Connect with us

Gost Kolumne

To je moja kuća, vidiš mojih tragova, znakovlja, moga muslimanskog, vjerskog i nacionalnog identiteta

Objavljeno

on

Općeprisutni strah kod Europljana od islamiziranja vidljivog u krvi pobijenih, masakriranih i odsječenih glava svojih nedužnih sugrađana u crkvama i trgovačkim centrima, na trgovima i ulicama europskih gradova, svakim je danom sve veći, budući da je situacija već davno izmakla svakoj kontroli.

Ono što taj islamski barbarizam čini zastrašujućim je njegova vrhunska organiziranost, i financijska snaga. A to govori da, ipak, iza te vjerske ideologije, tog političkog islama, zasigurno stoje, uz vjerske islamske lidere i neke zemlje koje ih obučavaju, financiraju i opremaju.

I stoga je europski strah od islamiziranja Europe realan i opravdan. Tim više što je europskom čovjeku, žrtvi, u vlastitom domu gdje je napadnut zabranjen svaki vid obrane. Pitanje je samo dana kada će Europljani, pod čvrstom rukom suvremenog Chausevskog, morati primati svoje ubojice u kuću i dom, hraniti ih, odijevati, i plaćati im da ih ne ubiju.

Ovo je svjetski povijesni presedan, nešto što nije ljudska povijest zabilježila. Pa čak ni kršćanska. Jer kada su i Isusa ošamarili On ih je pitao, “zašto si me udario”. Europljanima, među njima i Hrvatima katolicima u Bosni i Hercegovini je čak i to zabranjeno da i pitaju, zašto nas ubijate, zašto nam glave odsjecate u crkvama, djecu ubijate na ulicama i trgovima. Ne, ni to ne smije europska žrtva izustiti.

Ali stoga onda nisu krivi sami islamski teroristi, za tu zabranu da se europska žrtva brani, da pita, sukrivci su i europski političari koji su svoj narod ušutkali da bi njihove ubojice bile glasnije. Sukrivci su oni koji su svom narodu oduzeli temeljno ljudsko pravo na slobodu, na život, da bi to isto pravo uveličali njihovim ubojicama.

Islamisti koji svakim danom Europu preplavljuju, taj Stari kontinent pretvaraju u suvremenu arenu, u suvremeni zatvor. Nasilje i islamski ekstremizam utjerali su narode u kuće, domove, ograničili im kretanja, okovali strahom, jer više se ne zna hoćeš li se vratiti doma kada izađeš na gradske ulice.

I prije pandemije koronavirus Europljani su bili ograničeni u slobodi i sigurnosti kretanja, te je gotovo više teško reći što je pogubnije za europsku egzistenciju. Jer podjednako neočekivano i na svakom mjestu ih ubija i islamski terorizam i koronavirus. No, ipak sa sigurnošću se može kazati da je islamski terorizam opasniji i ubojitiji, i iz razloga što je žrtvi zabranjeno da se brani, dok žrtvu koronavirusa brani cijela Europa, cijeli slobodni svijet.

Na svu sreću niti jedan suvremeni europski politički moćnik, pa bio on i iz moćne i nedodirljive Njemačke, ne može, i ne smije više, braniti i zabraniti svijetu da se brani od korona pandemije, kao što je zabranio Europljanima da se brane od islamskog terorizma. Dok se Europa donekle uspjela ujediniti u obrani od korona virusa različitim vidovima izolacija, samoizolacija, karantena, lockdowna, cjepivom, dotle ju je islamski terorizam uspio trajno podijeliti, i razjediniti, tako da jedne zemlje otvaraju širom svoja vrata islamistima, čak ih i pozivaju, druge ostaju vjerne u obrani europskih stečevina slobode, sigurnosti, demokracije i mira. Dakako i vjere, kao temelje na kojim je Stari kontinent izgrađen.

Na žalost ova obrambena skupina europskih zemalja, koje nazivaju „istočnjacima“ našla se pod “europskim terorizmom” diktature, ucjena i prijetnji, koje su u nekim oblicima jednake islamskom

terorizmu. I zbog toga je strah od islamizacije, kroz islamski terorizam, Europe u svemu razumljiv.

U mnogim europskim zemljama se dižu predajničke bijele zastave, kako bi se smanjio broj žrtava, i uspjela dobiti neka suvremena Ahdnama barem za slobodu kretanja, budući da se u ovom povijesnom europskom periodu i ne smije razmišljati o islamskoj Ahdnami koja bi osiguravala slobodu ispovijedanja kršćanske vjere.

Neuspjela višegodišnja integracija imigrantskih islamskih populacija, što jasno govori o zlim namjerama i osvajačkim ciljevima, povećavala je broj džihadista i rušitelja europskog identiteta. Pokazalo se da ni treća, četvrta pa i veća generacija islamskih migranata ne želi da se integrira i prihvati kulturu domaćina.

Samo demografski enormni porast tih vjerski ekstremista, uz to i njemački poziv da dolaze i dalje, pa i po cijenu rušenja i siromašenja zemalja kroz koje marširaju, stvorio je osvajačko rušilačku vojsku kojoj bi se teško suprotstavila, kada bi joj bilo i dozvoljeno, bilo koja vojska europske zemlje.

Koliko je velik porast muslimana u Europi govori brojka da je samo u dva desetljeća Trećeg tisućljeća broj od 16 milijuna porastao na blizu 40 milijuna. Gotovo isto toliki broj kršćana je zauvijek istrijebljen, ubojstvima, progonima, izrežiranim ratovima, u islamskim zemljama. U mnogima od njih nema više nikakva traga kršćanstva.

Nesrušene crkve pretvaraju se u džamije, a kao znak da povratka više nema i ne može biti, u njima prvi klanja i moli predsjednik Turske, lider svih muslimana svijeta, koji kaže za džamije izgrađene u Europi da su to islamske vojarne, minareti bajunete. Mnoge od njih su se i pokazale vojarnama, budući da su se u njima i pripremali ubojice i rušitelji Europe i njenog kršćanstva.

Njemačkoj kancelarki koja se Europljanima nameće nedodirljivim liderom kao što se Erdogan nametnuo islamskom svijetu, to nije bio dovoljan znak upozorenja kamo ide, kamo vodi europsku budućnost i u kakva krvoprolića. Nije joj se smjelo ukazati, a stravične slike ubijenih po gradovima i odsječenih glava u crkvama, nisu joj oči otvarale, već je i dalje na razne načine poticala da dolaze.

Zbog toga se situacija sve više pogoršava, a do usijanja je vode mnoge muslimanske krtice zakamuflirane u, gotovo, svim segmentima europskog društvenog života. Čak se govori da taj najveći i

najopasniji povijesni problem za europsku budućnost, moraju rješavati zajedno domaćini i muslimanske pridošlice.

Ima li većeg dokaza o europskoj kapitulaciji, i muslimanskoj okupaciji Europe. To je isto kao kada bi gost u kući koja ga raširenih ruku primila i ugostila prijeteći zahtijevao da on kuću uređuje po svom običaju, kulturi, vjeri. A kad bi je tako uredio onda će kazati to je moja kuća, vidiš mojih tragova, znakovlja moga, muslimanskog vjerskog i nacionalnog identiteta, i nigdje traga tvog. To čeka Europu, ne u nekoj dalekoj već u bliskoj budućnosti.

Vinko Đotlo,

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR