Pratite nas

Politički rentgen

TKO ŽELI VLADATI HRVATSKOM 10.TRAVNJA 2016?

Objavljeno

na

vlast orešković karamarko kolinda

Predsjednica K.Grabar Kitarović, Karamarko, Orešković  moraju se konačno okrenuti jedinoj ispravnoj usuglašenoj politici, politici zaštite nacionalnih interesa, politici koja vodi ujedinjenju demokršćanskih snaga na temeljima sveobuhvatne lustracije i istine.

Bjesomučni napadi na Tomislava Karamarka, potpredsjednika Vlade s ovlastima i dužnostima za provođenje unutarnje politike i nacionalne sigurnosti nastavljaju se nesmanjenom žestinom, u čemu svakako prednjači ultra-ljevičarski i ultra-desničarski list 7Dnevno i sestrinski portal dnevno.hr.

[ad id=”93788″]

„Dekaramarkizacija“ Hrvatske, navodno  potpomognuta predsjednicom K.G.Kitarović i predsjednikom vlade Timom Oreškovićem vrišti s naslovnica tih antihrvatskih glasila, a slike i naslovi ostaju u sjećanju i onima koji nemaju 7 kuna za kupiti to eklatantno trovačko tabloidno žutilo. Tone i tone papira potrošeno je kako bi se demontiralo Karamarka i njegovu pobjedničku politiku, tone i milijuni rečenica u kojim nikada nisam našao ni jedan valjan dokaz protiv Karamarka kojim bi se dokazalo kako je njegova politika štetna za nacionalne interese Hrvatske. „Žuta politika“ stvaranja razdora u Domoljubnoj koaliciji, stvaranja razdora u suradnji partnera koji čine vladajuću većinu, ima za cilj rušiti ovu Vladu, ima za cilj stvoriti razdor između Pantovčaka, Banskih dvora i Domoljubne koalicije, ima za cilj na vlast u Hrvatskoj dovesti nove vladare iz sjene, vladare koji su, činilo se, odavno potrošena politička roba. Ta antihrvatska politika, koja navodno za svoje rušilačke ciljeve trenutno koristi Predsjednicu i Premijera, ako uspije u svojim namjerama ispljunit će i Predsjednicu i Premjera kao prožvakanu žvakaću gumu i zabit će im nož u leđa prvom prilikom.

Tri su  stvari koje se nikako ne mogu oprostiti Karamaru!? Njegove riječi izgovorene nebrojeno puta;„oni koji misle ući u HDZ kako bi se okoristili članstvom bolje da ne ulaze, jer bit će izbačeni, a one članove koji su stranku koristili za vlastito bogačenje izbacit ćemo iz stranke bez ikakve rezerve“.

Drugo, a možda još važnije što Karamarku neprijatelji ne mogu nikako oprostiti, najava je lustracije i prvi znakoviti koraci koji su učinjeni u tom pravcu dolaskom Hasanbegovića na ministarsku poziciju u Ministarstvu kulture. O tome nam govore neviđeni, vulgarni napadi mentalnokomunističkog čopora na čovjeka koji se usudio reči kako je jedina referentna točka i polazište za sve rasprave o prošlosti i budućnosti Hrvatske ISTINA i samo ISTINA. Ne zna se koja je lustracija veća opasnost neprijateljima Hrvatske? Ona lustracija koja će ukloniti mentalnokomunističke apologete Titovog zločinačkog režima, ili ona lustracija koja mora razračunati s pljačkašima Hrvatske, ratnim profiterima, psima rata, koji su Hrvatsku opljačkali u jeku krvavog obrambenog Domovinskog rata, a sada taj krvavi novac koriste za preuzimanje Hrvatske.

Treće podjednako važno je Karamarkov povratak Tuđmana u hrvatsku politiku, povratak hrvatskog povijesnog velikana koji je Hrvatskoj vratio bitak domoljubne i nacionalne svijesti o vlastitom postojanju. Povratak Tuđmanu koji je Hrvatskoj vratio Hrvatsku, otevši je iz jugoslavensko-velikosrpskog smrtonosnog zagrljaja.

Iz ove tri točke „mržnje“ prema Tomislavu Karamarku nije teško zaključiti tko su mu neprijatelji i koji su njihovi motivi, nije teško zaključiti da su se sve tri točke prijepora i neprijateljstva prema Karamarku zapravo spojile u jednu točku mafijaško-političke interesne grupacije, u jednu točku spašavanja svoje zločinačke prošlosti, u jednu točku spašavanja svoje zločinačke budućnosti! Gdje je tu Hrvatska, gdje su tu sloboda, neovisnost, opstojnost? Ultra-desni domoljubi koji su se bubali u domoljubna prsa trpajući džepove opljačkanim novcem u pretvorbi i privatizaciji, novcem stečenim najprljavijim ratnim profiterstvom, nisu to mogli činiti bez pomoći i umreženosti s udbaško-mafijaškim klanom ultra-fašističke ljevice. Udbaško-mafijaška banda i ultradesni domoljubi koji su bili protiv Tuđmanove vizije Hrvatske, postali su i do dana današnjeg ostali bliski suradnici. Neraskidivo ih veže pljačka, sticanje bogatstava, stvaranje ideološkog i materijalnog temelja za preuzimanje Hrvatske, veže ih međusobno ucjenjivanje u klasičnoj mafijaškoj matrici „omerte“! Naizgled smrtni neprijatelji postali su neraskidivi prijatelji u neprijateljstvu prema Hrvatskoj s različitih ideoloških i osobnih polazišta i motiva. Oni koje je Tuđman odbacio, oni koje je Karamarko odbacio, a odbacio je i jedne i druge, danas iz urotničkih međunarodnih i domaćih centara moći delegiraju i kadroviraju podjednako u Banskim dvorima kao i na Pantovčaku!  Novopečeni politički hlebinci u koje ubrajam, premijera Oreškovića i Most naivno nasjedaju misleći da će steći i zadržati političke pozicije grabeći i lijevo i desno. Možda se varam, možda nisu naivni? Ako je tako onda su i oni dio te dobro osmišljene strategije koja zazire od bilo kakve mogućnosti lustracije.

Lustracijom ratnih profitera, pljačkaša u pretvorbi i privatizaciji, lustracijom mentalnokomunističke bulumenta i prezentacijom istine hrvatskom narodu koji bi vidješi pravu istinu prvi puta progledao, stvorili bi se temelji za jednu novu dvotrećinsku, demokršćansku politiku po uzoru na Orbanovu Mađarsku. Ideološka  lustracija  neminovno bi srušila političku  platformu projugoslavenskim mentalnokomunističkim snagama, a lustracija pljačkaša oduzela bi im zajedničku „kasu“ prljavog političkog novca. Ljevica u Hrvatskoj morala bi ući u mukotrpan put nove profilacije i tranzicije iz rigidne komunističke ljevice prema modernoj socijaldemokraciji kakva nam je poznata u današnjoj Europi, poglavito u Njemačkoj. U tom novom političkom prostoru, dvotrećinska demokršćanska večina u Hrvatskoj koja objektivno postoji po svjetonazorskom habitusu, u miru Božjem mogla bi kroz tri mandata profilirati našu Domovinu u uglednu srednjoevropsku zemlju koja bi zauvijek okrenula leđa svim projugoslavenskim ideološkim interesima i opasnostima.Riješili bi se stoljetne ovisnosti, a iz tih ralja spomenuta urotnička bulumenta nam ne dozvoljava izlazak.

Predsjednica K. Grabar Kitarović, Karamarko, Orešković  moraju se konačno okrenuti jedinoj ispravnoj usuglašenoj politici, politici zaštite nacionalnih interesa, politici koja vodi ujedinjenju demokršćanskih snaga na temeljima sveobuhvatne lustracije i istine. Ujedinjenje demokršćana je moguće, a pomirdba sa sadašnjom indoktriniranom, projugoslavenskom nelustriranom ljevicom je nemoguća. Ukoliko donesu zajednički plan zaštite nacionalnih interesa, na tim temeljima osigurat će si novi reizbor i služenje  na korist cijeloj  naciji još najmanje jedan, a možda i dva mandata. Dakle, potreban je zajednički dugoročan strateški plan, jer upravo se vodi epska borba kako bi se taj mogući  plan srušio prije donošenja. Ukoliko se kreatorima zla i nereda dozvolji ponovna dominacija neminovno će izgubiti svi ovi politički akteri koje sam nabrojao, akteri koji imaju potencijalnu snagu Hrvatsku dovesti tamo gdje nam je mjesto koje po svim ljudskim i prirodnim resursima zaslužujemo.

Imenovanja ljudi na ključnim pozicijama u represivnom i obavještajnom sustavu jednostavno ne smije i ne može proći mimo volje Karamarka koji je po položaju u Vladi, po svojim kompetencijam u području nacionalne sigurnost najpozvaniji i najodgovorniji za ta pitanja. Floskula kako Karamarko želi političku moć i kontrolu političkog sustava imenovanjem svojih ljudi najobičniji je spin i smiješan izgovor. Pa tko onda sebi uzima za pravo kontrolirati obavještajni sustav, ako se to isto pravo oduzima Karamarku? Jesu li to možda savjetodavci iz spomenute antilustracijske urotničke ekipe? Čime su to Most, Predsjednica i Orešković zaslužili povjerenje hrvatskog naroda, kojim svjetonazorskim stavovima, kojim planovima od strateških nacionalnih interesa za Republiku Hrvatsku. Karamarku oduzimaju pravo i utjecaj, a sebi ga uzimaju!? Ako na taj način misle osigurati reizbor na sljedećim predsjedničkim ili parlamentarnim izborima, ako bez te podrške žele zadržati pozicije na koje su došli isključivo podrškom Karamarka i Domoljubne koalicije grdno su se prevarili. Bez HDZ-a i Karamarka, bez podrške Domoljubne koalicije oni su sigurno u gubitničkoj poziciji. Ali za Hrvatsku nije važan gubitak njihovih političkih moči i utjecaja! Važno je da  će u ovoj neslozi na kraju najveći gubitnici biti Hrvatska i naš narod.

Politička, zaplotnjačka, imenovanja Danijela Markića i Pjera Šimunovića na ključna mjesta u hrvatskom obavještajnom sustavu potpuni su promašaj i politički štetan čin. Odstupanje od biranja kadrova za te funkcije po principu više kandidata, kako su se birali ministri, kako su „birali“ Milijana Brkića,  govori nam da su odgovorni za imenovanja popustili pod skrivenim političkim pritiscima i motivima nepoznatih podzemnih snaga. Imenovanje Danijela Markića, za kojega se navodno ne zna je li rođen 1970 ili 1972 godine, za kojega se ne zna gdje je i kada maturirao, gdje je kada i da li je završio magisterij, šta je korisno učinio za Hrvatsku tijekom svog službovanja u obavještajnom sustavu, zbog čega je bio desna ruka Milanović-Josipovićevom Lozančiću, imenovanje Markića za kojega se opravdano sumnja kako je otvorio šampanjac kada je uhićen Gotovina, imenovanje bez ijednog suprotstavljenog kandidata, budi opravdane sumnje u političke motive koji su na tragu urotničke poražene politike.

Imenovanje Pjera Šimunovića na mjesto ravnatelja UVNS-a poniženje je i marginaliziranje Karamarka i Domoljubne koalicije.

Navodno mišljenje generala Gotovine o imenovanjma na koje se navodno oslonio Orešković kada je već sve bilo odlučeno klasičan je politički spin. Generala Gotovinu po potrebi gaze kad im ne treba, a po potrebi njegovo mišljenje uzimaju važnim kada ga populistički trebaju. General Gotovina se distancirao od politike i pametno podržava sve legitimno izabrane, ne utječe na te procese, da imenovani ne bi utjecali na njegov poslovni život i život njegove obitelji. Ista je stvar i s Tuđmanom. Kada ga trebaju citiraju ga, a kad im smeta ponižavaju ga.

Konačno, kako god završila ova mučna, klasična hrvatska nesloga, Karamarko, HDZ i Domoljubna koalicija i nadalje će ostati najjača politička opcija u Hrvatskoj, ona opcija koja je srušila Josipovića i Milanovića u trenutcima kada se činilo da mentalni komunisti imaju najveću političku i medijsku moč. Poraženi kreatori ove nesloge pakirat će kofere! Pitanje je samo koliko će izgubiti Hrvatska u ovom lutanju u magli, Hrvatska kojoj prijeti ekonomski, demografski i moralni slom. Za dogovor i slogu još uvijek ima vremena.

[ad id=”93788″]

Znakovit je povijesni datum 10.travnja, jer isti su neprijatelji Hrvatske bili 10.travnja 1941. kao i danas, 10.travnja 2016. godine. Ona Hrvatska je poražena i razapeta u krvi Bleiburga, a s ovom Hrvatskom namjeravaju učiniti isto. Onima koji vjeruju u Hrvatsku u svim povijesnim bespućima i turbulencijama,  želim lijep 10. travanjski dan 2016.godine.

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politički rentgen

Kazimir Mikašek-Kazo: Umjesto sezone kiselih krastavaca, čeka nas užareno političko ljeto!

Objavljeno

na

stockphoto

U svibnju 2020., u mjesecu obilježavanja najveće povijesne tragedije hrvatske nacije svjedočimo novom oživljavanju razdora u hrvatskom društvu i još dubljem ukopavanju u ideološke rovove kao da nam nije dovoljan COVID-19, potres u Zagrebu, prijeteća ekonomska kriza i nepredvidiva ugroza zdravlja nacije koja se objektivno prognozira u jesenskim danima. Čini se da smo nacija koja slabo pamti, a brzo zaboravlja vremena kada smo zahvaljujući zajedništvu stvarali i stvorili Hrvatsku? Tuđmanove pomirbe na koju se mnogi pozivaju nema ni u tragovima, o čemu nam svjedoče sve žešće ideološke podjele koje će dodatno zagrijati vrelo političko ljeto 2020.

Na lijevom političkom spektru događa se ujedinjenje ljevičara i liberala koji će se u dva bloka po sistemu „dvije mreže love više glasova nego jedna“, suprotstaviti HDZ-u na parlamentarnim izborima i nema nikakve sumnje da će se taj tip zajedništva na lijevom spektru dogoditi i polučiti realno očekivane rezultate. U stvari, politički entiteti na lijevom političkom spektru nikada nisu ni bili na smrt posvađani da ne bi zbog osobnih i partitokratskih interesa pomirili tekuće foteljaške razmirice. Svi oni zajedno imaju jedan snažan motiv, a to je maknuti HDZ s pozicije vlasti pod svaku cijenu, što je sasvim legitimno i politički opravdano, što konačno i jeste uloga oporbe.

Istovjetni procesi  okupljanja događaju se na desnom političkom spektru, a najnovije približavanje Zlatka Hasanbegovića kao jedinog istaknutog ideologa desnice pokretu Miroslava Škore, dat će dodatni vjetar u leđa Mostu, Suverenistima, Željki Markić i još nekima s pravaške scene za realizaciju projekta okupljanja u široku desnu platformu što im nije uspjelo prije izbora za zastupnike u EU parlamentu. Ostaje za vidjeti jesu li iz tog iskustva akteri desnice nešta naučili i pred njima je ispit vlastite savjesti i vrijeme stvaranja onakvog političkog programa oko  kojega bi se mogli svi okupiti. Kod njih vjerojatno ni na temi političkog programa ne bi trebalo biti većih razlika, a prema onome što se može iščitati iz pojedinačnih nastupa lidera desnice, fokus će se svakako staviti na ustavne promjene i promjene potrošenog i neučinkovitog izbornog zakona koji projicira političku nestabilnost i jačanje korupcije  nakon svakih izbora. U tom kontekstu potrebno je napomenuti da je koncept ustavnih promjena i promjena izbornog zakona prema modelu „Hrvatska jedna izborna jedinica“, detaljno razradio Ante Đapić u suradnji s vrhunskim znanstvenicima u svojim „Vukovarskim tezama“ što je zapravo politička platforma njegove stranke Desno.

Ono što je neupitno, ulaskom Hasanbegovića u savez sa Škorom taj blok je snažno percepcijski zaokrenuo u desno, sužavajući si prostor utjecaja na politički centar.

Oko svjetonazorskih prijepora kao što su zaštita života od rođenja do smrti, Istanbulske i Marakeške konvencije,  olakšavanja referendumskih inicijativa, (ne)rada nedjeljom, izjednačavanja komunističkog i fašističkog režima, revizija povijesti i sličnih tema svi akteri desnice uglavnom imaju isto mišljenje. Ukoliko ih ubačeni gremiji razdora ne uspiju elementarno posvađati, za očekivati je da će ovaj puta ujedinjenje desnice uspjeti. I oni imaju podjednako jak motiv maknuti HDZ s vlasti, možda još i jači nego što to ima ljevica, pa tako ispada da su ljevica i desnica u svojevrsnoj koaliciji protiv HDZ-a s različitih svjetonazorskih pozicija ali s istim ciljem, što nikako ne ide na ruku HDZ-u! U koaliciji su N1 TV i Bujica iako se organski ne podnose, tako da politika u Hrvatskoj umjesto umijeća mogućeg postaje umijeće nemogućeg!

HDZ se nalazi između čekića i nakovnja, a otegotna okolnost mu je i u tome što desna frakcija u HDZ-u nakon izgubljenih unutarstranačkih izbora samo prividno miruje i u datom trenutku sigurno će se  aktivirati s već poznatim argumentima protiv Andreja Plenkovića. Oni sigurno nisu odustali od preuzimanja HDZ-a iako su im svi dosadašnji pokušaji propali, a HDZ mogu preuzeti jedino micanjem Andreja Plenkovića i to ako ovaj izgubi parlamentarne izbore, ili ako ne bude u poziciji  relativnog pobjednika ispregovarati parlamentarnu većinu.

Mogući Plenkovićev plan ulaska u veliku koaliciju kao krajnja politička nužnost dovelo bi do još većeg raskola u HDZ-ovom biračkom tijelu, jer velike koalicije ne može biti bez značajnih svjetonazorskih ustupaka ljevici. Tu se svakako radi o zakonskoj zabrani pozdrava „Za dom spremni“ u svim oblicima, odustanak od bilo kakvog izjednačavanja fašizma s komunizmom, aktivacija rodne ideologije na temelju Istanbulske konvencije, nedjelja kao radni dan, Vatikanski ugovori, a ono što je najvažnije jest podjela resora i osnovnih poluga vlasti. Svakako je važno pitanje tko bi u takvoj konstelaciji političkih snaga bio predsjednik Hrvatske vlade? Relativni pobjednik izbora? Tko će to biti? Na ta pitanja je doista teško odgovoriti?

Uspoređivati novu moguću veliku koaliciju kao nužnost zbog prijeteće ekonomske krize koja je pred nama, s Vladom nacionalnog spasa u vrijeme Domovinskog rata nema baš nekog smisla, jer je u to vrijeme predsjednik Tuđman kao predsjednik HDZ-a ipak vodio glavnu riječ oslanjajući se na ustavne ovlasti koje je crpio iz svog polupredsjedničkog mandata. Dakle, HDZ je u toj situaciji bio u dominantnom položaju, a u kavom će položaju biti nakon ovih izbora teško je predvidjeti. Ukoliko SDP sa ujedinjenom ljevicom bude relativni pobjednik parlamentarnih izbora pod svaku će cijenu pokušati izbjeći veliku koaliciju, a da su sposobni stvoriti većinu već su dva puta dokazali. Svi preletači koji su preletjeli HDZ-u kada im je to bilo oportuno vratit će se u svoje staro prirodno lijevo jato.

Ukoliko se desnica ujedini i ukoliko svoj rast bude temeljila na projiciranom programu, usput raspirujući žestoku konfrontaciju s Plenkovićem i Bernardićem na potki sintagme HDZ=SDP, mogli bi silno naštetiti HDZ-u što se već dogodilo na izborima za EU parlament kao i na predsjedničkim izborima. U građenju svojih politika na čelu s „dirigentom“ Škorom desnici silno odgovara Zoran Milanović na Pantovčaku i već sada se vidi da su „slučajni“ ispadi predsjednika Milanovića rezultirali rastom popularnosti desnih političkih snaga i potakli ih na ujedinjenje. Danas je malo jasnije zbog čega Miroslav Škoro u drugom krugu nije podržao Kolindu Grabar Kitarović?

Izjave Miroslava Škore u kuloarima  da je nakon izbora spreman na razgovore i koaliciju sa HDZ-om, čini se najobičniji su spin da bi privukao što veći broj neodlučnih HDZ-ovih birača, a istu je taktiku upotrijebio i na predsjedničkim izborima. Ono što doznajemo iz krugova bliskih Škori, Hasanbegoviću, Mostu i Suverenistima, jest činjenica da koalicija s Plenkovićevim HDZ-om apsolutno ne dolazi u obzir i oni to s gnušanjem odbacuju! Jer o tom pitanju se neće pitati samo Škoru, već i ostale smrtne Plenkovićeve neprijatelje? Još je legitimnije pitanje bi li Plenković išao u koaliciju sa snagama u kojima je važan čimbenik  Most kao dokazani rušitelj HDZ-ovih vlada? Gotovo izvjestan priključak Nine Raspudića Mostu dodatno usložnjava situaciju! Jer dobiti veliki broj mandata na platformi blaćenja Plenkovića i HDZ-a, a nakon toga s njima ići u koaliciju bilo bi pravo samoubojstvo iz zasjede i prijevara svojih birača. Upravo protiv takve prijevare birača desnica se danas navodno žestoko bori!

Cilj desnice je razbiti HDZ, uzeti im što više mandata, učiniti HDZ relativnim gubitnikom izbora, na taj način srušiti Andreja Plenkovića nakon što su srušili predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, a onda u tim okolnostima pregovarati s nekim novim, lustriranim HDZ-om na čelu s nekim iz HDZ-ove desne frakcije. Pri tome, uopće im nije važno što će u Banske dvore zasjesti ljevica, jer oni između ovog HDZ-a i SDP-a ne vide nikakvu razliku. U tom strateškom planu dirigent Škoro i njegov orkestar svakako računaju na pomoć HDZ-ove desne frakcije, a čak su im uputili i otvoreni poziv za suradnju, raspirujući na taj način još veći sukob unutar HDZ-a.

Udružena desnica, ako se udruži, računa da moguća Bernardićeva vlada neće trajati ni dvije godine, jer SDP je dva puta znao osvojiti vlast i formirati parlamentarnu većinu, ali nikada nije znao tu vlast zadržati barem dva mandata, pa je teško objektivno vjerovati da će to znati s Bernardićem na čelu  usred velike ekonomske krize kakva nam prethodi. Vjerojatno će doći do velikih svjetonazorskih sukoba, možda i do socijalnih nemira i u toj revolucionarnoj atmosferi će se stvarati nova konzervativna snaga u Republici Hrvatskoj. Nakon pada Plenkovića u HDZ-u i nakon pada SDP-ove Vlade stvorit će se nova velika Domoljubna koalicija s novim vodstvom HDZ-a, koja računa uvjerljivo pobijediti na prijevremenim parlamentarnim izborima. Na pitanje kako će u tim političkim previranjima proći Hrvatska i hrvatska nacija općenito, teško je dati bilo kakav suvisli odgovor?

U svim ovim kalkulacijama izgledno je da će „dirigent“ Škoro sa svojim desnim orkestrom ostati u dubokoj hladovini oporbe, a iz te pozicije neće moći izvršiti ni jedno svoje predizborno obećanje, kao što to nije mogao ni prije, jer je izgubio predsjedničke izbore. Predizborna kampanja je i inače rezervirana za hrpu nerealnih obećanja koja u pravilu ostaju mrtvo slovo na papiru.

Umjesto sezone kiselih krastavaca i bezbrižnog odmora od rata s COVIDOM-19, čeka nas užareno političko ljeto u kojemu će, čini se, HDZ-u biti najužarenije. Možda ipak postoji neko čarobno cjepivo u HDZ-ovom laboratoriju protiv ovog političkog bunila za koje mi analitičari još nismo čuli?

Kazimir Mikašek-Kazo

 

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politički rentgen

Kazimir Mikašek-Kazo: Hoće li Zoran Milanović izazvati ustavnu krizu?

Objavljeno

na

Dvojica veterana Domovinskog rata, predsjednik Zbora udruga gardijskih brigada Krešimir Maretić i predsjednik Udruga specijalne policije Goran Maras u znak potpore ratnim suborcima HOS-a odjenuli su majice sa znakom udruge HOS-a i gotovo cijelo vrijeme obilježavanja 25. obljetnice VRO Bljesak bili su na svečanoj pozornici gotovo rame uz rame Andreju Plenkoviću i ostalim uzvanicima. Slike govore više od tisuću riječi! Tim nadasve ljudskim i domoljubnim činom dali su znakovitu potporu braniteljima HOS-a, ali isto tako su dali legitimitet   predsjedniku Hrvatske vlade Andreju Plenkoviću koji je iz poštovanja i pijeteta prema braniteljima i svakoj žrtvi Domovinskog rata pokazao državničko ponašanje ne praveći nikakvu razliku. Nije mu palo napamet da ih ukloni iz svoje blizine!

Nasuprot tome, predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović je to u svom stilu doživio kao neviđenu provokaciju i demonstrativno je okrenuo leđa ovoj dvojici veterana Domovinskog rata, cijelom državnom vrhu i svim braniteljima ma gdje bili. Bez ove dvojice branitelja koji svojim likom i djelom simboliziraju otpor velikosrpskom ekspanzionističkom fašizmu ne bi bilo ni Republike Hrvatske niti državnog vrha Republike Hrvatske, niti predsjednika Milanovića. Siguran sam da se i danas Vučiću, Dodiku i ostaloj bulumenti stisne knedla u grlu ( da ne kažem nešta drugo), kada bace pogled na ovu dvojicu hrvatskih ratnika.

I dok im se gotovo cijela Hrvatska kao i svim braniteljima  sa zahvalnošću klanja i odaje počast kroz legitimno izabrane vlasti, vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović proglašava ih  provokatorima i u najmanju ruku ustaškim nostalgičarima? Možemo li uopće zamisliti neku novu ratnu ugrozu u kojoj bi Zoran Milanović zapovijedao obranom Republike Hrvatske? Danas se čini da je to nemoguća misija, jer čini se, Zoran Milanović za razliku od predsjednika Tuđmana ne bi imao kome zapovijedati. Ostao je sam, general bez ratnika! Povjerenje je toliko narušeno da Zorana Milanovića ogromna većina braniteljske populacije uopće ne doživljava kao svog predsjednika, a nekmoli kao vrhovnog zapovjednika?

Postavlja se opravdano pitanje radi li se ovdje o nekom asocijalnom poremećaju u glavi Zorana Milanovića uzrokovanog tko zna kakvim kemijama ili je ovo neronovska piromanija razbuktavanja razdora na tragu njegovog obećanja „ imat ćete pakao“? Danas je Zoran Milanović za razliku od jučer , a to dokazuje iz dana u dan, institucionalno toliko jak da doista Hrvatskoj može prirediti pravi pakao ako mu je to cilj, ako je to cilj gremija koji su ga doveli na Pantovčak. Nažalost među tim gremijima je nesuđeni predsjednik Miroslav Škoro i dobar dio ostrašćenog desnog političkog spektra koji su danas direktno suodgovorni za izbor Zorana Milanovića pa se uzaludno post festum posipaju pepelom.

U rukama Zorana Milanovića danas su takvi politički alati i direktne ustavne ovlasti da nam doista može prirediti pakao i stvoriti ustavnu krizu u Republici Hrvatskoj. Danas, kada je udružena ljevica u koaliciji sa  radikalnim snagama s desnog političkog spektra demonstrativno protiv parlamentarnih izbora u srpnju mjesecu, Zoran Milanović bez pardona može iskoristiti svoju ustavnu ovlast, ne raspisati izbore pod izlikom da za izbore nema uvjeta zbog COVIDA-19. Upravo to ljevica i desnica danas tvrde i priželjkuju, svatko iz svojih partitokratskih razloga, vršeći pritisak na Milanovića da učini upravo to!

Osim toga, ako bi se izbori i održali u ustavnim rokovima veliko je pitanje kome bi Zoran Milanović dao mandat za sastavljanje parlamentarne većine s obzirom da se između HDZ-a i SDP-a, čini se, s pravom očekuje mrtva izborna utrka? Dakle, mi ćemo na javnoj sceni imati COVID-19 protiv kojega srednjoročno nema lijeka ni cjepiva, a uz to ćemo imati i tešku gospodarsku krizu možebitno začinjenu izazvanom ustavnom krizom! Nije li to plodno tlo za „pakao“ iz Milanovićevih sintagmi o slučajnoj državi i slučajnom narodu, nije li to na tragu onih snaga koje silno žele neki novi region i koji Hrvatsku nisu nikada doživljavali kao povijesnu činjenicu? Nismo li mi dolaskom Zorana Milanovića na Pantovčak već sada na debelom tragu dekonsolidacije Hrvatske kao države i ne prijeti li nam već danas gubitak svega onoga što smo krvlju branili?

Urotničke tragove ovakvog scenarija treba potražiti u posljednjih pet političkih godina političkog života u Republici Hrvatskoj, kada se pred našim očima pod Milanovićevom palicom događalo  uništavanje svakog oblika suverenističke misli i konzervatizma, a rušenje Kolinde Grabar Kitarović i instalacija Zorana Milanovića samo je pretposljednji čin te prave drame. Posljednji čin te drame dogodit će se ako ljevici potpomognutoj onim snagama poglavito s desnog političkog spektra pođe za rukom srušiti HDZ i Andreja Plenkovića i dovesti Milanovićevu ljevicu u Banske dvore po istom modusu operandi kako su na Pantovčak doveli Zorana Milanovića. A to je scenarij pred našim očima bez ikakve sumnje! Miroslav Škoro igra drugo poluvrijeme ove dramatične utakmice! COVID-19 i potres u Zagrebu biti će mačji kašalj u usporedbi s onim što nas realno u tom scenariju  očekuje!

Državnom vrhu Republike Hrvatske bit će potrebno puno državničke mudrosti, znanja i političkog pragmatizma u borbi s evidentnim i mogućim krizama i jedino hrvatski narod može biti konačni arbitar na nadolazećim parlamentarnim izborim. Pred svima nama bit će glasački listić i jednostavno pitanje? Hoćemo li birati Milanovićev „pakao“ i već viđenu nestabilnost, ili Plenkovićevu stabilnost ma koliko ona tanka i upitna bila?

Kazimir Mikašek-Kazo

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari