Pratite nas

Nebuloze

Tomislav Nikolić: “Pogrešno smo osvajali dva srpska grada Vukovar i Sarajevo!”

Objavljeno

na

Kad su srpski teroristi 18. prosinca 1991.okupirali Vukovar sadašnji predsjednik Srbije Tomislav Nikolić bio je u rovu kod Šodolovaca, sluša radio i žalio se da ni metak nije ispalio u “oslobođenju Vukovara”.

nikolic-tomislavSljedećih 17 godina u politikantske svrhe zloupotrebljavao je sve žrtve, i srpska i hrvatske i bošnjačke, i javno zagovarao radikalni velikosrpski nacionalizam. Na tom radikalnom nacionalizmu dobio je izbore, ali je kao predsjednik države morao promijeniti retoriku. Ako ih javno ne ne izgovara ne znači da ih je zaboravio i da je od njih odustao.

Uz obljetnicu pada Vukovara zgodno se prisjetiti što je predsjednik Srbije govorio u proteklih 17 godina:

– Dva srpska grada imaju tragediju da su osvajana na pogrešan način, Vukovar i Sarajevo. U oba je došla do izražaja komunistička generalska škola. Ja sam svjedok kako je Vukovar osvajan. Imali smo ukopane tenkove koji su tri mjeseca korišteni kao topovi i bljuvali vatru na Vukovar. Tuđman se konačno pojavio u Dalmaciji koja je bila apsolutno protiv njega. Došao je vlakom. “Jesam li ja vama obećao da ću doći vlakom u Split? Evo, došao sam. “Oni su ga pitali što je s Vukovarom. Tuđman je rekao samo jednu rečenicu: “Hrvatska je podunavska zemlja”. To znači da Tuđman namjerava uzeti Vukovar. Ja znam da mu je obećana jedna luka na Dunavu. Koja bi to luka mogla biti ako ne bude Vukovar? (Radio Bajina Bašta, 13 listopada 1995.)

– Kontaktna skupina ima plan da Vukovar pripadne Hrvatskoj, poslije svega što smo doživjeli oko tog srpski grad. Cijela Srbija je strepela hoće li biti oslobođen Vukovar, sav srpski narod iu emigraciji iu srpskoj državama, i sad odjednom Vukovar treba pripasti Hrvatskoj. ( Srpske radikalna stranka, tribina u Zaječaru, 2 veljače 1995.)

– Osobno znam da je Milošević obećao, odnosno odgovorio potvrdno na Tuđmanov zahtjev da Hrvatska bude podunavska zemlja. Nema druge luke osim Vukovara i ja sam uvjeren da je Milošević spreman predati i Vukovar. Mislim da je preko 90 posto srbijanskih mladića, koji su poginuli u onom ratu 1991. godine, poginulo na Vukovaru. Nažalost, sve naše ideale, sve naše žrtve i svu našu krv Milošević jednostavno briše gumicom, dogovara s Tuđmanom teritorija ne razmišljajući o životima i ne razmišljajući o tome da ljudi koje otuda bude protjerao neće imati gdje živjeti. Izgleda da nam Milošević priprema da nas bude sramota što smo Srbi. Bogami, sudeći po reakcijama u Hrvatskoj iu oporbi i na vlasti, i među građanima, Tuđman je uspio u svim svojim planovima. Nažalost, Slobodan Milošević nije ostvario niti jedan srpski plan (Radio Smederevo, 15. rujna 1995.)

– S jakim nacionalističkim nervom zaklinjao se da “nitko ne može ga natjera da zaboravi Republiku Srpsku Krajinu,” to je apsolutno nemoguće “.

– Ako ja iz Kragujevca mogu sanjam i dalje Vukovar, Knin, Pale, Banjaluku, Drvar, Grahovo, Glamoč, Petrovac, što to nekome teško pada? Najlakše bi bilo da odustanemo mi kojima to ne mora biti prvenstveni cilj, koji smo u srcu Srbije, do kojih će neprijatelj posljednjih stići. Istina, ovo cijepanje srpskih naroda, ako budemo i dalje ovako popuštali, zaustavit se negdje u Srbiji, ali, pretpostavljam da Kragujevac još nije ugrožen i da nikada ne može da se nađe u teritoriju koja bi se trgala od jezgre Srbije. (TV “Palma plus”, Jagodina, 21 listopada 1999.)

– Najlakše je reći: ‘Jeste, išao sam da branim Vukovar pa ga više nema, išao sam da branim Pale ili Srpsko Sarajevo, pa ga više nema, išao sam u Knin , pa ga više nema, bio sam u Prištini, pa je nema.’ Jeste, ali kad budu krenuli na Rašku oblast, ja neću tražiti izgovor u tome da sam sudjelovao u obranama svega onoga što je na kraju palo. Meni i mojim sinovima nisu potrebni izgovori i kad god budu napali bilo koji dio Srbije, mi ćemo biti tamo gdje se Srbija brani. Hoće li to biti obranjeno, to ne ovisi samo od naše želje i naše volje, ali nema naroda na svijetu koji neće skočiti da se brani ili da brani teritorij kad bude napadnuta. (TV Čačak, 4. veljače 2000.)

– Nisam odustao od ideje o Velikoj Srbiji koju je predstavio Vojislav Šešelj i nikada se toga nisam sramio. Oduvijek sam se zalagao za to da čitav srpski narod živi u jednoj državi i nikada neću odustati od tog projekta. Ako postanem predsjednik, težit će pripajanju Republike Srpske matici Srbiji. Nikada neću prežaliti srpski zemlje koje su okupirali Hrvati uz pomoć UN-a i nesposobnog Beograda. (“Kurir”, 13 studenog 2003.)

– Hrvatsku smatram okupatorom na teritoriju Republike Srpske Krajine.(“Večernje novosti”, 28. studenog 2003.)

– Sa susjedima Hrvatima moja granica je na liniji Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica. To što je netko prihvatio drugu državnu granicu mene ne obvezuje da ih cijenim kao komšije i prijatelje. (“Večernje novosti”, 29. studenog 2003.)

– Hrvatska je počinila ratni zločin. Protjerala je Srbe iz Krajine. Kako može biti ratni zločin priča da je Knin srpski grad. Evo, ja sam ratni zločinac što pričam da je Knin srpski (“Dan”, 18. prosinca 2003.)

D. Lukić, Maxportal

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gluposti

Cerić zaprijetio Hrvatima: Sve su opcije otvorene…

Objavljeno

na

Objavio

Mustafa ef. Cerić je bivši reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i trenutno predsjednik Svjetskog Bošnjačkog kongresa. Jedan je od osnivača Bošnjačke akademija nauka i umjetnosti (BANU), na svojoj Facebook stranici je komentirao trenutu političku situaciju iz svoga kuta gledanja.

Objavu prenosimo u cijelosti:

“Osamdeseta je godišnjica od notornog sporazuma Cvetković-Maček o podjeli Bosne do udruženog antibosanskog dogovora Čović-Dodik o opstrukciji bosanske države.

Osamdeset godina Bosna je pod opsadom od svojih susjeda, koji je podijeliti između sebe na ručnu njenih autohtonih stanovnika – Dobrih Bošnjana. Nikom ni kriva ni dužna Bosna je meta svojih susjeda zato što misle da je nemoćna da se od njihovog udruženog antibosanskog napada može obraniti. Tako je mislio Cvetković i Maček, tako je mislio Milošević i Tuđman, tako je mislio Karadžić i Boban i tako danas (2019) misli Čović i Dodik. U ovim prethodnim udruženim antibosanskim pothvatima čini se da je srpska inicijativa bila dominantna, dok je u sadašnjem antibosanskom pothvatu hrvatska inicijativa dominantnija kao izraz Čovićevih frustracija.

Naime, Čović je izgubio kompas na bosanskom uzburkanom političkom i ekonomskom moru. Dodik mu dođe kao slamka spasa. Jer, Dodiku ne bi palo na pamet da se udružuje s Hrvatima u Bosni da ga Čović nije na to nagovorio. Jadno je što hrvatska politika od Zagreba do Mostara traži spas u onome što se povijesno pokazalo pogrešnim i tragičnim za hrvatsku politiku u vezi s Bosnom. Niko i ništa nije moglo podijeliti Bosnu zato što nije bilo moguće, niti će ikad biti moguće, jednu trećinu Bošnjaka/Bosanaca pobiti, jednu trećinu protjerati, a jednu trećinu pokrstiti. Bilo je tih pokušaja kroz udruženi zločinački pothvat, ali su se ti pokušaji pokazali neuspješnim i sramnim pred Bogom i svijetom.

Temeljem tog povijesnog iskustva bilo bi razumno očekivati da se hrvatska politika ne upušta više u tu avanturu. Ako ni zbog čega, a ono zbog mogućnosti da Bošnjaci/Bosanci okrenu ploču. Hrvatska bi trebala znati da to nije nemoguće. Uostalom, u Srbiji živi veliki broj Bošnjaka, koji su životno zainteresirani da Bosna ima dobre odnose sa Srbijom. Ako se politička bolest Vjekoslava Bevande produži u nedogled radi opstrukcije funkcioniranja bosanske države, onda su sve opcije otvorene. Prije svega, otvorena je opcija spoznaje da hrvatska politika (HDZ) u Bosni djeluje protiv bosanskog članstva u NATO-u i EU-u. To bi bio znak da hrvatska politika ne računa na svoje pravo i dužnost u Bosne, već se prepušta rusko-srpskoj antibosanskoj koaliciji.

Znaju razumni hrvatski političari da je to što radi Čović pogubno po Hrvate u Bosni, ali nemaju volje da se tome suprotstave zato što računaju da će Bošnjaci/Bosanci u neka doba popustiti kao i do sada i prihvatiti hrvatski ultimatum, jer nemaju kuda. No, tako su neki u Hrvata mislili da Bošnjaci/Bosanci nemaju kuda i nakon rušenja mostarskog mosta, ali kao i uvijek Bošnjaci/Bosanci su se dizali kao feniks iz pepela. O tome će posvjedočiti sutrašnja (23. srpnja 2019) dodjela međunarodne nagrade „Mostar Peace Connection“ mostarskog Centra za mir i multietničku suradnju, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda Antoniju Guterresu.

Prilika je ovo da čestitam Safetu Oručeviću na ideji, upornosti i uspješnosti da pokaže cijelom svijetu da je Mostar svjetski gard i da su Bošnjaci/Bosanci u Bosni narod vrijedan poštovanja.

Mislio sam da je hrvatska politika nešto naučila iz svog mostarskog iskustva, ali očito da je slijepcima džaba namigivati. Zato Bošnjaci/Bosanci moraju razmisliti da se okrenu onima koji ih vide i čuju za dobrobit Bosne. Hrvatska politika bi morala to shvatiti i izliječiti Bevandu od političke bolesti kako bi došao na posao i uradio ono što mu je državna i patriotska dužnost prije štrajka državnih uposlenika. Nadam se da je ova bosanska poruka jasna onima kojih se to trenutno tiče”, napisao je Cerić, prenosi HMS.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Nebuloze

Pupovac se obrušio na Predsjednicu RH zbog potpore Penavi

Objavljeno

na

Objavio

Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a, komentirao je podršku predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović vukovarskom gradonačelniku Ivanu Penavi u slučaju odluke Ustavnog suda koja se odnosi na dvojezičnost u Vukovaru.

“Teško je podržati gradonačelnika Penavu i ne biti protiv odluke Ustavnog suda. Ta predsjedničina podrška nesumnjivo je usmjerena protiv konkretne odluke Ustavnog suda i to je ozbiljan sukob između Ustavnog suda i predsjednice RH”, izjavio je Milorad Pupovac, piše Večernji list.

Koliko je takav sukob koristan predsjednici, nastavio je, vidljivo je na prvi pogled, a koliko je koristan po pitanju odnosa među ljudima u Vukovaru, o tome će Pupovac, rekao je, govoriti drugom prilikom i na drugom mjestu.

Pupovac tumači da je Ustavni sud donoseći svoju odluku uzeo u obzir članak osam Ustavnog zakona koji govori da se prava manjina imaju primjenjivati sa svrhom poštovanja manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga.

“Predsjednica RH kolektivizira krivnju, a Ustavni je sud nastojao izbjeći kolektivizaciju. Na stranu kolektivizacija, na koju smo nažalost navikli, predsjednica si uzima za pravo da kao netko iz pozicije vlasti samovoljno procjenjuje što je postignuto u međuljudskim odnosima u Vukovaru. Ako bi predsjednica svoj osobni stav pokušala pretočiti u akt vlasti, onda bi bila u temeljitom sukobu sa zakonom i Ustavom”, rekao je Pupovac.

Predsjednica održala sastanak s Ivanom Penavom

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari