odlaze na ustaške derneke. Dakle, derneke istih onih ustaša koji su bili saveznici nacista koji su počinili pokolj u Lipi. Da, Lipa pamti, a mi pamtimo Lipu“, poručio je Fabijanić uz poklič – Smrt fašizmu, sloboda narodu.

Ali, pažljivo pročitajte ovaj kontekst koji je drugačiji od gornjeg teksta iz Antifašističkog vjesnika: ustaše su bili saveznici Nijemaca koji jesu počinili zločin u Lipi! Fabijanić ispravno zaključuje da su nacisti počinili ovaj gnjusan zločin (ne spominjući talijanske fašiste i srpske četnike op.), ali eto ustaše su bili njihovi saveznici, spomenuto u Fabijanićevom govoru onako usput, premda ih nije bilo ni blizu Lipe!

A nisu li i nedićevci, ljotićevci i četnici bili saveznici Nijemaca, pa nisu spomenuti u govoru, a niti naslovima teksta o zločinu u Lipi? Ili obližnji slovenski belogardejci koji su bili svega par kilometara sjevernije od Lipe?

Osim toga, gle nevolje, u zločinu u Lipi je sudjelovala i skupina četnika Srba, ali ni SDP-ovac Fabijanić, a ni naslovnica Slobodne, se ne dosjeti spomenuti ih.

Slučajno? Vjerujmo da možda jest.

Ali vrijedi istaknuti ono što je najvažnije: tko su žrtve stravičnog zločina. Žrtve stravičnog zločina su isključivo Hrvati, a od toga čak 72-e djece!

Time, po broju ubijene djece, Lipa nadilazi gotovo sva poznata stratišta i mjesta zločina i u II. svjetskom ratu, a i u Domovinskom ratu. Od Kragujevca do Ahmića.

Ali za malu hrvatsku Lipu jedva da je tko čuo.

A još se i krije pravi identitet ubojica.

Premda je ružno brojati krvna zrnca, kako to da u događaju u kojem su jedine žrtve Hrvati, te čak 72-e ubijene hrvatske djece, i to na tako strašan i brutalan način, glavnu ulogu zločinca dobivaju – ustaše?

Koji, htjeli ili ne, su bili Hrvati.

Zašto se ne piše o četnicima koji okrvaviše ruke u ovom malo poznatom velikom pokolju, o kojem se zna čak u Ujedinjenim narodima, ali ne i u Hrvatskoj izvan malo šire okolice Matulja.

Da je u Lipi počinjen najstrašnjiji zločin nad Hrvatima svjedoči zorno slijedeći podatak: Lipa, je naime, jedno od svega tri sela koja su bila potpuno spaljena i uništena u Drugom svjetskom ratu.

Uz Lipu isto se dogodilo s francuskim selom Oradur sur Glane i češkim selom Lidice. Sva tri se vode u OUN kao potpuno stradala sela. Prema sudskom postupku nad kasnije zarobljenim talijanskim fašistom, Umbertom Scallom, masakr u Lipi 30. travnja 1944.g. izvršilo je 150 vojnika: 80 njemačkih, 40 talijanskih fašista i 30 srpskih četnika. Tijekom dva sata mučeno je, ubijeno i spaljeno 280 Hrvata, od kojih čak 72 djece. Najmlađa žrtva Bosiljka Iskra, imala tek šest mjeseci, a najstarija žrtva bio je Anton Juričić, ubijen u 83. godini.

Znači, činjenica jest da su ustaše bili saveznici njemačkih nacista, ali nisu sudjelovali u u masakru stanovnika u selu Lipa.

Činjenica jest da su u Lipi ubijeni Hrvati i njihova djeca, a da ubojice jesu nacisti i njihovi kvislinzi, ali iz redova Nijemaca, Talijana i Srba.

Čemu onda falsificiranje povijesti?

Čemu takve fake news, koje već pomalo postaju i očekivani stereotipi?

Nako igrokaza iz Srbije o Jasenovcu, falsifikatorske izložbe o Jasenovcu u UN-u, galame oko komemoracije u Bleiburgu, prozivanja Hrvatske za fašizam i iz Srbije i kući iz Hrvatske (pa i Sabora), otkuda sada novo „krojenje“ povijesti po mjeri onih koji jedva dočekaju neke nove i nepoznate ustaške zločine?

Što se dogodilo u Lipi – istina o zločinu nad Hrvatima

Naime, nakon kapitulacije Italije  vrhovno zapovjedništvo njemačke vojske odlučuje razbiti snage pokreta otpora u Istri i Primorju i zauzeti izgubljeni teritorij. Ofenziva nazvana „Wolkenbruch“ (Provala oblaka) započela je 2. listopada 1943. g. Njemačke snage postigle su potpuni vojni uspjeh i ponovo okupirale sva prethodno izgubljena područja. Ipak, nisu uspjeli onemogućiti stvaranje novih jedinica pokreta otpora.

Zbog toga se njemačke vojne snage, pomognute talijanskim fašistima, odlučuju za represiju nad civilnim stanovništvom te primjenjuju strategiju odmazde i uništenja pojedinačnim strijeljanjima i spaljivanjima kuća.

U ožujku 1944.g. opkolili su i opljačkali selo Zvoneća, uhapsili i odveli 50 muškaraca, a dvojicu strijeljali. Četiri dana kasnije upali su u sela Vele i Male Mune stanovništvo okupili u crkvenom dvorištu tražeći informacije o pokretu otpora. Prilikom napuštanja sela, odveli su sa sobom petoricu ljudi.

Dana, 25. travnja 1944. g. napadnuta je njemačka kolona kod mjesta Rupe. Zbog toga su nacisti 27. travnja 1944.g. ušli u mjesto Žejane te strijeljali petoricu stanovnika, a kasnije i u selo Veli Brgud kojom prilikom su odveli 21 osobu.
Budući da ni to nije bilo dovoljno za ostvarenje njihova cilja, upali su u selo Lipu i izvršili masakr nad stanovništvom koje su zatekli ne štedeći pritom nikoga.

U Lipi su zločin 30. travnja 1944. godine organizirali pripadnici SS Polizai regimente Bozen, potpognuti talijanskim fašistima i srpskim četnicima, no nikada nije utvrđeno o kojem se dijelu regimente radilo. Bozen je njemački naziv za grad Bolzano. Grad Bolzano je do 1918. godine bio u sastavu Austro Ugarske monarhije, pa do 1943. godine u Kraljevini Italiji. Od 1943. do 1945. g. Bolzano spada u Operativnu zonu Alpenland pod njemačkom upravom.

Već u listopadu 1943.g. osnovana je u Italiji SS-Policijska regimenta Südtirol pod zapovjedništvom Oberst der Schutzpolizeia Aloisa Menschika – u čijem se sastavu nalazila i SS regimenta Bozen. Operativni raspored SS regimente Bozen: 1. bataljun – Udine, 2. bataljun – Gorica, 3. bataljun – Trst, 4. bataljun – Rijeka, 5. bataljun – Pula. U dijelovima regimente smještene u Trstu, Rijeci i Puli sudjelovao je znatan broj pripadnika domicilnog talijanskog stanovništva, a ponegdje čak i Slovenaca.

To znači da su pripadnici ove postrojbe govorili i talijanski i njemački jezik, te da su bili, a poslije 1945. godine i ostali, talijanski državljani i shodno tome nisu nakon rata nikada izručeni radi počinjenih ratnih zločina.

U Hrvatskoj se o ovom događaju, osim u nekim dijelovima Kvarnera i Istre, nažalost gotovo ništa ne zna. O njemu se ne uči u školi, njega se ne spominje u povijesnim knjigama, on se ne navodi kao primjer klasične odmazde nad nevinima u Drugome svjetskom ratu.

A žrtve su – Hrvati.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Ilija Cvitanović Dodiku – Ostavite žrtve koje su ubijene bez ikakvog suđenja

Objavljeno

na

Objavio

OPET UBIJANJE BEZ SUDA!

Gospodine Dodik ostavite žrtve koje su ubijene bez ikakvog suđenja, među kojima je ogroman broj žena i djece da bar počivaju u miru. Mi ćemo se moliti za njih, sjećati ih se i nećemo ih zaboraviti.

Jedan ozbiljan političar ne može sebi dopustiti “guslarski” govor bez zrnca argumenata, vođen isključivo mržnjom, i to težom od one koju vidjesmo ovih dana po ulicama Sarajeva. Samo čovjek koji ustraje u mržnji može brutalnim “kafanskim” rječnikom još jednom ubijati ubijene bez suda i suđenja vojne zarobljenike, žene i djecu.

Povijest se jedino može graditi na istini kakva god ona bila.

Podsjećam i Vas i sve koji žive od laži i na laži grade budućnost naroda, na riječi Vašega “oca nacije”, Dobrice Ćosića: “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode.

Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno”. Ukratko je sažeo vašu povijest, sadašnjost, a kako se čini i nažalost budućnost srpske politike.

ČINILO se da ste bar Vi toliko pismeni da dobro znate kako Vam ne vjeruju ni sugrađani ni Vaši birači dok napuhujete brojku ubijenih u Jasenovcu, jer postoji veliki broj srpskih historičara koji su svjesni da izreka “lažite, lažite, nešto će ostati” ne prolazi više ni kod najzaluđenijih kvazi-znanstvenika, pa ni kod običnih Srba koji, nakon svega, žele živjeti u miru s drugima.

HDZ 1990

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

DOŠLI I FRATRI NA RED: Kako multietnička SDA u multietničkom Sarajevu otima imovinu bosanskih franjevaca

Objavljeno

na

Objavio

Kada su srpske snage prilikom „mirne reintegracije“ Grbavice 1996. godine mirno i dostojanstveno zapalili zgradu dotadašnjeg poljoprivrednog fakulteta, nisu ni slutili da su omogućili bosanskim franjevcima povratak dijela njihove otete imovine, piše Tvrtko Milović na facebooku.

Kažemo dijela, jer povratak cjelokupne imovine onemogućuje poslijeratni suvereni vladar grada Sarajeva – SDA.

FRANJEVAČKE NEKRETNINE

Priča počinje 1937. godine kada franjevačka provincija kupuje oko 20.000 kvadrata prostora u današnjem naselju Grbavica za potrebe izgradnje samostana. 1940. zgrada je napravljena, da bi je osloboditelji grada i antifašisti 1947. godine oslobodili dotadašnjih vlasnika i dodijelili – sebi.

U zgradi je sve do 1992. bio smješten poljoprivredni fakultet, koji, kao što na početku rekosmo, srpske snage vatrom oslobodiše interijera i krova.

S obzirom da je zgrada do temelja devastirana, nije bilo posebnog interesa poljoprivrednog fakulteta da se vraća u objekt, pa su vlasti omogućile prvobitnim vlasnicima, franjevcima, da je o svom trošku obnove i koriste. Ne i da je posjeduju.

Od tri lamele (A,B i C) fratri obnavljaju dvije (A i B) a sam objekt biva prenamijenjen u učeničko – studentski centar i sjedište franjevačke provincije „Bosne Srebrene“.

OBNOVA

Fratri, poslovično vješti s novcem, osiguravaju novac i za obnovu posljednje uništene lamele „C“ 2016.
Ali, stvari su se promijenile od poslijeratnih godina. Niti je Sarajevo više multikulturalno, niti to više ima kome glumiti. Na čelu općine Novo Sarajevo je notorni Nedžad koji je kao dugovječni načelnik općine, prirodno razvio osjećaj vlasništva nad općinom, pa tako i nad otetom franjevačkom imovinom.

Naime, uz Lamelu „C“ se veže i skoro 8000 kvadrata zemljišta koje općina (Koldžo) može iskoristiti na različite načine.
Fratri, uvjereni u umiljata tepanja SDA kako su oni „čuvari Bosne“, ni ne slute da bi problem mogao izbiti s obnovom zgrade, jedne od posljednjih devastiranih na području Sarajeva.

No, općina Novo Sarajevo se pravi glupa, pa od franjevaca traži dokaz o vlasništvu. Kako restitucija nikad nije i nikad neće biti provedena, fratri nemaju dokaz da su vlasnici. Zbog čega im općina zabranjuje obnovu!
I fratri se onda prave blesavi, pa šalju općini zahtjev za obnovom na osnovu Ugovora o trajnom zakupu iz 2006. Ali nije Koldžo džaba načelnik 14 godina da nasjedne na folušku. Odbija i taj zahtjev.

Fratri zatim traže i dobivaju mišljenje Građevinskog fakulteta da je zgrada nestabilna, konstrukcija nepotpuna i na koncu – opasna po život prolaznika.

S obzirom da jedini imaju interes i sredstva za obnovu, i dalje vjerujući u dobre namjere Nedžada Koldže i općine Novo Sarajevo, fratri šalju još jedan zahtjev u ljeto 2017. za odobravanjem obnove.

Kako je zgrada već ozbiljno nestabilna, Provincijalat postavlja zaštitnu ogradu oko zgrade i obavještava Policijsku stanicu o početku radova.

Ali avaj. Općina nikad ne spava, pa je već sutra dan na teren izašla općinska inspekcija i zabranila radove. Razlog – nema urbanističke i građevinske dozvole. Koju, naravno, izdaje općina!

Provincijalat ponovo šalje zahtjev u lipnju 2017. i općina ga ponovo odbija. Sada je svima jasno da se ne radi o objektivnim razlozima, nego očitom interesu općinske administracije, prije svega načelnika, da se nastavi sa otimačinom imovine franjevaca.

Konačno, 23.06.2017. općina traži od Provincijalata da skloni i zaštitnu ogradu! Time ne samo da omogućuje ruševnoj zgradi da postane sklonište za narkomane i kriminalce u neposrednoj blizini vrtića, škole, učenika i studenata, nego dovodi u direktnu fizičku opasnost prolaznike u rezidencijalnom dijelu grada!

OHR i SDA

Na ukupan odnos općine prema franjevačkoj provinciji, provincijal fra Jozo Marinčić žalio se manje-više svima. Od gradonačelnika, premijera, vlade, OHR-a, članova Predsjedništva… Kako su svi oni na različite načine blisko vezani za SDA, ništa se nije dogodilo. Samo je Valentin Inzko poslao pismo podrške.

Fratri su se obratili i medijima, ali, iz iste ovisnosti o SDA, ni mediji nisu „pokazali interes“ za spomenutom temom.

I tako sve stoji već tri godine.

RESTITUCIJA

Osnovni problem je nepostojanje zakona o restituciji vlasništva. U takvom pravnom vakuumu, općine koje upravljaju otetim nekretninama potpuno su slobodne vršiti pravno nasilje nad bivšim vlasnicima. U dobrim primjerima, općine mogu dati na trajno korištenje nekretnine bivšim vlasnicima, a mogu, kao u slučaju općine Novo Sarajevo, učiniti sve da pravom vlasniku zagorčaju život do te mjere da digne ruke od svega.

Imovina franjevaca previše je vrijedna da bi je SDA samo tako prepustila na korištenje katolicima-Hrvatima. Pogotovo u vrijeme kada su svi označeni kao Ustaše.

A Ustašama, ako ništa, treba oduzeti svu imovinu, komentirao je Tvrtko Milović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari