Pratite nas

Komentar

TOMAC Nakon 1945. izvršena odmazda – zločini počinjeni vrlo organizirano i temeljito

Objavljeno

na

Profesor Zdravko Tomac u razgovoru za narod.hr komentirao je s povijesnog aspekta događaje koji su se zbivali nakon 8. svibnja 1945., ali i prokomentirao kako su se oni reflektirali na današnju situaciju, odnosno sukobe u Hrvatskoj.

[ad id=”93788″]

„U Zagrebu su se ovih dana održala dva skupa. Jedan skup je bio Svečana akademija u Gradskoj skupštini gdje je bila gradska i državna vlast te antifašisti koji su veličali Tita kao heroja, Hrvata, najveću ličnost i osloboditelja. Istovremeno se održavao, po 7. puta, i skup na Trgu maršala Tita gdje je tristotinjak ljudi, a među kojima sam i ja bio, vrlo argumentirano tražilo i iznosilo razloge zašto misle da je došlo krajnje vrijeme da se promijeni naziv trga”, započeo je profesor Zdravko Tomac.

Zdravko Tomac ističe kako je Tito u tom imenu označen kao jedan od najvećih zločinaca.

“O tome sam i sam pisao i skandalozno je da se trg zove Trg maršala Tita. To čak nije trg Josipa Broza kao same povijesne ličnosti, već trg maršala jugoslavenske narodne armije – iste armije koja je napravila genocid nad Hrvatima nakon 1945. godine na „križnim putevima“ i iste armije koja je napravila novi genocid u Vukovaru i drugim mjestima i koja je izvršila agresiju na Hrvatsku i BIH“, smatra Tomac te dodaje kako se zbog toga ne mogu gledati samo pozitivne zasluge Tita.

„Tito je imao povijesne zasluge i bio je velika povijesna ličnost, ali to su bili i Staljin i Hitler. Hrvatsko društvo se mora suočiti s istinom“, smatra Tomac.

Osvrnuo se i na događaje koji su uslijedili i nakon 1945. godine.

„Vrlo je jasno da se nije radilo o nekim greškama, osveti, nego da je nakon 1945. godine izvršena odmazda i da se radilo o zločinačkom sustavu gdje su se zločini vršili na industrijski način – vrlo organizirano i temeljito. Nažalost, danas kad god kopate u Sloveniji i Hrvatskoj, naiđete na kosti“, kazao je Tomac.

„Bio sam na Bleiburgu kao prvi političar ljevice koji je tamo otišao u ime Sabora, a koji je bio pokrovitelj, da se ispričam u ime onih koji su zločine počinili jer je SDP na neki način sljednica Saveza komunista. Doživio sam teške trenutke i s pravom su zviždali jer su mene vidjeli kao nasljednika neke partije koja im je zagorčavala život i izvršila zločine, koje su se bojali i od koje su im najmiliji bili poubijeni. Nisu mi dali ni govoriti. No, ja sam ipak uspio reći ono što sam želio reći, otišao sam među one koji su najviše zviždali i uspjeli smo se sporazumjeti“, prisjetio se Tomac.

„Kada sam drugi put došao na Bleiburg, doživio sam prave ovacije jer su ljudi shvatili da moj dolazak i isprika nisu bili politikanstvo, nego iskrenost. Sutradan je došao i Ivica Račan koji je kleknuo na grob i poklonio se, iako nije bilo ljudi. Od tada su se tenzije počele smanjivati. Počela se ostvarivati Tuđmanova pomirba“, rekao je Tomac koji smatra kako je danas došlo do preokreta.

„Nova vlast je napravila neoprostivu pogrešku – ukinula je pokroviteljstvo Sabora nad komemoracijom u Bleiburgu i otvorila na nov način ideološke sukobe. Danas ponovo kao da pomirbe nije bilo te se zaoštravaju ideološki i drugi sukobi“, smatra Tomac.

Zdravko Tomac smatra kako vlast i antifašisti prave povijesnu reviziju.

„Antifašizam izjednačavaju s komunizmom i nisu spremni prihvatiti da treba dati političku ocjenu totalitarizma u Hrvatskoj i da treba zaustaviti neke elemente totalitarizma i obnove mentalnog sklopa“, kazao je Tomac.

„Najgore je što se svaki put u Jasenovcu pojavljuje cijeli državni vrh – i neka ide tamo, no nitko ne ide na Bleiburg. U Jasenovcu se drže i vatreni politički govori u kojima se na neki način aludira da je današnja Hrvatska, nasljednica tog ustaštva i NDH. Govori se kao da smo „zmijska dolina“ u kojoj će se iz svakog mjesta i iza svakog kuta pojaviti ustaške zmije koje su velika opasnost, posebno za Srbe“, smatra Tomac.

Tomac ističe kako u Hrvatskoj ne postoje ustaše kao organizirana politička snaga i da „ova Hrvatska nije nikakva nasljednica Pavelićevog NDH“, no tvrdi kako je „došao krajnji trenutak da se vrlo jasno ocijeni i NDH i totalitarni komunistički sustav“.

„Ni slovo „U“, ni crvena zvijezda petokraka nisu donijeli slobodu i sreću hrvatskom narodu. Hrvatsku treba graditi na vrijednostima Domovinskog rata – na demokratskoj Hrvatskoj i valja se vratiti Tuđmanovoj pomirbi“,  smatra Tomac.

„Moramo se, nažalost, suočiti s činjenicom da se svi ovi događaji vezani za Vukovar pokušavaju sotonizirati i da se branitelji pokušavaju kriminalizirati. Najstrašnije što se dogodilo u posljednje vrijeme u Hrvatskoj je osuda Tomislava Josića na osam mjeseci zatvora jer je navodno verbalno podržavao nasilno skidanje ploča koje su nasilno metnute u Vukovar, suprotno zakonu – upravo zato da izazovu sukobe“, rekao je Tomac te nastavio kako je mjesec i započeo s velikim sukobima.

„Počelo je u Borovu gdje državni vrh i protokol nisu dali braniteljima govoriti. Znači, postoje dva kriterija – kad se odaje počast žrtvama u Borovu i Vukovaru, onda se ne smiju držati politički govori, ali kad se odaje počast žrtvama ustaša je preporučljivo održati političke govore. Opet se pokazuje da nemamo isti kriterij i zato se obnavljaju ti ideološki sukobi“, zaključio je Tomac za narod.hr.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Sabor mora utvrditi je li Milanović lagao ili govorio istinu

Objavljeno

na

Objavio

isječak/Dokument Bože vukušić

Zdrava demokracija laž mora lustrirati i osuditi

Izgleda da je točno. Zoran Milanović bio je član Saveza komunista Jugoslavije iako je tvrdio da nije bio. Pojavili su se dokumenti, isplivali svjedoci. Nije on prvi hrvatski predsjednik s crvenom knjižicom i jugoslavenskom prošlošću. No, njegovo članstvo karakteriziraju činjenice da je u totalitarnu organizaciju ušao u Beogradu kritizirajući zagrebačke komuniste, u doba dok je služio vojni rok u JNA godine 1985., kad je prosječna idejno politička svijest mogla razumjeti da će se raspasti i SKJ i Jugoslavija. Milanović je, kako piše Slobodna Dalmacija, više puta, pa i u finišu predsjedničke kampanje, tvrdio da nije bio članom SKJ. Tko laže? Dokumenti, arhivi i svjedoci ili predsjednik Milanović?

Kad osobni karakter postane politički program, onda… zbogom pameti!

Milanović je za svoj predsjednički program državljankama i državljanima ponudio – vlastiti karakter. Kakav je njegov karakter mogli smo vidjeti dok je bio na čelu SDP-a i na čelu Vlade. U svakom slučaju njegov je, prije svega politički karakter ponuđen na pladnju, ali ga politički protivnici ne analiziraju niti osvjetljavaju, kako tijekom kampanje, tako niti poslije nje. Sredinom osamdesetih godina svoj politički karakter sam je opisao u prijavi/molbi za članstvo u SKJ: „Unatoč komunističkim idejnim stremljenjima u mojoj porodici, a samim tim i odgoju, do odlaska u JNA nisam ušao u članstvo SK, prvenstveno iz razloga subjektivne prirode, a to su loš rad partijske organizacije u mojoj školi i mjesnoj zajednici, loš sastav članstva i ostali činioci koji su kod mene stvorili prilično loš dojam o radu SK i samim tim djelovali odbojno. Lično smatram da se takve karakteristike mogu pripisati najvećem broju OOSK u Zagrebu. Inače, moja uvjerenja su izrazito komunistički orijentirana, zahvaljujući prvenstveno odgoju i utjecaju oca i druženju s tom vrstom literature, pa stoga bez lažne skromnosti mogu reći da, iako sam tek nedavno primljen u članstvo, sam s ovom problematikom odlično upoznat i da mi je idejno-politička svijest na visokom nivou“.

Druga njegova poruka biračkom tijelu (hrvatskom narodu), osim „predsjednik s karakterom“ odnosi se na sugestivnu parolu „normalno“. Ako je i bilo u jugokomunističkom režimu, u zdravoj demokraciji nije normalno da predsjednik ima lažljivi karakter.

Sabor mora utvrditi je li Milanović lagao ili govorio istinu

Stoga bi sad trebalo napraviti saborsko povjerenstvo koje bi nedvojbeno utvrdilo je li predsjednički kandidat lagao hrvatskom biračkom tijelu o svojem članstvu u SKJ ili mu podmeću. Odgovor na to pitanje osvijetlio bi političkoj javnosti imamo mi na čelu države moralnu zdravu osobu. Za taj postupak potrebna je politička volja stranaka zastupljenih u Hrvatskom (državnom) saboru. Kako takvih stranaka nema, zaključak je jednostavan i istinit – ne živimo u zdravom demokratskom društvu, u demokraciji s karakterom u kojoj je normalno da osoba koja stremi najvišim političkim dužnostima ne smije lagati.

U nekim srednjoeuropskim bivšim komunističkim državama zakonski je određeno da bivši dužnosnici komunističke partije i suradnici tajnih službi u slučaju da izlaze kao kandidati na izbore moraju navesti na listi ili posebnom izjavom da su bili članovi komunističke partije. U nas (i u „regionu“ na „ovim prostorima“) nema nikakvoga zakona o lustraciji, pa ni za pripadnike represivnoga aparata komunističkoga režima i najviše partijske dužnosnike. U slučaju laganja Zorana Milanovića, međutim, ostaje moralna dimenzija laži, ona je univerzalna i starija od Ustava i od dobre europske lustracijske prakse. U njegovu slučaju nema zakonskoga uporišta za opoziv budući da se on pokreće u slučaju da Predsjednik Republike tijekom obavljanja predsjedničkih dužnosti krši ustavne odredbe.

Ovdje je riječ o njegovu „karakteru“, a ne kršenju predsjedničkih dužnosti, pa opoziv ne dolazi u obzir. Laganje zahtijeva moralnu odgovornost. No, jesu li političke stranke voljne propitati i utvrditi pred saborskim odborom je li Milanović lagao ili nije? Javnost ima pravo znati je li predsjednik lažljivac, jesu li parlamentarne stranke odgovorne i voljne doći do istine i moralne odgovornosti, kad već tri desetljeća ne žele donijeti civilizirani zakon o lustraciji.

„Vodeća uloga u političkom životu“ neometano provodi svoju politiku

„Moja uvjerenja su izrazito komunistički orijentirana“. Jesu li takvima i ostala? Ako je suditi po predstavi ustoličenja predsjednika Milanovića, onda bi se moglo potvrdno odgovoriti i to baš sad kad Hrvatska predsjeda VE koje jednako osuđuje sva totalitarna „uvjerenja“ iz 20. stoljeća. A izrazito jugokomunističko uvjerenje nije moglo ni u primisli prihvatiti puninu hrvatske državnosti. Ustoličenje u režiji Milanovića stoga je 18. veljače 2020. održano daleko od naroda (suverena) i odbacilo sve simbole hrvatske državnosti: Trg svetoga Marka, predsjedničku lentu, državnu himnu, Predsjednika Ustavnog suda, a stradale su i povijesne vojne odore vrhunskih umjetničkih dosega. Sve su to etablirane političke stranke strpale pod tepih i za svaki slučaj gurnule još i glavu u pijesak. Hoće li i na laž? Laž koja je u nekom postotku utjecala i na rezultate predsjedničkih izbora.

Kad je Milanović napisao komunistima u JNA (pet godina prije agresije) da su njegova uvjerenja „izrazito komunistički orijentirana“ u Jugoslaviji je zakonom bilo određeno da Savezu komunista pripada „vodeća uloga u političkom životu“. Tu je ustavnu kategoriju Sabor SRH ukinuo u veljači 1990. Tada je „vodeću ulogu u političkom životu“ igrao Ivica Račan, na kojega se Milanović često poziva, budući da ga je Milanović naslijedio na čelu Partije. I Račan je tada (1990.) bio „izrazito komunistički orijentiran“. U veljači 1990. nazvao je pokret za hrvatsku državnost, HDZ – „strankom opasnih namjera“. A „vodeća uloga u političkom životu“ pripadala je tada i Predsjedništvu SR Hrvatske. Ono je pak osudilo demokratski i državotvorni Sabor HDZ-a s tvrdnjom da je posrijedi „atak na demokraciju“. U vodeću snagu izrazito komunističke orijentacije spadaju i Titovi borci za obnovu Jugoslavije iz Drugoga svjetskoga rata. Oni su pak osudili (tada) Sabor HDZ-a s opakom i dalekosežnom tvrdnjom o tome da „ono što Tuđman traži može dobiti jedino građanskim ratom“. Dobro ste pročitali – građanskim ratom! Bilo je to 1990.

Opoziv nema tko ni pomisliti, kamoli zatražiti

Iste godine u svibnju kad je postalo jasno da u Hrvatskoj komunisti gube vlast (i prestaju biti vodećom političkom snagom), Beograd, JNA i Račan oslobodili su oružja hrvatsku Teritorijalnu obranu (da se lakše provede „građanski rat“). Trideset godina poslije Milanović je oslobodio Republiku Hrvatsku od njezinih državnih simbola. Trideset godina poslije Račana jedna izrazito komunistički orijentirana osoba postala je predsjednikom države. Pritom je i prije i tijekom predsjedničke kampanje negirala da je vlastitom voljom prišla totalitarnoj organizaciji koja je bila ustavno, ideološki i svjetonazorski postavljena za „vodeću ulogu u političkom životu“.

Trideset godina poslije 1990. HDZ je evoluirao od „opasne namjere“ u tigra od papira. Njegova državotvorna sastavnica jugokomunistima predstavlja „atak na demokraciju“, pa je stoga izbačena iz stranke odmah po Tuđmanovoj smrti i ustoličena inkluzivna. A država se već dvadeset godina pere od nametanja izjednačavanja krivnje za „građanski rat“, kojega su Titovi komunisti izmislili i prije negoli se dogodila velikosrpska vojna agresija i razoružani hrvatski odgovor na nju.

I aktualna „vodeća snaga u političkom životu“ i tigrić od papira složni su ovih dana u osudi tradicionalnih, punih satire, pokladnih svečanosti jer i u njima prepoznaju „opasnu namjeru“, „atak na demokraciju“ i „građanski rat“ maškara protiv manjina, koje nastoje postati vodećom snagom u društvu! Stoga nije realno očekivati mjerodavni zahtjev za osvjetljavanje izjave Predsjednika Republike, što god on učinio ili rekao. Razina „idejno-političke svijesti“ naših predsjednika ovoga i onoga i onoga i ovoga, pa i razmnoženih društvenopolitičkih radnika, napravila je puni krug i spojila se u točki „vodeće snage u političkom životu“. Bez alternative. I tako će do daljnjega ostati sve dok se opet, kad-tad, u hrvatskom narodu ne dogodi „opasna namjera“ po „vodeće snage“.

Nenad Piskač/HKV

Bože Vukušić objavio partijski dosje Zorana Milanovića

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Ivan Anušić: ‘Žao mi je što se spuštamo na razinu koja nije dobra za HDZ’

Objavljeno

na

Objavio

Osječko-baranjski župan i član Predsjedništva HDZ-a Ivan Anušić u Studiju N1 komentirao je unutarstranačke izbore u HDZ-u i izjave bivšeg ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića koji podržava opciju koju predvodi Miro Kovač, te koji je rekao kako je na terenu došlo do određenih opstrukcija.

Anušić je komentirao prozivke pripadnika stožera Opcije za promjene koji tim Andreja Plenkovića prozivaju za razne opstrukcije na unutarstranačkim izborima u HDZ-u. Posljednja se odnosi na izjavu Tomislava Tolušića koji je rekao da u stranačkim prostorijama Osječko-baranjske županije nije svima bilo omogućeno da se potpišu na liste.

“Žao mi je što smo se spustili na tu razinu kouminkacije, dobar sam s Tolušićem. Kada kažete da je nekom onemogućeno prikupljati potpise u Osječko-baranjskoj županiji, mislite na mene da sam to zabranio. Čuo sam za tu izjavu, na Facebook stranici navedno je da se svi mogu potpisati u našim stranačkim prostorijama, tako je bilo i u praksi, sve dok tamo ima nekoga moglo se potpisati za sve.

Problem je da, ako vam stvari ne idu kako treba, najlakše je optužiti nekoga i reći vam da vam je nešto onemogućeno. Žao mi je što se spuštamo na razinu koja nije dobra za HDZ, nadam se da je Tolušić prikupio potpise, ako jest, očito nije istinita njegova izjava. Ne možemo tek tako optuživati jedni druge”; rekao je Anušić i dodao kako treba reći tko je prvi započeo s takvim izajavama i napadima.

“Svatko ima potrebu predstaviti svoj program članstvu, objasniti im što i kako. Ovo ne pridonosi cilju koji trebamo imati svi zajedno. Ove se rasprave ne smiju prenositi na nacionalnu razinu, to treba ostati u krugu obitelji, odnosno HDZ-a. Otišlo je dalje od toga izjavama koje su započele od kada je objavljena kandidatura. Ako krenete s takvim izjavama, imat ćemo problem oko komunikacije i nakon izbora i ne šalje se dobra poruka”, smatra Anušić koji tvrdi kako Tolušićeve izjave, s obzirom na sve što je naveo, jednostavno nisu točne.

“Razočaran sam Tolušićem, nazvao sam ga isti dan, poslao sam mu i poruku, rekao je da će se javiti, no nije. Ne razumijem zašto se tako komuniciralo prema van”, kaže Anušić i dodaje kako tek treba vidjeti kako će nastaviti suradnju s tim ljudima.

“Postoji mogućnost da nećemo morati surađivati”, zaključuje.

Plenković predao potpise za izbore u HDZ-u

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari