Pratite nas

BiH

‘Tolerancijom’ po ‘katolibanima’

Objavljeno

na

Malo se koja riječ u javnosti u zadnje vrijeme toliko koristi kao anticrkvena sintagma kao riječ (ne)tolerancija, a koju zatim, poput nekakve mantre, prate homofobija, nazadnjaštvo, zatucanost, povratak u srednji vijek, te najnovija katolibanstvo… Budući da niti našu lokalnu sredinu ne zaobilazi ovaj civilizacijski fenomen, odlučih mu se malo posvetiti s osvrtom na neke konkretne događaje. Na to me obvezuje i sv. Benedikt, utemeljitelj benediktinskog reda i zaštitnik Europe, čiji smo blagdan obilježili prošli tjedan. Sv. Benedikt stoji na čelu velebnog povijesnog pokreta koji je pod geslom ‘Moli i radi’ imao jednu od najznačajnijih uloga u oblikovanju europske kulture – naše kulture, koju je očito snažno zahvatila kriza vlastitog identiteta.

TOLJAGA U RUKAMA

don-marinko-mlakic-550x300Bez sumnje da riječ tolerancija paradigmatski snažno obilježava naše postmodernističko društvo i ukazuje na duboku krizu uzrokovanu nedostatkom jasne istine o čovjeku i njoj dosljednog etičkog kodeksa koji bi davali temelj i usmjerenje kako pojedincu tako i cjelokupnom društvu.

Naime, sve je očitije kako je tolerancija postala tek paravan za širenje određene ideologije. Štoviše, ona je postala prava toljaga u rukama sve agresivnijih zagovornika tzv. laičkog (čitaj: areligioznog) društva kojom se oni, kao njima slični u ne tako davnim vremenima ‘Titom i partijom’, sasvim netolerantno obračunavaju s neistomišljenicima. Budući da ih ne mogu jednom zdravom i dosljednom logikom uvjeriti u ‘svoju istinu’ – što bi bilo svojstveno čovjeku kao razumnom biću – ‘tolerancijom’ ih prisiljavaju da ih ‘toleriraju’ do te mjere da su oni bespogovorna mjera ‘normalnosti’ i ‘humanosti’. Svako drugačije mišljenje proglašava se ‘netolerancijom’ prema kojoj, naravno, nema tolerancije.

Tako, primjerice, zagovornici LGBT(Q)-ideologije u svojim temeljnim pretpostavkama ne pozivaju na toleranciju i suživot već traže javnu redefiniciju čovjeka, morala, seksualnosti, braka i to po mjeri njihovih stavova, želja i osjećaja te je sve agresivnije nameću ostalima. Tko god ih ne podržava ili se usudi javno izraziti svoje neslaganje, taj bez imalo tolerancije biva medijski etiketiran kao nazadni homofob i postavljen pred zid srama. Za sada?!

Prvi primjer-slučaj u našem gradu dogodio se na otvaranju Dječjeg festivala. U ime ‘tolerancije’, čovjeka se na najnetolerantniji način medijski linčuje samo zato što se usudio napustiti predstavu koju on drži neprimjerenom za svoju djecu, a na što kao roditelj ima ne samo ljudsko i ustavno pravo, nego i obvezu. Čovjek nikoga ni na što ne prisiljava niti komu što nameće. E, to se ne može tolerirati! Sapienti sat! Ništa drugačije u kuloarskim pričama ne prolazi niti šibenski biskup koji je ovih dana, imajući u vidu dostojanstvo Katedrale kao svetog prostora (Šibenčani su je napravili i posvetili da bude sveti hram u kojem će se u duhu katoličke vjere slaviti Bog), odlučno usprotivio korištenju iste za komercijalne potrebe koje promiču vrijednosti i moral sasvim oprečan  onomu koji promiče Katolička Crkva.

U svakom slučaju tolerancijom se evidentno manipulira. Štoviše, meni se čini kako u tu svrhu ‘netolerancija’ hotimično proizvodi. Tako ‘netolerantan’ postaje i onaj stav koji po sebi nije usmjeren protiv nekoga ili nečega nego je za nekoga ili nešto – što posebno zorno pokazuju ova dva ‘šibenska slučaja’ – dok je znak ‘tolerancije’ biti naprosto protiv svakog drugačijeg ‘biti za’. Tako su ‘zagovornicima tolerancije’ oni drugačiji ‘tolerantni’ – pazi apsurda! – onoliko koliko su protiv samih sebe i svojih načela. Tako će, primjerice, katolik biti ‘tolerantan’ u onoj mjeri u kojoj je protiv katoličkog nauka koji njima nije po volji?! Identitet se, dakle, ne traži u opredjeljenju za određenu vrijednost koju držiš ispravnom, nego upravo protiv nje. Što si više protiv sebe, to si njima tolerantniji! Što više u sebi spajaš nespojivo, što si čudniji ili nastraniji (queer!), time si prihvatljiviji u njihovim očima.

Na ovakvo nakaradno shvaćanje tolerancije vrlo otvoreno je upozorio papa Benedikt XVI. Sasvim je očito da se širi nova netolerancija, tvrdi on. U ime tolerancije odstranjuje se istinska tolerancija i to je stvarna prijetnja pred kojom stojimo. Postoje uigrana mjerila mišljenja, koja treba nametnuti svima. Određeni oblici ponašanja i mišljenja prikazuju se kao jedino razumni i stoga kao jedino primjereni čovjeku. Kršćanstvo tada biva izloženo pritisku netolerancije, koji ga najprije čini smiješnim – kao izopačeno, krivo mišljenje – te mu u ime prividne razumnosti hoće oduzeti prostor za disanje. Ako se, primjerice, u ime nediskriminiranja Katoličku Crkvu hoće prisiliti da promijeni svoj stav prema homoseksualizmu i ređenju žena, onda to znači da ona više ne smije živjeti svoj vlastiti identitet i da se umjesto toga apstraktna negativna religija postavlja za tiransko mjerilo koje svatko mora slijediti, objašnjava papa Benedikt.

ZNAČENJE RIJEČI

Da bismo otkrili što zbilja znači tolerancija počnimo od same riječi. Ona dolazi od latinskog glagola tolero što znači trpjeti, podnositi. Dosljedno tomu tolerancija podrazumijeva stav koji dopušta drugačije stavove (političke, vjerske, svjetonazorske, filozofske, etičke…) od onih koje pojedinac ili zajednica drži ispravnima. Tolerancija tako podrazumijeva (!) neslaganje s onim što se tolerira i neodobravanje istinitosti istoga. Nema, naime, potrebe tolerirati ono što držimo ispravnim, nego samo ono što držimo iskrivljenim, ali iz drugih motiva – većeg općeg dobra, samilosti, humanizma, osobne slobode i sl. – toleriramo isto.

Pred našim je društvom zato sudbonosan zadatak, ukoliko se ne želi prometnuti u društvo potpune anarhije ili nekog novog totalitarizma, da pronađe izvor i opravdanje, a onda i mjeru, svega što je ispravno (ili istinito) i onoga što nije te se treba tolerirati, radi čega i u kojoj mjeri. Potrebno je uvijek iznova postavljati pitanje: Što/Tko je čovjek? Gdje je temelj čovještva? Koja je temeljna istina o čovjeku po kojoj se onda ravna svako konkretno ‘biti čovjek’? Ako je to ljudska prevrtljiva želja ili subjektivni osjećaj pojedinca, onda je tek pitanje vremena kada će se ‘u ime tolerancije’ tražiti pravo na poligamiju, zoofiliju, pedofiliju i tko zna što još. Mi kršćani držimo da je temeljna istina Objava (Sv. pismo i nauk Crkve) koja nas već na samom početku uvjerava: čovjek je slika samoga Boga. Još ništa što je čovjek sam otkrio ne dovodi u pitanje ovu temeljnu istinu kršćanske vjere.

don Marinko Mlakić/sibenskiportal

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Na današnji dan prije 22 godine potpisan Daytonski sporazum

Objavljeno

na

Objavio

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini poznatiji kao Daytonski mirovni sporazum potpisan je na današnji dan 1995. godine u Parizu čime je okončan četverogodišnji rat u BiH.

Prethodno je Daytonski sporazum 21. studenog 1995. godine parafiran u Wright-Patterson bazi kod Daytona, u američkoj državi Ohio.

Ovaj sporazum rezultat je diplomatske inicijative američke vlade koju je otpočeo tadašnji glavni američki posrednik Richard Holbrooke u vrijeme kampanje tadašnjeg predsjednika Billa Clintona.

Konferencija se održala od 1. do 21. studenoga 1995. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike BiH), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije, Srbija i Crna Gora, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. Najveći uspjeh Daytonskog sporazuma je što je njime okončan rat.

Predsjedatelj Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović izjavio je medijima će nakon izbora 2018. godine u BiH morati doći do političkog dogovora u vezi Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je na današnji dan 1995. godine potpisan u Parizu.

Sporazum je bio kočnica rata, ali kroz sljedećih 22 godine pokazalo se da Daytonski sporazum stvara mnoge probleme. Postao je izvor nesuglasja triju strana. Tumačio se na razne načine. Donio je ustavne i pravne odredbe koje vrijede i danas. U mnogim odredbama postao je kočnica suživota. Daytonski sporazum nije bio stalan, nego ga se mijenjalo tiho i prešutno kroz 22 godina, često na štetu Hrvata.

– Od Daytona je ostao Dayton koliko god je skrnavljen kroz neke faze 2001., 2003. godine… Oko toga mislim da ćemo svi veoma brzo morati sjesti. To će biti jedan politički dogovor koji ćemo uraditi mislim ne do izbora 2018. godine, jer evidentno će to biti jedna drugačija utakmica, nego nakon izbora – kazao je Čović. Uvjeren je da će HDZ BiH biti na vlasti na svim razinama nakon izbora, kada će “oko navedenih stvari precizno zauzeti stav“.

– Naš cilj je osigurati konstitutivnost sva tri naroda i to je minimum da bi država mogla funkcionirati – rekao je Čović nakon sastanka stranačkih delegacija HDZ-a BiH i SNSD-a na Jahorini. Tom prilikom, i predsjednik Republike Srpske i SNSD-a Milorad Dodik komentirao je Daytonski sporazum, koji je za njega “srušen voljom međunarodnog faktora“, smatrajući da su uništene i bazične vrijednosti tog sporazuma.

– Eliminirani su entiteti i konstitutivni narodi u značajnim projektima i odlučivanju, a nametale su se i špekulativne prakse koje su recimo u vezi onoga što govorimo u vezi Izbornog zakona – da jedan narod bira svoje predstavnike i da drugi narod ne može izabrati. Srbima uporno u Federaciji drugi odnosno druge političke stranke biraju predstavnike. Zato ne vidimo da je to doprinos stabilizaciji BiH – smatra Dodik.

Kazao je da je sasvim logično što HDZ BiH, “koji predstavlja političku volju Hrvata u BiH i zagledan u matičnu zemlju Hrvatsku”, podržava ulazak BiH u NATO. SNSD razumije što HDZ promovira tu vrstu integracija isto kao što, navodi Dodik, HDZ vjerojatno razumije da su “Srbi i srpski narod zagledani u politike globalnih regionalnih integracija u vezi onoga što radi Srbija”.

– Dok god vodimo ove politike, NATO integracije nisu naš cilj i nećemo davati naše suglasnosti na razini BiH o tome – poručio je Dodik novinarima.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari