Connect with us

Politički rentgen

Tomislav Jonjić, liderski potencijal ili dokoličarski polemičar?

Objavljeno

on

…U ovim slikama iz Jonjićevog osvrta, zapravo se krije sva bijeda i nemoć aktera na desnom političkom spektru što redovito rezultira raspadom sustava prije nego što je sustav uopće uspostavljen…

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

Podsjetimo, Jonjić je objavio da je napustio „Blok za Hrvatsku“ nakon što su se ta stranka i Zlatko Hasanbegović ujedinili s ostacima „Domovinskog pokreta“, koju je napustio čelnik Miroslav Škoro i njegova sestra Vučemilović.

Povodom toga, Jonjić se oglasio novom objavom na društvenim mrežama.

“Takozvana hrvatska desnica, nije ovakva kakva jest samo zbog tzv. predsjednika i tzv. lidera, nego i zbog njihovih pristaša i birača, koji već tri desetljeća vrlo rado skupo plaćaju svako smeće, uz uvjet da je to smeće umotano trobojnim omotom i okićeno dvjema-trima frazama o ‘mjerenju kukuruza’, ‘tradicionalizmu’, ‘konzervativnim vrijednostima’, ‘demokršćanstvu’, Trumpu i Orbanu i sličnim hrvatskim rodoljubima. (Naravno, i mantrom o ‘ujedinjenju desnice’, jer ionako nitko ne će gledati, što stvarno stoji iza tih riječi.) I kad bismo tog tzv. pristašu i tzv. birača takozvane hrvatske desnice pitali, koliko mu znače Hrvati u BiH, zacijelo bi svaki kazao da mu je to vrlo važno, čak životno važno? No, kad biste ga upitali, što o BiH i Hrvatima u BiH misle stranke kojima na izborima daje svoj glas, on zapravo ne bi znao kazati baš ništa, jer – po običaju – to nije pitao, niti mu je palo na pamet to pitati?

Ima li onda ikakva smisla tim ljudima objašnjavati, do kojih sve zanimljivih spoznaja o toj tzv. desnici jedan autsajder može doći, kad kaže jednu sasvim banalnu stvar, koju sam ja ponovio u emisiji ‘Press klub’ kod Tihomira Dujmovića ovoga proljeća (18. ožujka 2021.), malo pred izbore: da su naš nacionalni interes Hrvati u BiH, a nije naš interes BiH kao takva, sama po sebi i bez obzira na položaj, pa i bez obzira na postojanje Hrvata u njoj:

Drugim riječima: samo naprijed, dragi drugovi, i bez brige: vaši birači žele da im se i ubuduće prodaje rog za svijeću (samo s vremena na vrijeme ponovite da ste ‘za ujedinjenje desnice’ i posegnite za kakvom protusrpskom ili protukomunističkom frazom, pa onda opet mirne duše otiđite na iste one jasle, koje pune oni što hrane i velikosrpski imperijalizam i nostalgiju za komunističkom Jugoslavijom). Vaši vas birači neće ostaviti, a najbučniji i najgrlatiji će, po običaju, biti oni koje poznajemo kao najpametnije. Njih treba slušati”, objavio je Jonjić.

U ovom Jonjićevom osvrtu zrcali se sarkazam, gorčina, radikalno dociranje kroz preciznu intelektualnu dijagnoza stanja na „desnici“ i još mnogo toga istinitog, ali jedino što mi ovdje nedostaje, čini mi se, je njegov osobni doprinos da na desnom političkom spektru gledamo nešta potpuno suprotno od ove epopeje novog posrnuća i raspada „desnice“ na „proste faktore“. Jonjić odbija recentne populističke platforme na kojima raste „desnica“ i ne želi sudjelovati u igrokazu „tko jače pljune na Srbe i komuniste“ veći je Hrvat, jer ta platforma u pravilu tone s onim akterima koji na njoj stoje, kada se preko noći pomire sa svojom „pljuvačnicom“ zbog svoje vizionarske impotencije i prizemnih, osobnih interesa.

Jonjiću nitko ne može osporiti njegovu intelektualnu premoć, domoljublje, njegovu filozofsku polemičnost, čistoću pravničke karijere, njegovo fotografsko povijesno znanje, znakovite liderske osobine, no postavlja se opravdano pitanje zbog čega to sve do sada nije kapitalizirao na dobrobit Hrvatske? Radi li se tu o njegovoj neodlučnosti, nedovoljnoj ambiciji upuštati se u skupu neizvjesnost političke borbe, ili mu vrata zapravo zatvaraju oni, kojima su znanje i poštenje najveći neprijatelji?

Tomislav Jonjić je dokaz da na desnom političkom spektru u Hrvatskoj postoje ljudi visokih moralnih i intelektualnih kapaciteta s državničkim potencijalom, ali isto tako je dokaz, da tzv. desnica takve ljude ne treba u svojem kolu. Uz sve komparativne prednosti koje Jonjić kao čovjek, znanstvenik i političar ima, ipak mu nedostaje što nije cirkusant, što nije iluzionistička estradna zvijezda, što nije notorni populist i što nije spreman odstupiti od svojih znanstvenih zasada temeljenih na povijesnom učenju o svim važnim temama za Hrvatsku, koje mnogi samozvani lideri kao žvakaču gumu javno prožvaču, da bi je istog trena tajno ispljunuli i sjeli na šank uz čašicu sa svojim navodnim, zakletim ideološkim neprijateljima.

U ovim slikama iz Jonjićevog osvrta, zapravo se krije sva bijeda i nemoć aktera na desnom političkom spektru što redovito rezultira raspadom sustava prije nego što je sustav uopće uspostavljen. U ovim slikama se zapravo krije istina koju nam otkriva Tomislav Jonjić, no postavlja se pitanje do kada će desnica moći rasti na klasičnoj populističkoj prijevari naroda koja se kad osvane, pretvara u užasnu javnu sramotu kakvoj upravo svjedočimo?

Do kada će desnica kvazi ujedinjenjem stranaka i strančica zapravo suludo razjedinjavati kršćansko demokratski korpus hrvatskog naroda, koji osim HDZ-a kao posljednjeg utočišta, opravdano treba jednu pametnu i snažnu konzervativnu politiku temeljenu na kršćanskim korijenima i narodnim tradicijama? Do kada će desnica svojim smušenjaštvom zapravo jačati duopol velikih stranaka, umjesto da postane relevantna alternativa za koju postoji ogroman prostor djelovanja na desnom političkom spektru? E za tu priču, osim kompetencija i intelektualnih kapaciteta, osim potencijalnog liderstva i državništva, prvenstveno je potrebna velika hrabrost suočiti se s neizvjesnošću možebitnog poraza u lomu vlastitog konformizma i ugodne pozicije komentatora, koji iz dokolice polemizira i dijagnosticira bez propisane terapije.

Kazimir Mikašek-Kazo

Tomislav Jonjić komentirao spajanje Bloka za Hrvatsku i DP-a: ‘Politička vrijednost ravna ništici’

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR