Pratite nas

Kolumne

Tobožnje i stvarno zauzimanje za obitelj

Objavljeno

na

Preodgoj većine u hrvatskom narodu

Tiha većina u hrvatskom narodu sustavno je izložena preodgoju, štoviše pranju mozga, a kad se kakva skupina iz te tih većine organizira i javno se oglasi, odmah se proglašava da je na djelu »konzervativna  revolucija«, a ponekad i »konzervativna rekonkvista«.

Npr. prilog takvu sustavnu pranju mozga članak je objavljen u Magazinu Jutarnjega lista 6. siječnja pod naslovom »Tradicionalna obitelj na udaru klerikalnog tsunamija«.

Prva rečenica u članku počinje istinitom i svima prihvatljivom tvrdnjom: »Povijest 20. stoljeća naučila nas je da ideologije, revolucije i prevrati obično počinju eksproprijacijom rječnika«, a to polazište u tom članku čitatelja treba uvjeriti da sadržaj članka nema veze s ideologijom ili ikakvom revolucijom.

Budući da je članak ipak izrazito ideološki i u službi sasvim određene revolucije – zapadne kulturne revolucije, očito je da početna istinita tvrdnja zapravo sluzi kao navlačenje čitatelja u proces pranja mozga.

U članku se navodi: »Tako je i konzervativna rekonkvista u Hrvatskoj počela eksproprijacijom jedne riječi. A ta riječ je – obitelj.« Pojam »rekonkvista« znači ponovno osvajanje, a nastao je i izvorno označuje razdoblje u povijesti Pirenejskoga poluotoka od 8. do 15. stoljeća u kojem su Španjolci i Portugalci ponovno osvojili svoje zemlje koje su 711. bili zauzeli Arapi.

Citirana rečenica dakle tvrdi da je konzervativno ponovno osvajanje u Hrvatskoj započelo otimanjem riječi obitelj, što uključuje da je netko drugi već ovladao i sebi prisvojio riječ »obitelj«, pa su se sada našli neki vjernici koji je ponovno otimaju za sebe.

Relativizacija obitelji

Pojam »obitelj« samo pod udarom zapadne kulturne revolucije (procesa koji je izvrsno opisan u knjizi Marguerite Peeters »Globalizacija zapadne kulturne revolucije«, koju je objavio Glas Koncila) doživljava neviđenu relativizaciju, obezvrjeđivanje i razaranje, a za sve druge u Hrvatskoj, koji nisu inficirani zapadnom kulturnom revolucijom, pojam »obitelj« nije mijenjao značenje i uvijek je značio zajednicu utemeljenu na braku jednoga muškarca i jedne žene, a kojoj pripadaju i članovi povezani bliskim krvnim srodstvom, i takva je zajednica temeljna stanica svakoga ljudskoga društva.

Proglašavati sve one koji pojam »obitelj« tako shvaćaju konzervativnima znači smišljeno etiketiranje i vrijeđanje, koji nisu slučajni jer su u službi pranja mozga, tj. u službi nametanja prihvaćanja relativiziranoga i ideologiziranoga pojma obitelji.

Globalizacia

Da bi se nekoga moglo proglasiti npr. konzervativnim, potrebno je najprije svoje stajalište proglasiti neupitnim, apsolutnim polazištem ocjenjivanja. Dakle kad se nekoga u Hrvatskoj proglašava konzervativnim, kao polazište nužno se uzima dogma koju zastupa ljevica i ideolozi zapadne kulturne revolucije umišljajući si da oni jedini posjeduju istinu te da polazeći od te njihove istine mogu etiketirati druge.

Za tihu većinu u Hrvatskoj još uvijek postoji istina, jedna, stvarna, objektivna, apsolutna, a za sve inficirane ideologijama i zapadnom kulturnom revolucijom i istina je relativna, odnosno čak privid jer za njih je stvarno važna samo ideološka dogma, ma koliko ona bila u sukobu sa zdravim razumom i istinom samom.

Nažalost, poznato je da se obitelj, posebno na Zapadu, smatra prevladanom institucijom. Stabilnosti trajnoga projekta danas se pretpostavljaju prolazne veze. No ne opstaje kuća koja je izgrađena na pijesku krhkih i proizvoljnih odnosa. Potrebna je, naprotiv, stijena u koju se uglavljuju čvrsti temelji.

A ta je stijena upravo vjerno i nerazrješivo zajedništvo ljubavi, koja spaja muškarca i ženu, zajedništvo koje posjeduje skromnu i jednostavnu ljepotu, svet i nedodirljiv značaj te prirodnu ulogu u društvenom poretku«, rekao je papa Franjo u govoru diplomatskomu zboru u ponedjeljak 8. siječnja te tako ponovio trajno poimanje obitelji ne samo u kršćanstvu, nego i u naravnoj zakonitosti.

Razaranje obitelji

Članak u Jutarnjem listu stavlja se tobože u zaštitu obitelji, štoviše u obranu od izmišljenoga »klerikalnoga tsunamija«, a zapravo promiče rasipanje obitelji, i pokušava utjecati na čitatelja da se i u Hrvatskoj dogodi ono što je rekao Papa, da se na Zapadu obitelj smatra prevladanom institucijom.

Cilj zapadne kulturne revolucije upravo je rušenje, razaranje obitelji, atomizacija članova obitelji jer samo takvi, individualizirani, bez jakih uporišta i dubokih povezanosti prikladni su za sve oblike manipulacije i pranja mozga. Društvo u kojem bi prevladavali takvi pojedinci, iskorijenjeni iz svojih obitelji, osuđeno je na izumiranje, a to je jedan od glavnih ciljeva zapadne kulturne revolucije.

U spomenutom članku u Jutarnjem listu, uz stvarno nebuloznu i bez ikakvoga pokrića u stvarnosti izrečenu tvrdnju: »Crkva se ozbiljno upregla u val rehabilitacije ustaštva i nijekanje fašističkih zločina«, također se navodi: »Katolička se Crkva pretvorila u zagovornika jedne reducirane, isključive i ratoborne ideološke agende koju i danas borbeno zagovara kad na tapet dođu rasprave o školstvu, zdravstvu ili rodnoj ravnopravnosti.« Članak, koji je u biti ideološko štivo, za ideologiju okrivljuje Crkvu koju čine ne samo biskupi i svećenici, nego baš svi vjernici katolici koji žive u Hrvatskoj i koji žive realne životne borbe u koje spada i obrana dostojanstva ljudske osobe, braka, obitelji i naroda.

Cilj je tako sastavljene Crkve opstanak i prosperitet i pojedinaca, obitelji i naroda u svom kulturnom, nacionalnom i vjerskom identitetu te u punoj slobodi, a cilj je članka ocrnjivanje i Crkve i njezinih nastojanja jer implicitno promiče zapadnu kulturnu revoluciju.

Tobože braneći obitelj, shvaćenu u novom ideološkom konceptu, članak želi odvratiti Crkvu od zastupanja evanđeoskih vrjednota koje su ujedno univerzalne naravne vrjednote usađene u srce svakoga čovjeka bez obzira na (ne)vjersku pripadnost.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Nino Raspudić: Koronavirus prvi put među Hrvatima

Objavljeno

na

Objavio

Sreća u nesreći je što je ovaj prvi zaraženi u Hrvatskoj informatičar pa mu ni nakon romantičnog produženog vikenda u Milanu nije pošlo od ruke da zarazi djevojku…“ zadnja je od desetina korona-šala kojima me ekipa zasipa ovaj tjedan.

Većina medija je koronavirus najprije prizivala i željno iščekivala – „samo što nije došao u Hrvatsku“, „sigurno će doći u Hrvatsku“, iz duboke provincijalne žudnje da se ne bude „mimo svijet“ tj. da se prate globalni trendovi. Onda kad je došao krenulo je dramatično bombardiranje iz minute u minutu.

Za neke se stječe dojam kako su namjerno sijali paniku. A, onda kad su je obilno posijali, intervjuiraju stručnjake koji pozivaju ljude da ne paničare. Mediji su, umjesto političara, sportaša i starleta, puni prirodnih znanstvenika, svih vrsta, od epidemiologa do voditelja zvjezdarnice.

Svi govore isto, nije riječ o kugi, golema većina ako se i zarazi neće imati nikakve posljedice, ali problem nije samo epidemiološki, već i širi društveni, prije svega ekonomski, pogotovo u zemljama koje ovise o turizmu. Vrhunac pameti je reći kako od klasične gripe umre svake godine više ljudi nego što je do sada pokosio korona virus. Ali to je slaba utjeha, gripa će svakako uzeti svoje, kao i prometne nesreće, udari groma i padovi u kupatilu, ali ovo je nešto što se još dodaje pride.

Neki znanstvenici, valjda jer su i sami još uvijek relativno mladi, umirujući javnost prosipaju neukusan ejdžizam, tvrde kako ne treba brinuti jer je smrtnost visoka samo kod starijih ljudi. Kao, neka se brinu Soroš, Manolić i Budo Lončar, što nas briga. Ali pomisao većini ljudi ide na vlastite roditelje, djedove i bake, prijatelje u poznoj dobi, pogotovo ako su kronični bolesnici, piše Nino Raspudić / Večernji list

Ljudi su povodljivi jednako kao i vrijeme srednjovjekovnih kuga. Dovoljno je da se manji dio njih počne ponašati iracionalno, već se pokreće lavina unutar kojeg se onda ostali počinju ponašati racionalno, a takvoj situaciji racionalno je prilagoditi se posljedicama iracionalnog ponašanja drugih. Dan prije potvrde prvog slučaja zareze u Hrvatskoj, s više strana sam i osobno svjedočio posljedicama panike zbog koronavirusa.

Prijatelj, vlasnik turističke agencije, zove me i jada se kako mu je nakon naslova „Panika u Jeruzalemu“ na notornom portalu za zlobnu i priglupu publiku ljudi otkazuju aranžmane za Svetu zemlju, traže povrat novca, a on ga ne može dati jer su avioprijevoznik i hotel već plaćeni, a Izrael nije proglasio nikakve izvanredne mjere.

Naravno, da u Jeruzalemu još nije bilo zaraženih, niti je to pisalo u tekstu, ali naslov djeluje. Već sada je jasno, da će se, sve da se i širenje virusa čudom zaustavi, osjetiti posljedice po turizam, jer će ljudi nevoljko putovati u strane zemlje. Ne toliko iz straha da će umrijeti od koronavirusa, već zbog neugodnosti koje mogu imati na putovanju, od toga da nešto poput jače gripe zahvati vas i djecu u inozemstvu ili da vas prisilno zatvore u višetjednu karentenu, a morate se vratiti na posao.

Pomišljam na prijatelje u Dalmaciji koji su se prenapregnuli u investicijama u apartman više. Ako propadne sezona, odakle će vraćati kredite i posudbe? A malo tko je računao na to da preko noći nešto može poći po zlu.

Istog dana, mama koju susrećem šećući bebe u parku, potpuno razumna žena, kaže mi da je dan prije, vidjevši što se događa u Italiji, krišom od muža da joj se ne bi rugao da je poludjela kupila zalihe hrane za mjesec dana i skrila u ostavu. Iste večeri muž joj kaže kako bi trebalo kupiti zalihe hrane jer se ljudi već ponašaju nenormalno.

Koliko ih je samo definitivno prelomilo i otišlo u megakupovinu nakon što je premijer Plenković pozvao narod da ne stvara zalihe!? Predvečer, na roditeljskoj Viber grupi Peti-A upozoravaju da se porazgovara s djecom o koronavirusu, jer se među njima šire svakakve priče.

Već se po školi govori kako je neki trećaš zaražen i da je jedna nastavnica to potvrdila pa se očekuje da ih zato sutra pola neće doći u školu. I sve to prije nego je potvrđeno da je virus stigao u Hrvatsku.

Bolja strana cijele priče su novi vicevi, od pervanovskog kako je Slovenija toliko mala da je ni virus nije uspio naći, do mostarskog crnjaka kako su u Federaciji BiH oboljele od koronavirusa naručili za pregled u krajem rujna.

U međuvremenu nas mediji, između ostalog, poučavaju kako prati ruke. Kao da to do sada nismo znali. Dio ljudi komentira kako su već preživjeli i Sars i ptičju gripu i ebolu i zikavirus pa se ne brinu. Laiku je teško razlučiti jesu li te pošasti zaustavljene zahvaljujući brzoj reakciji sistema ili je dizana nepotrebna panika, iza čega su stajali nečiji interesi.

Djelomičan uzrok sve većem nepovjerenju u vlast i struku je i sporost i netransparentnost sistema. Ministar Beroš kaže kako se provjeravaju samo putnici koji dolaze iz pokrajina Lombardija i Veneto, a već dan ranije se znalo da su se slučajevi pojavili i na Siciliji i u Toskani.

Nije utješno djelovala ni činjenica da velika tvrtka u kojoj radi prvi zaraženi nije o tom slučaju dobila službenu obavijest nego je o svemu saznala iz medija. Ovo je dragocjen trenutak za produbiti spoznaju o sebi, susjedima, sugrađanima, društvu, narodu, svijetu u cjelini.

U kriznoj situaciji dublje istine o zajednici izlaze na vidjelo, kao da je netko protresao cijelo društvo. Vidi se koliko je krhka suvremena civilizacija, kako lako pada u primitivizam te kako ljudi brzo zaborave na sve društvene obzire i brinu se isključivo o svojoj koži. Tu lekciju nije loše imati na umu i kada se sve smiri, kako se ne bi olako vjerovalo u kojekakve utopije.

Nino Raspudić / Večernji list

 

Donald Trump: Veliki mediji ‘se trude prikazati koronavirus što težim i stvaraju paniku na tržištima’

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Što se krije iza zahtjeva manjina za vlastitim popisivačima stanovništva?!

Objavljeno

na

Objavio

Fah

Politički predstavnici manjina na prošlotjednoj saborskoj sjednici tražili su da se u Zakon o popisu stanovništva ugrade amandmani među kojima je trebao biti i onaj po kojem kod popisivanja nacionalnih manjina, popisivači moraju biti pripadnici nacionalnih manjina?! Nakon što nije udovoljeno ovom, u najmanju ruku neobičnom zahtjevu, politički predstavnici manjina demonstrativno su napustili sabornicu i tako poljuljali vladajuću HDZ-ovu većinu koja nije imala dovoljno ruku da izglasa Zakon.

Piše: Silvana Oruč Ivoš

Zbog čega je ovaj amandman manjina problematičan pa čak i iznimno nekorektan? Prvo, to što je netko pripadnik manjine ne smije biti prednosti niti pogodnost za nešto kao što je popis stanovništva. Zapravo trebalo bi biti svejedno kakve je tko nacionalnosti, vjere, spola, boje kože… Popisivači bi morali imati kvalifikacije, stručnu spremu, informatičku i druge uvježbanosti s obzirom na to da će se prvi put automatskom obradbom podataka provoditi popis stanovništva. Nema nikakvog opravdanog niti logičnog razloga da se u popisivače trpa manjinska kvota.

Drugo, politički predstavnici manjina ovim zahtjevom pokazuju i odnos prema Republici Hrvatskoj. Iako manjine koje zastupaju imaju sva moguća prava, daleko iznad standarda razvijenih europskih demokracija, njihovi predstavnici ovakvim traženjima pokazuju da im nije do suživota već do stalnog nametanja sukoba i provokacije.
I treće, politički predstavnici manjina ovime su pokazali koliko drže do koalicije s Plenkovićem. Ali i to da ga čvrsto drže u šaci jer se njegova većina, bez političkih predstavnika manjina, ljulja kao šiba na vjetru.

Krenimo redom. Manjine u Hrvatskoj znatno su politički zastupljenije nego što je to uobičajeno u zapadnim demokracijama. U Hrvatskoj zastupnik manjine, izabran s mizernim brojem glasova, sa zajamčenog mjesta na listi, pak, može sve. Sastavljati vlade, voditi politike, kadrovirati po cijeloj državi ili ucjenjivati koalicijske partnere. Pa čak i u slučaju kada nemaju potporu pripadnika vlastite manjine. Evo, primjerice, unatoč zakonskoj mogućnosti, tek 14 posto građana srpske nacionalnosti odlučuje se za glasovanje na toj posebnoj manjinskoj listi. Svi ostali svoje biračko pravo konzumiraju kao i većinski narod. Razloge za to treba tražiti u dva razloga.

Prvi je nezadovoljstvo Pupovčevom politikom koja konstantno vodi u sukobe i podjele između većinskog hrvatskog naroda i srpske manjine. I drugi je razlog taj što građani srpske manjine žele živjeti i raditi, pa onda i glasovati kao i ostali prepoznajući da u Hrvatskoj i druge stranke ili političke opcije mogu kvalitetno zastupati njihove interese. I to je najbolji znak da se Izborni zakon koji političkim predstavnicima manjina daje kruha povrh pogače, treba mijenjati.

Argument za to jest i taj što ni jedna europska država ne poznaje i u svoje zakonodavstvo nije uvela mogućnost da zastupnici s posebnih lista mogu odlučivati na takav način. Štoviše, Belgija, Italija, Austrija, Finska, Grčka, Češka, Estonija, Francuska, Irska, Nizozemska, Španjolska, Litva, Luksemburg, Portugal, Švedska, Velika Britanija u svojim parlamentima uopće nemaju predstavnike nacionalnih manjina. U ostalima koje ga eventualno imaju manjine ne ulaze u parlament na zajamčena mjesta već se biraju na općim izborima.

A ako i imaju pravo biti članice parlamenta, ne mogu odlučivati već samo promatrati. Hrvatska se čak nije ni izborila za reciprocitet, odnosno da Hrvati u Srbiji i drugim državama gdje su manjima imaju ista prava ili tretman. Baš naprotiv, u Srbiji su Hrvati još uvijek gotovo građani drugog reda.

U Hrvatskoj, pak, s osam zajamčenih mjesta, manjine vedre i oblače. Do koje mjere, vidi se i u ovom posljednjem primjeru pri izglasavanju Zakona o popisu stanovništva u koji bi Pupovac i ostali „po sili zakona“ ubacili – svoje popisivače?! Legitimno je pitanje kakav je njihov cilj? Ili, žele li iskoristiti svoje igrače kako bi sliku stanovništva prikazali drukčijom nego što ona stvarno jest? Dobar primjer za to je Vukovar u kojem postoje opravdane sumnje, pa i dokazi, da je broj srpskog stanovništva na papiru znatno veći nego u stvarnosti. Stoga se opravdano pitati inzistira li Pupovac na „vlastitim“ popisivačima zbog potencijalne manipulacije i jačanja političkog utjecaja.
Ako do sada nekome nije bilo, nakon ovakvog zahtjeva više je nego jasno da se Izborni zakon, po pitanju izbora manjina, mora mijenjati na način kako je to regulirano u drugim europskim državama.

Uostalom, spomenutu promjenu u hrvatskom izbornom zakonodavstvu već godinama podupiru i najveći pravni eksperti. Ističu da manjine imaju osiguranih osam mjesta u Saboru, bez obzira na broj glasova koje dobiju, a to koriste kako bi utjecali na ključne političke odluke. U ovom svemu najveća je žrtva ironije Andrej Plenković kojemu se ovo Pupovčevo ponašanje vratilo kao bumerang nakon što je učinio sve da onemogući referendumsku inicijativu Narod odlučuje koja je imala za cilj i to da predstavnici manjina birani s posebne liste ne bi smjeli biti oni koji će imati enormnu mogućnost utjecaja, a onda i ucjene i drugih koruptivnih radnji.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari