Connect with us

Kolumne

TOMAC: VESNA PUSIĆ – nagazna mina za hrvatsku predsjednicu

Objavljeno

on

Da bi sustav funkcionirao potreban je visoki stupanj suglasnosti između sukreatora vanjske politike. No, toga nema jer Grabar Kitarović zagovara vezivanje Hrvatske za SAD, EU i NATO, a Pusićka i Milanović za Srbiju i regiju, Rusiju i Veliku Britaniju

[ad id=”68099″]

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ima značajne ovlasti u vanjskoj politici, ona je ne samo sukreator vanjske politike, nego odlučuje i o vrlo konkretnim pitanjima imenovanja i razrješenja diplomatskih predstavnika, predstavljanja Hrvatske u međunarodnim institucijama, te bez njene suglasnosti nije moguće donijeti mnoge važne odluke u vanjskoj politici. Njene ovlasti su velike, ali u praksi ipak ograničene, jer je Ustav obvezao predsjednicu države, predsjednika Vlade i ministricu vanjskih poslova da usuglašavanjem odnosno suglasnošću donose sve odluke.

Dakle, da bi sustav funkcionirao potreban je visoki stupanj suglasnosti između sukreatora vanjske politike.

Nepomirljive koncepcije vanjske politike

kolindaNije tajna da takve suglasnosti nema i da Pusićka i Milanović nastoje blokirati rad predsjednice države, da guraju svoju koncepciju koja je u potpunoj suprotnosti s koncepcijom vanjske politike koju je predsjednica najavila u predizbornoj kampanji. Njena je strategija vezivanje Hrvatske za SAD, EU i NATO. A njihova je vezivanje Hrvatske za Srbiju i regiju, za Rusiju i Veliku Britaniju.

Zbog svega toga ne treba očekivati bilo kakve značajnije promjene u hrvatskoj vanjskoj politici prije parlamentarnih izbora.

Međutim, i u takvoj situaciji Kolinda Grabar Kitarović mora odlučno reći dosta i zaustaviti Pusićku u njenoj antihrvatskoj politici.

Potonja je naime, bahato povukla niz poteza privatizacije: MVP-a, diplomacije, Vlade… kako bi ih uvukla u proces prikupljanja poena i suglasnosti širom svijeta za svoju kandidaturu za glavnu tajnicu UN-a.

Pokušala je izmanipulirati predsjednicu, u čemu je djelomično i uspjela, lažnim prikazom navodne joj njene podrške, pri čemu se ni sama predsjednica nije najbolje snašla prešutjevši Pusićkine tvrdnje. Ona je zapravo kazala kako još nije vrijeme za utvrđivanje kandidata Hrvatske za visoku poziciju u UN-a, ali kada dođe za to vrijeme da će kao predsjednica biti za to da Hrvatska ima svoga kandidata ili kandidatkinju. Medijskom kampanjom Pusić je takvu izjavu proglasila podrškom predsjednice njenoj kandidaturi.

Jedan od temelja njenog plana dobivanja široke podrške za svoju kandidaturu je savezništvo sa Srbijom i podrška srpskoj politici i pod cijenu žrtvovanja hrvatskih nacionalnih interesa. Da bi dobila Srbiju za svoju kandidaturu, koja može bitno utjecati na podršku Rusije i Velike Britanije, Vesna Pusić se ne koleba i dalje izdavati hrvatske nacionalne interese za ostvarivanje svoje ambicije. Zato je do zadnjeg trenutka pokušala povući tužbu Hrvatske protiv Srbije za učinjeni genocid u Hrvatskoj, čak je izjavila da joj je žao što to nije uspjela. Zbog istih razloga ona dopušta strašne uvrede srpskog državnog vodstva, koji oni sustavno nanose hrvatskoj svetinji kardinalu Alojziju Stepincu. Što god Srbija nečasno i uvredljivo napravi Hrvatskoj odgovor Vesne Pusić je uvijek isti, mi nećemo mijenjati svoju politiku prema Srbiji, mi ćemo biti prijatelji Srbije i jedan od najvažnijih zadatak Hrvatske je da Srbija postane što prije članica EU-a. Zato ona ne odgovara na strašne uvrede ni ruskog ministra vanjskih poslova, jer se ne želi zamjeriti Rusiji, želi podršku Rusije za svoju kandidaturu, a ne stavljanje veta. A cijelo vrijeme ona je, kao projekt britanske politike i zaštite njenih interesa, radila, s ostalima iz Kukuriku koalicije, na sukobu s Njemačkom.

Koristeći sredstva državnog proračuna, putuje i lobira ne za hrvatske nacionalne interese, nego za svoju kandidaturu. Vrlo je lukava i prepredena te stalno lansira nove laži u medijima. Kad je osjetila nesimpatiju hrvatske javnosti prema njenoj samokandidaturi izišla je s novom krivotvorinom, da je njena kandidatura inicirana izvan Hrvatske, da iza nje stoje značajne europske i svjetske političke snage.

Čak ni Bildt – Pusićkina “stara ljubav” – nije stao uz nju

Nakon novinarskog inzistiranja da kaže barem jedno svjetsko ime koje stoji iza nje, našla se u neugodnoj situaciji budući da nema nijednog značajnika koji bi javno rekao: Da, ja sam predložio Vesnu Pusić i smatram da bi zbog tih i tih razloga ona bila dobar glavni tajnik UN-a.

Tražila je i tražila, ali kada nije mogla naći zadovoljila se i svojom “starom ljubavi” – Carlom Bildtom. Ta kreatura je omražena kod hrvatskog naroda u RH, tako i u BiH, jer je za vrijeme rata obnašao važne dužnosti na kojima je vodio antihrvatsku i antibošnjačku politiku. Carl Bildt je poznat, između ostalog, i po tome što je otvoreno, grubo i javno proglašavao operacije Bljesak i Oluju zločinačkim pothvatima, što je izjednačavao krivnju Tuđmana i Miloševića, što je javno tražio da se nakon Oluje Tuđmana optuži kao ratnog zločinca. Koliko je Vesna Pusić u škripcu pokazuje i činjenica da je morala reći da je njena kandidatura došla od Carla Bildta. Pusić i Bildt su kao prst i nokat u antihrvatskoj politici. Oni su zajedno radili na Tuđmanovu rušenju, jedno izvana, a drugo iznutra. Međutim, uskoro se otkrilo da čak taj i takav Bildt nije podržao njenu kandidaturu. Bildt je rekao sljedeće: “Ne bih rekao da sam je ja baš savjetovao da istakne kandidaturu, ali, da, spomenula mi je to u jednom trenutku.”

Dakle, ministrica vanjskih poslova bezočno laže da je inicijativa za njenu kandidaturu došla iz Europe. Ali, usprkos svim tim činjenicama, ne treba podcijeniti Pusićkinu kandidaturu, nego je na vrijeme zaustaviti. Ona, koja je eksponent britanske politike, dobila je zadatak velikosrpsku agresiju pretvoriti u građanski rat, ali to ne uspijeva odraditi do kraja.

Pobjeda Kolinde Grabar Kitarović zaustavila je njenu strategiju, što je zabrinulo i srpsku i rusku i britansku politiku. Kako Pusićka vjerojatno neće dugo biti ministrica vanjskih poslova traže se novi putovi, nove metode i novi oblici ostvarivanja istih ciljeva. Zato se, s puno argumenta, može reći da je podrška Pusićkinoj kandidaturi nova urota protiv hrvatske politike.

Raste nezadovoljstvo Kolindinom mlakom politikom

S obzirom da predsjednica Hrvatske nije na vrijeme demantirala Pusićkine krivotvorine, počelo je rasti nezadovoljstvo njenom mlakom politikom. S više strana mnogi, koji su joj davali bezrezervnu podršku, počeli su prigovarati i tražiti da odlučno kaže Vesni Pusić: Dosta! Širilo se i nezadovoljstvo i prema HDZ-u koji je propustio priliku da u Hrvatskom saboru zaustavi privatizaciju hrvatske vanjske politike i spriječi da Vesna Pusić cijelu vanjsku politiku privatizira i podređuje svojim interesima. Počeli su se žestoko buniti i hrvatski branitelji, koji su bezrezervno podržavali Kolinda Grabar Kitarović.

Zato ne iznenađuje što se na različite načine u hrvatskoj javnosti otvoren proces raskrinkavanja samokandidature Vesne Pusić i javno demantiranje podrške njenoj kandidaturi. Najdalje su otišli hrvatski branitelji, koji su ustvrdili da tek treba početi proces kandidiranja hrvatskog kandidata. Da treba u početku imati više kandidata te onda demokratskom procedurom doći do najboljega kandidata.

Zvonko Sesar, predsjednik Veterana, otišao je i dalje pa je iznio prijedlog da kandidat Hrvatske bude branitelj, a sada veleposlanik Amir Muharemi. HDZ je odmah dao do znanja da u procesu kandidiranja Pusićka neće biti njihov kandidat, nego vjerojatno Muharemi. I Kolinda Grabar Kitarović je preko jednih dnevnih novina dala do znanja da Vesna Pusić neće biti njen kandidat, kada dođe do procesa službenog kandidiranja hrvatskog kandidata. Vesna Pusić je vrlo grubo i oštro reagirala i začuđeno se bahato zapitala: pa ne bira se kandidat za mjesnu zajednicu, čime je u svom stilu eventualne protukandidate svrstala na razinu mjesne zajednice, a sebe uzdigla u jedinog mogućeg i pravog kandidata. Upravo zbog njenog takvog ponašanja i štete koju već godinama i danas radi u Hrvatskoj važno je argumentima utvrditi da Vesna Pusić nema ni moralno ni bilo kakvo drugo pravo biti kandidat za takvu veliku dužnost. Umjesto njene kandidature potrebo je u Hrvatskom saboru i u hrvatskom društvu u cjelini pokrenuti proces njenog smjenjivanja.

Podsjetit ću, jer se u nas sve brzo zaboravlja, samo na neke razloge zašto ona nikako ne smije dobiti podršku Hrvatske. Glavni razlog je u tome što bi njen izbor bio velika opasnost za hrvatske nacionalne interese, jer bi dobila mogućnost da na višoj razini nastavi svoju antihrvatsku politiku, da ostvaruje one ciljeve uz pomoć dijela međunarodne zajednice, koji ju i danas guraju na to mjesto, u provođenju antihrvatske strategije.

Antihrvatska politika – nit vodilja svih njenih aktivnosti

Cijelo vrijeme u procesima stvaranja Hrvatske kao samostalne i suverene nacionalne države ona je sustavno vodila antihrvatsku politiku i lažno optuživala i sotonizirala dr. Franju Tuđmana i hrvatske branitelje. Optužila je državno i vojno vodstvo Hrvatske da su zajedno s hrvatskim braniteljima izvršili zločinački pothvat i etničko čišćenje Srba u Hrvatskoj i Bošnjaka u BiH, s ciljem stvaranja etnički čiste velike Hrvatske kao nacionalističke i fašizirane države. Nije samo govorila i pisala protiv hrvatskih nacionalnih interesa, nego i politički djelovala pokušavajući uz ostalo i smijeniti Tuđmana bez izbora.

Bila je jedan od autora “otrovnog” pisma u kojem je 1994. tražena Tuđmanova ostavka. To pismo bilo je pokušaj političkog ubojstva Franje Tuđmana, s ništa manjim, da je uspjelo, razornim posljedicama za hrvatske nacionalne interese od pokušaja stvarnog fizičkog ubojstva Tuđmana raketiranjem Banskih dvora 7. listopada 1991.

I prije toga i poslije toga pisma Pusićka je sustavno je sotonizirala i optuživala Tuđmana tvrdeći lažno da je Domovinski rat izmišljotina i prijevara, da nema Domovinskog rata nego da se radilo o prljavom dogovornom ratu po scenariju Milošević-Tuđman, odnosno da se radilo o ratu srpskog i hrvatskog nacionalizma radi komadanja i podjele BiH. Od samog ulaska na hrvatsku političku scenu stalno zastupa stajalište da su Srbi žrtve hrvatskog nacionalizma i žrtve ustaške politike čiji je cilj istjerati Srbe iz Hrvatske te zločinom i etničkim čišćenjem smanjiti njihov broj u Hrvatskoj od 12,13% na 4%. Cijelo vrijeme sve do danas ona lažno optužuje Tuđmana i HDZ da vode ustašku politiku. Ne treba zaboraviti ni veliku njenu ulogu u pripremi i provođenju državnog udara, puča u Saboru kojim bi se uz pomoć disidenata iz HDZ-a, na čelu s Manolićem i Mesićem, dobila većina za smjenu Tuđmana bez izbora. Taj puč je skoro uspio jer je pučistima trebalo samo nekoliko ruku da dobiju većinu. Da su u tome uspjeli, ne bi bilo Oluje ni hrvatske države.

Na državni trošak proslavila rođendan – Carle del Ponte!

Nakon Tuđmanove smrti ona je jedna od najistaknutijih aktera detuđmanizacije i označavanja Tuđmanovog doba sintagmom “deset mračnih godina”. Uz Stipu Mesića glavni je suradnik Tužiteljstva Haaškog suda i propagiranja monstruoznih optužnica protiv Tuđmana, Gotovine, Markača i ostalih. Poznata je i po tome što je osporavala Deklaraciju o Domovinskom ratu, što je čak tvrdila da je ona sramota, što je tražila da hrvatski generali budu suđeni po zapovjednoj odgovornosti, što je veličala Carlu del Ponte, čak je organizirala proslavu njenog rođendana na državni trošak. Tražila je i poduzimala akcije za smjenjivanje svih onih političara i novinara koji su govorili istinu o Tuđmanu i Domovinskom ratu. Nakon 2000. godine, kada je Račanova koalicija o kojoj je ona bila glavni napadač na Tuđmanovu politiku izdala hrvatske nacionalne interese i omogućila Haaškom sudu da procesuira cijelu Oluju kao zločinački pothvat, žestoko sam se s njom sukobljavao, ali bez većeg uspjeha jer nisam dobio Račanovu podršku. Na vukovarskom groblju 5. kolovoza 2000. rekao sam: “Dosta gospodo iz Haaga, nikada nećemo prihvatiti laž i lažnu optužbu da su hrvatski generali bili na čelu zločinačkog pothvata i druge lažne optužbe.” Nekoliko mjeseci potom sam bio izložen strašnim optužbama i pokušajima smjenjivanja. Pokušao sam braniti istinu o Tuđmanu i Domovinskom ratu i bio sam u stalnim sukobima zbog kojih je pokrenuta velika akcija moga smjenjivanja i diskreditiranja. Ta akcija najbolje pokazuje tko je Vesna Pusić. Na znanstvenom skupu o dr. Tuđmanu 2002. podnio sam opširan referat o Tuđmanovoj ulozi i politici od 1989. do 1992. godine. Taj moj referat bili su izvodi iz mojih knjiga objavljenih 1992. i 1994. godine. Vesna Pusić, MVP BiH i dio medija kreće u strašnu kampanju. Vesna Pusić vodi inkvizitorsku politiku, piše pismo predsjedniku Sabora i traži moje smjenjivanje. Treba navesti neke ocjene iz pisma predsjedniku Tomčiću, kao i prosvjedne note Veleposlanstva BiH, jer oni autentično svjedoče o tome kakvu je antihrvatsku politiku vodila Vesna Pusić uz pomoć bošnjačke politike iz MVP-a BiH.

Pusićka o Tuđmanu za Veleposlanstvo BiH

Citiram tek dio: “Politika bivšeg predsjednika Franje Tuđmana, kao i politika njegove stranke dok je bila na vlasti, prema BiH bila je jedan od izrazito negativnih elemenata u povijesti moderne samostalne Hrvatske.” Zatim: “Teritorijalne pretenzije i uplitanje u rat u BiH, koji su okaljali hrvatski ugled i moralnu jasnoću. Ta politika svela se na istu razinu na kojoj su bile i ove snage u Srbiji koje su formirale RS. Između ostalog ta je politika desetkovala hrvatsku populaciju u Bosni i Hercegovini.”

Nakon što me optužila da podržavam i rehabilitiram Tuđmanovu politiku napisala je: “Takvi stavovi gospodina Tomca nanose ogromnu štetu ugledu Hrvatske i njezinim izgledima da se kvalificira na svom putu prema EU.” Istovremeno je došla i prosvjedna nota Veleposlanstva BiH koje ponavlja na drugi način bit optužbe Vesne Pusić. Između ostalog, optužili su me da moja politika “dovodi u pitanje opstojnost Bosne i Hercegovine”.

Dakle, Vesne Pusić i MVP BiH, uz dio medija u Hrvatskoj, pokrenuli su moje smjenjivanje i pravi politički linč zato što sam u obrani istine o Tuđmanu i Domovinskom ratu ponovio što sam napisao 1992. i 1994., kada ti moji stavovi nisu izazvali nikakvu kritiku. To pismo je dokaz prave antihrvatske i antinacionalne histerije koju je predvodila Vesna Pusić. Ona je tu svoju politiku u kontinuitetu provodila sve do današnjih dana te i danas tvrdi da je Hrvatska fašizirana država, da je nasljednica NDH i da nije demokratska država.

Moglo bi se navesti i još mnogo drugih činjenica i dokaza zbog kojih bi bila prava katastrofa kada bi predsjednica Hrvatske i prešutno prešla preko kandidature Vesne Pusić, kada bi HDZ i dalje šutio u Saboru i kada bi dopustili da ide dalje proces privatizacije hrvatske vanjske politike i podređivanje te politike osobnim bolesnim ambicijama Vesne Pusić.

Ako to predsjednica države i HDZ propuste učiniti bit će odgovorni za užasno teške posljedice za hrvatski narod i državu u slučaju njenog kandidiranja, a pogotovo u slučaju da ju antihrvatske snage izguraju na to mjesto. Tada bi dobila priliku da na djelu dokaže da je Hrvatska bila agresor na BiH, tada bi dobila novu šansu da velikosrpsku agresiju pretvori u građanski rat s podijeljenom krivnjom, itd. Zbog svega toga nema važnijeg političkog zadatka nego što je moguće prije zaustaviti Vesnu Pusić.

prof.dr. Zdravko Tomac / 7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari