Pratite nas

Herceg Bosna

To je naša zemlja tu žive Hrvati

Objavljeno

na

Već 726. godina na Bilima u brdima što spajaju Mostar i Široki Brijeg,  u kontinuitetu se slavi misa u čast našeg Stvoritelja.

Kršćanski narod ovoga kraja  je želio, znao, vjerovao i sačuvao vjeru pradjedovsku. Za vrijeme surove i krvave Turske vladavine, malena uvalica je okupljala vjernički puk u molitvi, i nikada za nju Turci doznali nisu. Svake godine na nedilju nakon Petrovdana , na Bilima se slavi sveta Misa, tako i ovu nedilju, 01.07.2018. godine. Nakon mise, narod uživa u druženju u štovanju stoljetnih narodnih običaja!

Ja zabilježih tišinu, mir i sjećanje

Zagledana u malenu kapelicu u sjenovitoj uvali ne dodiruju me zvuci…

niti tišine ljetnih boja..niti zanjihani oblaci….

od prošlosti ostade tek trenutak  uspomene…

treperi lišće i svilenom nečujnosti ovija krševiti krajolik ….

zanose me opojni mirisi divljih cvjetova prelivenih mirom

Kad nasloniš uho na svoje rodno tlo osluhneš jecaj i molitvu…tko zna čiju..

usnule ruke sklopljene u molitvi …

Dok tiho stojim pod razgranatim  hrastom nad kojim visi vedar lipanjski dan

promatram nepokretnost što poput otkosa miruje…

tišina je mjesto susreta sa samim sobom, u miru u molitvi…

„Rajska Djevo Kraljice Hrvata

Naša majko naša zoro zlata

Odanih Ti srca primi dar

Primi čiste ljubavi nam dar „

Prastaro svetište Misište zasigurno je najstarije svetište na Bilima ali i jedno odnajstarijih svetišta u Hercegovini uopće.

misisteZa početak ćemo reći nešto o povijesti ovoga svetišta. Prema crkvenim zapisima koji datiraju od oko prije 700 godina možemo vidjeti da su se od tih starih vremena u Misištu služile Svete mise. Franjevci iz župe Mostarski Gradac brižno su bilježili i kroz povijest pratili razvoj ovoga kraja tako da danas imamo sve zabilježeno u crkvenim knjigama.

Kroz taj dugi niz godina kršćanstvo kao vjera imalo je dobrih i loših razdoblja. Bilo je i kažnjavanja te progona kršćana a samim time i franjevaca koji su boravili i borave na ovim krajevima. Služenje svetih misa u Misištu nije nikada prekidano bez obzira u kakvom se položaju nalazilo kršćanstvo. Prema pričama koje smo čuli pouzdano znamo da su se mise ponekad održavale tajno uz ogroman rizik koji su vjernici morali nositi na svojim leđima.

Zbog jake vjere i ustrajnih franjevaca iz godine u godinu kroz stoljeća i desetljeća služenje Svetih misa održalo se sve do danas. Svake godine prve nedjelje iza Petrovdana u svetištu Misištu se služi Sveta misa. Bilo da ste iz ovih krajeva ili ste nekada davno otišli u bijeli svijet zna se da je misa uvijek te nedjelje iza Petrovdana, to je kao nepisani zakon. Kroz propovjed i uvod u misno slavlje fratri ističu mogućnost izumiranja ovoga svetišta ali isto tako iz godine u godinu potiču na dolazak nove posjetitelje. Toga dana bile postaju pravo središte ovoga kraja. Uz moderne uređaje koji zavladaju toga dana Bile posjete mnoga kulturno umjetnička društva, gangaši iz okolnih sela i krajeva te konjanici iz konjičkog kluba Goranci.

bileZbog tih starih običaja te konjanika svi se mislima možemo vratiti u ta neka stara vremena i vidjeti kako je to bilo prije u Misištu. Što se tiče samog uređenja vrtače u kojoj je svetiše može se mnogo toga reći.

Još davno cijelom dužinom oko vrtače podiznut je kameni zid visine nekih 120 cm. Jedna od najvećih atrakcija su hrastovi koji se ponosno izdižu i odmah govore da je ovo neka posebna vrtača. Zasađeni prije tko zna koliko godine još uvijek žive i svjedoče burnum ali i ugodnim danima ovoga svetišta.

Spustivši se do samog dna vrtače primjećuje se stara ali i nova kapelica sa zvonikom. Ozidane kamenom odlično se uklapaju u cjelokupni ambijent.”Mali grad” što Bile postanu te posebne nedjelje već sljedećeg dana nestaje i seli se negdje drugdje sve do sljedeće godine i sljedećeg misnog slavlja na Bilima u Misištu.

O Bilima
Bile su planinska visoravan okružena padinama koje vode do okolnih sela koja čine svojevrsnu granicu Bili. Prostiru se na području dviju županija; Hercegovačko-neretvanske te županije Zapadnohercegovačke. Ovu visoravan čine dvije prirodno vezane cjeline, Velike i Male Bile.
Najviši vrh Velikih Bili ujedno i cijelih Bili je JASTREBINKA (1133m n/v ). Granicu sa strane HNŽ čine sela Goranci, Bogodol te Polog. Sela koja čine granicu u ŽZH su Grabova Draga te Gradac. Iz Mostara odnosno Širokog Brijega vrlo lako se dođe na ovu visoravan. Tu se nalaze mnogi putokazi koji vas usmjeravaju ka Bilima dok se po samoj visoravni nalaze drveni putokazi koji vas usmjeravaju u sve kutke Bili i odlično se uklapaju u cjelokupni krajolik.
Reljef je tipičan krški s malo obradive plodne zemlje te mnoštvom jama i duboki ponora. Plodne vrtače od davnina su bile jedan od glavnih izvor hrane za preživljavanja ljudi ovog kraja. Na Bilima vlada umjereno planinska klima s par varijacija na različitim dijelovima.
Područja manjih nadmorskih visina odnosno područja Bili prema Grabovoj Dragi i Pologu najtopliji su dijelovi dok su vrhovi Jastrebinka i Grozdac uvjerljivo najhladniji dijelovi s obilnim snježnim padalinama u zimskim mjesecima. Posljednjih godine sve više se investira u izgradnju objekata u svim dijelovima Bili. S porastom broja vikendica krenulo se u realizaciju projekta vođenja električne energije na Bile.
konji-bile
Uz vikendice na Bilima se nalazi i par stočarski objekata gdje se u ljetnim mjesecima nalaze stada ovaca i koza. Bile obiluju raznim posebnostima. Jedna od poznatiji posebnosti su konji koju lutaju ovim krajem. Uz konje tu su brojni kulturno-povijesni spomenici. Misište i Šančevi samo su neke posebnosti koje ćemo dotaknuti u sljedećim tekstovima. Osim svih ovi posebnosti moramo spomenuti odlične klimatske pogodnosti te bogatstvo prirodnih ljepota i ljekovitog bilja koji čine odlične preduvjete za razvoj turizma na Bilima.

Kako je to izgledalo 1956 zabilježio je Fred Lončar, pogledajte u priloženom videu:

K.K./kamenjar.com

 

Bile: Ukopani posmrtni ostaci žrtava II. svjetskog rata i poraća

 

Neobično prijateljstvo ljudi i divljih konja na Bilima

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Na današnji dan miniran je Stari most u Mostaru

Objavljeno

na

Objavio

Tijekom Bošnjačko-hrvatskog sukoba u Mostaru, most je predstavljao jedinu vezu između istočne obale Neretve, pod nazdorom Armije BiH i manjeg dijela grada na desnoj obali koji je također bio pod bošnjačkim nadzorom.

Srušen je 9. studenog 1993. godine.

Ubrzo je u javnost izašla snimka rušenja mosta. Većina svjetskih medija je odmah za rušenje optužila postojbe HVO-a. MKSJ nije dokazao da je HVO srušio most. Sumnja se da ga je srušila Armije BiH te prebačeno na Hrvate.

Rušenje starog mosta u Mostaru svejedno je bilo vojno opravdano, zaključilo je žalbeno vijeće na izricanju presude Prliću i drugima u studenome 2017 g., prihvaćajući tako žalbe obrane bosanskohercegovačke šestorice.

Žalbeno vijeće uz izdvojeno mišljenje talijanskog suca Fausta Pocara, zaključilo je da je raspravno vijeće donijelo pogrešne zaključke o rušenju mosta i posljedičnom učinku teroriziranja stanovnika te je oslobodilo krivnje šestoricu u tom dijelu presude , kazao je tada predsjedavajući sudac Carmel Agius.

Detaljnu Analizu Kako je srušen Stari most: Činjenice – „Što se točno dogodilo 9. studenoga 1993?“ pročitajte ovdje

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Obilježena 24. obljetnice oslobođenja Kupresa

Objavljeno

na

Objavio

U organizaciji kupreških udruga proisteklih iz Domovinskog rata, Općine Kupres i Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata HR HB, u danas je u Kupresu  svečano obilježena 24. obljetnica oslobođenja tog grada. Ujedno je ovo i obljetnica postojanja Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata HR HB. Program obilježavanja započe je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispred masovne grobnice Ogledala te ispred spomen obilježja Suho Polje, Kupreško polje, vukovarskim braniteljima i ispred crkve Svete obitelji u Kupresu. U crkvi Svete obitelji slavljena je sveta misa zadušnica za sve poginule pripadnike HVO-a i specijalne policije HR HB. Potom je održan svečani mimohod branitelja kroz grad, uz pratnju Vojnog orkestra OS BiH, a svečana akademija je održana u Hrvatskom domu Kupres. Nakon održavanja akademije održano je je braniteljsko druženje.

Podsjećamo, operacija Cincar bila je prva združena operacija HVO-a i Armije BiH nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma u proljeće 1994.godine. Provedba operacije trajala je tri dana, od 1 do 3.studenoga 1994. i uvod je u hrvatske oslobodilačke operacije koje su slijedile: Zima ’94.,Skok 1, Skok 2, Ljeto ’95., Oluja, Maestral i Južni potez. Ovom operacijom oslobođen je veći dio Kupreške visoravni, uključujući Kupres kojega je HVO ušao 3. studenoga 1994.

Operacija je dobila ime po planini Cincar koja dijeli Kupreško i Glamočko polje i njenom istoimenom vrhu. Oslobođeno je područje ukupne površine 600 kvadratnih kilometara, vojska bosanskih Srba je odbačena dalje od planine Cincar, otvorena je prometnica Bugojno – Livno, oslobođen je veći dio strateški važnog Kupreškog polja te sam gradić Kupres i okolna sela. Na strani HVO-a poginula su tri vojnika, a ranjeno ih je nekoliko.

Govor generala zbora Stanka Sopte objavljujemo u cjelosti

Govor generala zbora Stanka Sopte objavljujemo u cjelosti

 

Poštovani prijatelji!

Opet su nam došle, te naše obljetnice Kupresa. I opet ih želimo obilježiti, želimo ih se sjetiti. Koliko je god ona prva iz 1992. bila i teška i krvava, nekako nam se usjekla u srce. Ne damo da je vjetrovi odnesu, da je snjegovi i magle zametu i otmu. Ona je bila naš veliki boj i naše vatreno krštenje s nadmoćnijim neprijateljem. Ona nas je naučila kako treba ratovati. Napravili smo crtu bojišnice i stvorili slobodni teritorij i poveznicu s matičnom Domovinom.

I čekali smo na toj crti bojišnice. Čekali i spremali se. A svaki su dan pred našim očima bili naši poginuli, naši nestali,  naši ranjeni, naš prognani puk. I kad smo smogli snage. Kad smo stasali u gardijske brigade HVO-a HR HB onda smo na Kupresu pomeli neprijatelja. Mogli smo ih tjerati do Crnoga Mora.

Eto, toga se sjećamo ovdje na Kupresu. Kupres je naše vatreno krštenje i naše pobjedničko polje. Na njemu smo doma i na njemu znamo da smo jači i da je Kupres naš. Neka je na njemu lijepo svima, ali on je naš. Naših kraljeva hrvatskih u Bosni i naše hrvatske kraljice Katarine koja je na njemu – u Otinovcima – dala graditi crkvu naše vjernosti Bogu i Domovini.

U ovoj se obljetnici sjećamo svih poginulih i njihovih obitelji, svih nestalih i njihovih obitelji, svih naših ranjenih. Neka mirno počivaju na našoj hrvatskoj grudi, a mi poštujmo i cijenimo njihove živote i njihovu krv. Oni su je dali za slobodu. Mi tu slobodu moramo čuvati i predati je našoj djeci i našoj budućnosti.

Vama pripadnicima specijalne policije MUP-a HRHB koji danas slavite dan utemeljenja čestitam i zahvaljujem na žrtvi koju dadoste za slobodu Hrvatskog naroda. Vašem ratnom zapovjedniku generalu Zlatanu Miji Jeliću izražavam divljenje za blistavi ratni put i vitešku hrabrost s kojom Vas je predvodio.

Živjeli.

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari