Pratite nas

Komentar

TOMAC Nakon 1945. izvršena odmazda – zločini počinjeni vrlo organizirano i temeljito

Objavljeno

na

Profesor Zdravko Tomac u razgovoru za narod.hr komentirao je s povijesnog aspekta događaje koji su se zbivali nakon 8. svibnja 1945., ali i prokomentirao kako su se oni reflektirali na današnju situaciju, odnosno sukobe u Hrvatskoj.

[ad id=”93788″]

„U Zagrebu su se ovih dana održala dva skupa. Jedan skup je bio Svečana akademija u Gradskoj skupštini gdje je bila gradska i državna vlast te antifašisti koji su veličali Tita kao heroja, Hrvata, najveću ličnost i osloboditelja. Istovremeno se održavao, po 7. puta, i skup na Trgu maršala Tita gdje je tristotinjak ljudi, a među kojima sam i ja bio, vrlo argumentirano tražilo i iznosilo razloge zašto misle da je došlo krajnje vrijeme da se promijeni naziv trga”, započeo je profesor Zdravko Tomac.

Zdravko Tomac ističe kako je Tito u tom imenu označen kao jedan od najvećih zločinaca.

“O tome sam i sam pisao i skandalozno je da se trg zove Trg maršala Tita. To čak nije trg Josipa Broza kao same povijesne ličnosti, već trg maršala jugoslavenske narodne armije – iste armije koja je napravila genocid nad Hrvatima nakon 1945. godine na „križnim putevima“ i iste armije koja je napravila novi genocid u Vukovaru i drugim mjestima i koja je izvršila agresiju na Hrvatsku i BIH“, smatra Tomac te dodaje kako se zbog toga ne mogu gledati samo pozitivne zasluge Tita.

„Tito je imao povijesne zasluge i bio je velika povijesna ličnost, ali to su bili i Staljin i Hitler. Hrvatsko društvo se mora suočiti s istinom“, smatra Tomac.

Osvrnuo se i na događaje koji su uslijedili i nakon 1945. godine.

„Vrlo je jasno da se nije radilo o nekim greškama, osveti, nego da je nakon 1945. godine izvršena odmazda i da se radilo o zločinačkom sustavu gdje su se zločini vršili na industrijski način – vrlo organizirano i temeljito. Nažalost, danas kad god kopate u Sloveniji i Hrvatskoj, naiđete na kosti“, kazao je Tomac.

„Bio sam na Bleiburgu kao prvi političar ljevice koji je tamo otišao u ime Sabora, a koji je bio pokrovitelj, da se ispričam u ime onih koji su zločine počinili jer je SDP na neki način sljednica Saveza komunista. Doživio sam teške trenutke i s pravom su zviždali jer su mene vidjeli kao nasljednika neke partije koja im je zagorčavala život i izvršila zločine, koje su se bojali i od koje su im najmiliji bili poubijeni. Nisu mi dali ni govoriti. No, ja sam ipak uspio reći ono što sam želio reći, otišao sam među one koji su najviše zviždali i uspjeli smo se sporazumjeti“, prisjetio se Tomac.

„Kada sam drugi put došao na Bleiburg, doživio sam prave ovacije jer su ljudi shvatili da moj dolazak i isprika nisu bili politikanstvo, nego iskrenost. Sutradan je došao i Ivica Račan koji je kleknuo na grob i poklonio se, iako nije bilo ljudi. Od tada su se tenzije počele smanjivati. Počela se ostvarivati Tuđmanova pomirba“, rekao je Tomac koji smatra kako je danas došlo do preokreta.

„Nova vlast je napravila neoprostivu pogrešku – ukinula je pokroviteljstvo Sabora nad komemoracijom u Bleiburgu i otvorila na nov način ideološke sukobe. Danas ponovo kao da pomirbe nije bilo te se zaoštravaju ideološki i drugi sukobi“, smatra Tomac.

Zdravko Tomac smatra kako vlast i antifašisti prave povijesnu reviziju.

„Antifašizam izjednačavaju s komunizmom i nisu spremni prihvatiti da treba dati političku ocjenu totalitarizma u Hrvatskoj i da treba zaustaviti neke elemente totalitarizma i obnove mentalnog sklopa“, kazao je Tomac.

„Najgore je što se svaki put u Jasenovcu pojavljuje cijeli državni vrh – i neka ide tamo, no nitko ne ide na Bleiburg. U Jasenovcu se drže i vatreni politički govori u kojima se na neki način aludira da je današnja Hrvatska, nasljednica tog ustaštva i NDH. Govori se kao da smo „zmijska dolina“ u kojoj će se iz svakog mjesta i iza svakog kuta pojaviti ustaške zmije koje su velika opasnost, posebno za Srbe“, smatra Tomac.

Tomac ističe kako u Hrvatskoj ne postoje ustaše kao organizirana politička snaga i da „ova Hrvatska nije nikakva nasljednica Pavelićevog NDH“, no tvrdi kako je „došao krajnji trenutak da se vrlo jasno ocijeni i NDH i totalitarni komunistički sustav“.

„Ni slovo „U“, ni crvena zvijezda petokraka nisu donijeli slobodu i sreću hrvatskom narodu. Hrvatsku treba graditi na vrijednostima Domovinskog rata – na demokratskoj Hrvatskoj i valja se vratiti Tuđmanovoj pomirbi“,  smatra Tomac.

„Moramo se, nažalost, suočiti s činjenicom da se svi ovi događaji vezani za Vukovar pokušavaju sotonizirati i da se branitelji pokušavaju kriminalizirati. Najstrašnije što se dogodilo u posljednje vrijeme u Hrvatskoj je osuda Tomislava Josića na osam mjeseci zatvora jer je navodno verbalno podržavao nasilno skidanje ploča koje su nasilno metnute u Vukovar, suprotno zakonu – upravo zato da izazovu sukobe“, rekao je Tomac te nastavio kako je mjesec i započeo s velikim sukobima.

„Počelo je u Borovu gdje državni vrh i protokol nisu dali braniteljima govoriti. Znači, postoje dva kriterija – kad se odaje počast žrtvama u Borovu i Vukovaru, onda se ne smiju držati politički govori, ali kad se odaje počast žrtvama ustaša je preporučljivo održati političke govore. Opet se pokazuje da nemamo isti kriterij i zato se obnavljaju ti ideološki sukobi“, zaključio je Tomac za narod.hr.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Tomislav Karamarko: OD BLEIBURGA DO VUKOVARA

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Križni putovi hrvatskog naroda nisu završili u svibnju ili lipnju 1945. godine, nisu završili ni 1946., niti 1947., nego su kontinuirano trajali punih 46 godina sve do golgote – Ovčare u Vukovaru.

Nakon brutalnog zločina protiv hrvatskog nenaoružanog naroda bez ikakvog suđenje i presude sa svim značajkama genocida, perfidnim metodama u Titovoj diktatorskoj Jugoslaviji sustavno je ubijana svaka pomisao na hrvatsku slobodu, neovisnost i demokratizaciju.

Na tom dugogodišnjem križnom putu dosuđene su tisuće godina robije Hrvaticama i Hrvatima zbog verbalnog delikta pa su, obilježeni kao neprijatelji naroda, robijali u raznim kazamatima od Lepoglave do Golog otoka.

Golgota Ovčare i ubijanje Vukovara otkrili su nam isti modus operandi kao što je bio onaj iz svibnja 1945., otkrivena su ista lica zločinaca i egzekutora, činili su to pod istim znakovljem crvene zvijezde i kokarde kao i 1945., istim metodama su skrili žrtve svojih monstruoznih zločina kao što su skrivane partizanske žrtve po brojnim znanim i neznanim jamama.

Rezultat tog zločina je taj da ni danas ne znamo gdje su posmrtni ostatci naših najmilijih, kako onih iz 1945., tako i ovih iz 1991. godine.

U Vukovar 2018. odlazimo s krikom za istinom, s nadom da će se to promijeniti, odlazimo s pijetetom i molitvama nad znanim i neznanim grobovima naših najmilijih.

Vukovar je grad pijeteta, molitve, ali i opomene onima koji žele još dublje zakopati nevine hrvatske žrtve radi nekakvog kvazi pomirenja kojega nikada ne može i neće biti bez priznanja, pokajanja i kažnjavanja zločinaca.

Danas, kad smo se ponadali da su hrvatski križni putovi zauvijek iza nas, događa se da nam Hrvatska umire u slici nepreglednih kolona mladih ljudi koji u sve većem broju napuštaju domovinu.

Nije li to svojevrstan novi križni put hrvatskog naroda perfidno smišljen u veleizdajničkim kuhinjama? Nije li to gaženje po žrtvama Vukovara, po žrtvama Domovinskog rata, po svima onima koji sigurno nisu dali svoje dragocjene živote za Hrvatsku u kakvoj danas doslovno preživljavamo?!

Neka Vukovar 2018. bude dan novog hrvatskog saveza i opomena iz znanih i neznanih hrvatskih grobova onima koji Hrvatsku nisu nikada branili ni željeli!

Vaš Tomislav Karamarko

 

Tihomir Dujmović: Besramno je da Pupovca u Vukovaru nema od prvog dana

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Nitko nema pravo narušavati dostojanstvo žrtve i komemoracije

Objavljeno

na

Objavio

Photo: Davor Javorovic/PIXSELL

U kolonu sjećanja i na komemoraciju žrtvama Vukovara svi su dobro došli – stav je gradonačelnika našega grada mučenika Ivana Penave i vukovarskog junaka pukovnika Tomislava Josića.

U cijelosti podržavam ono što su rekli i duboko sam uvjeren kako samo i jedino takav pristup može osigurati mir, dostojanstvo i atmosferu dostojnu pijeteta koji osjećamo prema onima koji su dali najviše za Vukovar, Škabrnju i Hrvatsku.

Ima, međutim i takvih koji podliježu medijskoj euforiji, a mediji se, uz časne izuzetke svojski trude od svega napraviti vašar i svojim politikantskim izvješćima i komentarima objektivno (svjesno ili nesvjesno) bacaju sjenu na sam događaj i u konačnici omalovažavaju žrtvu.

Ne znam jesu li toga svjesni u RTL-u, na Novoj TV i u drugim medijskim kućama koje se proteklih dana bave prebrojavanjem i nagađanjem tko će sve doći ili neće doći u Vukovar 18. studenoga, te s kojom motivacijom ili s kakvim namjerama.

Naravno, to sve onda neminovno dobiva svoj odraz u javnom mnijenju, pa se na istom tragu nastavljaju žučne rasprave na društvenim mrežama i portalima.

Tako ispada da za mnoge čak ni tjedan u kojemu obilježavamo najveća stradanja tijekom Domovinskog rata nije svetinja, jer da jeste, ne bi sebi dopustili izljeve mržnje i netrpeljivosti prema bilo komu, pogotovu ne primitivne i vulgarne uvrede kakvima svjedočimo svi koji posjećujem Internet.

Zar se ne može pričekati nekoliko dana da sve prođe u miru Božjem i kako treba, s pijetetom i dostojanstvom koje zaslužuju svi oni koji nisu s nama ali i preživjeli, pa da se potom ako ima nešto sporno to kasnije raspravi bez strasti i izvan konteksta obilježavanja obljetnice stradanja u Vukovaru i Škabrnji?

Zar je tjedan stradanja i sjećanja na žrtve vrijeme za vođenje ostrašćenih i ne rijetko mržnjom obilježenih rasprava?

Zar oni koji se ponašaju tako ne shvaćaju kako upravo time obezvređuju žrtvu i narušavaju dostojanstvo komemoracije i kolone sjećanja?

Zar im čak ni poruke koje iz Vukovara odašilju organizatori ne znače ništa?

Meni je osobno sasvim svejedno kako će tko shvatiti ovo što pišem. To je moj ljudski i kršćanski stav, moje uvjerenje i to osjećam kao čovjek, kršćanin, Hrvat i hrvatski branitelj.

I znam da ništa novo ni originalno nisam rekao, ali sam jednako uvjeren i u to da kako je ovaj moj stav razuman i logičan do te mjere da ga mogu razumjeti svi ljudi dobre volje.

A to mi je jedino i važno.

Nitko nema pravo narušavati dostojanstvo žrtve i komemoracije i za takvo što ne postoji opravdanje. Jednostavno ga nema i ne može biti.

Mi Hrvati nismo primitivna rulja koja nije u stanju dostojno obilježiti dan svoje patnje. I to smo do sada dokazali bezbroj puta – i u Vukovaru i u Škabrnji i na brojnim drugim mjestima na kojima se ginulo za Domovinu. Na žalost onima koji bi (možda) željeli da ne bude tako.

Zlatko Pinter

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari