Pratite nas

Intervju

Tomasović: Naši su desničari zaljubljeni u sebe i zato nisu jedinstveni

Objavljeno

na

Dr. Hrvoje Tomasović je, nakon godina koje je proveo u strankama s desnog političkog spektra, najavio konačni ulazak u HDZ, nezadovoljan činjenicom da se na desnici nikako ne mogu dogovoriti oko zajedničkog izbornog nastupa. Iako još uvijek nije dobio člansku iskaznicu HDZ-a, potvrđuje nam da je jednoglasno primljen u najveću hrvatsku stranku, piše SlobodnaDalmacija.hr

– Nazvao sam Vladimira Skendrovića, šefa samoborskog HDZ-a, i pitao ga jesam li primljen. Nisam htio ući u stranku preko “crvenog tepiha”, nego sam išao normalnim putem, kao svaki građanin.

Dakle, na sastanku koji je organizirala samoborska podružnica HDZ-a primljen sam u stranku, i to, kako mi je rečeno, jednoglasnom odlukom. Sada sam član, i ako u HDZ-u misle da im mogu pomoći, ja sam spreman – kazao nam je naš sugovornik.

Svaka čast politici, ali ipak smo s dr. Tomasovićem najviše razgovarali o zdravstvu. Kakvo je ono danas u usporedbi s 1994. godinom, kad je naš sugovornik specijalizirao kirurgiju?

– Danas u zdravstvu, pa tako i u kirurgiji, vlada demokracija, a ja sam veliki protivnik demokracije u zdravstvu. Ma kakva demokracija, u zdravstvu mora postojati vojna stega. Kad sam ja 1994. počeo specijalizirati kirurgiju, nije bilo demokracije. Bio sam manji od makova zrna, nisam imao pravo glasa i mogao sam samo raditi, raditi i raditi.

Moji tadašnji mentori i šefovi slali su mene i moje kolege sa specijalizacije u operacijske dvorane, gdje smo pod strogim nadzorom radili, operirali i zapravo najbolje učili svoj “zanat”. To je bilo kao vojna obuka – govori dr. Tomasović.

Da bi nam približio kako se radilo tada, prije 25 godina, ispričao nam je jednu anegdotu.

– Jednom prilikom je profesoru koji je bio operater tijekom šivanja rane u operacijskoj dvorani puknuo konac. Mladi kolega, koji je bio specijalizant, nasmijao se. U tom trenutku profesor ga je… ma ne smijem reći što, ali sigurno specijalizantu nije bilo lako. Sutradan se na sastanku nije govorilo o tome što mu je napravio profesor, nego o tome kako se specijalizant uopće okuražio tako poniziti profesora i nasmijati mu se pred punom operacijskom dvoranom.

Mi smo tada strepjeli od svojih pretpostavljenih, poštovali smo ih. A danas u bolnicama vlada demokracija i mladi liječnici, koji još nisu ni “primirisali” u operacijsku dvoranu, znaju sve – kaže dr. Tomasović.

U medicini, po mišljenju našeg sugovornika, mora postojati disciplina.

– U doba moje specijalizacije moji šefovi nisu znali ni moje ime ni prezime. Ja sam za njih bio broj, i kad bi mi rekli da učinim nešto, morao sam to učiniti bez ikakve rasprave, jer bi u protivnom “oprali’ pod” sa mnom.

Mislim da je to ispravno, jer sam upravo tako izučio svoj “zanat”. U to su doba na kirurgiji postojale dvije vrste specijalizanata: oni koji žele, hoće i mogu završiti specijalizaciju i postati kirurzi, i oni na kojima se odmah vidjelo da to ne mogu jer nisu kapacitirani i da kirurgija nije za njih.

Njima bi naši mentori rekli da izaberu novu specijalizaciju koja će im odgovarati jer za njih u kirurgiji nema budućnosti. A danas? Danas jednom takvom specijalizantu, a ima ih, ne smiješ reći da kirurgija nije za njega, jer ćeš povrijediti njegova “ustavna” prava. A ti koji su antitalenti za kirurgiju znaju da će jednog dana specijalizirati kirurgiju, znali oni operirati ili ne – objašnjava dr. Tomasović.

Današnji mladi liječnici još se po nečemu razlikuju od onih koji su specijalizirali kirurgiju 90-ih godina prošlog stoljeća.

– Ja nisam mogao kazati da iz dežurstva idem kući malo odspavati, pa da ću se onda vratiti u bolnicu i dovršiti ono što mi je mentor zadao. A danas mladi specijalizanti iz kirurgije odu kući a da nikoga ne pitaju, odmore se, vrate se i rade kad ih je volja.

Svima mora biti jasno da u kirurgiji nema radnog vremena, radi se 24 sata. Mi smo se u moje doba “tukli” tko će od nas, kao asistent, ići u operacijsku dvoranu, jer nam je bila stvar ponosa ili časti biti asistent nekom iskusnom kirurgu. A danas se mladi kolege “tuku” tko neće ići u operacijsku dvoranu, jer su umorni. Taj silni liberalizam i radno pravo u medicini samo su na štetu pacijenata i samih liječnika, jer se liječnici ne osposobljavaju dovoljno za ono što će raditi u životu – kaže dr. Tomasović.

Da bi usporedio hrvatske kirurge specijalizante, koji će ovaj narod liječiti za nekoliko godina, i njihove kolege u SAD-u, dr. Tomasović nam je usporedio njihov rad.

– Nedavno su u SAD-u specijalizanti kirurgije zatražili da im se odobri radni tjedan od 80 sati, ne od 40 sati, kao do sada, jer su željni učenja, stjecanja iskustva. Kirurgija je kao tenis ili neki drugi pojedinačni sport. Federer je zasigurno, da bi postigao takve uspjehe, čitav život dnevno trenirao po tko zna koliko sati. Tako i kirurzi moraju biti svjesni da će što više treniraju biti bolji kirurzi, ali to mladi danas teško prihvaćaju. Dobar kirurg se ne postaje lošim treningom. Da bi se osposobio da budeš dobar kirurg, moraš se “satrati” od posla – mišljenja je dr. Tomasović.

Zaslužujemo li bolje zdravstvo?

– Meni iz osobnog dohotka svakog mjeseca za zdravstveno i mirovinsko osiguranje oduzimaju između 5000 i 7000 kuna. S obzirom na tako veliki iznos, zanimalo me je kako su ljudi zdravstveno osigurani u Australiji, zasigurno najuređenijoj državi na svijetu. U Australiji živi i radi dr. Bosnić, čovjek naših korijena. On i supruga plaćaju najbolje zdravstveno osiguranje, koje godišnje za njih oboje iznosi oko 3400 australskih dolara. To je oko 15.600 kuna godišnje! Ponavljam, za dvije osobe.

I za taj iznos imaju najbolju moguću zdravstvenu uslugu u Australiji. S obzirom na to koliko ja plaćam za zdravstveno osiguranje, mene bi za taj novac u Australiji u bolnicu prevozili helikopterom i vrlo vjerojatno bih u bolnici bio “optočen zlatom”.

Da budemo jasni, nama u Hrvatskoj ne nedostaje ništa od aparature. Imamo, kao i Australci, puno MR-ova, CT-ova i svih drugih čuda moderne medicine. Ali razlika je u motivaciji liječnika. Njihovi su liječnici motivirani plaćom. Primaju koliko rade, a kod nas su liječnici plaćeni paušalno. Nije bitno koliko liječnik u Hrvatskoj mjesečno operira. Nije bitno je li obavio jednu ili 50 operacija. Plaća je uvijek ista!

I dok se to ne promijeni, nema sreće s hrvatskim zdravstvenim sustavom – zaključuje dr. Tomasović, piše SlobodnaDalmacija.hr

Anu Sasso ne zanima politikaDugi niz godina dr. Tomasović u sretnoj je vezi s Anom Sasso, po mišljenju mnogih najzgodnijom miss bivše Jugoslavije. Što mu Ana kaže na bavljenje politikom?

– Ana je apsolutno apolitična i ne zamara se politikom No, njezin mi je otac podrška u mojem političkom radu. Ana o politici ima stav kao i većina Hrvata i Hrvatica. Po njoj, tko god dođe na vlast, neće ništa promijeniti, što su političari do sada u mnogo slučajeva i dokazali – zaključuje dr. Hrvoje Tomasović.

‘Od politike nisam ništa dobio’Naš sugovornik bio je istaknuti član HSP-a, pa su ga, kako kaže, “đapićevci” izbacili jer su se pobojali da želi biti vodeći čovjek HSP-a u Hrvatskoj, a potom je bio čelnik Hrvatskog demokratskog slobodarskog saveza (HDSSB). Tako je nakupio 15-ak godina političkog staža, pa nas je zanimalo kakvo ima mišljenje o hrvatskim političarima.

– Ima političara za koje sa sigurnošću znam da su pošteni i čestiti ljudi, pa se i politikom bave iz altruističnih pobuda, kako bi pokušali pomoći drugima. U takve ubrajam i sebe, jer od politike ništa nisam dobio i sve što imam u životu zaradio sam sa svojih 10 prstiju.

No, u Hrvatskoj ima mnogo karijernih političara koji mogu biti u bilo kojoj stranci. Mijenjaju ih kao ja čarape, jer njima nije bitno u kojoj su stranci i kojoj političkoj opciji pripadaju. Njima je samo važno da im je dobro, politiku shvaćaju kao biznis, a takvi najčešće nemaju nikakvu struku i ne znaju ništa raditi. Oni “znaju” samo biti političari – zaključuje dr. Tomasović.

‘Još uvijek strahujem da ću kad kopam u vrtu u Samoboru naići na kosti nekog domobrana ili ustaše’Bruna Esih, “ikona hrvatske desnice”, nedavno je izjavila da je 8. svibnja 1945. godine Zagreb bio okupiran, a ne oslobođen. Dr. Tomasović objašnjava da su osobne prilike bitne u stavu koji će pojedinac imati prema tom događaju.
– Pa interesantno je kako tog dana na glavnom trgu u Zagrebu nije bilo ljudi koji su slavodobitno klicali i radovali se partizanima. Postoje fotografije koje to dokazuju.

Istovremeno, recimo u Parizu, stotine tisuća Francuza razdragano su dočekali osloboditelje, mašući francuskim zastavama. Moja baka, koja je rođena Zagrepčanka s Trešnjevke, nije imala osjećaj da su je partizani oslobodili i nije ih voljela, jer su joj ti isti partizani, kako je pričala, poklali i pokrali sve koke iz dvora njezine kuće i “opelješili” joj stan.

Naš sugovornik naglašava da se partizanima sigurno nisu radovale ni obitelji nad čijim su članovima partizani nakon rata počinili zločine.

– U pitanju je bilo 200 tisuća poraženih vojnika, a time i toliko njihovih obitelji. Ako je svaki taj vojnik imao barem tri člana obitelji, imamo najmanje 600 tisuća ljudi koji se nisu radovali.

Ja još uvijek danas kad želim posaditi neku voćku u svome vrtu u Samoboru strahujem da ću, kopam li malo dublje, naći ostatke nekog mrtvog domobrana ili ustaše koje su partizani u samoborskom kraju bacali u razne jame.

Naši su desničari zaljubljeni u sebe i zato nisu jedinstveniZanimalo nas je zašto se hrvatska desnica ne može ujediniti, kako bi bila konkurentnija na predstojećim izborima za EU parlament, nego na izbore izlazi pojedinačno i s velikim upitnikom hoće li netko od njih prijeći izborni prag.

– U pitanju su mozgovi onih koji vode hrvatsku desnicu. To su egoistični ljudi, svi su pametni, svi su vođe i desnica je u Hrvatskoj postala svrha sama sebi. I zato se nisu dogovorili.

Svi oni pucaju na isto izborno tijelo, svi su oni za Hrvatsku i svatko od njih mora biti prvi na listi, jer upravo će on izvući Hrvatsku iz problema.

Zaljubljeni su u sebe, a ako još uz to imaju i likove koji im se dive i koji ih veličaju, njihovoj sreći i egoizmu nema kraja. Da su složni, bez problema bi prošli izborni prag od sedam posto, a ovako svi zajedno neće dobiti sedam posto – rekao nam je dr. Tomasović za SlobodnaDalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Ivan Penava – ‘Kao predsjednik HDZ-a mogao bih progurati da se ratni zločinci napokon kazne’

Objavljeno

na

Objavio

Vukovarski gradonačelnik u intervjuu za VečernjiList otkrio je kako razmišlja o kandidaturi za predsjednika HDZ-a.  Njegova se kandidatura u medijima spominjala kao opcija, a sad je Penava vidi kao mogućnost da s te visoke pozicije u stranci, naravno uspije li na tim izborima, pokuša riješiti pitanje nesankcioniranja ratnih zločina. Penava, zasad, nema formiran tim za unutarstranačke izbore, ali o odluci, čini se, ozbiljno razmišlja, piše Večernji List.

Godina je dana od velikog prosvjeda koji ste organizirali u Vukovaru zbog sporosti i nedjelovanja državnih institucija u rješavanju ratnih zločina. Ne idete u novi prosvjed ove godine, ali najavljujete nove metode kojima ćete tražiti rješavanje tog pitanja. Koje su to druge metode?
Tema prosvjeda bila je situacija u kojoj su Vukovarci i svi stradalnici rata prije 28 godina prošli stravične torture, od silovanja, zlostavljanja i u konačnici do ubojstava, i u kojoj je Vukovar bio razoren i sravnjen sa zemljom. Utvrđeno je da je u Vukovaru bilo 2717 žrtava, znamo da je u Vukovaru oko 70 posto civilnih žrtava i postavlja se pitanje koje graniči sa zdravim razumom – je li moguće da toliko godina nakon rata nemamo imena i presude za zapovjednike JNA, nemamo odgovorne zapovjednike zrakoplovstva JNA koja je dizala avione koji su tukli po Vukovaru, nemamo odgovorne i optužene zapovjednike vojne policije koja je omogućila da se ljudi izvlače iz kolone i likvidiraju po ulicama grada Vukovara.

Govorite o zapovjednoj odgovornosti.
Tako je, o zapovjednoj odgovornosti koja je neupitna, i nijedna državna institucija ne može se skriti iza argumenta da ne znamo počinitelje. S aspekta modernog društva neshvatljivo je i neprihvatljivo, ali i u kontekstu Ustava koji se poziva na Domovinski rat i jamči pravo na presudu u razumnom roku, pravo na slobodu, pravo na dom, na ljudsko dostojanstvo, a to sve Vukovarci nisu doživjeli, da nema sankcija za ratni zločin. Zato je neshvatljivo i neprihvatljivo da država Hrvatska uporno i sustavno okreće glavu od ljudi koji su stvarali državu i kojima nismo priznali da ih je netko zatočio u logorima, mučio i ubijao. Od institucija hrvatske države doživjeli smo da pokušavaju oprati ruke malobrojnim presudama međunarodnog Suda u Haagu ili suda u Srbiji. Riječ je o 20 ili 30 pravomoćnih presuda u 28 godina, a više od pola ih je produkt rada haaškog tribunala i suda u Beogradu, a ne domaćih sudova.

U ovih 30 godina najviše je na vlasti bio HDZ, SDP tek dva mandata. Pa kolika je odgovornost HDZ-a u takvom odnosu države prema žrtvama rata i ratnom zločinu?
Golema. Golema je odgovornost svih koji su bili na vlasti, svih nas koji smo na vlasti, ali i svih braniteljskih udruga i građana.

Što je HDZ u ovih 28 godina morao učiniti više?
Nećete naći nijednog HDZ-ovca koji će reći da nije za to da se procesuiraju ratni zločini. To je teza koju političari koriste već 28 godina, a zbog poražavajućih rezultata, ta se teza pretvorila u floskulu koju jednako koriste sve političke stranke. Za mene je poražavajuće što su se pronalazili različiti razlozi za to da prosvjed u Vukovaru nije bio potreban, i da su se pronalazile različite namjere zašto je taj prosvjed bio organiziran.

Većinom smo svi pisali da je to napad i poruka šefu HDZ-a Plenkoviću, i stranačka i politička.
Pisali ste krivo, iako sam iznosio aktualnu problematiku bez ikakvih skrivenih namjera ili programa, na koje su mediji cijelo vrijeme bili fokusirani.

Primjetan je bio izostanak hadezeovaca na tom skupu. Radi li se o strahu pojedinaca?
Danas objektivno možemo sagledati karakter i ciljeve prosvjeda, a osobne izostanke pojedinaca prepuštam njihovoj savjesti.

Očekivali ste da će na prosvjed doći vaši stranački kolege?
Svi članovi HDZ-a su za ciljeve prosvjeda, međutim, njihov nedolazak ne ide tome u prilog, što u prvom planu pokazuje problem s vjerodostojnošću. Ono što mi još više smeta u posljednje vrijeme jest teza da je Vukovarcima teško i da to trebamo razumjeti, a postavlja se pitanje što se napravilo svih ovih godina da Vukovarcima ne bude teško? Svaki zastupnik u Saboru ili saborski klub mogao je pokrenuti inicijativu da se promijeni zakonski okvir, mogle su se pokrenuti nove rasprave, ali se u godinu dana nije dogodilo baš ništa. A sad će se ponovno vrtjeti teze da o ratnim zločinima i obljetnici prosvjeda govorim iz onih ili ovih razloga. Na tom sam prosvjedu predstavio nekoliko ljudi koji su preživjeli stravične zločine, čovjeka kojem je prerezan grkljan i ženu koja je bila silovana, i je li moguće da oni u svijesti naših političara zauzimaju podređeno mjesto u odnosu na njihove fotelje. Mnogi će reći da se stalno vraćamo u prošlost, ali bez riješene prošlosti nema budućnosti. Kada je riječ o HDZ-u, koji je državotvorna stranka, onda od svega ovoga ne smijemo okretati glavu kao što to činimo svih ovih 28 godina.

Jeste li razgovarali s Plenkovićem o tome da se ništa nije napravilo u godinu dana od prosvjeda?
Jesam i moram reći da nisam zadovoljan pomacima. Da stvari ne budu crno bijele, ova je Vlada napravila neke iznimne iskorake, od povratka vojske u Vukovar, od uvođenja 18. studenoga kao državnog blagdana, što je bio naš zahtjev iz Vukovara, zakona koji će vukovarskom gospodarstvu omogućiti iskorake kada bude usvojen, za to sam zahvalan. Međutim, ti zakoni ne mogu biti valuta za potkupljivanje da ne iznosim problem nesankcioniranja ratnog zločina.

Dakle, neće vam tim zakonima zatvoriti usta?
Tako je, prvo neljudski je i bilo bi suludo od mene tražiti da drukčije postupam. Možemo raspravljati o strujama u HDZ-u i različitim razmišljanjima, mene su već u medijima prozvali zločestim dečkom HDZ-a i nekim tko stalno radi nered. Ima li netko obraza reći da su vrijednosti koje ja zastupam promašene i da to nisu i temeljne vrijednosti HDZ-a? Ne ponašamo li se mi na sasvim drugačiji način od onog koji je zapisan u Statutu HDZ-a ili u Ustavu Republike Hrvatske? Da bilo kojeg HDZ-ovca pitate treba li odgovarati zapovjednik koji je bacao bombe na vukovarsku bolnicu, reći će apsolutno treba, ali neće doći na prosvjed, neće to javno reći jer dolaze predsjednički izbori…

Koje su to druge metode kojima ćete tražiti sankcioniranje ratnih zločina s obzirom na to da ne idete u novi prosvjed?
Prošla je godina dana, a ulaskom u vrijeme predsjedničkih, unutarstranačkih izbora, pa i parlamentarnih izbora, ocijenio sam da drugi prosvjed nema smisla; da smo ga radili, onda bi on bio u Zagrebu. Zato ću do rješenja pokušati doći u stranci, jasno i nedvosmisleno rečeno, preko unutarstranačkih izbora. Koristeći sva demokratska sredstva koje pruža stranka, iskoristit ću da tu temu stavim u prvi plan i da stranka počne djelovati u tom smjeru jer na osnovi dosadašnjih rezultata to očito nije tako.

Razmišljate o kandidaturi za predsjednika stranke?
I to je jedna od opcija. Razmišljam kako se izboriti za zapostavljene vrijednosti koje neprestano ističem jer one za mene nemaju cijenu. A da su te vrijednosti prepoznate i među građanima, najbolje pokazuje pljesak podrške u Sinju i Kninu. U svojim nastojanjima nailazim na podršku građana iz drugih krajeva Hrvatske i dijaspore, stoga razmišljam i o putu kojim moram proći kako bih ostvario te ciljeve. A koji će to biti put, pokazat će vrijeme.

Je li vas taj pljesak potaknuo na kandidaturu?
Nemam figu u džepu, a na to me tjeraju i okolnosti i slijed događaja.

Procijenili ste da kandidaturom za predsjednika stranke možete najbolje početi rješavati pitanja ratnih zločina, odnosno svih onih tema zbog kojih ste prije godinu dana organizirali prosvjed?
Smatram da se predsjednik stranke, kao i svaki drugi građanin, mora pokloniti pred vrijednostima Domovinskog rata. A ne da mi nakon 28 godina imamo politiku i zakone koji u Vukovaru omogućuju postojanje četničkih spomenika, pa taman bili na privatnim grobnicama. Da u Borovu Selu imamo spomenik četničkom vojvodi, a dva kilometra poslije Blagi Zadri. Za mene je to znak da ova država između agresora i branitelja stavlja znak jednakosti iako će svi reći da to nije tako. Kako nije kad ta dva spomenika postoje na istom području? Zatim imamo sutkinju koja će ocu dvojice poginulih sinova reći da mora tugovati za njima. Znam da će biti komentara da pitanje Vukovara i ratnih zločina koristim za samopromociju, ali da su se u posljednjih 28 godina i drugi bavili tom problematikom, ratni bi zločini bili sankcionirani.

Koji su motivi da država u 28 godina nije ništa napravila, pa i motivi HDZ-a?
Nije se imalo dovoljno karaktera, nema se dovoljno karaktera i nema se dovoljno empatije. Da je bilo kome od tih ljudi koji su predstavljali vlast svih ovih godina prolazio četnički nož ispod vrata, kao što je stradalnicima Domovinskog rata, odavno bi sve alarmirali da se stvari promijene.

Moram primijetiti da ni Andrej Plenković ni njegovi najbliži suradnici nisu sudjelovali u Domovinskom ratu. Utječe li ta činjenica na nedostatak empatije prema tim problemima?
Ni sam nisam hrvatski branitelj. Ispod pojasa su udarci da je Plenković bruxelleski ćato ili kvalifikacije čiji je sin, to nisu kvalifikacije koje bi nekoga trebale određivati. Određivati nas trebaju rezultati našega rada.

Koje ste vi godište?
Ja sam 1974. U vrijeme pada Vukovara nisam imao ni 17 godina. Davno sam rekao da neću dopustiti da ova Vlada bude samo jedna u nizu onih koje nisu ništa učinile jer sam u poziciji kao gradonačelnik Vukovara prenijeti stavove svojih sugrađana koje prethodnici nisu.

Jeste li o svojoj mogućoj kandidaturi razgovarali s nekim stranačkim ljudima? U medijima se već nagađalo o vašoj kandidaturi i da bi vas mogao podržati Milijan Brkić.
Kakve god bile ocjene o tome čiji sam čovjek, moj je fokus uvijek na temeljnim vrijednostima i dobrobiti Vukovara. Kao gradonačelnik Vukovara očito nemam mogućnosti riješiti krucijalna pitanja o kojima razgovaram te, ako mogućnost rješavanja tih pitanja vodi preko stranačke središnjice, tu nemam dvojbe.

Je li Plenković svjestan da biste mu mogli biti protukandidat?
Hipotetski, svaki član HDZ-a može biti kandidat za predsjednika, čega je Andrej Plenković itekako svjestan. Ali, sada svu pozornost treba preusmjeriti na predsjedničke izbore.

Jeste li već tražili podršku nekih HDZ-ovaca, okupili neki tim?
Ni jednog trenutka nisam krio da se čujem i sa Stierom i s Brkićem i s Kovačem i da se sve ovo vrijeme uredno čujem i s Andrejem Plenkovićem i s Kolindom Grabar-Kitarović. Prvi put sada iznosim da idem na unutarstranačke izbore, približavala se i obljetnica i morao sam donijeti odluku što je najpametnije napraviti s aspekta rješavanja sudbine stradalnika. Kad sam odlučio da su prosvjedi kontraproduktivni i da nije dobro ponovno čekati godinu dana bez rezultata, morao sam promisliti koji je smjer najbolji i koji će donijeti rezultate. Pokušat ću u stranci promijeniti odnos snaga i tu temu iznijeti s puno jače pozicije, koja bi trebala ohrabriti sve u lancu koji trebaju raditi na rješavanju tih problema.

Sve je više protukandidata Plenkoviću, ne ide li to sve u prilog baš Plenkoviću, odnosno ne biste li se vi protukandidati trebali ujediniti da se glasovi ne rasipaju?
Bogatstvo HDZ-a različita su razmišljanja, ali o temeljnim vrijednostima moramo imati jednak stav. Tko će dati potporu kome, to je, smatram, puno manje bitno od toga da se napokon promijeni stav prema stradalnicima i Domovinskom ratu. Zašto smo došli u ovakvu situaciju? Zato što postoje zaštićene elite koje ne rade svoj posao i nemaju rezultata, a na istaknutim su pozicijama niz godina.

Nedavno su Plenković, Jandroković, pa i Brkić i Čuljak, poslali poruku da nije vrijeme za isticanje kandidatura na stranačkim izborima, nego da sve svi moraju angažirati za predsjedničke izbore. Očekujete li neku packu, da ne kažem sankciju, jer sad i vi izlazite s najavom kandidature?
Ne prejudiciram funkciju za koju ću se kandidirati niti odluke rukovodstva stranke s obzirom na to da nisam njihov član. Poštujem sve pravilnike, međutim, vratimo se na početak priče, nikada nije dobro vrijeme za temeljne vrijednosti, uvijek je nešto bitnije. Smatram da smo u godinu dana mogli napraviti puno, pa danas ne bih morao razmišljati o koracima potrebnima za rješavanje ovog problema. Igram otvorenih karata, a ako HDZ ima problem sa sankcioniranjem ratnih zločina, molio sam ih prije više od godinu dana da mi se javi što je dovoljan razlog za trenutan razilazak.

Stekao se dojam da se vrh HDZ-a boji ući s vama u politički obračun, da je bilo tko drugi organizirao prosvjed, vjerojatno bi bio izbačen iz HDZ-a.
Nemaju me se razloga bojati. Ako pogledate akte HDZ-a, vidjet ćete da postoji velik nerazmjer između onoga za što se deklarativno zalažemo u odnosu na ono što jesmo. Jedino čega se mi u HDZ-u trebamo bojati jest da nismo i da nećemo biti dostojni ljudi kojima toliko dugujemo.

Spremni ste biti i premijer?
To je daleko, trčimo unaprijed, ali spreman sam sve žrtvovati da riješim otvorena pitanja. Izgubio sam povjerenje u mnoge ljude i sustav, neću dopustiti da me se tretira kao smokvin list i da služim za naslikavanje u svrhu nečijeg prikupljanja bodova, a da bitni problemi ostaju neriješeni.

Već se interpretira da i uvođenje blagdana 18. studenoga i ostali zakoni dolaze sad uoči predsjedničkih izbora?
Inicijativa za blagdan 18. studenoga krenula je iz Grada Vukovara, prije dvije ili tri godine i ako je aktualizirana u ovome trenutku, neka je. Ako to ova Vlada bude iskoristila, neka iskoristi, nemam ništa protiv, bitno je da je to dobro za građane grada Vukovara i građane Republike Hrvatske danas, sutra ili za 10 godina. To je meritum.

Predsjednica će se u kampanji oslanjati na popularne HDZ-ovce, pa tako i na vas i Stiera, kao kandidat se pojavio i Miroslav Škoro, koliko će Škoro glasova HDZ-ovaca i desnih birača uzeti aktualnoj predsjednici?
Na relaciji aktualna predsjednica – Miroslav Škoro i uzimajući u obzir neke kvalifikacije same predsjednice, imam dojam da olako kritiziramo. Kad čitam komentare, ponekad stječem dojam da je prosječna mjera Hrvata savršenstvo. Svi smo nesavršeni, onaj tko obavlja dužnost pet godina sigurno radi greške. Sudjelovao sam u prvoj kampanji Kolinde Grabar-Kitarović i znam u kakvoj smo teškoj atmosferi živjeli u Vukovaru pod bivšom Kukuriku vladom i bivšim predsjednikom Josipovićem u svjetonazorskom i u svakom smislu. Ne mogu olako zaboraviti kako je to bilo teško promijeniti. To ne znači da izbjegavam razgovarati o greškama svakoga, pa i predsjednice. Govoriti da predsjednica ili premijer nisu Hrvati, da vode ne znam čiju politiku – za mene je to način na koji komunicira ulica. Ne može mi nitko reći da K. Grabar-Kitarović ili Plenković ne vole svoju državu. Uvijek je moglo bolje, i ja sam u svom mandatu mogao bolje, a izbori će pokazati kako tko diše i koliko su ljudi zbog kojih smo tu zadovoljni.

Kako ocjenjujete mandat predsjednice?
Njezin je mandat, posebice u usporedbi s mandatom Mesića i Josipovića, bio izrazito uspješan.

Koji predsjedničini potezi vam se nisu svidjeli?
Način kako je organiziran posjet Aleksandra Vučića nije mi se svidio, kao ni mnogima. Ali i neke kvalifikacije koje su izrečene, a za koje u konačnici mislim da nisu stavovi predsjednice. To su propusti od kojih ne treba bježati. Ali ne dovodim u pitanje put kojim predsjednica ide, to je iskorak koji je neusporediv s njezinim prethodnicima.

Vjerujete u njezinu pobjedu?
Vjerujem.

U Slavoniji će se lomiti koplja između nje i Škore.
Nemam dojam da Škoro predstavlja toliku prijetnju predsjednici. Prednost je na strani predsjednice, ona će sama kreirati svoj rezultat svojim postupcima.

Na koji ćete način sudjelovati u njezinoj kampanji?
Stavljam se predsjednici na raspolaganje, a jedini uvjet koji imam jest čvrsto stajanje iza iznesenih stavova i obećanja.

Stvara se dojam da predsjednica okuplja Plenkovićevu oporbu u HDZ-u, i vi i Stier idete na unutarstranačke izbore?
Ljudi su skloni teorijama zavjere i igrama prijestolja, a ja sam bez fige u džepu. Nikad neću imati skrivene namjere spram Plenkovića ili bilo koga drugog, ali da ću imati svoje stavove – hoću.

Glavni tajnik HDZ-a već govori o sabotažama na predsjedničkim izborima jer u vrhu HDZ-a smatraju da ih je bilo i na europskim izborima?
Znam koji je trud uložila gradska organizacija Vukovara na europskim izborima, lako je filozofirati nekome tko je došao jučer ili ne poznaje i ne drži teren. Uložili smo 110 posto, a rezultat je podbacio. Prvi sam put na tim izborima doživio da neiskrenost ljudi na terenu kojima je ponuđen okvir neprihvatljiv u određenoj mjeri. Nažalost, nismo mogli projicirati lokalni stranački autoritet na europsku razinu. U dobro podmazanom stroju nema iznenađenja, a ni sabotaža.

Kako komentirate Milanovića kao kandidata za predsjednika?
To je čovjek koji je odgovoran za kaos i nerede u Vukovaru. Njegove odluke donijele su nam narušenu atmosferu, sudske procese i smrtne ishode.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Škoro na pitanje hoće li vratiti Titovu bistu na Pantovčak: Moram vidjeti ako tamo ima biste Nikole Tesle… Slabo vam ja to pratim

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednički kandidat Miroslav Škoro u studiju RTL-a Danas razgovarao je s Damirom Gregoret

Mislite li da se treba nastavljati obilježavati, kao državni praznik, Dan neovisnosti?

Nažalost, nama su političari i političke elite ukrali blagdane koje smo do sada imali. Mislim da je postojao jedan kontinuitet blagdana do 2000. godine. Ljudi su ih i prihvatili. To bi trebali biti dani kada iskazujemo neko zajedništvo, stijegove na koje smo ponosni. Do danas imamo jedan niz tih praznika i blagdana za koji ljudi ni ne znaju što znače i predstavljau pa ih i na taj način doživljavaju, kao dan koji treba spojit s nečim.

Treba li današnji datum ostati državni praznik?

Imali smo u Osijeku Sjenjak, kada je napravljen taj dio grada, onda su gradski oci pustili građanima da hodaju između zgrada, a onda su te staze pretvorili u prave šetnice. Narod je prihvatio određene datume i treba narodu omogućiti da slavi ono što želi. Drugo su spomendani i dani kada su se dogodile važne stvari. No kada bi išli u analizu toga treba li praznikom biti proglašen 8. listopada dan kada se dogodio svaki raskid sa SFRJ, dan kada je Zvonimir krunjen za kralja ili 25. lipnja kada su SDP-ovi članovi izašli iz sabornice…

Referendum možda o tome?

Zašto da ne.

Mislite da 30. svibnja treba vratiti i biti Dan državnosti?

30. svibnja je zaživio u narodu. To je bio dan, sjećam se, kada smo svi s ponosom isticali stijegove, pjevali pjesme, radovali se tome danu. Poslije su se dogodile promjene koje nisu odvele baš nikuda i koje su dodatno podijelile narod.  To jednostavno nije dobro i trebamo malo vratiti loptu.

Vidjeli ste što misli vaš protukandidat Zoran Milanović o 30. svibnju. Što kažete da se 18. studenog obilježava Dan sjećanja i da to bude državni praznik?

Puno ljudi hodočasti u Vukovar taj dan i mislim da bi to trebao biti državni praznik i dan kada bi se ljudima omogućilo da odu sa svojih radnih mjesta i da posjete Vukovar. Zašto da ne.

Idete li ove godine u Vukovar? Prošle godine niste bili, zašto?

Idem u Vukovar. Prošle godine nisam mogao. Ja vam radim posao koji radim i nisam mogao.

Kampanja još nije službeno počela, vidjeli ste rezultate CRO Demoskopa. I dalje ste u TOP 3, no potpora vam stagnira. Došli ste blizu 20 posto. Možete li preko toga? Očekujete da ćete ući u drugi krug ili možda pobjediti u prvom?

Ne znam. Ankete su, generalno gledano, trendovi. Nas uvijek oko izbora razvesele tri stvari. Prvo je izborni zakon – to je silno veselje. Druga stvar koja nas razveseli je D’Hondtova metoda, a treće su ankete. I ako pogledate ove zadnje europske izbore, ne možete reći da su ankete baš pogodile neke stvari. Meni je drago da se ispituje javno mnijenje no izbori su najbolja anketa.

Naravno da jesu, no koja su vaša predviđanja?

Ja nisam baba Đuna da to tako radim. Ja ću raditi najbolje što mogu.

Jeste li sigurni da ulazite u drugi krug?

Jedino što je sigurno je to da će biti kako birači budu htjeli. Ja ću se potruditi da budem u drugom krugu. No, ne volim te: Ja ovo, ja ono… To nije OK. Vi i ja ne bi o tome razgovarali da je sve dobro i ja bi više volio da kad idem na televiziju da razgovaramo i o tom stanju i o onome što se može napraviti da se to promijeni. Sinoć nisam gledao vašu anketu jer sam šetao s jednim čovjekom. Šetam koliko mogu pa sam čuo neke stvari među kojima i to da moramo ići prema tome da maknemo politiku iz puno toga. Prije svega iz gospodarstva. Onda ćemo ići dalje. Ovo drugo su priče za malu djecu.

Danas ste objavili izborni spot. Tko je to financirao? Koliko planirate potrošiti u kampanji?

Ovo nije predizborni spor već čestitka. Imam tu sreću da se bavim poslom kojim se bavim i ovdje je šminkerica bila najskuplja. Snimlili smo to na jednom kromakiju, to je ona zelena pozadina.

Sve ste to sami finacirali?

Ja sam. Snimio je to moj kum Marin i tih snimaka imamo od prije. Zahvaljujući činjenici da se on bavi tim poslom, a ja se bavim glazbenom produkcijom. Ja pjesmu ‘Sude mi’ imam u bezbroj verzija i najlakše sklopim glazbu i sliku da to najviše košta 1000 kuna.

Koji su vam daljnji planovi? Kad krene službena kampanja imate li već neki plan nastupa, koliko ćete često i gdje nastupati. Neki vam se i otkazuju.

Imam jedan dio nastupa koje sam prihvatio prije potencijalne kandidature i te ću koncerte odraditi, a potom ćemo ciljano raditi stvari na terenu kako bi napravio ono što nemam. Ja nemam mogućnost stranačke baze. Korištenja državnih novaca…

Hoćete li prihvaćati donacije?

Da. Otvorio sam račun na koji ću prihvaćati te donacije jer kampanja, ruku na srce, je skupa.

U timu vam radi i sestra? Što konkretno?

Moja sestra, zajedno sa mnom to sve koordinira. Ona je doktorirala ekonomiju i ona je veliki stručnjak kada su u pitanju modeli upravljanja i kada je u pitanju marketing.
Ona ima dvoje male djece i živi u Našicama pa ne može sudjelovati svaki dan. No ovo je 21. stoljeće i mi maksimalno korstimo, što se moglo vidjeti do sada, blagodati interneta i modernih i suvremenih tehnologija.

Pomaže li vam Mate Radeljić, bivši savjetnik predsjednice?

Mate Radeljić, kao i brojni drugi ljudi, su ljudi koje ja znam dugo godina. On je Osječanin, njega sam upoznao davno, a čak sam i izgubio izbore kad je on bio s druge strane. To je čovjek koji je radio u sustavu, u uredu predsjendice i ja sam, razgovarao, ne samo s njim već mnogima, upravo na temu kako to sve skupa izgleda, kako je to sve ustrojeno i što bi se moglo napraviti da bude učinkovitije.

Hoće li on biti u i stožeru?

Nemam namjeru. Toliko su me izbušili do sada, zbog kojekakvih gluposti da je to fenomenalno i kapa dolje. Ja sam mislio da je dosta mulja u poslu u kojem se ja bavim. U politici je toliko mulja da se, kako bi rekao Arsen, ne može niže već samo dublje. Tako da, nemam namjeru oformljivati nikakav stožer jer se bojim da bit i ljudi, koje bi stavio u stožer, a koji možda imaju poštene namjere, bili samo dodatni razlog da se napada mene. Dakle, za sada ću raditi sam ko Mujo u vicu.

Na čije glasove računate?

Svih onih ljudi koje sam susretao na svojim koncertima. Ja sam proteklih mjeseci sam odradio, od Odžaka gdje je bilo 15.000 ljudi pa nadalje gdje nije bilo nigdje ispod 4 do 5 tisuća ljudi, osim onih koje su mi zabranili, računam na glasove tih ljudi. Ne znam jesu li oni lijevo ili desno. Jesu li HDZ ili SDP. Mi nemamo legitimiranje ljudi kada dolaze na naš koncert. To su obični ljudi koji su došli na moj koncert. Isto tako očekujem glasove ljudi koji su došli na doček nogometne reprezentacije. Ne znamo tko su oni bili. Devet su sati čekali da dođe autobus s igračima od zračne luke do Trga bana Jelačića. Bez vode, bez sanitarnih čvorova… Računam na glasove ljudi koji su nezadovoljni, a takvih je sve više i više. Ponavljam, vi i ja razgovaramo zato što je takvih puno.

Zašto vam smeta kad vam se kaže da ste kandidat desnice?

Onoga trenutka kada budemo definirali što je desno, a što lijevo ja ću se vrlo lako prikloniti. Ja sam ekonomist i za mene lijevo znači rad, desno kapital. Pa sad, kad je u pitanju nacionalna sigurnost i interes države ja sam apsolutno desno, no kad je u pitanju rad, radnici i odnos prema radnicima, onda sam apsolutno lijevo. To možete najbolje provjeriti kod onih ljudi kojima sam ja poslodavac.

Kada govorimo o potpori Crkve, koja zna biti važna u samim kampanjama, bili ste na Kaptolu, no vaš je glasnogovornik rekao da ste bili na tribini. Inače idete na tribine na Kaptol? Jeste li uspjeli porazgovarati s kardinalom Bozanićem?

Nisam. Ne poznajem kardinala Bozanića. Vidio sam ga jednom kada smo radili jedan božićni koncert u Ciboni, to je bio jedini susret s njim. Bio sam na Kaptolu prilikom obilježavanja pada Berlinskog zida, zida koji je pao u Berlinu, ali nije pao u glavama mnogih ljudi u Republici Hrvatskoj pa i šire. Mene veseli da kao pjevača iz Višnjevca prate i slikaju kako ulazim u zgradu, ali računam na podršku vjernika. To da. To morate jer matematika kaže da u Hrvatskoj postoji 93% ljudi koji se izjašnjavaju vjernicima. Od toga 90% Katolika. Morate računati na te glasove jer ćete u protivnom dobiti samo 7 posto glasova.

Ako dođete na Pantovčak, što ćete prvo napraviti?

Prvo smješan odgovor – prvo ću dat Kiki vode. A točan odgovor je da ne znam.

Rekla je predsjednica, ako izgubi da Kika ide s njom. 

Onda ću dovest Fridu. Ono što ću sigurno napraviti je koncentrirati se na vrijeme u kojem jesmo. Ovo što vi govorite je onaj vražji kondicional, odnosno hipoteza. Puno sam vremena potrošio u životu na dokazivanje nekoliko hipoteza.

Ali što ćete konkretno napraviti? Hožete li možda vratiti Titovu bistu?

Moram vidjeti ako tamo ima biste Nikole Tesle. Zadnji sam put tamo bio kad je bio predsjednik Tuđman.

Ali znate da je tamo bila Titova bista. Biste li je vratili?

Slabo vam ja to pratim. Ja kad god sam došao voditi poduzeće zamolio sam ljude da uzmu A4 papir i da napišu što rade. Možda nedostaje ljudi, možda su neki viška, ali generalno svaki ured mora biti učinkovit. Pantovčak mi nije važan. On je samo simbol da dođemo u poziciju, mi, mislim na one koje ja predstavljam u ovom trenutku, da dođemo u poziciju da napravimo promjene. A za to možda ne trebamo biti na Pantovčaku. Možemo to i iz moje garaže. Nužno je da napravimo promjene koje će sustav učiniti učinkovitijim. U Županji je ove godine upisao 500 djece manje u srednje škole.

Zašto onda pozicija predsjednika, a ne predsjednika Vlade? Bili ste član HDZ-a, je li vam opcija, ako izgubite u ovoj utrci, učlaniti se u stranku i kandidirati na unutarstranačkim izborma?

Ne. To impliciranje da sam bio član HDZ-a pa sad moram biti zahvalan HDZ-u…

Nije pitanje uopće u tom kontekstu. 

To se provlači kao teza. Puno se toga može napraviti i s pozicije predsjednika države. Nitko nikada nije branio predsjedniku da sudjeluje s narodom na potpisivanju bilo kojeg referenduma.

Nemate takvih ambicija, da budete predsjednik vlade?

Nemam. To su neki drugi kandidati. Ja sam nula na toplomjeru i ono što ja definitivno znam je da ništa ne znam To sam naučio još kao dijete. U ovoj cijeloj priči je da imamo situaciju oko koje se ljudi mogu okupiti, imamo jako puno pametnih koji postižu super stvari u svijetu, samo kod nas ne. Sustav ne valja.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari