Pratite nas

Kolumne

Tomac: Milanović osjetio da mu prijeti ‘smrtna opasnost’ od Plenkovića, ali je lukav…

Objavljeno

na

Andrej Plenković i formalno je 17. srpnja postao predsjednik HDZ-a, a samim tim i kandidat za predsjednika Vlade na izborima koji će se održati 11. rujna

Dakle, nemam nikakve dvojbe da će narednih tjedana doći do žestoke političke borbe i sučeljavanja Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića u borbi tko će pobijediti na izborima i tko će postati novi predsjednik Hrvatske vlade.

Kako je do izbora svega nekoliko tjedana razumljivo je da brojni analitičari predviđaju da će rezultat izbora zavisiti od dijela Plenković- Milanović.

Zoran Milanović osjetio je da mu prijeti “smrtna opasnost” od Andreja Plenkovića te da ustvari u duelu s Andrejem Plenkovićem skoro nema nikakve šanse. Zato je postupio lukavo te je osporio Andreju Plenkoviću da je iskreni pripadnik HDZ-a odnosno doslovno je rekao da ne zna što Plenković radi u HDZ-u jer je on po svojoj političkoj orijentaciji i svjetonazoru pripadnik liberalnog krila SDP. To je bio signal da glavni mediji, brojni analitičari i kolumnisti, počnu pisati bezbroj tekstova u kojima nastoje prikazati Milanovića i Plenkovića kao politički blizance, koji su toliko slični da je tako svejedno koji će pobijediti jer će i jedan i drugi, navodno, voditi istu politiku. Mora se priznati da je stvarno stvorena atmosfera kako Milanovića Narodna koalicija i Plenkovićeva Domoljubna koalicija ustvari nude istu politiku i da je tako svejedno tko će pobijediti na izborima. Duhovita Tanja Torbarina se narugala takvom stvaranju lažne idilične slike i onima koji traže da se prestane govoriti o bitnim političkim razlikama, svjetonazorskim i ideološkim, te je zato cinično predložila HDZ-u da kao glavni izborni slogan usvoji slogan : “Plenković je ljepši od Milanovića”.

Dakle, s obzirom da se želi stvoriti slika da nema bitnih političkih razlika, da su i Milanović i Plenković dvije strane iste liberalne eurokratske politike.

Suprotno takvim pokušajima prikazivanja Plenkovića kao čovjeka koji ne pripada Tuđmanovom HDZ-u i nacionalnoj domoljubnoj opciji, čiji je zadatak odvesti HDZ prema centru, odstraniti iz HDZ-a desnu nacionalnu struju, ne koalirati s Pravašima, s Hrastom i Željkom Markić, odnosno odreći se jasnog izražavanja svjetonazorskih razlika u odnosu na novu Milanovićevu Narodnu koaliciju.

Plenković ne smije slušati one koji ga žele pretvoriti u prinudnog upravitelja HDZ-a, ne smije se odreći onih ljudi koji su branili i brane nacionalni i katolički identitet hrvatskog naroda, koji ne odustaju od borbe protiv ostataka svih totalitarizama, koji neće podleći pritiscima i pristati da sve što je nacionalno diskreditira i stigmatizira kao ustaško.

Još prije početka kampanje za izbor predsjednika Republike napisao sam jedna članak u Vijencu, u travnju 2014. godine, u kojem sam ustvrdio da Kolinda Grabar Kitarović ili Andrej Plenković mogu pobijediti Ivu Josipovića. Dakle, već tada sam uočio veliki kapacitet mladog političara Andreja Plenkovića, kao i mlade političarke Kolinde Grabar Kitarović, te sam argumentirano obrazložio zašto upravo njih dvoje mogu pobijediti Ivu Josipovića, koji je u to vrijeme izgledao nepobjediv.

Navest ću nekoliko citata u kojima sam obrazložio zašto sam uvjeren da i Kolinda Grabar Kitarović i Andrej Plenković mogu pobijediti Ivu Josipovića. Ovdje ću navesti samo dio argumenata za Andreja Plenkovića. Evo toga teksta.

“Ništa manje uspješan a možda i još bolji kandidat koji bi mogao pobijediti Ivu Josipovića je mladi političar u usponu Andrej Plenković. On se do sada nije spominjao kao predsjednički kandidat i njegovo kandidiranje bilo bi malo iznenađenje. Uvjeren sam da bi bio vrlo brzo prihvaćen jer ima sve karakteristike koje su potrebne za pobjedu na predsjedničkim izborima. On je novi političar, političar u velikom usponu. Kao ličnost pun je šarma i karizme, sjajan je govornik, analitičar, čovjek suradnje i povezivanja, odlučan ali tolerantan, njegovi zadnji nastupi pokazuju da je potpuno sazrio, da je u stanju dobiti podršku mnogo šireg biračkog tijela nego što je to HDZ-ovo biračko tijelo ili biračko tijelo desnice. Mišljenje o Plenkoviću u Americi i Europskoj uniji je izvrsno i on bi kao i Kolinda Grabar Kitarović mogao računati na veliku podršku svjetske politike i u poduzimanja mjera za izlazak Hrvatske iz krize. Kako danas slika puno više vrijedi od riječi, kako na rezultat izbora bitno utječe dojam koji političari ostavljaju u televizijskim emisijama i Kolinda Grabar Kitarović i Andrej Plenković sigurno bi u duelu “oči u oči” do nogu potukli nekonkretnog i nesimpatičnog frazera Ivu Josipovića.”

Kod ocjena koje sam izrekao o Plenkoviću prije dvije godine ostajem i danas. Zbog toga sam uvjeren da su razlike između Plenkovića i Milanovića tako velike da Milanović nema nikakve šanse u duelu s Andrejom Plenkovićem.

Plenković je u ove dvije godine još više sazrio i još se više afirmirao u Europskoj politici ali je i čvrsto branio hrvatske nacionalne interese u Europskoj uniji. Plenković je novi političar, nepotrošen, političar u usponu, političar koji zna govoriti, koji je tolerantan ali i odlučan. Nema nikakve mrlje u svojoj biografiji i prihvatljiv je velikom broju ljudi. Po zadnjoj anketi svega 21% ljudi ima negativno mišljenje o njemu a o Milanoviću čak 52% ljudi.

Dakle, Plenković je novo lice, simpatično lice, odaje sigurnost, odlučnost ali i toleranciju.

Milanović je staro lice, potrošeno lice, čovjek pun agresije i ne tolerancije, čovjek koji se ne može kontrolirati, koji je izrekao strašne rečenice zbog kojih u jednoj normalnoj demokratskoj državi ne bi mogao biti kandidat za predsjednika Vlade. Između ostalog više puta je o Hrvatskoj govorio kao slučajnoj državi, a o Domovinskom ratu kao građanskom ratu s podijeljenom odgovornošću. Branio je komunističke zločine, čak je i pokušao nametnuti zakon kako bi se spriječilo izručenje udbaša Njemačkoj optuženih za zločine. Sa svojom ekipom lažno je optuživao bezbroj puta da je Hrvatska ustašizirana i fašizirana država. Zlouporabio je i represivni aparat. Dakle, Milanović je sudionik brojnih afera i teških političkih promašaja.

Andrej Plenković ne koketira ni sa jednim totalitarizmom niti pogoduje relativizaciji zločina bilo kojeg totalitarizma. Milanović je vrlo neobjektivan, on negira i brani komunističke zločine, on je autor izreke: mi ili oni, on je čovjek koji je obnovio sve stare ideološke sukobe. On je predložio Vesnu Pusić, kada je bio tehnički premijer, ne legitimno za kandidatkinju za Glavnu tajnicu Ujedinjenih Naroda, iako je Vesna Pusić za cijelo vrijeme svoga političkog djelovanja vrlo sustavno diskreditirala Domovinski rat, čak je više puta tvrdila da je Hrvatska agresor na Bosnu i Hercegovinu, da je Oluja bila udruženi zločinački pothvat.

Milanoviću je jedino važno da po bilo koju cijenu skupi što više glasova, pa se odlučio i na rehabilitaciju Stjepana Mesića, haaškog krivokletnika i čovjeka koji je najodgovorniji za teške optužbe protiv Hrvatske zbog navodnog zločinačkog pothvata na čelu s Tuđmanom u oslobađanju Hrvatske i agresije i zločinačkog pothvata protiv Bosne i Hercegovine. Uvlačenje Stjepana Mesića u Narodnu koaliciju, koji je nedavno ustvrdio kako navodno Hrvatskoj prijeti opasnost da će se ponovno otvoriti ustaški logori znači sa Milanović ne odustaje od svoje politike mi ili oni, da želi onemogućiti razvoj Hrvatske kao suverene nacionalne države hrvatskog naroda.

Dakle, razlike su ogromne između Milanovića i Plenkovića. Oni nisu dvije strane iste medalje. Oni nisu politički blizanci. Međutim, ne treba podcijeniti silnu promidžbu i ponavljanje lažnih teza kako su oni isti i kako je zadatak Plenkovića da HDZ-u oduzme nacionalnu dušu i da ga svede na građansku stranku a ne temeljnu nacionalnu stranku hrvatskog naroda.

Iz dana u dan sve je vidljivije da će i naredni izbori biti nastavak dosadašnjih svjetonazorskih i ideoloških različitih koncepcija o tome na kojima temeljima izgrađivati hrvatsku budućnost.

Rezultat na izborima neće zavisiti samo od duela osobnosti Plenković- Milanović nego i od političke platforme koju će zastupati. Pokušava se nametnuti HDZ-u pritiskom izvana i iznutra potreba velikog zaokreta u odnosnu na dosadašnju politiku. Traži se npr. da se HDZ distancira od Hrasta i Željke Markić i onih afirmiranih branitelja, prava na katolički svjetonazor, da izbaci iz svoga programa, da je brak zajednica muškarca i žene, da se ne zalaže za bitnu ulogu roditelja u odgoju djece, te da se prestane suprotstavljati nastojanjima da se zakonima nametne ateistički svjetonazor kao službeni svjetonazor.

Andrej Plenković morat će odbaciti pritiske da gurne u stranu one popularne političare u HDZ-u poput Zlatka Hasanbegovića i Mire Kovača, koji su se kao ministri vrlo bitno i vrlo čvrsto suprotstavili ranijoj politici Milanovićeve Vlade i njegovih ministara. Morat će napraviti ravnotežu i u programu ali i u listama kako bi dobio i što veći broj glasača centra ali i sve glasače desnice. Bez toga nema pobjede.

S obzirom da se radi o parlamentarnim izborima, da se ne radi o neposrednom izboru predsjednika Vlade nego o izboru većine u Parlamentu, za pobjedu Plenkovića nije dovoljno samo da on Milanovića porazi u duelima. Potrebno je da HDZ ima jasan politički program ali isto tako da jasno biračima kaže što znači za hrvatsku budućnost ako ponovno na vlast dođu Milanović, Pusićka i Mesić.

Dakle, ovi izbori ne mogu biti samo sukob ličnosti nego moraju biti sukob političkih programa. HDZ mora izaći sa programom koji će zadovoljiti većinsku domoljubnu i vjerničku Hrvatsku. Zato su važne i liste a posebno nositelji lista.  Plenković se ne smije ponašati kao prinudni upravitelj koji smjenjuje postojeće i dovodi svoje ljude. Mora se distancirati od stalnih pritiska i napisa da će npr. Vladimira Šeksa koptirati u Predsjedništvo HDZ-a, da će vratiti i neke druge političare iz ere Sanadera i Jadranke Kosor. Ne smije ni pretjerati u guranju na brzinu u prvi plan svojih ljudi iz Bruxellesa jer će to izazvati veliku pomutnju i otpore. Potrebno je jedinstvo u HDZ-u, potrebne su promjene ali ne udarom i ne na brzinu i ne na način da Plenković u prvi plan uzdiže samo svoje ljude i svoje političke grupacije. Opasni su prijedlozi koji se promiču u medijima kako će npr. Božinović zamijeniti Miru Kovača.

Plenković ne smije diskreditirati ministre u Oreškovićevoj Vladi koji su puno napravili i na njihovo mjesto dovesti svoje prijatelje. To bi bio put u poraz.

Milanovićeva koalicija je već dosad pokazala da za nju ne vrijede nikakvi moralni zakoni, nikakve moralne norme, nikakva pravila, jer se u toj koaliciji nalaze ljudi vrlo različitih svjetonazora, vrlo različitih političkih opredjeljenja, ustvari da nemaju  ništa zajedničkog osim zajedničke želje da dođu na vlast i ostvare svoje ambicije.

HDZ je sada u krizi. Međutim, kriza je na neki način i dobro razdoblje jer u krizi se odlučuje, život ili smrt, pobjeda ili poraz, kriza je vrijeme odluke. Andrej Plenković preuzima veliku odgovornost. Dobiva šansu da bude pobjednik, da okupi na jasnom političkom programu sve kojima je stalno do Hrvatske. U tome ne smije pogriješiti. Ako pogriješi doživjet će poraz. Mora biti svjestan ako izgubi izbore da će u roku nekoliko mjeseci biti smijenjen i kao predsjednik HDZ-a. Dakle, Andrej Plenković ima sudbinu Hrvatske u svojim rukama ali i vlastitu sudbinu.

Iako sada prema anketama SDP ima veliku prednost u narednih sedam tjedana Plenković ima potencijale da situaciju okrene u svoju korist zavisi prije svega od njegovih oduka i njegovih sposobnosti, njegove odlučnosti i mudrosti, ono što je, po mom mišljenju, najopasnije za njega, je pokušaj da mu se razni ljudi poput Šeksa nastoje prikazati kao tutori odnosno da mu mediji pokušavaju nametnuti navodnu potrebu za svoju vjerodostojnost pokaže na micanju Hasanbegovića. Kada bi to napravio onda bi Plenković priznao da su lažne optužbe da je HDZ ustaška stranka, da je Hasanbegović ustaša, bile opravdane. Plenković ne smije podleći pritisku svojih prijatelja koji odmah traže da ih vrati u vrh a još je opasnije micati u stranu Reinera, Kovača, Hasanbegovića, Brkića. On mora složiti mozaik u kojem će i lijevo krilo i centar i desno krilo HDZ biti jedinstveno, koje će ujediniti na nekim bitnim zajedničkih ciljevima.

S druge strane, Milanović u stvaranju narodne koalicije u kojoj su i Jambo i Mesić i Pusićka i Beljak i drugi ljudi koji nemaju ništa zajedničkog osim želje za vlašću i osobnom afirmacijom teško će uspjeti na ovim izborima. Oni mogu uspjeti samo ako Andrej Plenković i HDZ naprave velike političke pogreške i ako prihvate savjete koje ustvari znače novu detuđmanizaciju HDZ-a. Nije dovoljno od Tuđmana uzeti samo politiku pomirbe, HDZ mora braniti Hrvatsku kao suverenu nacionalnu državu i pravo Hrvatske da samostalno odlučuje o svom putu. Plenković mora dokazati na djelu da nije projekt međunarodne zajednice nego da je istinski hrvatski nacionalni političar. Ako to uspije onda se “crveni” neće vratiti na vlast.

(prof.dr.Zadravko Tomac/Katolički tjednik)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Populizam ili suverenizam

Objavljeno

na

Objavio

Naš Premijer i njegova svita krenuli u obilazak stranačku baze. Izbori za EU su blizu, treba uvjeriti članstvo otkuda i od koga prijeti opasnost. Stvoriše se tako neprijatelji i lijevi desni, nekada su postojali samo lijevi, i gle, svi postadoše populisti. Ti opaki populisti, postali su ne nacionalna, već globalna prijetnja, postadoše oni koji ne znaju kako funkcionira svijet. Skuplja tako stranačka vrhuška svoje stado u stranačkim prostorima ili za tu potrebu iznajmljuje velebne prostore, ali nitko ne prošeta ulicom, tržnicom, trgovinom, birtijom da priupita i objasni svoje stavove onima od čijih glasova žive. Da priupita – populus.

Populus znači narod, pa bi populizam trebao označavati narod, a narod je država.

Kroz povijest uvijek je bilo prosvijećenih elitista koji su vjerovali kako krezubi glasači ništa ne znaju i kako u njihovo ime trebaju vladati oni koji znaju.
Tako dobismo prosvijećeni apsolutizam.

Demokratski pokreti su kroz povijest svaki pa i taj apsolutizam pobijedili, ali elita se ne da.
Elita sile je uvijek sebe nastojala prikazati kao elitu znanja, osobito u znanju govorenja stranim jezicima, finim izričajima i pozlaćenom priboru za jelo.
Za vrijeme Kuena Hedervarija elita se trudila što bolje govoriti njemački i mađarski, blagovati u Bečkim parkovima ili uživati u Peštanskim kavanama, kako bi se svidjela eliti iz Beča i Pešte, ali onda su ih neki populisti opalili nogom u tur..

I za vrijeme Tite neki elitisti su se u Beogradu takmičili u poznavanju ekavce, a onda im je Milošević rekao kako to nije dovoljno i kako moraju otići. Naši elitisti se odmah sakrili ispod skuta raznih populističkih ognjištara kako bi ih oni spasili od srpskih populista.

Deset godina kasnije elitisti digli glavu i ognjištare poslali u mirovinu, kako bi oni na miru mogli pokazivati svoje znanje u govorenju europskih jezika, poznavanju tih europskih manira, pokazati populusu kako se služi onog tko ga hrani. To što ništa ne znaju o gospodarstvu nije ni važno pošto su naši populisti i onako navikli odlaziti na rad u Njemačku gdje ima više posla.

A lova koju populisti pošalju kući najslađa je lova za naše elitiste. Ništa ne radiš a lova stiže kako bi elitisti imali dovoljno za svoje plaće i benefite na koji populus nema pravo, jer populus ništa ne zna, a plaća se znanje. Eto, pa i Lovre ih je uvjerio da ne znaju ni čitati ni pisati, pogotovo ne znaju brojke..
Na proslavama 29-te godišnjice osnivanja HDZ-a ima najmanje onih koji su u toj stranci bili prije 29 godina. To s danas uglavnom krezubi populisti koje više nije ugodno gledati. Umjesto njih na tim je skupovima puno više onih koji dolaze slušati svoju stranačku elitu kako ne bi ispali iz prehrambenog lanca. A krezubi populisti i onako ne znaju na biračkom listiću zaokružiti ništa drugo nego tri slova H D Z. Barem tako misle elitisti.

Kako bi zadržali i one koji nešto sumnjaju u buduće koalicije Plenki čuva Krstičevića i Medveda kao dva oka u glavi. Oni su mu zadnji garant kojim nastoje uz sebe zadržati krezube branitelje, kojima se zbog godine već i ruke počinju tresti, ali još uvijek mogu glasovati.

Uz Premijera zna se tu naći i naš ministar Lovre, malo manje na skupovima šireg članstva, ali zato malo više na promidžbenim presicama. Izbrojao Lovro kako nema dovoljno potpisa za referendume pa se ruga neuspješnim populističkim skupljačima potpisa. Nije ni čudo što nisu skupili dovoljno potpisa kad su se obraćali polupismenim populistima koji se ne znaju ni potpisati. A jesam li ja među tima ne mogu ni provjeriti. Kada bih zatražio uvid u svoj potpis možda bih ga i mogao dobiti, ali ne bih mogao doznati jeli moj potpis među valjanima ili ne valjanima. Liste na kojima piše koji su to nevaljali potpisi su uništene pa bih, siguran sam dobio odgovor kako je moj potpis ispravan.

Čudo jedno, znam se čak i potpisati!

Ima u našoj eliti i onih koji nisu u HDZ-a, ali se jednako trude obrazovati naš narod kao bi svi razumjeli važne jezike. Umjesto školskog plana i programa uveli nam Kurikulum. To je više svjetski, više šik. O svemu se dogovorili osim o lektiri. Važno je da nam djeca što više čitaju, a što ne znaju ništa napisati koga briga. Ako znaju sastaviti SMS poruku to je sasvim dosta. Ako to još znaju napraviti i na engleskom kud će bolje.
To nam je naša buduća svjetska elita.

Boji se naša elita Živog Zida i Pernara.

Ne uzima glasove samo SDP-u već i HDZ-u, što je nedopustivo.
Boji se naša elita i malih desnih stranaka, jer kakva desnica, pa HDZ je desnica.

Htjeli bi iz elite izbaciti sve koji su radili za bivše obavještajne komunističke službe. Ne shvaćaju kako su ti jadni ljudi bili samo ucijenjeni pa su morali surađivati, ali oni su to radili vrlo promišljeno kako nekom poštenom drugu ne bi naškodili. Osim toga oni su se i očistili od možebitnih grešaka svojom upornom borbom za vrijednosti antifašizma.

Ako se male desne stranke ujedine mogli bi previše ojačat i uzet glasove koji po prirodnom pravu pripadaju stranci koja je stvorila Hrvatsku. To što su u toj stranci tada većinom bili neki drugi skloni populizmu nije bitno.
Ime je važno a ne ljudi.

Kako se ne bi ujedinili dobro je nekima, ako treba svašta i obećati samo kako se ne bi ujedinili. Kako se ne bi ujedinili dobro je držati uz sebe i ratne braniteljske udruge na kratkoj uzici. Ako budu poslušni bit će posla za rodbinu i prijatelje. A najbolje je kada takve udruge vode oni koji su među branitelje došli po zadatku KOS-a kao dio operacije Štit, ne bi li tako srušili mrskog im Miloševića i sačuvali milu im Jugoslaviju.

Zanimljivo je kako Premijer uz sebe na skupove ne vodi ministricu Obuljen. Slabo glumi pa bi se među populistima koji bezobrazno znaju svašta pitati možda mogla razotkriti govoreći ono što doista misli. A nakon toga bi za nju glasovali samo oni iz Radničke fronte. Htjela bi nam ministrica zabraniti i komentiranje po portalima kako neki populisti ne bi širili lažne vijesti i govor mržnje. Lažne vijesti smije širit samo elita koja ima pametne razloge za to.

U vrijeme njene mladosti neki populisti su nebodera i Savskog nadvožnjaka bacali letke kojima su širili govor mržnje prema Jugoslavije, pa je 1965. njih 12 dobilo od 4 do 9 godina zatvora.

Koja su to divna vremena bila za borce protiv govora mržnje i lažnih vijest.
A danas se naši demokratski elitisti moraju boriti protiv lažljivaca i populista koji preko internetskih mreža šire laži i mržnju, a ne možeš im stati na kraj. Stalno lažu kako propadamo i ne vide kako mi ustvari snažno napredujemo po stopi od čak 2,5 posto, dok neki drugi rastu samo 9 posto.

Kako bi suzbili populiste u HDZ-u obnavljaju i razne Karamarkove stručne odbore. U odborima 70 posto “državnih stručnjaka” i oko 30 posto običnih stručnjaka. Možda ovi obični stručnjaci povjeruju kako će ih sada netko početi pitat za mišljenje, pa se ipak potrude svoju rodbinu nagovarati da glasaju za “Stabilnost vlade”.
Stabilnost je bitna kako populist ne bi narod oteli eliti.
Bitno je i zaštititi i informacije o onome što radi elita. Pokušali članove stranke navest da potpišu izjavu o čuvanji informacija čak i na sudu, ali nije prošlo. Netko izjavu proslijedio novinama pa je krivac neko poduzeće koji prodaje pamet o GDPR-u, a ne onaj tko je baš takvu izjavu naručio.

Kako informacije ne bi curile od važnih ljudi se traži da dostave i svoje mejlove s ekstenzijom yahoo ili gmail pošto su Mailovi koje sada imaju preko svojih poduzeća nesigurni. Mogli bi ih se u budućnosti dokopati istražitelji koje će možda postaviti Pernar ili Bruna Esih pa je bolje koristiti meilove nad kojima kontrolu imaju samo FBI, CIA i NSA. Ovi barem nikoga ne šalju u zatvor. Ako nekog malo i ucjene to bar dobro plate.

Ante Rašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Iseljenička zastava nije ‘ustaška’ ni zabranjena

Objavljeno

na

Objavio

Opet se pojavljuju interpretacije prema kojima su hrvatski iseljenici za svoju zastavu izabrali “ustaški grb”, čiju je verziju Austrija zabranila.

Nakon što su hrvatski iseljenici u Clevelandu (SAD) u nedjelju odlučili da će zastava hrvatske dijaspore za razliku od službene imati povijesni hrvatski grb u obliku štita s prvim bijelim od 25 bijelih i crvenih polja i vitičastim završetkom, a i nakon medijskih interpretacija austrijske odluke o zabrani ustaških zastava, ponovno je aktualizirano pitanje o grbu s prvim bijelim poljem.

Službena i zastava dijaspore

I za iseljenike nema dvojbi koja je službena zastava RH. Stoga su dali na znanje svima u iseljeništvu kako i oni, poput svake županije u Hrvatskoj, imaju svoju zastavu i grb, te su pozvali crkve, škole, klubove… da je istaknu uz službenu zastavu RH. O tome su izvijestili i institucije RH, piše Marinko Jurasić / Večernji list

Izgled službene hrvatske zastave definiran je Zakonom o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika RH. Riječ je jednom od rijetkih zakona koji još od 21. prosinca 1990. nije mijenjan.

Izgled grba ovako je opisan: “Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb u obliku štita dvostruko podijeljen vodoravno i okomito u dvadesetpet crvenih i bijelih (srebrnih) polja, tako da je prvo polje u gornjem lijevom kutu štita crvene boje.”. I tu ne bi trebalo ništa biti sporno. Hrvatski iseljenici imaju pravo na svoju zastavu i njihovo je pravo da je ističu uz službenu zastavu.

Međutim, opet su osvježene priče o tome da je trobojnica s grbom na kojem je prvo bijelo polje “ustaška”, poput one koju je 2016. u Kanadi držala predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kad se fotografirala s iseljenicima. Iako je vlasnik zastave na Facebooku objasnio kako ju je kupio 1990. u zagrebačkoj Nami.

Uistinu, 25. srpnja 1990. takva se zastava zavijorila i ispred zgrade Hrvatskog sabora, te je mnoštvo na Markovu trgu slavilo što je s hrvatske trobojnice uklonjena petokraka i umjesto nje stavljen hrvatski povijesni grb s prvim bijelim poljem.

Na HRT-ovim snimkama vide se takve zastave kao i policajci s kapama na kojima su “ustaški” grbovi, koje su s ushićenjem uz dr. Franju Tuđmana gledali poznate “ustaše” Josip Manolić, Josip Boljkovac, Slavko Degoricija, pa i Stjepan Mesić. To su bili hrvatski službeni simboli do 21. prosinca 1990. kad je donesen Zakon o grbu u kojem je definirano da prvo polje bude crveno.

Naime, tada su još bila svježa sjećanja na bivša vremena kada je grb s prvim bijelim poljem tretiran kao ustaški, s jedne strane, a upravo se na takvim pričama istodobno među iseljenicima zbog zabranjivanja “prvog bijelog polja” uz njega vezivalo hrvatstvo.

Premda u komunizmu svojedobno prvo bijelo polje nije bilo sporno pa se i danas kolekcionarima nude značke s grbom socijalističke Hrvatske s petokrakom i “prvim bijelim poljem” (primjer iz Sombora) ili su zastave s takvim grbom snimljene na smotrama, ili se na faksimilu stranice s ćiriličnim tekstom uz zastave nađe i hrvatska s petokrakom i “ustaškim” grbom.

Zastava NDH sadrži i slovo U

Službena zastava NDH na trobojnici (zašto i ona nije sporna!?) ima prvo bijelo polje u grbu, ali i slovo U.

I Austrija je zabranila takvu ustašku simboliku koja sadrži slovo U, a ne kako je Index, poznat po ustašizaciji i prve službene zastave u neovisnoj i demokratskoj Hrvatskoj, napisao da je šahovnica s prvim bijelim poljem “ustaški simbol”. Taj se simbol nalazi i na austrijskim i mađarskim spomenicima iz vremena kad ustaša još nije bilo, piše Marinko Jurasić / Večernji list

 

Hrvatski iseljenici u Clevelandu usvojili Zastavu i Grb Hrvatske dijaspore

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari