Pratite nas

Intervju

Tomasović: Naši su desničari zaljubljeni u sebe i zato nisu jedinstveni

Objavljeno

na

Dr. Hrvoje Tomasović je, nakon godina koje je proveo u strankama s desnog političkog spektra, najavio konačni ulazak u HDZ, nezadovoljan činjenicom da se na desnici nikako ne mogu dogovoriti oko zajedničkog izbornog nastupa. Iako još uvijek nije dobio člansku iskaznicu HDZ-a, potvrđuje nam da je jednoglasno primljen u najveću hrvatsku stranku, piše SlobodnaDalmacija.hr

– Nazvao sam Vladimira Skendrovića, šefa samoborskog HDZ-a, i pitao ga jesam li primljen. Nisam htio ući u stranku preko “crvenog tepiha”, nego sam išao normalnim putem, kao svaki građanin.

Dakle, na sastanku koji je organizirala samoborska podružnica HDZ-a primljen sam u stranku, i to, kako mi je rečeno, jednoglasnom odlukom. Sada sam član, i ako u HDZ-u misle da im mogu pomoći, ja sam spreman – kazao nam je naš sugovornik.

Svaka čast politici, ali ipak smo s dr. Tomasovićem najviše razgovarali o zdravstvu. Kakvo je ono danas u usporedbi s 1994. godinom, kad je naš sugovornik specijalizirao kirurgiju?

– Danas u zdravstvu, pa tako i u kirurgiji, vlada demokracija, a ja sam veliki protivnik demokracije u zdravstvu. Ma kakva demokracija, u zdravstvu mora postojati vojna stega. Kad sam ja 1994. počeo specijalizirati kirurgiju, nije bilo demokracije. Bio sam manji od makova zrna, nisam imao pravo glasa i mogao sam samo raditi, raditi i raditi.

Moji tadašnji mentori i šefovi slali su mene i moje kolege sa specijalizacije u operacijske dvorane, gdje smo pod strogim nadzorom radili, operirali i zapravo najbolje učili svoj “zanat”. To je bilo kao vojna obuka – govori dr. Tomasović.

Da bi nam približio kako se radilo tada, prije 25 godina, ispričao nam je jednu anegdotu.

– Jednom prilikom je profesoru koji je bio operater tijekom šivanja rane u operacijskoj dvorani puknuo konac. Mladi kolega, koji je bio specijalizant, nasmijao se. U tom trenutku profesor ga je… ma ne smijem reći što, ali sigurno specijalizantu nije bilo lako. Sutradan se na sastanku nije govorilo o tome što mu je napravio profesor, nego o tome kako se specijalizant uopće okuražio tako poniziti profesora i nasmijati mu se pred punom operacijskom dvoranom.

Mi smo tada strepjeli od svojih pretpostavljenih, poštovali smo ih. A danas u bolnicama vlada demokracija i mladi liječnici, koji još nisu ni “primirisali” u operacijsku dvoranu, znaju sve – kaže dr. Tomasović.

U medicini, po mišljenju našeg sugovornika, mora postojati disciplina.

– U doba moje specijalizacije moji šefovi nisu znali ni moje ime ni prezime. Ja sam za njih bio broj, i kad bi mi rekli da učinim nešto, morao sam to učiniti bez ikakve rasprave, jer bi u protivnom “oprali’ pod” sa mnom.

Mislim da je to ispravno, jer sam upravo tako izučio svoj “zanat”. U to su doba na kirurgiji postojale dvije vrste specijalizanata: oni koji žele, hoće i mogu završiti specijalizaciju i postati kirurzi, i oni na kojima se odmah vidjelo da to ne mogu jer nisu kapacitirani i da kirurgija nije za njih.

Njima bi naši mentori rekli da izaberu novu specijalizaciju koja će im odgovarati jer za njih u kirurgiji nema budućnosti. A danas? Danas jednom takvom specijalizantu, a ima ih, ne smiješ reći da kirurgija nije za njega, jer ćeš povrijediti njegova “ustavna” prava. A ti koji su antitalenti za kirurgiju znaju da će jednog dana specijalizirati kirurgiju, znali oni operirati ili ne – objašnjava dr. Tomasović.

Današnji mladi liječnici još se po nečemu razlikuju od onih koji su specijalizirali kirurgiju 90-ih godina prošlog stoljeća.

– Ja nisam mogao kazati da iz dežurstva idem kući malo odspavati, pa da ću se onda vratiti u bolnicu i dovršiti ono što mi je mentor zadao. A danas mladi specijalizanti iz kirurgije odu kući a da nikoga ne pitaju, odmore se, vrate se i rade kad ih je volja.

Svima mora biti jasno da u kirurgiji nema radnog vremena, radi se 24 sata. Mi smo se u moje doba “tukli” tko će od nas, kao asistent, ići u operacijsku dvoranu, jer nam je bila stvar ponosa ili časti biti asistent nekom iskusnom kirurgu. A danas se mladi kolege “tuku” tko neće ići u operacijsku dvoranu, jer su umorni. Taj silni liberalizam i radno pravo u medicini samo su na štetu pacijenata i samih liječnika, jer se liječnici ne osposobljavaju dovoljno za ono što će raditi u životu – kaže dr. Tomasović.

Da bi usporedio hrvatske kirurge specijalizante, koji će ovaj narod liječiti za nekoliko godina, i njihove kolege u SAD-u, dr. Tomasović nam je usporedio njihov rad.

– Nedavno su u SAD-u specijalizanti kirurgije zatražili da im se odobri radni tjedan od 80 sati, ne od 40 sati, kao do sada, jer su željni učenja, stjecanja iskustva. Kirurgija je kao tenis ili neki drugi pojedinačni sport. Federer je zasigurno, da bi postigao takve uspjehe, čitav život dnevno trenirao po tko zna koliko sati. Tako i kirurzi moraju biti svjesni da će što više treniraju biti bolji kirurzi, ali to mladi danas teško prihvaćaju. Dobar kirurg se ne postaje lošim treningom. Da bi se osposobio da budeš dobar kirurg, moraš se “satrati” od posla – mišljenja je dr. Tomasović.

Zaslužujemo li bolje zdravstvo?

– Meni iz osobnog dohotka svakog mjeseca za zdravstveno i mirovinsko osiguranje oduzimaju između 5000 i 7000 kuna. S obzirom na tako veliki iznos, zanimalo me je kako su ljudi zdravstveno osigurani u Australiji, zasigurno najuređenijoj državi na svijetu. U Australiji živi i radi dr. Bosnić, čovjek naših korijena. On i supruga plaćaju najbolje zdravstveno osiguranje, koje godišnje za njih oboje iznosi oko 3400 australskih dolara. To je oko 15.600 kuna godišnje! Ponavljam, za dvije osobe.

I za taj iznos imaju najbolju moguću zdravstvenu uslugu u Australiji. S obzirom na to koliko ja plaćam za zdravstveno osiguranje, mene bi za taj novac u Australiji u bolnicu prevozili helikopterom i vrlo vjerojatno bih u bolnici bio “optočen zlatom”.

Da budemo jasni, nama u Hrvatskoj ne nedostaje ništa od aparature. Imamo, kao i Australci, puno MR-ova, CT-ova i svih drugih čuda moderne medicine. Ali razlika je u motivaciji liječnika. Njihovi su liječnici motivirani plaćom. Primaju koliko rade, a kod nas su liječnici plaćeni paušalno. Nije bitno koliko liječnik u Hrvatskoj mjesečno operira. Nije bitno je li obavio jednu ili 50 operacija. Plaća je uvijek ista!

I dok se to ne promijeni, nema sreće s hrvatskim zdravstvenim sustavom – zaključuje dr. Tomasović, piše SlobodnaDalmacija.hr

Anu Sasso ne zanima politikaDugi niz godina dr. Tomasović u sretnoj je vezi s Anom Sasso, po mišljenju mnogih najzgodnijom miss bivše Jugoslavije. Što mu Ana kaže na bavljenje politikom?

– Ana je apsolutno apolitična i ne zamara se politikom No, njezin mi je otac podrška u mojem političkom radu. Ana o politici ima stav kao i većina Hrvata i Hrvatica. Po njoj, tko god dođe na vlast, neće ništa promijeniti, što su političari do sada u mnogo slučajeva i dokazali – zaključuje dr. Hrvoje Tomasović.

‘Od politike nisam ništa dobio’Naš sugovornik bio je istaknuti član HSP-a, pa su ga, kako kaže, “đapićevci” izbacili jer su se pobojali da želi biti vodeći čovjek HSP-a u Hrvatskoj, a potom je bio čelnik Hrvatskog demokratskog slobodarskog saveza (HDSSB). Tako je nakupio 15-ak godina političkog staža, pa nas je zanimalo kakvo ima mišljenje o hrvatskim političarima.

– Ima političara za koje sa sigurnošću znam da su pošteni i čestiti ljudi, pa se i politikom bave iz altruističnih pobuda, kako bi pokušali pomoći drugima. U takve ubrajam i sebe, jer od politike ništa nisam dobio i sve što imam u životu zaradio sam sa svojih 10 prstiju.

No, u Hrvatskoj ima mnogo karijernih političara koji mogu biti u bilo kojoj stranci. Mijenjaju ih kao ja čarape, jer njima nije bitno u kojoj su stranci i kojoj političkoj opciji pripadaju. Njima je samo važno da im je dobro, politiku shvaćaju kao biznis, a takvi najčešće nemaju nikakvu struku i ne znaju ništa raditi. Oni “znaju” samo biti političari – zaključuje dr. Tomasović.

‘Još uvijek strahujem da ću kad kopam u vrtu u Samoboru naići na kosti nekog domobrana ili ustaše’Bruna Esih, “ikona hrvatske desnice”, nedavno je izjavila da je 8. svibnja 1945. godine Zagreb bio okupiran, a ne oslobođen. Dr. Tomasović objašnjava da su osobne prilike bitne u stavu koji će pojedinac imati prema tom događaju.
– Pa interesantno je kako tog dana na glavnom trgu u Zagrebu nije bilo ljudi koji su slavodobitno klicali i radovali se partizanima. Postoje fotografije koje to dokazuju.

Istovremeno, recimo u Parizu, stotine tisuća Francuza razdragano su dočekali osloboditelje, mašući francuskim zastavama. Moja baka, koja je rođena Zagrepčanka s Trešnjevke, nije imala osjećaj da su je partizani oslobodili i nije ih voljela, jer su joj ti isti partizani, kako je pričala, poklali i pokrali sve koke iz dvora njezine kuće i “opelješili” joj stan.

Naš sugovornik naglašava da se partizanima sigurno nisu radovale ni obitelji nad čijim su članovima partizani nakon rata počinili zločine.

– U pitanju je bilo 200 tisuća poraženih vojnika, a time i toliko njihovih obitelji. Ako je svaki taj vojnik imao barem tri člana obitelji, imamo najmanje 600 tisuća ljudi koji se nisu radovali.

Ja još uvijek danas kad želim posaditi neku voćku u svome vrtu u Samoboru strahujem da ću, kopam li malo dublje, naći ostatke nekog mrtvog domobrana ili ustaše koje su partizani u samoborskom kraju bacali u razne jame.

Naši su desničari zaljubljeni u sebe i zato nisu jedinstveniZanimalo nas je zašto se hrvatska desnica ne može ujediniti, kako bi bila konkurentnija na predstojećim izborima za EU parlament, nego na izbore izlazi pojedinačno i s velikim upitnikom hoće li netko od njih prijeći izborni prag.

– U pitanju su mozgovi onih koji vode hrvatsku desnicu. To su egoistični ljudi, svi su pametni, svi su vođe i desnica je u Hrvatskoj postala svrha sama sebi. I zato se nisu dogovorili.

Svi oni pucaju na isto izborno tijelo, svi su oni za Hrvatsku i svatko od njih mora biti prvi na listi, jer upravo će on izvući Hrvatsku iz problema.

Zaljubljeni su u sebe, a ako još uz to imaju i likove koji im se dive i koji ih veličaju, njihovoj sreći i egoizmu nema kraja. Da su složni, bez problema bi prošli izborni prag od sedam posto, a ovako svi zajedno neće dobiti sedam posto – rekao nam je dr. Tomasović za SlobodnaDalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Ministar financija neizravno potvrdio da će biti na HDZ-ovoj listi

Objavljeno

na

Objavio

Ministar financija Zdravko Marić u četvrtak navečer je bio gost RTL-a Danas u kojem je objasnio kome će ići prve milijarde eura iz Fonda solidarnosti Europske unije za potporu gospodarstvu, koliko ljudi danas ovisi o državnom proračunu, a bilo je riječi i o nadolazećim parlamentarnim izborima.

Na pitanje ima li Hrvatska plan kome bi išle prve milijarde, Marić je odgovorio: “Ima i mora ga biti”.

– Sjećate se kada je izbila korona, onda smo razgovarali o našim mjerama i jesmo li ih donijeli na vrijeme, kasnimo li i slično. Dakle, fokusirali smo se na kratki rok, odnosno da treba spasiti radna mjesta i osigurati likvidnost za funkcioniranje cijelog sustava, države i njenih institucija i gospodarstva. No, tada smo rekli i da treba razmišljati o onom danu poslije, kada krenu relaksacije mjera, rekao je Marić.

– Sada imamo jedan zaista izdašan financijski okvir koji nam kao zemlji članici daje jedan prostor da se na adekvatan način sve to skupa pripremi i da se izvori sredstava iskoriste na najbolji mogući način, poručio je Marić.

Na konkretno pitanje kamo i kome bi išle te prve milijarde, ministar Marić je kazao da su to s jedne strane javne investicije i sektor države “koji daje jedan okvir, horizontalni za sve”.

– S druge strane, to su poticaji poglavito privatnim investicijama. One su uvijek te koje bi trebale biti ključ svakog gospodarskog, ne samo oporavka, nego i rasta, kazao je ministar financija.

– Još jedna vrlo važna stvar je da ovo nije samo Fond oporavka, nego i otpornosti. Moramo računati s tim da je moguće da, ne možda virus, nego bilo kakva druga kriza, opet u budućnosti dođe, upozorava Marić.

Ističe da ova Europska komisija snažno propagira zelenu i održivu ekonomiju te da su to stvari na koje i Hrvatska treba staviti naglasak.

– Dobro je da je u ovome planu oporavka i samom fondu predviđen značajan dio sredstava koji bi išao i prema malim i srednjim poduzetnicima, ali i općenito prema sektoru poduzetništva. Bilo u obliku bespovratnih sredstava ili povoljnih zajmova uz jamstva Europske investicijske banke i Europskog investicijskog fonda. To je ono što se stvara kao ključ cijele ove priče jer u konačnici koliko god smo danas možda svi fokusirani na sustav zdravstva, obrazovanja, digitalne transformacije države i javne uprave i slično, ne možemo zanemariti gospodarstvo koje je kralježnica države, kazao je Marić.

Potvrđuje da su svibanjski porezni prihodi na razini polovine prošlogodišnjih, a da su doprinosi 25 posto niži.

Na komentar SDP-ovca Borisa Lalovca da bi manjak tijekom ljeta mogao biti 15 milijardi kuna, Marić je kazao da je to procjena bez punog saznanja o tome kako će se odvijati kriza.

– Kada smo predstavljali rebalans proračuna, za ovu godinu je naša procjena bila negdje 23 milijarde kuna manje poreznih prihoda nego je bilo originalno planirano. No i tada smo rekli da sve ovisi o razvoju situacije. Imali smo neke naše interne scenarije koje smo kao prepostavke uzimali u makroekonomski model koji su, između ostalog, podrazumijevali neku dinamiku relaksacije, kaže Marić te dodaje da sada praktički dolazimo u sferu da smo otvorili sve što je bilo zatvoreno.

O državnom proračunu, kaže ministar, danas ovisi 250.000 zaposlenih, 1,1 milijun umirovljenika i sada gotovo 600.000 na Vladinim mjerama pomoći.

– No, najvažnije je da smo javne financije uspjeli staviti pod kontrolu i konsolidirati i uravnotežiti. Imali smo i viškove tri godine zaredom. Tako da kada se dogodila ova kriza proračun je mogao i može podnijeti ovakve velike šokove. Zaista govorimo o velikim brojkama, kaže Marić za RTL Danas.

Misli da je opravdao povjerenje koje je dobio i od HDZ-a i od birača na prošlim izborima. Nije htio nedvojbeno potvrditi da će biti na HDZ-ovoj listi, ali poslao je znakovitu poruku.

– Smatram da su idući izbori za nas koji smo obnašali funkcije izvršne vlasti, svojevrsno podnošenje računa. Da vidimo jesmo li opravdali to povjerenje, zaključuje Marić koji nije htio nagađati vidi li se kao ministar financija ako Plenković dobije drugi mandat.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Bariša Čolak: Odluke SIP-a vode tome da se Hrvate 2022. izbaci iz vlasti u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Na sudu je završila odluka o odgodi održavanja izbora koju je donijelo kompromitirano Središnje izborno povjerenstvo (SIP) BiH. Ovo je tijelo ocijenilo da se zbog neprihvaćenog državnog proračuna ne može krenuti u izborni proces, dok pak Izbornim zakonom takva mogućnost uopće nije predviđena. Sve to događa se u jeku osporavanja zakonitosti i legitimnosti izbora članova ovoga tijela. Izaslanik u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Bariša Čolak u razgovoru za Večernji List BiH ističe kako SIP nije mogao donijeti posljednju odluku i smatra kako će se stvari dodatno komplicirati.

Je li SIP mogao donijeti odluku o odgodi izbora?

Apsolutno nije mogao donijeti takvu odluku. Ne postoji nijedna odredba u Izbornom zakonu BiH koja bi definirala ili makar upućivala na takvo nešto. U poglavlju u kojem se govori o ponovljenim, odgođenim ili prijevremenim izborima imate članak 14.2 koji nedvosmisleno propisuje kada je to moguće i na što se odluka odnosi. Odluka o odgađanju izbora može biti isključivo za određeno biračko mjesto ili izbornu jedinicu. To se radi onda kada izbore nije moguće provesti u skladu s odredbama zakona. Ali zakonodavac je apsolutno mislio na izbore koji su u tijeku, odnosno da negdje iz određenog razloga nije bilo moguće glasovati. Nema nikakve mogućnosti odgađati izbore koji se nisu održali.

Znači, ne može se unaprijed donijeti takva odluka?!

Tako je. Ne postoji nijedna odredba u Izbornom zakonu koja bi upućivala na drukčiji zaključak. Da ne govorim o rokovima…

U zakonu čak piše da se u slučaju donošenja odluke za pojedina biračka mjesta ili izborne jedinice izborni proces može maksimalno odgoditi na 30 dana. Čak je i taj dio promašio SIP?!

Precizira se da se izbori ponavljaju u roku od sedam, a najkasnije od 30 dana. Ali, ako ne možete uopće donijeti odluku o odgodi izbora, onda je ovo u biti irelevantno. Ne može nešto što je nezakonito u samome temelju postati poslije zakonito.

Ako vratimo stvari u povijest, slučaj o kojemu vi govorite i o kojemu je odlučivao SIP bio je prekid i ponavljanje izbornog procesa u Stocu nakon nasilja?!

Upravo tako. To je egzemplaran primjer primjene odredbi ovoga zakona.

Može li se onda reći da su nezakonite odluke koje je donio SIP?

Apsolutno. Svima je jasno da je tako. Postavlja se pitanje otkuda SIP-u povod za donošenje takve odluke. Sada je ova institucija krenula u raspisivanje poziva oko javnih nabava, pa postoji mogućnost za to. A, primjerice, nije postojala, po njihovu tumačenju, prije izvjesnog vremena.

Što je u pozadini takve odluke SIP-a, što vi mislite?

Ja je zaista ne mogu dokučiti. Nije mi jasno zašto je SIP dopustio da njihove odluke postanu predmet brojnih komentara. Čak i ako zanemarimo, a naravno da ne možemo, sam način izbora članova ove institucije, iskreno ne mogu naći racionalan odgovor na njihove posljednje poteze. Ovdje se, po meni, namjerno krše odredbe Izbornog zakona BiH. Ovo ne može biti slučajnost ili omaška. Radi se o flagrantnom kršenju odredbi Izbornog zakona od tijela koje bi moralo isključivo voditi računa o zakonitosti kompletnog izbornog procesa, od njihova raspisivanja, nadgledanja, do provedbe izbornih rezultata.

Čuli su se odmah komentari – ništa čudno, nelegalne odluke nelegalno izabranog tijela?!

Upravo tako. To je tijelo nelegalno izabrano jer je nezakonito izabrano. Ono je i nelegitimno zato što je Izborni zakon propisao sastav SIP-a i rekao da tamo sjede po dva predstavnika Hrvata, Srba i Bošnjaka te jedan ostali. Oni moraju biti predstavnici triju naroda te pravni stručnjaci koji imaju iskustva u provedbi izbornog procesa. Uz to, ne smiju obnašati bilo kakvu dužnost u stranci te biti financijski ili organizacijski povezani.

Molim pojasnite zašto smatrate da su nezakonito izabrani?

Vrlo jednostavno. Zato što su izabrani kršenjem odredbi Izbornog zakona. Zakonodavac je propisao da postoji Povjerenstvo za izbor i imenovanje koje bira Zastupnički dom. Da ne govorim sve proceduralne postupke koji slijede. No, i u njemu je određeno da ga čine po dva Hrvata, Srbina i Bošnjaka te jedan predstavnik ostalih. Ako je već to povjerenstvo bilo formirano, moralo je do kraja dovesti postupak. Postavlja se pitanje što ćemo s kandidatima koji su se prijavili. Gdje je njihovo pravo na mogućnost kandidiranja i izbora? Na ovaj se način to onemogućava. U slučaju izbora članova Središnjeg izbornog povjerenstva iskorištena je jedna odredba Izbornog zakona da je moguće izabrati članove ako se ne dostavi popis s kandidatima u roku od 30 dana Zastupničkom domu.

Što ste mislili pod nelegitimnosti članova SIP-a?

Cijeli smisao legitimnosti po dva Hrvata, Bošnjaka ili Srbina i ostalih je, uz obvezne zakonske i stručne norme, u tome da oni budu predstavnici tih naroda. Ako u njihovu izboru ne sudjeluju ti narodi, a Hrvati, primjerice, nisu glasovali za čovjeka koji je tamo izabran kao Hrvat, postavlja se pitanje koji je smisao ovog cijelog sustava. U ovome slučaju narušene su odredbe o konstitutivnosti i ravnopravnosti naroda.

Kakvu poruku SDA šalje ovim preuzimanjem SIP-a? U kuloarima se tvrdi kako je to priprema da se Hrvate posve odstrani iz vlasti na izborima 2022.?

Nažalost, bojim se da je to strategija. To nije nešto što se prvi put spominje u javnome prostoru. Takvo nešto može se naglas čuti od nekih političkih dužnosnika. Doduše, moram priznati kako to nisam čuo izrijekom od SDA, ali jesam od njihovih ekspozitura s kojima čine novu “parlamentarnu većinu”. Otvoreno upravo poručuju kako se treba doći do šest Hrvata u Domu naroda te da su riješili sav problem. U tome im slučaju, očito, Hrvati ne bi trebali.

Kako se postaviti u ovome slučaju i vidite li izlaza iz ove situacije?

Jako je teško dati odgovor na takvo pitanje. Čak i kada su vam najbolje namjere i rezultati rada, svjedoci smo da se dobivaju grubi odgovori. Ako se iz parlamentarnog života i izvršne vlasti želi isključiti čitav jedan narod, onda sigurno ne može biti riječi o političkoj, ekonomskoj, pravnoj sigurnosti, europskome putu. Rekao bih kako su ti potezi razumski nepojmljivi. Akteri koji, međutim, tome teže ne obaziru se ni na što.

Stanje nije nimalo dobro. Hrvati više ne mogu i neće prihvatiti ponavljanje situacije s trostrukim nametanjem člana bh. Predsjedništva glasovima Bošnjaka i dvostrukog izbacivanja iz izvršne vlasti.

Večernji List BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari