Pratite nas

Povijesnice

Točno prije 43 godine, 10.9.1976, pitanje Hrvatske slobode osvanulo je na naslovnicama svih svjetskih medija

Objavljeno

na

Točno prije 43 godina, 10.9.1976, pitanje Hrvatske slobode osvanulo je na naslovnicama svih svjetskih medija, akcija je trajala do 12.9.1976.

Na današnji dan, 10. rujna 1976. godine, skupina hrvatskih političkih aktivista, Zvonko i Julienne Bušić, Petar Matanić, Frane Pešut i Slobodan Vlašić, otela je putnički zrakoplov Boeing 727 TWA 355 na letu od New Yorka do Chicaga s 76 putnika a s namjerom da iz njega izbaci letke nad Londonom i Parizom u kojima je pozivalo na hrvatsku neovisnost.

Primarni cilj otmice zrakoplova bio je prisiljavanje američkih i europskih medija da objave Bušićeve letke u kojima se govorilo o teškoj poziciji hrvatskog naroda u tadašnjoj SFRJ.

Zrakoplov je otet s lažnim eksplozivom kojima su bili omotani aktivisti a prava bomba s promidžbenim materijalom bila je ostavljena u jednom pretincu newyorke podzemne željeznice. Preko pilota su policiji proslijeđene informacije o tome. Nakon što je sadržaj s letaka objavljen u nekim američkim listovima, zrakoplov je sletio u Pariz gdje su se otmičari predali. Međutim, prilikom deaktiviranja te bombe na poligonu, poginuo je policajac Brian Murray a trojica su ranjena.

„Gospodin Bušić „nije terorist i kriminalac“, njegove akcije, iako pogrešno vođene, bile su motivirane plemenitim idealima“, kazao je američki sudac John Bartels koji je vodio proces hrvatskim emigrantima zbog otmice zrakoplova, naglašavajući kako je povreda drugih osoba bila „potpuno nenamjerna“ te je zatražio da ga se pusti na slobodu nakon izdržane kazne u trajanju od deset godina. Međutim, Zvonko i Julienne Bušić osuđeni su na kazne doživotnog zatvora, a ostala trojica Hrvata na 30 godina.

Julienne je puštena 1990. Zvonko je trebao izići nakon 30 godina, 11. rujna 2006. međutim, američka Komisija za pomilovanje odbila je njegovu molbu.

Hrvatski sabor je još 2002. donio rezoluciju o transferu Zvonka Bušića u Hrvatsku koja je potom predana Vijeću Europe. Konačno je, nakon dvogodišnjeg boravka u deportacijskom pritvoru američkog ministarstva domovinske sigurnosti, pomilovan početkom srpnja 2008. i u Zagreb je u pratnji američkih agenata stigao 24. srpnja bez prava povratka u SAD.

Zvonko Bušić proveo je u američkim zatvorima ukupno 32 godine.

Za što smo se mi DANAS spremni žrtvovati?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1991. obranjen Gospić, drugi najrazoreniji grad u Domovinskom ratu (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, 19. rujna 1991. osvajanjem oružja i predajom snaga JNA u Gospiću, razbijena je napadačka organizacija u Lici, jednom od najvažnijih strateških ciljeva agresora.

Unatoč najavama srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića, o obustavi sukoba, kojima je 19. rujna 1991. u Haagu okončana druga sjednica Mirovne konferencije o Jugoslaviji, velikosrpska agresija nastavljena je svom silinom.

Upravo u tom razdoblju obranjen je Gospić, jedan od strateški najvažnijih ciljeva agresora. Opći napad na Gospić Srbi su pokrenuli početkom rujna. Grad su branile male domaće snage, stotinjak zagrebačkih dragovoljaca porijeklom iz Like, borbena skupina Tomislava Merčepa, stotinjak policajaca s područja Rijeke, Senja i Kvarnera, borbena skupina HOS-a i drugi. Stoga je Glavni stožer iz Zagreba u Gospić poslao četvoricu iskusnih pripadnika specijalne policije ATJ-a Lučko, predvođenih Mirkom Norcem koji preuzima zapovijedanje gospićkom 118. brigadom, kao i specijalnu postrojbu, dvadesetak pripadnika Bojne „Zrinski“.

Osim što je napadan svim raspoloživim sredstvima, Gospić su ugrožavale snage JNA unutar grada. Posebno važan dan bio je 14. rujna kada je u predgrađu Kaniži osvojeno skladište oružja Teritorijalne obrane za Liku. Zarobljenim oružjem branitelji su nakon tri dana borbi zauzeli najvažniji cilj, veliku vojarnu „Stanko Opsenica“, a potom su se redom predavali ostali vojni objekti. Zbog toga su zrakoplovi JNA raketirali cijelo to područje, a komanda 5. korpusa iz Banjaluke poslala je na Gospić veliku oklopnu kolonu. Taj je napad odbijen pri čemu je uništen znatan broj raznih oklopnih vozila i zarobljeno 7 tenkova, 12 teških minobacača te velike količine različitog streljiva.

Osvajanjem oružja i predajom snaga JNA u Gospiću, razbijena je napadačka organizacija u Lici, a pobunjeni Srbi otada su prisiljeni na obrambena djelovanja. Nažalost, zbog toga je Gospić platio visoku cijenu, i uz Vukovar postao najrazrušeniji grad Hrvatske.

Upravo u tom razdoblju obranjen je Gospić, jedan od strateški najvažnijih ciljeva agresora. Opći napad na Gospić Srbi su pokrenuli početkom rujna. Grad su branile male domaće snage, stotinjak zagrebačkih dragovoljaca porijeklom iz Like, borbena skupina Tomislava Merčepa, stotinjak policajaca s područja Rijeke, Senja i Kvarnera, borbena skupina HOS-a i drugi. Stoga je Glavni stožer iz Zagreba u Gospić poslao četvoricu iskusnih pripadnika specijalne policije ATJ-a Lučko, predvođenih Mirkom Norcem koji preuzima zapovijedanje gospićkom 118. brigadom, kao i specijalnu postrojbu, dvadesetak pripadnika Bojne „Zrinski“.

Osim što je napadan svim raspoloživim sredstvima, Gospić su ugrožavale snage JNA unutar grada. Posebno važan dan bio je 14. rujna kada je u predgrađu Kaniži osvojeno skladište oružja Teritorijalne obrane za Liku. Zarobljenim oružjem branitelji su nakon tri dana borbi zauzeli najvažniji cilj, veliku vojarnu „Stanko Opsenica“, a potom su se redom predavali ostali vojni objekti. Zbog toga su zrakoplovi JNA raketirali cijelo to područje, a komanda 5. korpusa iz Banjaluke poslala je na Gospić veliku oklopnu kolonu. Taj je napad odbijen pri čemu je uništen znatan broj raznih oklopnih vozila i zarobljeno 7 tenkova, 12 teških minobacača te velike količine različitog streljiva.

Osvajanjem oružja i predajom snaga JNA u Gospiću, razbijena je napadačka organizacija u Lici, a pobunjeni Srbi otada su prisiljeni na obrambena djelovanja. Nažalost, zbog toga je Gospić platio visoku cijenu, i uz Vukovar postao najrazrušeniji grad Hrvatske. (HRT)

 

19. rujna 1991. – Tisuće Beograđana oduševljeno izašlo na ulice pozdraviti tenkove koji su išli na Hrvatsku (VIDEO)

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

19. rujna 1991. – Tisuće Beograđana oduševljeno izašlo na ulice pozdraviti tenkove koji su išli na Hrvatsku (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 19. rujna 1991. dogodilo se poznato „bacanje cveća pred tenkove“ u Beogradu. Bilo je to prilikom kretanja Prve gardijske oklopne divizije JNA (poznatije kao elitna Titova divizija) prema hrvatskom gradu heroju Vukovaru.

Hrvatski junaci branitelji Vukovara uspjeli su razbiti jednu od najelitnijih oklopnih postrojbi Europe u to vrijeme.

Bio je to samo još jedno od niza „događanja naroda“ u glavnom gradu Srbije Beogradu čiji su građani masovno i učestalo sudjelovali na huškačkim ratnim mitinzima od 1987. nadalje. Tako se stvarala ratna atmosfera i podloga za agresiju na Hrvatsku i druge u cilju ostvarenja opće prihvaćene ideje Velike Srbije.

Tisuće Beograđana je oduševljeno izašlo na ulice pozdraviti tenkove koji su išli na Hrvatsku. Vukovar je razrušen, Hrvati pobijeni ili raseljeni, a slika o cvijeću i oduševljenju Beograđana ostala je u kolektivnoj memoriji hrvatskog naroda.

U to vrijeme razboriti i časni antiratni glasovi u Srbiji i Beogradu su postojali, ali bili su rijetkost kao i danas.

Naime, sličnu huškačku atmosferu pokušava podgrijati i današnje čelništvo Srbije koje je aktivno sudjelovalo u divljačkoj agresiji na Hrvatsku što huškanjem (Vučić), što kao četnički vojnik i agresor (Nikolić), a što kao jedan od najvažnijih političara u Srbiji u to vrijeme (Dačić).

Osim toga ovaj događaj, kao i donji TV prilog, jasno pokazuje da je iz glavnog grada Srbije Beograda kretala ne samo upravljačka i huškačka agresija na Hrvatsku, već da su u toj agresiji sudjelovali i Beograđani i drugi građani susjedne Srbije. To znači da je na djelu bila agresija Srbije na Hrvatsku, a ne građanski rat kao što su hrvatski političari s ljevice, (kvazi)povjesničari i velik dio nevladinih udruga godinama pokušavali sugerirati.

 

Memorandum SANU: Dok su neki hrvatski intelektualci šutjeli, reagirala je naša brojna politička emigracija

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari